-
Karl May - Lav krvne osvete
1. Oba SnaflaVeina mojih italaca pozna Vinetua, poglavicu Apaa,
najplemenitijeg Indijanca, najboljeg i naj-vjernijeg prijatelja
kojega sam imao. Oni vjerojatno znadu i kako je umro. U dubokom
krateru planine Hancock pogodilo ga je u borbi protiv
Siouksa-Ogel-lalaha tane u prsa te je ubrzo zatim izdahnuo na mojim
rukama. Njegovo smo tijelo prenijeli u planine Gros-Ventre,
zakopavi ga ondje u dolini rijeke Met-sur. Meni je preostala alosna
dunost da odjaim na jug i da javim Apadma da njihov vrhovni i
najglasovitiji poglavica nije vie na ivotu.Bio je to put kojega se
ni danas ne bih volio sjeati. Winnnetouova smrt me se tako duboko
kosnula da sam postao posve drugi ovjek. Dok sam inae bio uvijek
vedar i pun samopouzdanja, sad se nisam uspijevao ni najmanje
nasmijeiti, a sva ivotna radost kao da me je napustila. elio sam
biti sam pa sam izbjegavao ljude. Kad bih se na svom osamljenom i
dugom putu morao svratiti u kakvu tvrdavicu ili kakvo naselje,
zadravao bih se ondje to krae te odjahao dalje im mi je to bilo
mogue.Uostalom, ni ljudi s kojima sam se sastajao nisu se prema
meni drali tako da bih poelio dulje ostati kod njih. Ne, oni su se,
naprotiv, tako malo obazirali na mene kao da za njih uope ne
postojim, a kad bih pojahao dalje, jedva bi me i pozdravili. Razlog
takva dranja leao je u mojoj vanjtini.Ja sam naime s Vinetuom
odjahao do planine Hancock da neke naseljenike koje smo poznavali
oslobodimo iz suzanjstva plemena Siouks-Ogellalah. To nam je
uspjelo, ali uz cijenu Vinetuovog ivota. Kad smo pokopali Vinetua
odluio je dio oslobodenih bijelaca da ostane u dolini rijeke Metsur
i da ondje osnuje naseobinu. Ja sam im pri tome pomogao pa se tako
desilo da sam tek kasnije po jahao k Apaimai.Za to se vrijeme moje
lovako odijelo tako pode-ralo da sam ga morao zamijeniti drugim.
Budui da na Divljem Zapadu nije bilo trgovine odijela, bio sam
sretan kad mi je neki naseljenik ponudio odijelo to ga je sam
izradio, onakvo odijelo kakvo se nosd duboko u umama, od modroga
lanenog platna, izradeno od lana to ga je naseljenik sam uzgojio,
sam preo i tkao, a zatim ga sam skrojio i saio. Razumljivo je da
takvo odijelo nimalo ne pristaje: hlae su sline dvjema cijevima
saivenim zajedno, prsluk je vrea bez rukava, a kaput dugaka vrea s
rukavima. Kako je moje odijelo zapravo bilo saiveno za posve
drugoga ovjeka, lako se dade zamisliti da tako ukraen nisam ba
mogao biti predmet niijeg divljenja. Bio sam slian svaemu samo ne
Zapadnjaku, a budui da sam povrh toga bio utljiv i klonio se ljudi,
nisam nigdje nailazio na onu panju koju je Old eterhend inae
izazivao.Tako sam u toku dva tjedna stigao u blizinu North Forka of
Canadian River. Jahao sam po prostranoj ravnoj preriji na kojoj su
poput otoka stajale skupine drvea i grmlja. To me je opominjalo na
oprez, jer mi je drvee i grmlje prijeilo slobodan vidik, pa sam
neprekidno morao biti spreman na kakav izne-nadni susret, pa i na
susret s neprij'ateljima. Kolale su naime glasine da su medu
Komanima ije se podruje prualo sve dovde, izbili ozbiljni
nemiri.Oko podne stigao sam do nekog potoka ija me je svjea i
bistra voda zamamila da se uza nj odmorim. Odabrao sam mjesto s
kojega mi se pruao pogled nadaleko, tako da sam mogao ugledati
svakoga tko bi mi se pribliio. Ondje sam sjaio, pustio konjada
slobodno pase, napio se vode i legao u sjenu nekog dirveta.Moda sam
tako leao etvrt sata kad opazih dva jahaa. inilo se da jau upravo k
mjestu gdje sam se i ja nalazio. Bili su bijelci, pa sam dakle
ostao mirno leati. Pribliavali su mi se iz smjera odakle sam i
-
ja doao. Pratili su naime moj trag pa sam opazio da ga veoma
pomno promatraju. Sigurno su se namjerili na moj trag pa su sad
jahali po njemu da vide tko se to nalazi ispred njih.Jahali su na
mazgama i bili posve jednako odjeveni. Kad su mi se - pribliili,
opazih da se ta slinost ne odnosi samo na odjeu ve i na njihove
likove i na crte njihovih lica. Tko god bi ih ugledao, morao- bf ih
odmah smatrati braom, pa ak i blizancima.Bili su visoki, usko
gradeni l tako mravi da bi ovjek mogao doi u iskuenje i pomisliti
kako ve vie tjedana gladuju. Zdrava boja njihove puti i vrsto
dranje u sedlu pokazivali su uostalom da to nije tako. Toliko su
bili slini, pogotovu jer su bili i jednako naoruani, da se jedan od
drugoga mogao razlikovati gotovo jedino po brazgotini koja je
jednom od njih prelazila preko lijevoga obraza. , 'Ne bih ba mogao
rei da su bili odvie lijepimukarci, jer je naalost najistaknutiji
dio njihovih lica bio veoma neobino graden. Imali su nosove, ali
kakve nosove! ovjek bi mogao potpuno sigurno dobiti svaku okladu
kad bi ustvrdio da se takvi nosovi ne mogu vie nai u cijelim
Sjedinjenim Dravama. Da bi ovjek sebi mogao predoiti takve nosove
prema njihovoj veliini, obliku i boji, trebalo bi da ih vidi.
Opisati ih se ne moe. Unato tim nosovima ta dva ovjeka nisu bila
runa. Naprotiv, na njihovim izrazitim crtama lica, na obrazima koji
su po amerikom obiaju bili glatko obrijani, razabirao se izraz
dobrodunosti koji ih je inio simpatinima. U kutovima njihovih usana
ugnijezdio se vedar bezbrini smijeak, a njihove svijetle otre oi
tako su prijazno gledale u svijet da ni mrzovoljan ovjek ne bi naao
razloga da bude prema njima nepovjerljiv.Njihova se odjea sastojala
od udobnih tamno-sivih vunenih koulja d isto takvih hlaa. Na
nogamasu nosili vrste cipele na vezivanje, na glavi eire od
dabrovine irokih oboda, a s ramena su im visjela iroka atorska
krila kao kini ogrtai. U konatim pojasima bili su im zataknuti
noevi, s pojasa su im visjeli revolveri, a osim toga bili su
naoruani dugakim dalekometnim pukama.Zaista bi ih svatko mogao
zamijeniti. Kad bi ta dva ovjeka zajedno ula u grmlje, pa bi samo
jedan izaao iz njega, nitko ne bi mogao rei koji je izaao ako ne bi
opazio ve spomenutu brazgotinu. Da bi slinost bila jo savrenija,
jahali su na mazgama koje su takoder bile Jedna drugoj savreno
sline to se tie njihove boje, veliine, grade i naina hoda.Ta dva
ovjeka nisam jo dosad nikada vidio, ali sam uo za njih, pa sam
dakle znao tko se sad nalazi preda mnom, jer zabuna nije bila
mogua. Oni su bili nerazdvojna. Nikad nije nitko vidio jednoga od
njih samoga. Nitko nije znao kako se zapravo zovu, ali su ih zbog
njihovih nosova zvali samo Oba Snuf-flea". Jim Snafl je bio onaj s
brazgotinom, dok se drugi zvao Tim Snafl. Vidi se dakle da su im i
imena bila slina. Ni to nije bilo dovoljno, ve su i imena njihovih
mazgi posve slino zvuala: Jim je svoju. nazvao Polly, a Tim svoju
Molly.Iako u posljednje vrijeme nisam bio raspoloen da poelim neko
drutvo, sad ve nisam imao nita oro-tiv toga da se sastanem s tim
ljudima. Bili su veoma estiti, a uz to toliko simpatini ljudi da se
isplatilo komadi puta pojahati s njima, ako su krenuli istim putem
kao i ja.Nisu opazili ni moga konja, jer se taj nalazio za grmljem,
a ni mene, jer je trava u kojoj sam leao ovdje uz potok bila tako
visoka da me je skrivala. Drei oi neprekidno uperene u moj trag,
sve su mi se vie pribliavali, dok mi se nisu primakli na udaljenost
od jedva dvadesetak koraka. Ovdje su ipak morali opaziti da se trag
koji su pratili odjednom zavrava. Zaudeno zaustavie mazge, a Jim
zapanje-no viknu:- Zounds! Trag prestaje! Vidi li f ti to, stari
Time? Yes kinine Tim. Ali gdje je taj momak? Iezao je kao da je
otpuhnut. Onda bi ovdje morao biti netko tko ga je otpuhnuo, stari
Jirne,- no mi ne vidimo nikoga. To mi se jo nikada nije dogodilo.
Ni meni. Ali gledaj, ondje tragovi vode za grmlje. Mora da se taj
ovjek sakrio u nj. Nije. Upravi svoje blagoslovljene oi ovamo
dolje! Ovdje je sjahao i poao do vode, gdje...Tu se prekide, pa
pogledom poe pratiti otiske mojih stopa sve dok mu se nije
zaustavio na mjestu na kojem sam leao, a zatim nastavi: The devil!
Eno ga gdje lei u travi i ne mi se. Misli li moda da ovdje na
Divljem Zapadu nema baruta i noeva? Lijepo se odmara u podne kao da
lei kdd.kue na divanu i da se ne nalazi s one strane Mississippija
gdje se Komani uljaju poput vukova koji zavijaju za plijenom. Dodi,
probudit emo ga!Upravie svoje mazge prema meni. Gledao sam ih
otvorenih oiju, po emu su morali razabrati da' ni-sam spavao. Zato
onaj s brazgotinom ree: Good day, ovjee! Vi ste zaista neoprezni.
Ostavili ste trag koji se dade razabrati na tri milje da-leko, a na
kraju traga legli ste u travu tako da bi za svakoga crvenokoca bila
prava djetinja igra da vas pronade i ubije. ini mi se dakle da
nipoto niste Zapadnjak!
-
Jimov je glas zbog njegovoga neobino golemog nosa imao onaj
posebni zvuk kojim je pribavio nadi-mak Snafl. Odmjerio me je
ispitljivim, ali dobrodunim pogledom koji sam mirno primio, a zatim
nastavi: No, zar mi ne elite odgovoriti? Zato ne bih? Samo vam
nisam htio protusloviti odgovorih. Protusloviti? elio bih znati
odakle biste smogli hrabrosti za to?- Iz vaih rijei, ser! Ah!
Zaista? Kako to? Nazvali ste me neopreznim a da za to niste imali
ni najmanjega povoda. Ako itko zasluuje pri-govor, onda ste to vi.
Mi? Zounds/ Zaista bih htio znati kako to moete dokazati! Zar
zaista mislite da bi me crvenokoac koji bi doao mojim tragom tako
lako mogao ubiti? "Posve sigurno! Oho! Vidio bih ga gdje dolazi pa
bi dobio moje tane prije nego to bi uope znao gdje leim. Zar to
zaista mislite? Dakako. I vi ste sami bili svega nekoliko koraka
daleko od mene kad ste me najzad ugledali. Mo-gao bih vas dakle
deset puta otpuhnuti kao to ste mislili da je mene neto
otpuhnulo.Sad Jim zaudeno pogleda svoga brata i ree zamiljeno
kimajui glavom: Taj ovjek ima pravo. Ne misli li i ti tako, stari
Time? Govori kao knjiga, premda ne izgleda tako pametan. Zaista bi
nas mogao posve lako ustrijeliti kad bi nam bio neprijatelj i kad
bi doda on posebno to naglasivi kad bi bio Zapadnjak. Yes. Ali
Zapadnjak nije veoma odluno odgovori Tim, promatrajui me dobrodunim
i saalnim pogledom. Mora da je kakav zalutali naseljenik. Tako je,
to se vidi na prvi pogled. Zauzet emo se za njega i odvesti ga na
pravi put. Nije ba naj-vei uitak kad ovjek zaluta na dalekom'
Zapadu i kad ga uhvate Komani. Uostalom i mi bismo se ovdje mogli
malo odmoriti. Mjesto je zaista prikladno za to.Jim sjae i sjede k
meni a za njim se povede i njegov brat. Zatim me upita onim
samosvjesnim, no istodobno i prijaznim tonom kojim ljudi viega
stalea razgovaraju s niima od sebe ako ovi trebaju pomo: Vjerojatno
nemate nita protiv toga da vam malo pravimo drutvo, he? Prerija je
slobodna za svakoga, ser. Oho! To zvui upravo kao da vam je posve
svejedno to vam mi elimo savjetovati i pomoi. To je vrlo ljubazno
od vas, ali ja ne trebam ni savjeta ni pomoi. Ne? upita Jim,
uzdigavi obrve i sumnjiavo me promatrajui. Vi dakle niste zalutali?
Nisam. Dakle poznate ovaj kraj? Poznam.10 Hm.. udno. Kladim se za
svoju mazgu protiv mlade koze da niste Zapadnjak. Moemo li doznati
to radite ovdje i kako se zovete? Zato ne? Ali ja sam prvi bio
ovdje pa dakle imam pravo da to pitanje najprije upravim vama.
Bless me, pazi kako taj ovjek potuje dobre obiaje! No kako smo
zaista kasnije doli ovamo, bit emo dobroduni i rei emo vam da smo
Zapadnjaci, pravi pravcati Zapadnjaci i to da nismo nikakvi
le-dnari kakvih sad na stotine ine staru preriju nesigurnom. A kako
se zovemo? Nae pravo ime vas vjerojatno uope nee zanimati, jer nas
cio svijet naziva samo Oba Snafla", zbog naih nosova, znate. To ba
nije posve ugodno, ali mi smo se ve toliko priu-ili na to da nas to
vie ne smeta. Sad znate to smo mi i kako se zovemo, pa drim da ete
i vi sad odgovoriti na moje pitanje. Vrlo rado odgovorih sluei se
gotovo doslovno njegovim vlastitim rijeima: I ja u biti dobroduan
pa u varft rei da sam Zapadnjak, pravi pravcati Zapadnjak, te da
nisam nikakav leinar kakvi sad na stotine ine staru preriju
nesigurnom. A kako se zovem? Moje pravo ime vas nee zanimati, jer
me cio svet naziva samo Old eterhend.uvi to, Jim Snafl skoi na noge
i vikne: Old eterhend? Heigh-day! Onda imamo veliku ast da
najglasovitijega...Nije mogao dalje govoriti, jer ga je njegov brat
Tim prekinuo. Glupost! Nemoj dopustiti da te nasamari, stari Jime!
Pogledaj malo bolje toga ovjeka! Zar da je to Old eterhend! Tano
znam da ima oi u glavi!Jim poslua bratov poziv pa me odmjeri od
glave do pete a onda razoarano prizna: Well, ima pravo, stari Time,
taj ovjek nije Old eterhend. Kako sam to mogao i pomisliti! Kad bi
on bio Old eterhend, onda bi i rakuna mogli smatrati
grizzlijem!Rekavi to on opet sjede, a ja mu dobacih:
-
Ja govorim istinu, vjerovali vi meni ili ne. Pshaw! nasmije se
Jim. Vi se ne zovete Old eterhend. Ja bolje znam tko ste vi i to
ste.11\ No, tko sara?. Vi ste joker, aljivina koji nas eli povui za
nae dugake nosove, ali to vam nee uspjeti. Maloas sam od samoga
iznenadenja to sam neoekivano uo ime Old eterhend zaboravio da ja
toga glasovitog lovca poznam. Ah, vi ga poznate, mister Snafl? t
Poznam. Moda ga ak dobro poznate. Ne ba posve dobro. Jednom smo ga
vidjeli u Fort Clarku na rijeci Missouri. U Fort Clarku? Zar je on
zaista bio u Sjevernoj Dakoti? O tome ne znam nita. To vam rado
vjerujem, jer sam uvjeren da o Old eterhendu uope ne znate nita
osim imena. Kaem vam da je taj lovac veoma visok i silno pleat
ovjek s bradom crnom poput ugljena koja mu pada na prsa. Prije nego
to se sprijateljio 's Vinetuom ovaj ga je tomahavkom 'udario po elu
pa se trag toga udarca i danas vidi. Brazgotina od udarca
tomahavkom na elu? Vrlo visok i dvostruko irok ovjek crne brade?
Hm! Onda ste zaista dopustili da vas netko povue za va dugaki nos,
mister Snafl. Old eterhend nije nikad bio u Fort Clarku. ovjek
kojega ste upravo opisali je traper Stoke iz Jowe koji je zaista
nekoliko puta ustvrdio da je on Old eterhend, sve dok tome nije
netko stao na put.- A tko?- Pravi Old eterhend.- Ah! Dakle vi?
Jeste, ja... A kako se to zbilo, ser? Zaista sam veoma radoznao i
htio bih da to ujem. Sve se odvilo veoma kratko i jasno. Bilo je to
takoder u jednom fortu, ali ne u Fort Clarku ve u Fort Randalu,
takoder na rijeci Missouri. Doao sam onamo da popunim svoju zalihu
municije pa sam u duanu naao drutvo ljudi koji su sjedili oko njega
i poudno sluali njegove lai. Upitao sam ga je li on zaista Old
eterhend, a kad mi je to potvrdio izjavio sam da sam ja jedini
ovjek koji ima pravo na12to ime. Kako me je on zatim nazvao lacem,
pruio sam dokaz da govorim istinu. Dokaz? A kakav? Udario sam ga
akom po glavi da je smjesta tresnuo na zemlju. Well! Hoete li biti
tako dobri da mi pokaete tu aku? Evo je.Pruio sam mu ruku, a on je
uze u svoju pa je stane ogledavati i opipavati, a onda izjavi
smijui se: Vi ste zaista vanredni aljivac. Ta to je enska ruka.
Tako meke prste imala je naa pokojna tetka. To tano znam, jer sam
od nje dobio mnogo estitih zau-nica, ali me ni jedna nije oborila a
pogotovu nisam od nje pao u nesvijest. I s tim prstima vi obarate
ovjeka na zemlju? Tako je. Da izgubi svijest? Obaram ga ak tako da
se nikad vie ne probudi, ako to elim. Well! Budite sad tako
prijazni pa i mene tako udarite. Lijepo vas molim, uinite to! Htio
bih znati kako je kad je ovjek u nesvijesti, To mora da je
najuzvienije od svih uvstava.Jim se nasmije i prui glavu prema
meni, ali mu odgovorih: To ne smijete od mene traiti, mister
Snutfle, jer kod vas bi sigurno bila potrebna dva udarca.- Kako to?
Jedan za glavu, a jedan za nos. Ah, tako. Dobro ste se izmotali,
ali mi sad znamo kako stoji stvar s vama. Da ste vi zaista Old
eterhend, vi biste me sad udarili, jer taj ovjek sigurno ne doputa
da ga nekanjeno nazivaju aljivcem. Pogotovu to ta rije ovdje znai
laac mirno dodah. Bili ste tako ljubazni da se posluite izrazom
koji e me manje ozlovoljiti, pa mi upravo ta vaa prijaznost
zabranjuje da vam ispunim elju. I opet dobar izgovor! Znate li moda
kakve puke ima Old eterhend?.Dakako da znam.- No?13 Ima teku puku
za medvjede i Henryjevu opetuu.Moram primijetiti da sam zbog kie
koja je padala prole noi spremio opetuu u njezinu prevlaku. Jim
Snafl pokae na puku koja je leala kraj mene i upita: elite li moda
ustvrditi da je taj stari nesretni top Old eterhendova medv jedar
ka?
-
Dakako. Onda bismo top iz Washingtonovih vremena mogli nazvati
salonskim revolverom! A ova puica za nedjeljne lovce koju ste tako
njeno ovili, to je vjerojatno henrijevka? Jeste. Onda mi je
pokaite! Volio bih je pogledati. Zar vam je i onaj drugi Old
eterhend u P'ort Clarku pokazao svoje puke? Nije. A zato nije? "
> Tko bi se usudio dosadivati takvom ovjeku? A meni posve
hladnokrvno dosadujete! Je li on imao uza se puku za medvjede i
opetuu? Ne znam. Uostalom, nije ni potrebno da to znam. Kaem vam da
je to bio pravi Old eterhend: eir irokog oboda, lovaki kaput od
losove koe, lovaka koulja od jelenske koe, hlae od jelenske koe i
dugake izme. Old eterhend hoda tako odjeven. Drugaije ga nitko ne
smije i ne moe predoiti. A sad pogledajte samo sebe! Na vama jedino
eir ima "/eze s rijei lovac" ili Zapadnjak". Sve ostalo spada za
plug ili u kuninjak. A to je glavno: Old eterhend uope nije u ovom
kraju ve prijeko u planinama Gros-Ventre. I vi to moete tako vrsto
ustvrditi? Mogu. Vi i ne znate to se tamo prijeko dogodilo. Jeste
li ve uli za Vinetua? Za poglavicu Apaa? Sto znate o njemu? Da je
mrtav. Da, zamislite, taj divni ovjek mrtav! Siouksi-Ogellahi su ga
ustrijelili na planini Hancock a Old eterhend je dakako poao u
potjeru za njima da osveti smrt svoga glasovitog prijatelja. Kaem
vam da ni jedan od njih nee spasiti14ivu glavu! Old eterhend nikad
uzalud ne prolijeva krv, ali u ovom sluaju nee mirovati prije nego
to te crvenokoce ne potamani do posljednjeg ovjeka. elite li jo
uvijek tvrditi da ste Old eterhend? - elim. Onda nam dspripovjedite
to se dogodilo gore na planini Hancock! Dosta mi je to sam to
doivio pa ne elim o tome jo i pripovijedati. Well! Uvijek imate
izgovor koji i ne zvui loe. ovjee, vi mi se zaista svidate. Ili ste
ludi pa smatrate da ste netko .koji uope niste. U tom se sluaju
moramo zauzeti za vas da se ne biste najzad smatrali turskim
sultanom ili kineskim carem. Ili se pa samo alite, a onda ste drug
koji vrlo dobro pristaje uz nas budui da smo i mi ljudi koji se
volimo naaliti. Ako putujete istim putem kao i mi, povest emo vas
sa sobom. Odakle dolazite? S planina Gros-Ventre. Well! Dobar
odgovor. A kamo ste poli? Apaima. The deuce! Sto elite od njih?
elim im javiti Vinetuovu smrt. ovjee, vi zaista ne zaboravljate
ulogu! Uostalom, kad biste to doista i namjeravali, uzalud biste
poli na taj opasni put, jer Apai svakako ve znaju da je Vinetu
mrtav. Posve tano! Nisam mogao odmah otii, jer su me neke okolnosti
zadrale, pa su me glasine daleko pretekle. Poznato je kako se
vijesti ovdje na Zapadu brzo ire. Ipak moram onamo. Apai moraju uti
to im pripovijeda oevidac. Oevidac! Vi ste zaista divni. Bit e nam
najvei uitak ako ostanete uz nas. Mi smo naime htjeli prei preko
Canadiana, a onda otii gore u Santa Fe. To je bar neko vrijeme i va
smjer puta. Hoete li nam se pridruiti? Hou, jer se i vi meni
svidate. Well, dakle smo se dogovorili. Jahat ete s nama. Znate li
vi to to ima da znai? Neto osobito sigurno ne.15 Oho! Moramo proi
podruje Romanca koji se opet skupljaju protiv bijelaca. Tvrde naime
da su ih bijelci prevarili za neku robu to su je imali primiti.
Moda imaju i pravo. Ako nas uhvate, izgubljeni smo, To je istina,
ali ste se krivo izrazili. Onda se vi izrazite pravilnije. Ako nas
uhvate, onda smo glupi. Well, nije loe reeno. Nadam se da ste
zaista tako pametni kako mudro zvue vae rijei, pa da neete
dopustiti da vas uhvate. Sad smo se odmorili pa emo krenuti dalje.
Podite po svoga konja, ser! Nije potrebno. On e doi sam.Zazvidao
sam, a konj dokae oko grmlja. Kad su oba Snafla ugledali divnoga
bijelca s crnim arama najprije se neko vrijeme nijemo zagledae u
njega, a zatim Jim viknu:
-
- Lack-a-day, to je konj! Kako ste doli do njega? Poklonio mi ga
je Vinetu. Ah, dajte zaveite! Zar e vam Vinetu pokloniti takva
konja? Toliko ne smijete pretjeravat! u svojoj ulozi! Otvoreno u
vam rei da mi se sad inite sumnjivi. ovjek kao to ste vi i taj
dragocjeni konj! Nadam se da nas nee sresti nitko kome pripada taj
konj i koji bi onda brzo skupio porotu da nas dade objesiti. To ba
ne bi bio najvei uitak.- Nemajte brige, mister Snafl! Ja nisam
ko-njokradica. Ve i po tome to me konj tako. rado slua, moete
razabrati da sam mu ja vlasnik. Nekada je pripadao jednom poglavici
Siouksa, kojemu ga je Vinetu zaplijenio. Ako je tome tako, onda
zaista ne znam to da mislim. Tko jai na takvom konju ne moe biti
jedno-stavno skitnica, ali pravi Zapadnjak nee na sebe navui takve
platnene vree kakve, vise s vaih ruku i nogu! Vi ste za mene
zagonetka. Moda, ali nemojte sebi time razbijati glavu. Rjeenje e
doi samo po sebi. Ali to prije, ako smijem zamoliti. Smatrao sam
vas aljivcem, ali me je ovaj konj potakao da se za-mislim. Na sreu
imate otvoreno, poteno lice pa emo pokuati s vama. Uzjaite dakle da
moemo dalje!16Kako sam ve rekao, taj mi susret nije u prvi as bio
nepoeljan, a sad me je poeo zabavljati. Da, upravo sam se radovao
to sam sreo te ljude. Oba estita Snafla nisu nikako htjela
povjerovati da sam ja Old eterhend. Njih je onaj Stoke zaveo u
bludnju, a moje odijelo pridonijelo je da se njihova sumnja jo
pojaa. Oito su me smatrali aljivcem ili pak ovjekom u ijoj glavi
neto nije u redu, a sad su dapae pomalo sumnjali da sam
konjokradica! To me je zabavljalo, pa kad sam sad uzjahao i kad smo
krenuli, smjestio sam se na sedlu tako kao to to ini ovjek koji
rijetko jae. To ih je jo vie potkrijepilo u uvjerenju da sam neka
sumnjiva linost. ee su potajice neto razgovarali o meni, pa sam
opazio da me otro promatraju.Bilo bi dovoljno da sam im pokazao
samo Henry-jevu opetuu pa da ih uvjerim o protivnom, ah ja sam
uivao u tome da ih ostavim neka sebi taru glavu0 meni. Tako je
najzad dolo do toga da su oni poeli aliti to su me poveli sa
sobom.Predveer se ulogorismo na rubu neke ume. Bilo je razumljivo
da smo radi Komana morali uvati strau, pa sam pozvao brau da
utvrdimo red stra-arenja. Izjavie mi da mogu cijelu no spavati, jer
da e oni naizmjence bdjeti. Nepovjerenje im je dakle poraslo. Da ih
previe ne zamorim, ja bih im u drugim prilikama dokazao da sam
zaista ovjek koji sam tvrdio da jesam, ali sam u toku posljednjih
noi veoma slabo spavao, jer sam bio sam, pa se ni s kime nisam
mogao zamjenjivati na strai, tako da mi je bilo milo da se danas
odmorim. Legao sam dakle i vrsto zaspao sve dok me pred jutro nisu
probudili. Opetuu sam za vrijeme spavanja drao u rukama da je
Snuf-flei ne bi mogli ogledati.Krenuli smo vrlo rano. Imali smo
otprilike jo etiri sata jahanja dok ne stignemo do Beaver-Creeka.
Za vrijeme toga jahanja bio sam isto tako utljiv1 zamiljen kao i
juer. Ni moji suputnici se nisu trudili da povedu razgovor.
Najmilije bi im bilo da me se rijee.Mora da je prola polovina
spomenutog vremena i mi smo se upravo nalazili na maloj otvorenoj
savania Lav krvne osvet*17kad se pred nama pojavi neki osamljeni
jaha. Kretao se smjerom koji ga je morao dovesti ravno do nas. Kad
nas je opazio, potjera svoga konja nadesno da bi se podalje
razmimoiao s nama. To je bilo sumnjivo. I braa Snafl su to opazila
pa Jim ree: Taj ovjek ne eli da nas sretne. Bijelac je. Mi to
vidimo, pa mora dakle i on razabrati da nema pred sobom crvenokoce.
Zato ne eli da zna za nas, stra-ri Time? Vjerojatno jer u tom
podruju ne smije vjerovati nikome, pa ni onda ako je bijelac
odvrati Tim. Mi emo,mu ipak dokazati da nama smije vjerovati. Moda
e i za nas biti dobro da doznamo oda-kle dolazi i je li naiao na
tragove Komana. Skrenimo dakle k njemu!Da to nisu uinili, ja bih ih
pozvao da uine, no ovako sam utke pojahao za njima, rte rekavi
nita.Jaha je opazio da elimo k njemu. Da nam je sada jo vie
izmaknuo, bilo bi to jo sumnjivije. Budui da smo bili trojica, lako
bismo ga uhvatili medu se. Zato je bio toliko pametan da prihvati
ono emu nije mogao izbjei, pa pojase prema nama.(Kad nam se
pribliio, vidjeh da jae vrlo dobroga konja, a na svoje udenje
opazih da je konj osedlan i zauzdan na nain u Americi posve
neuobiajen. Sedlo i remenje bili su naime izradeni gotovo tano
prema skupocjenoj konjskoj opremi koju u Perziji nazivaju rema, Ta
je imitacija bila izradena jeftino, a izradile su je ruke koje nisu
poznavale pravu remu, no zato ipak nije balo nita manje upadljivo
to sam ovdje na amerikom Zapadu ugledao perzijsku remu. Zaista
nisam znao kako da to rastumaim i to da mislim o tome. Doivio sam
ve mnogo neobinih stvari, ali na takvu neobinost sam rijetko
naiao.
-
Jaha je bio Amerikanac. Sigurno je da tu opremu nije mogao dati
izraditi kod sedlara. B'io je odjeven poput Zapadnjaka, na ledima
je nosio puku, a o pojas imao je objeen revolver, bowie no i. ..
jedva sam povjerovao svojim oima ugledavi dugaki perzijski handar
iji je drak bio veoma umjetniki ukraen srebrom. Kako je taj
Zapadnjak doao18
do toga istonjakog oruja? To nikako nije mogla .biti ista
stvar!On mrzovoljno pozdravi i silom prilika zaustavi konja kad smo
mu uzvratili pozdrav. Jim Snafl ga upita: Hoete li nam zamjeriti,
ser, ako vas naas zadrimo? Komani su se izvukli iz svojih rupa, a u
tak-vim je prilikama uvijek dobro znati je li podruje koje lei pred
tobom sigurno ili nije. Dolazite li mo-da s Beaver Creeka? Dolazim
odgovori upitani, uspravivi svoj visoki lik i nestrpljivo pomaknuvi
irokim ramenima. Ako elite neto doznati, budite kratki: uri mi se.
Neu nita nepotrebno rei. Kojim ste putem doli s one strane Creeka?
S Antelope Hillsa uz Canadian. Sami? - Yes. Onda ste zaista smion
ovjek. Jeste li naili na tragove Komana? Nisam. Ali prijeko je
navodno ve dolo do sukoba. O tome nisam nita uo. Jeste li sad
svrili? Moram dalje! Da, odgovor je jasan i ja sam svrio. Lijepa
vam hvala, ser, pa vam i dalje elim sretan put! Hvala. Ostajte mf
zdravi!Snaflovi su bili zadovoljni, ali ja nisam. Ako su mi se
neobina konjska oprema i handar u prvi as uinili udnim, sad mi je
to vie udarila u oi prevelika straneva urba. Uinilo mi se da se
neega plai. Nije bilo vjerojatno da se posve sam spustio s
Ante-lope-Hillsa. Zato sam, kad je htio da potjera konja, pritjerao
svoga bijelca tik do njegovoga konja i rekao: Jo samo as, ser!
Kakva je to neobina oprema kojom ste tako lijepo ukrasili svoga
konja? Jo nikad nisam vidio neto takvo. To vas se nita ne tie!
grubo odvrati on i nestrpljivo pokua proi kraj mene. Ja sam mu
medu-tim zakrio put i nastavio: Tano. To me se nita ne tie, ali ja
sam radoznao ovjek i htto bih da znam.2* 19 Maknite mi se s puta!
dreknu on na mene. To je meksika oprema. Sad znate, pa se s tom.
svojom radoznalou nosite do davola!Podbode konja da se propeo da bi
u luku objahao oko mene, ali ja podbodoh svojega, na jo vei skok,
pa ostadoh uz njega i odgovoriti mu: Varate se, ser. To nije
meksika oprema ve perzijska. Smijem li upitati odakle vam taj
neobini strani bode za vaim pojasom? Ne, to ne smijete pitati.
Kojim pravom ... Uto ga prekinu Jim dobacivi mi prekorno: to vam
pada na pamet! Ostavite toga dentlmena na miru! Neu dopustiti da se
ovdje bez ikakva povoda uputate u tunjavu!Ja se uope i nisam
obazreo na~ njega ve rekoh strancu: Taj je bode perzijski handar pa
zahtijevam da izjavite kako ste doli do njega. Konj na kojem jaite
nije vae vlasnitvo! I vi se usudujete to ustvrditi? prodere se on
na mene. Hoete li da vam tanetom prosviram glavu?Snaflova upadica
podigla mu je hrabrost. On se mai revolvera. To neete uiniti mirno
odgovorih. Pogledajte svoje izme i svoje ostruge! Pristaju li one u
te istonjake stremenove? Koni nije va. Kome ste ga ukrali? To u ti
odmah rei tanetom, ti radoznali nitkove!On potegnu revolver iz
tobolca da ga uperi u mene, ali ja brzo zamahnuh rukom i udarih ga
akom po sljepoici da je ispustio uzde i pao s druge strane konja,
pa ostao leati na tlu. Sjahao sam da odmah pretraim njegove depove.
Uto i Jim Snafl skoi sa sedla, pritri blie, zgrabi me za ruku i
povie: The deuce, ovjee, ini se da smo u drutvu razbojnika! Ako
odmah ne ostavite toga ovjeka na miru, udarit u vas kundakom po
glavi!Jim je pokuao da me silo'm podigne na noge, ali mu to nije
uspjelo, premda je napeo svu snagu. Otre-sao sam ga se, uspravio se
i mirno, ali vrlo odluno odgovorio:20
-
Moja je aka bra od vaeg kundaka, gospodine Snafl. Old eterhend
nije razbojnik, ali nije ni tako lakovjeran kao vi. Postite me da
radim to hou, inae e vas moja aka pogoditi isto tako kao to je
ovoga laljivca sruila s konja! Ali ali zaplaeno zamuca Jim ta on
vam mje uinio nita naao! Meni nije, ali drugima jeste. To u vam
odmah dokazati.Sagnuo sam se i ispraznio depove on^svijetenoga
ovjeka a da mi pri tom nije nitko smetao. Naao sam samo stvarice to
ih sa sobom nosi svaki Zapadnjak, ali nisam naao nita to bi
potvrdilo moju sumnju. To je navelo estitog Jima da mi predbaci:.
Eto, vidite da ste se zabunili. Niste nali nita. Ne napada se
ovjeka kao divlja zvijer, samo da.... Molim, nemojte se estiti
upadoh mu u rije. Sadraj njegovih depova dokazuje samo da je
Zapadnjak, ali ne dokazuje da je vlasnik toga konja. Sad emo
pogledati to se nalazi u bisagama.Otvorio sam jednu, posegnuo u nju
i izvukao neto to Zapadnjaci ne obiavaju nositi sa sobom, naime
malu knjigu uvezanu u kou. Otvorivi je, ugledao sam perzijska slova
ali ne tiskana, ve ispisana rukom. Na stranici koju sam nasumce
otvorio proitah:,,Du yar zirak u az bada ih kuhun du mani,
Faragat-i va kitab-i va gua i caman-i! Man in huzur bi dunya va
achirat na diham: Agarci dar pay-am uftand chalki, anjuman-i".Bila
je to Gazela" spjevana u mutaskom ritmu iz Divana" pjesnika Hafisa,
jednog od najveih liriara koji su se ikada rodili u Perziji! Kako
bi takva knjiga mogla biti vlasnitvo jednostavnog neobrazovanog
Zapadnjaka? Nikako! Takvi ljudi ne ue perzijski jezik i sigurno se
za vrijeme jahanja kroz podruja neprijateljskih Komana ne bave
Hafisom.Traio sam dalje i naao osim jedne huke", perzijske vodene
lule, razliite druge predmete po kojima Se sigurno dalo zakljuiti
da je zakoniti vlasnik konja bio ili Istonjak ili je bar imao
istonjake obiaje. Sve21to daleko na amerikom Zapadu! To mi je
zaista davalo povoda da se zaudim. Zar je vlasnik tih predmeta bio
kakav bogati Amerikanac koji je sad jahao kroz preriju a prije toga
je boravio u Perziji ili uope na Istoku? Orobili su ga a moda i
ubili. To smo svakako morali istraiti!Oba Snafla stajala su kraj
mene, jer je Tim takoder sjahao pa su napeto oekujui i svakako s
veoma neodredenim osjeajima gledali to radim. Kad sam izvukao huku,
Jim radoznalo upita: to je to? Cijev s glavom i staklenom bocom! Da
nije kakav ljekarniki aparat ili da ne slui za destilaciju likera?
Nipoto. To je perzijska lula. Kod nje dim prolazi kroz vodu. Dim
prolazi kroz vodu! To mora da je najvei uitak! Dakle taj ovjek koji
lei ovdje na tlu pui kroz tu bocu s vodom? Ovaj nipoto 'ne pui. Pui
netko drugi kojega svakako moramo jo pronai. A kakva je to knjiga?
To je perzijska knjiga. Uope svi su ti predmeti perzijski. Kako
moete znati da je to perzijska knjiga? Jer je itam. Vi... dakle
razumijete... perzijski? promuca on. Razumijem. Zar moda ta Perzija
lei u velikoj pustinji Sa-hari gdje ljudi sjede na devama? Ne lei u
njoj, ali nije ni predaleko odande. Zounds! Jesi li ti to uo, stari
Time? Yes odvrati njegov utljivi brat. Pogledaj me malo! -
Yes/Pogledali su jedan drugoga pa ne mogu ustvrditi da su njihova
lica pri tome odavala izraz pretjerane mudrosti. Tim, jesi li uo to
su u Jefferson Citvju pripovijedali o Old eterhendu? Morao sam uti.
Bio sam prisutan, a imam l zdrave ui.22
. Sto su rekli koliko je puta bio u Sjedinjenim Dravama?
Govorili su da je dosad bio etrnaest puta ovdje. A u meduvremenu? U
meduvremenu je navodno krstario kod Turaka, Kineza i Crnaca, a i
ondje gdje se jae na devamai gdje se zbog silne vruine s ovjeka
Ijuti koa i krzno. Well. Sad zamisli da je taj na pratilac ovoga
stranca udarcem ake oborio s konja tako da je iz-gubio svijest!
-
- fes! Govori se da Old eterhend razumije jezike svih tamonjih
Kineza i drugih muslimana?_ Da, tako se govori. Veli se da s
muslimanima govori svim indijanskim narjejima. Well. Sada dopustite
da vas upitamo jeste li bili u tim zemljama i jeste li s tamonjim
dentlmenima govorili njihovim jezikom?r- Istina je da sam tamo bio
i da sam tako govorio odgovorili, jer se s tim posljednjim rijeima
obratio meni. Onda smo nas. dva Snafla vjerojatno bili veliki
magarci. Recite, je li istina ono to ste nam juer ispripovjedili o
traperu Stokeu iz Fort Randala? Od rijei do rijei. Onda je ovaj va
stari top moda prava med-vjedarka. Kad biste sad bili jo tako
Ijubezni da nam pokaete i drugu puku! Onu koju ste juer nazvali
puicom za nedjeljne lovce? A znate li kako izgleda Henryjeva
opetua? Yes. Dao sam da mi je tano opiu. Odmah bih znao to je na
stvari. Onda je pogledajte, nemam nita protiv toga.Izvadio sam puku
iz prevlake i pruio im je. Promotrie je a njihova smetena lica bila
su upravo divna. Razabrali su kako su pogrijeili pa se nisu
usudivali da me pogledaju. Hej, to kae, stari Time, o toj puci?
promrmlja Jim. To je Henryjeva opetua!23 Nema sumnje. A tu je i
umetnuta srebrna ploica s imenom. Moe li ga proitati? Yes. Old Shat
ter hand proita Tim sriui slogove. Tano! A mi to nismo vjerovali!
Mi smo toga glasovitog dentlmena ak smatrali... hm, smatrali smo ga
konjokradicom! Jesi li ve kada poinio takvu glupost?- No. Ni ja
nisam. To moramo ispraviti, moramo ispraviti! Ali... hm ... hm!Jimu
je bilo vanredno teko da prizna svoju pogreku. Jo je neko vrijeme
stajao okrenut od mene, a onda se naglo trgnu, pride k meni i ree:
Ser, mi smo bili najvee budale koje uope mogu postojati u toj
staroj preriji, naime ja i moj brat Tim. Medutim, prema svemu onome
to sam o vama uo nadam se da nam to neete predugo zamjeriti. Smijte
nam se koliko god hoete, a kad se dovoljno nasmijete, nemojte vie
na to misliti! Dakle sada vjerujete da sam Old eterhend? Yes kimne
Tim, a njegov brat izjavi malo razgovorljivije: Dakako da
vjerujemo. Mi se dapae zaklinjemo kad bi sad netko doao koji bi
htio posumnjati u to, dobio bi od nas dvojice toliko tanadi u
tijelo da bi postao proziran kao sito. Je li vam i dalje pravo da
ostanemo u drutvu? Jeste, dokle god nas vodi isti put. A sad se
vratimo tome strancu. Vidim da se opet mie. Najprije se moramo
pobrinuti da nam ne .umakne.Imali smo sa sobom remenje pa smo toga
ovjeka svezali tako da se nije mogao ni maknuti. Koliko su mi se
Snafli prije usprotivili toliko su sad pokazivali veu elju da mi
pomognu.Sputani se ovjek ubrzo osvijestio. Pokuao je ustati i
osjetio da ne moe. To ga je potpuno dovelo k svijesti. Ugledao nas
je gdje stojimo pred njim, zagledao se nekoliko trenutaka u nas, a
kad je postao svjestan onoga to se dogodilo, estoko se napne da
prekine remenje. To mu nije uspjelo, pa vikne na mne:
- Sto vam pada na um? Najprije ste me udarili po glavi, a sad mi
veete ruke i noge! to sam vam uinio? Ja moram dalje, moram brzo
dalje i zahiije-vam da me odmah odveete! ' Rado vam vjerujem da
elite to bre odavde odgovorih mu. Moemo oekivati da e vai
progonitelji ubrzo biti ovdje. Dobro da to znate odvrati protivno
mojem oekivanju. Zato me brzo oslobodite, a onda po-bjegnite
zajedno sa mnom! Ne znam kakav bismo povod imali za to. Najvei koji
uope moe postojati! - A koji? Komani! Kanite li nas nasamariti da
oni^ dolaze?
-
Ne kanim vas nasamariti, to je istina! Pshaw! Sad ste zapjevali
posve drugu pjesmu. Jo maloas ste ustvrdili da ih niste vidjeli i
da niste ni uli za njih. Jer se nisam trebao obazirati na vas. Sad
je druga stvar! Ako me odmah ne pustite, bit ete iz-gubljeni
zajedno sa mnom. Oni dolaze, a ima ih vie od ezdeset ratnika!
Lijepo! Onda emo ih upoznati, a, i oni e upoznati nas. Ali bih
prije htio od vas kojeta doznati. Odveite me! Prije vam neu nita
odgovoriti. Obratno! Neemo vas prije odvezati dok ne doznam ono to
elim znati. Tako samo gubite vrijeme, pa i mene i sebe tjerate u
sigurnu smrt! Ja ne mislim tako pa vam savjetujem da mi na pitanja
odgovorite istu istinu!Poeo me je grditi i obasipati svim moguim
uvredama, ali kad je uvidio da se to mene nimalo ne doima, obrati
se Jimu i Timu. Kad ni to nije pomoglo, ljutite siknu na mene:
Recite to elite znati, ali ja vas uvjeravam da ete poaliti i teko
okajati svoje nasilje! Kome pripada taj konj? Glupa li pitanja!
Dakako meni! - Taj bode? Takoder meni!... ; 23 A stvari to sam ih
Izvadio iz bisaga? Vidit ih, ovdje su! Meni, meni i samo meni! A ta
knjiga? Isto tako. Kakva je to knjiga? To su biljeke koje sam ja
zapisao. Pa to nije engleski! Nije, to je stenograf i ja. Nemojte
se truditi da mi laete! To je perzijsko pismo i perzijski jezik. Vi
ste ukrali toga konja. Od-luite li se da budete prema meni iskreni,
bit u obziran prema vama, ali ustrajete li u svojim laima, dopustit
u da vas vlasnik konja kazni po zakonima savane. Vi znate da se
krada konja kanjava smru? Smijeno! Pa ja nikako ne mogu biti
kradljivac svoga vlastitog konja! Nemojte pokuavati da sa mnom
zbijate alu! Ja vidim to je na stvari. Vi ste sami kradljivci pa mi
elite oduzeti konja pod izlikom da sam ga ukrao.Ta me drskost nije
dirnula, ali se estiti Jim Snuf-fle toliko uzbudio da je stisnutih
aka priao k njemu i zaprijetio mu: Nitkove! Zar smo mi kradljivci!
Reci to jo jednom pa u ti navotiti kou da e poletjeti s tebe! Mi i
kradljivci! Zna li tko smo mi? Bili vi tko. mu drago, poteni ljudi
niste, jer biste me inae odmah pustili na slobodu! Upravo zato to
snio poteni neemo te oslo-boditi. Znaj da nas nazivaju oba
Snafla".Ah, to ste vi? Onda se treba to vie uditi da sa mnom tako
postupate. Vi me optuujete a da uope i ne znate tko sam ja, i da
nemate ba nikakvog dokaza protiv mene. Niste me ni upitali kako se
zovem! Nismo te upitali zato to bi nam i onako rekao ' lano ime. To
mi ni ne pada na um. Za to nemam nikakva razloga. Ja sam estit
ovjek koji smije otvoreno rei svoje ime. Potpuno sam neduan.
Odveite me na u vam ba tim stenografskim biljekama u biljenici
dokazati da sam ja pravi vlasnik konja i svih tih stvari!26
L Da, da ima, posla samo s nama, to bi ti moda i uspjelo.
Pokuava knjigu s perzijskim pjesmama prikazati kao stenografiju? Pa
to je najvei uitak! Sreom je ovdje ovaj dentlmen koji razumije
perzijski i umije itati knjigu. Same lai! Zar da taj ovjek u plavoj
krpi umije itati perzijski! Lopovtina! ovjek u- plavoj krpi? ovjee,
govori uljudnije o njemu. Kad ti kaem tko je to, zadrhtat e
odstraha! No, sad bih zaista volio znati tko je! Vjerojatno nema
dovoljno hrabrosti da mi rekne svoje ime. Sto? Zar e se Old
eterhend bojati da rekne svoje ime!- Taj bijedni lik da je Old
eterhend? Ha, ha, ha!
-
Prasnuo je u glasan smijeh. Jim se zbog toga razljutio da je
podigao nogu da ga njome udari, ali ga ja gurnuh natrag i rekoh:
Nemojte se uzbudivati zbog takvoga ovjeka, mister Snafl. Ubrzo e on
vidjeti tko sam ja. Na njega neemo vie potratiti ni rije. Da je
otvoreno priznao, moda bismo bili obzirni prema njemu. Ovako emo mu
pokazati da ne trebamo njegovoga priznanja. Pravo je tako, ser! Ne
Vjeruje da ste Old eterhend! Vi ste ga udarcem ake sruili s konju
pa je ve i samo to dokaz. Ovdje lee medvjedanka i henrijevka. Tko
sad jo uvijek sumnja, taj je lud, potpuno lud! Sto predlaete da
sada uinimo?Uhvaenikove oi potraie obje puke i upravie se onda u
mene. Problijedio je, silno problijedio. Po-eo je uvidati da uzalud
porie. Priinjao sam se da nita ne zapaam i odgovorili Snulfleu:
Zavezat emo ga na konja i odjahat emo a njime po njegovom tragu
natrag. Ubrzo e se pokazati kako je doao do svoga plijena, a isto e
tako brzo moi uivati da me slua kako s vlasnikom konja go-vorim
perzijski.Nisam to rekao zato da bih se pohvalio, ve da promotrim,
kako e moje rijei. djelovati na njega.27Dakle, bilo je tano ono o
pravom Perzijancu Ili bar ovjeku koji je razumio perzijski.Odmah
izvedosmo ono to sam rekao. Sve smo stvari ugurali natrag u bisage
na sedlu, uhvaenika podigli natrag u sedlo pa ga ondje vrsto
svezali. Snuf-fleovi su uzeli njegovo oruje osim handara koji sam
ja zadjeo sebi za pojas. Zatim se vinusmo na konje i pojahasmo
dalje prema Beawer Creeku, ja naprijed, a Jim i Tim iza mene, drei
stranca u sredini. Nije ni pisnuo, a budui da nisam smatrao
vrijednim da se osvrem na njega, nisam mogao opaziti da li mu se na
licu ocrtavaju ma kakve misli.Na pothvat nije bio neopasan. Kad je
taj ovjek maloas govorio o Komanima, nije zvualo tako da je sve
izmislio. Mogla je zaista posrijedi biti istina, pa smo sada morali
biti vanredno oprezni. Na otvorenoj savani ve smo izdaleka mogli
ugledati svakoga tko bi nam dolazio u susret, ali kad smo kasnije
zali u ikaru i umu, pojahao sam radi vee sigurnosti dobar komad
puta naprijed da bih mogao svoje pratioce u sluaju opasnosti
opomenuti. Sad je trebalo udvostruiti panju. Morao sam paziti na
trag koji nismo smjeli izgubiti, a istodobno i oi i ui uperiti otro
naprijed da nas neprijatelj moda ne iznenadi. To je da- " kako
smanjivalo nau brzinu, a ipak smo se morali uriti, jer ako se
ovjek, kojemu je bio ukraden konj, nalazio u opasnosti, onda bi
svako oklijevanje moglo biti kobno.Na sreu nije se dogodila
nikakva- upadica pa stigosmo do Beaver Creeka prije nego to su
prola spo-menuta dva sata.Voda u rijeci bila je plitka. Trag je na
naoj obali vodio iz vode, ali prijeko nije ulazio u nju. To je zlo.
to emo sad? upita Jim. Taj nam klipan mora rei kako je jahao.
Prisilit emo ga da nam to kae!Brzo sam i potajice pogledao lice
naeg zarobljenika i opazio da su mu oi zadovoljno bljesnule. Mislio
je da smo izgubili njegov trag, pa se zbog toga ponadao. Prevario
se, jer je vrlo lako bilo nanovo pro-nai trag. Bilo je sigurno da
je on s druge obale .uao u rijeku, pa se sad samo pitalo je li uao
uzvodno ili22nizvodno od mjesta na kojem smo mi stajali. Svakako je
preao vodu ukoso, a moda je, tovie, i neko vrijeme jahao po vodi
prije nego to je izaao na obalu. Da to ustanovim, morao sam se samo
vratiti na ono mjesto na kojem je iziao na nau obalu. Sjahao sam s
konja i zaao polako u vodu da je ne zamutim. Bila je bistra i jedva
tri stope duboka, tako da sam mogao razabrati dno. Uz vodu se nije
nita dalo vidjeti, ali kad se okrenuh nizvodno, ugledah dovoljno
jasno tragove konjskih kopita. Bjegunac je dakle doao odozdo pa je,
da zamete svoj trag, dobar dio puta projaio po koritu rijeke.
Mjesto na kojem je zaao u rijeku lealo je otprilike dvije stotine
koraka daleko od mjesta na kojem je izaao iz nje. Oba Snafla su me
promatrala pa ini domahnuh da pridu blie i da dovedu moga konja.
Kad su stigli do mene i kad sam im pokazao trag, Jim ree: Da, to je
Old eterhend! Mi ga vjerojatno ne bismo pronali. Ne misli li i ti
tako, stari Time? Yes kimne njegov brat dok sam ja opet uz-jahao da
nastavim pretragu na drugoj, desnoj strani rijeke. Lice naega
zarobljenika se opet smrailo. Ona je kratkotrajna nada ugasla.
Gledao je preda se veoma ozbiljno i zamiljeno. Opazio sam da
razmilja.. Nisam nikako mogao znati to razmilja, ali sam bio
uvjeren da emo to ubrzo doznati.Trag je najprije vodio du rijeke, a
zatim se u gotovo pravom kutu udaljio od nje, prolazei prilino
gustu ikaru i umu. Zatim je zakrenuo nalijevo, gdje smo doli do
nekog potoka, pa na obali toga potoka prestajao. S druge strane
potoka leala je istina, a trava je na njoj bila zgaena. Sjahao sam
i pregledao dno vode. Razabirali su se otisci konjskih dopita. ini
se da su tamo prijeko logorovali konjanici, Ne misli li i ti tako,
stari Time? upita Jim Snafl svoga brata. Yes potvrdi ovaj. Tko je
to mogao biti? Mislite li da emo to doznati, mister eterhend?
-
Nadam se. Za nas je vrlo vano da doznamo tko se prije dva sata
nalazio ovdje rekoh.29 Prije dva sata? Nemojte mi zamjeriti ako
mislim da je tome i vie! Sigurno ste opazili kako je trava vrsto
ugaena. Vjerujem da su ljudi ovdje lo-gorovali cijelu no. To i ja
mislim. Lijepo.. U takvim prilikama trava se ne uspravlja tako brzo
kao to se uspravlja ako je samo kratko vrijeme bila zgaena. Zato
mislim da su ljudi odavde otili ve prije od dva sata. Posve tano,
ali ini se da niste sve vidjeli. Sto nismo vidjeli? Kad su ti ljudi
koji su sino ovdje logorovali, otili odavde, doli su drugi ljudi, a
ti su otili tek prije dva sata. Drugi ljudi? Vi dakle mislite da
imate posla s dvije razliite etice? Dakako. Onda su vae oi otrije
od mojih, emu se ba i ne moram uditi kad se sjetim da ste vi Old
eterhend. Hoete li biti tako dobri da malo pomognete tom mom
slabijem vidnom alatu? Rado, ali prije toga u prijei preko vode. Vi
zasad ostanite ovdje da mi ne pokvarite tragove to ih elim
proitati.Preskoili vodu koja nije bila preiroka i pretra-ih
naputeni logor to sam tanije mogao. Kad je to bilo obavljeno,
pozvan svoga konja, a za njime dodoe i ona tri jahaa. Smijem li i
ja sa svojim starim Timom pretraiti ovo mjesto? upita Jim. Htio bih
znati hoemo li uspjeti da ustanovimo isto to i vi. To bi za nas bio
najvei uitak, Nemam nita protiv toga rekoh. Ljudi kao to su Jim i
Tim Snafl nee se vjerojatno morati odvie namuiti da doznaju to je
na stvari.Obojica sjau i stanu pretraivati tragove. Pri tome su
tiho jedan drugome govorili to opaaju i misle, pa se inilo da se
slau. Zatim Jim rekne: Ovdje postoji zagonetka koju nismo uspjeli
rijeiti. Ako Old eterhend veli da imamo posla s dvije razliite
etice, onda to mora da je istina. Mi30smo medutim mogli ustanoviti
samo jednu Selicu. Gdje je druga? Iza prve. Ali njezin trag, ser,
njezin trag! Mi ga ne vidimo. Zar zaista? Pa ipak, taj trag lei
posve jasno pred vama. Odakle su doli ljudi koji su ovdje
logo-rovali? Doli su tano s juga. Trag je dovoljno jasan, a drugoga
traga nema. To je zabluda, tolika zabluda, da zapravo ne bih mogao
povjerovati da bi je mogla poiniti oba Snafla. Kako zabluda? S dva
razliita razloga. Koji je prvi razlog? Trag dolazi ravno s juga.
Kamo vodi odavde? , . Prema zapadu. Trag ini dakle veliki kut. Kad
bi vae miljenje bilo tano, onda bi ti ljudi krenuli veoma
zaobilaznim putom. Tko eli poi na zapad, ne jae ravno prema
sjeveru. Prema tome ti bi ljudi morali biti ili veoma neiskusni ili
ste vi u zabludi. To e sigurno biti ono prvo: to su neiskusni
ljudi. Nee biti tako, jer protiv toga govori drugi razlog. Dajte
posve tano pogledajte te tragove, mister Snafl! Kako je star trag
koji dolazi s juga? Toliko koliko ste i vi rekli: otprilike dva
sata. A trag koji odavde vodi prema zapadu? Takoder dva sata.
Lijepo! Kad bi tome bilo tako a zaista i jeste tako onda su se ti
ljudi mogli ovdje zadravati najvie nekoliko minuta. Mora dakle da
su odavde odjahali ubrzo poto su ovamo stigli. Medutim tragovi
ovdje na ovom mjestu su toliko stari da nam govore kako su nastali
jo juer. Recite mi kako se to slae?Na Jimovom se licu odrazi
zapanjenost. On smeteno pogleda brata i upita ga: No, to misli kako
se to slae, stari Time? Moe li to protumaiti?- Not' 31t- Ni ja.
Tragovi koji dolaze ovamo i vode opet odavde, stari su dva sata,
ali su ipak ljudi ovdje lo-gorovali ve sino. To je tako
isprepletena stvar da se . vjerojatno uope ne moe razmrsiti. Moe,
moe rekoh ja.r- Mislite li da e vam to uspjeti? - Hoe!
-
Onda, molim, pokuajte! Najvei bi mi uitak bio da se ta stvar
objasni._ Razmislite malo! Sjetite se upadljivoga kuta toga
sainjavaju oba ta traga. Veoma je nevjerojatno daZapadnjaci kreu
takvim obilaznim putovima. Oni suodavde odjahali prema zapadu, pa
bismo trebali pret--postaviti da su doli s istoka.- Well. Ali vi
ipak svojim otrim oima vidite da su stigli s juga! To uope nije
njihov trag! Ah, dakle neki drugi trag! Da. Pogledajte ' prema
istoku. Ne zapaate li nita?Jim me poslua pa zatrese glavom, ali
odmah zatim ree: Stoj, moda ga sad imam! ini se da se u travi
razabire neka pruga. Istina, jedva se zapaa, no ipak se moe
razabrati. Tako je! Ja sam odmah opazio tu prugu. To je jueranji
trag ljudi koji su ovdje prenoili. Priznajete li da se trava nakon
tolikoga vremena mora opet uspraviti? 'Tako je, imate, pravo, ser.
Trava koja je sino ugaena ve se uspravila, pa je od okolinje trave
moemo razaznati samo po maloj razlici u boji. Prema tome, ljudi o
kojima se ovdje radi, stigli su s istoka, pa su danas odjahali
da-lje prema zapadu. To smo ustanovili. A juni trag? Potjee od
brojne ete konjanika koji su stigli s juga pa su svakako htjeli
nastaviti prema sjeveru. Kad su medutim otkrili ovo logorite ovdje,
skrenuli su nalijevo da pojasu za prvom skupinom. Da, tako je, ser,
upravo tako. Ne misli li i ti tako, stari Time?32 Yes, tako je._
Ali tko je sainjavao prvu etu, a tko drugu? - pokuavao sam iskuati
njegovu otroumnost. To mi nije jasno.x _ Prva se- eta sastojala od
bijelaca, a druga od Indijanaca. Kako to moete s takvom sigurnou
tvrditi. Koji vas razlozi navode na .takvo miljenje? Dva razloga.
Najprije se druga eta sastojala od najmanje ezdeset konjanika, a
budui da je posve nevjerojatno da bi u tom kraju bilo na okupu
toliko bijelaca, moemo samo naslutiti da su to bili crveno-koci.
Drugo, ti konjanici nisu bili potkovani, a na tako velikom broju
nepotkovanih konja mogu jahati samo Indijanci. Tu imate pravo, ali
s kojeg se razloga prva skupina morala sastojati od bijelaca? Jer
se na tragovima njihovih konja razabiru potkove i jer je ovaj na
zarobljenik koji je bijelac, pripadao toj skupini. To je tano,
gospodine, ali on e to poricati. Bude li poricao, mo*-at emo
pretpostaviti da je pripadao crvenima koji su u neprijateljskoj
namjeri poli za tim bijelcima. Imate li razloga da to
pretpostavite? Dakako da imam. Ti su Indijanci svakako Kor mani,
dakle ratnici koji su se pobunili, a okolnost da su zbog
blijedokoaca koji su ovdje logorovali toliko skrenuli sa svoga
prvotnog pravca dovoljan je dokaz da neto smjeraju protiv njih. On
je tvrdio da crvenokoce nije vidio ni uo za njih, ali se njegov
trag ovdje sastaje s njihovim. On nam je dakle lagao, pa me obuzima
elja da napreac svrim s njime. Prema takvom ovjeku ne poznam
milosti.On je dakako uo sve to sam rekaq, pa se preplaio. Svoju
prijetnju nisam izrekao ozbiljno, no ona Oe ipak poluila svrhu, jer
je na zarobljenik prekinuo svoju dotadanju utnju, rekavi: Ja ne
pripadam njima, ser; mogu se zakleti na to. Pshaw! Ovakvim lupeima
kao to ste vi ne smije ovjek povjerovati ni da se najsveanije za-3
Lav krvne osvete
33
-
kunu. Lagali ste nam. To je dovoljno. Budui da su crvenokose!
iskopali ratnu sjekiru, moramo biti na oprezu. Vi ste poricali da
ste uope vidjeli Indijance, a ipak ste bili ovdje kod njih. Zatim
ste pojahali prema sjeveru, dakle onamo kamo su prvobitno nakanili
Indijanci. To ste vjerojatno uinili po njihovom nalogu, kao njihov
savjetnik, njihova uhoda. Kaem vam da e vam moje tane ili moj no
ubrzo probiti srce!Bio sam uvjeren da je on pripadao bijelcima da
se od njih odvojio iz bilo kojeg razloga, moda zbog kakve podle
namjere, ali sam ga, da bih pojaao njegov strah, doveo u vezu s
Indijancima. Posljedica se odmah pokazala, jer me stao brzo
uvjeravati:i Vi se zaista varate, ser. Upravo sam tim crve-nokocima
htio pobjei. Neka vam to vjeruje tko god hoe, ali ja neu. Moete mi
povjerovati. Govorim vam samo istu istinu. Ne trudite se! Mi emo
dakako poi za Indijancima, pa e se pokazati to emo uiniti s
vama,hoemo li vas izruiti Indijancima ili emo vas, jo Icrae,
jednostavno ustrijeliti. Na laljivce i na kradljivce ja ne tratim
vrijeme. Ta ujte me! Dopustite mi da govorim, mister eterhend! Ne
elim nita uti. Ono to hou doznati doznat u sam, pa ne elim
dopustiti da me vi pokuate nasamariti. Ja vas ne pokuavam
nasamariti. Promislio sam o cijeloj stvari i doao do uvjerenja da
je za mene bolje da vam kaem istinu. To bi bilo pametno od vas
odvratih mu jer ja nisam ovjek kojega biste mogli ba lako
zava-ravati. Ubrzo emo stii crvenokoce, a zatim emo se
porazgovoriti s bijelcima, a medu njih spada i ovjek kojega ste
okrali. Suoit emo vas s njime. To moete. Ja ga nisam htio okrasti.
Oho! Onda taj konj sa svim stvarima nije njegovo vlasnitvo? Da, sve
to pripada njemu. - I bode- Jest, i on. A stvari u bisagama?
Takoder. elite li moda ustvrditi da vam je on sve to poklonio? Ne,
to mi ni ne pada na um. Onda nam samo preostaje da povjerujemo kako
site mu vi to ukrali. Nisam; postoje i druge mogunosti. Htio bih da
znam kakve? Zar vam je moda' pozajmio konja? Da, upravo to. On mi
ga je pozajmio. To je samo izgovor! To nije izgovor, ve istina. Sad
u biti iskren prema vama "pa ako me budete sasluali, ne samo to ete
meni ve i sebi samima uiniti uslugu, jer elite pojahati za
crvenokocima. Dobro, nemojte vie trabunjati! Kako se zovete? Zovem
se Perkins. Moda sada! Ne, uvijek. Moje je ime Perkins. NeM je
bijelac unajmio mene i jo dva Zapadnjaka da ga ot-pratimo preko
planina. To je njegov konj.- Tko je on i to je? To ne znamo tano.
On ne govori mnogo. Moramo ga zvati mister Dafar. Dafar! Ah! Govori
li engleski? Poneto, tako da ga moemo razumjeti. Nalazi li se jo
netko s njime? Ima dva engleska sluge koji su s njime doli iz
Londona. Zar ne znate odakle potjee? Ne znam. Kako sam rekao,
gospodin Dafar je utljiv a dri se tako da ga nismo mogli upitati
nita o njegovu privatnom ivotu. Sigurno je imuan? Da, mora da
jeste. Ima dva tovama konja i dobro nas plaa. Kako je odjeven?
Jednako kao i mi, samo to na glavi nosi u-baru od janjeeg krzna.
Kosa mu je crna, a osim3485toga ima veoma guste brkove koji mu vise
niz usnice. Takve brkove jo nisam vidio. Koliko mu je otprilike
godina? Moda trideset.
-
On je Istonjak, vrlo vjerojatno Perzijanac, ali ne mogu sam sebi
objasniti kako Perzijanac dolazi u Ameriku, a pogotovu na Divlji
Zapad. Kamo je poao? U San Francisko. Mi smo ga trebali odvesti u
Santa Fe, gdje eli uzeti druge vodie. Vjerujete li mi sad, mister
eterhend? ini se da su ti vai podaci tani, a sad mi isto tako
iskreno recite, zato ste pobjegli od njega. Vi dakle mislite da sam
pobjegao? Ipak je mogue da me je on sam poslao., ujte, nemojte opet
poinjati da se izmotavate! Vi ste nam dali povoda za najvee
nepovjerenje, ponijeli ste se grubo i opirali ste se, tako da se
sad zaista morate svojski potruditi da bismo mi o vama stekli drugo
miljenje. Reknete li jo ma i jednu jedinu neistinu, mi emo
jednostavno postupiti po zakonima prerije i ustrijeliti vas. Krada
konja kanjava se smru, a mi nemamo ni vremena ni volje da vas jo
dugo vuemo sa sobom. Ta ja uope nisam ukrao toga konja!_ Pshaw!
Uhvatili smo vas na konju koji vam ne pripada i s drugim predmetima
koji takoder nisu vae vlasnitvo. Lagali ste nam, pokuali ste da nas
zavarate u pogledu Indijanaca i u pogledu svoje osobe, to bi za nas
moglo u dananjim prilikama biti kobno. To je i vie nego dovoljno da
s vama ukratko obraunamo. Ako to nismo uinili, te ako treba da smo
prema vama obzirni, onda i vi morate biti iskreni i otvoreni.
Priznajete li da ste pobjegli od toga stranca bez njegova
doputenja?Perkinsu je oito bilo teko da-prizna istinu, lio uvidio
je da poricanjem ne moe nita postii, pa zato odgovori: Nisam to
namjerno uinio, moete mi to vjerovati. Krivo je samo to to su se
tako iznenada pojavili crvenokose!. Bili su mi tako blizu da sam
izgubio glavu i samo jo mislio kako da im umaknem.36 '- A gdje ste
ih ugledali? Ovdje? Da, ovdje. Ali vi ste bili ve otili odavde!
Jesam, no morao sam se vratiti. Vi ste maloas posve tano pogodili
da smo juer stigli ovamo s istoka. Vaem pogledu nije izbjegao trag,
premdn se trava opet uzdigla. Logorovali smo ovdje i jutros
po-jahali dalje. Otprilike nakon jednog sata jahanja gospodin Dafar
je opazio da nema bodea koji vi zovete handarom i koji ste mi
oduzeli. Mora da ga je ostavio ovdje. Htio se sam vratiti da ga
potrai, ali budui da je bio stranac na Zapadu pa bi lako mogao
zalu-tati, predloili smo mu da se jedan od nas vrati po oruje.
Pristao je i poslao mene. Ali na svom konju! Da, jer je to bio
najbolji i najbri konj. On mi ga je posudio da ne mora na mene dugo
ekati. Ipak bi morao vjeno ekati na vas da vas mi sluajno nismo
sreli. Pa ipak, sve da i pretpostavimo da vam je zaista posudio
konja, ipak je udno da je svoje stvari ostavio u bisagama. Imao je
povjerenja u mene, a osim toga cijela se ta stvar tako brzo
odigrala da uope nije ni pomislio na te predmete. Hm! Takav bi
stranac zaista mogao biti tako neoprezan. Dalje! Vratili ste se
ovamo i nali ste bode? Jesam. Leao je ovdje pod ovim niskim
grm-Ijem i tako pokriven granicama da ga na odlasku nismo
zamijetili. Sjahao sam i sagnuo se da ga podignem. Kad sarn se opet
uspravio, pao mi je pogled izmedu grmlja prema jugu. Zaprepastio
sam se opazivi da mi se pribliuje eta od preko ezdeset Indijanaca.
Komana? Da. Bili su obojeni ratnim bojama pa me je dakle ekala smrt
ako me opaze. Grmlje me je skrivalo pred njima. Nisam smio izai iz
njega pa sam odmah svoga konja poveo preko potoka u ijem koritu se
nisu tako lako dali zapaziti tragovi. Zatim ste pobjegli prema
sjeveru umjesto da pojaete za svojim drugovima na zapad i da ih
opo-menete!37 Da, zaista sam poinio pogreku, ali sam se toliko
prestraio crvenokoaca da me taj strah' moe ispriati. Ne mislim da M
vam to moglo posluit^ kao isprika. Zapadnjak koji se tako prestrai
kad ugleda nekoliko Indijanaca nije uope Zapadnjak. Nekoliko
Indijanaca? Ta rekao sam vam da ih je bilo ezdeset do sedamdeset!
To je nekoliko. Mene je iznenadilo ve i vie stotina Indijanaca, ali
se nisam prestraio i pobjegao. Taj je stranac vama kao vodiu
povjerio svoj ivot, pa ste morali pohrliti k njemu i opomenuti ga.
To nije bilo mogue. Komani bi me opazili. Besmislica! Za prvo
vrijeme imali ste dosta dobar zaklon ovdje u umi, pa biste se tek
kasnije trebali vratiti na svoj trag. Ali bilo je vjerojatno da e
oni poi tim tragom! ta onda? Morali su se ovdje zaustaviti da tano
pretrae logorite. Time biste vi dobili toliku prednost da bi
Indijancima bilo veoma teko, pa ak i nemogue da vas stignu. Mora da
vas je zahvatila panika koju ja nikako ne mogu razumjeti.
-
Ipak se to .lako dade shvatiti ako vam kaem da su Indijanci, kad
sam ih ugledao, bili najvie dvije stotine koraka daleko od mene. Jo
samo jednu jedinu minutu i ja bih izgubio glavu. I to je
besmislica. Trebali ste samo preskoiti preko potoka i sakriti se.
Vi ste se medutim toliko prepali da ste izgubili svaku sposobnost
rasudivanja, pa ste, spaavajui svoju dragocjenu osobu, doveli u
najveu opasnost ivote onih ljudi koji su vam bili/ povjereni, a
moda ste skrivili i njihovu smrt. Da, tako je_ odobri Jim Snafl.
Moda su ti siromasi u meduvremenu ve napadnuti i poubi-jani. Ne
misliS li i ti tako, stari Time? fes kimne njegov brat.Perkins je
smeteno gledao preda se. Uvidio je da imamo pravo, pa se jo jednom
pokuao ispriati. Sigurno nije tako zlo, jer mislim da su moji
drugovi pravodobno opazili crvenokoce te se sakrili pred njima.
!l Ta pretpostavka nije ni najmanje opravdana - odgovorih. - Sve
kad bi i bilo tako kako vi velite, Komani niu slijepi. Imali bi
pred sobom trag pa bi brzo i lako otkrili njihovo skrovite. Pa sad
je bijeli dan. Vi ste postupali tako bezglavo, lakomisleno i
neodgovorno da za vas uope nema isprike. Teko ovjeku koji se
povjerava takvom vodiu kao to ste vi! Zar ne znate da scout mora
bez oklijevanja staviti svoj ivot na kocku ako se radi o sigurnosti
onoga koji se stavio pod njegovu zatitu? Pokuali ste se opravdati,
ali ste postigli upravo protivno. Konjokradica je lopov, ali ga
ipak moramo bar donekle potovati zbog njegove smionosti. Ali
scouta, vodia, koji tako kukavno postupa kao vi, moramo prezirati.
Pokuat emo moemo li ih jo spasiti, pa emo brzo poi za crvenokocima.
Hoete li i vi sa mnom, Jim Snafl? Kako moete pitati! Oba su Snafla
uvijek spremni da pomognu ljudima koji se nalaze u nevolji. Ne
misli li i ti tako, stari Time? fes odvrati ovaj. Moramo se
pouriti. Tako je! Petorica bijelaca, od kojih trojica uope nisu
Zapadnjaci, protiv sedamdeset crvenih koji se nalaze na ratnoj
stazi, to nipoto nije najvei uitak. Recite mi mister eterhend,
smatrate li da je istina ono to nam je sad rekao Perkins, taj
takozvani scout? Mislim da. mu moemo povjerovati, jer da nam je
opet lagao, izgubio bi glavu. Prema njegovim podacima radi se o
jednom strancu, njegova dva sluge te o dva Zapadnjaka. Kad bismo
bar znali kakvi su ljudi ta dvojica? To su valjani ljudi, ser,
veoma valjani ljudi . uvjeravao me je Perkins. Ako su isto tako
valjani kao i vi, onda teko njima i onoj trojici stranaca! Dakle
naprijed! I onako smo ovdje izgubili odvie vremena.]Qzjahali smo i
krenuli prema zapadu, pratei trag koji je vodio uz rijeku. Kae se
da u svakoj nesrei ima sree, pa smo tu poslovicu mogli i ovdje
primijeniti. Okolnost da su toga stranca, kako sam bio uvjeren,
stigli crvenokoci i napali ga, bila je za nj n-srea. Naprotiv, srea
je bila da Indijanci nisu ugle-3839dali kukavnog scouta, te da su
smatrali da je iza njih sve sigurno i nisu slutili da ih prate
ljudi koji e se zauzeti za ugroene bijelce.Vjerovao sam da je
Perkins sad na kraju rekao istinu. Nisam dodue imao dokaza za to,
jer su Indijanci tako izgazili tragove bijelaca na logoritu da se
oni vie nisu dali razabrati, ali sam se nadao da u putem naii na
jasnije znakove. To se moje oekivanje ispunilo nakon nekog vremena
kad smo stigli do mjesta na kojemu su se crvenokose! zaustavili.
Obuzdali smo konje, a Jim Snafl ree: Ovdje mora da su se neemu
dosjetili, jer su vijeali. Kad bismo samo znali o emu! Ja znam
rekoh. Vijeali su o broju bijelaca koje su progonili.- Mislite li?
A zato? Dosad su jahali po tragu bijelaca, ali ovdje su skrenuli s
traga pa su dvojica od njih sjahala da pre-trae trag. ini se da se
putem nisu u tome mogli sloiti pa su htjeli vidjeti tko ima pravo.
Budui da su upravo na ovom mjestu pazili da ne pokvare trag
blijedokoaca, to ga i mi moemo jo jasno razabrati, pa u sad
pogledati koliko moemo povjerovati Per-kinsovim izjavama. Da,
pogledajte, ser! pozove me vezani scout. Vidjet ete da je sve tano
onako kako sam rekao.Sjahao sam -i vrlo pomno pregledao otiske u
tlu. Teko je bilo ustanoviti neto odredeno, jer mjesto na kojemu su
crvenokoci potedjeli trag nije bilo dugako, a ja sam elio pronai
okrenuti otisak konjskoga kopita. Nakon duljega mjerenja i
usporedivanja ipak sam otkrio ono to sam traio. Da budem jo
sigurniji, priao sam konju na kojemu je jahao scout i pretraio
njegova kopita. Jim Snafl zaudeno zakima glavom i upita me:
-
Zato to radite, ser? Ta mi nemamo nikakva posla s tim konjem.
Naprotiv, imamo odgovorih. elim znati, je li Perkins rekao istinu.
Moete li to proitati na kopitima toga konjaf Mogu!40 Zounds! To sin
moga oca ne bi mogao uiniti. Kako to radite? Vrlo jednostavno.
Ovuda su zaista projahala estorica bijelaca, a jedan se od njih
vratio. _ - Kazuje vam li to trag? Kazuje. To je opasno, ser! - A
zato? Jer su i Indijanci ovdje pretraili tragove, pa bi i oni,
jednako kao i vi, morali opaziti da se jedan vratio. Oni dakle
znadu da se taj ovjek nalazi iza njih, pa e mu postaviti stupicu u
koju bismo lako mogli uletjeti. Ne brinite! Oni nisu nita opazili.
Ovdje je otisak samo jednog jedinog kopita, ali i taj je tako lagan
i nejasan da sam ga mogao otkriti samo ja, jer sam znao da Perkins
tvrdi kako se vratio. Rekao je istinu. Pronaao sam obrnut otisak
kopita koji potjee od lijeve stranje noge njegovog konja. Well! A
to onda ako su i Indijanci takoder opazili taj otisak? Onda bi
nedaleko odavde postavili stupicu koju bih ja sigurno otkrio. Zato
u pomno pripaziti. Po-jaimo dalje!2. Perzijski MirzaNastavili smo
prekinuti put, a kad nakon pola sata nisam otkrio traga nikakvoj
zasjedi, bila su braa Snafl uvjereni da imam pravo.Nakon nekog
vremena stigosmo na ono mjesto s kojega se Perkins vratio natrag.
Njegovi drugovi nisu htjeli poekati na njega, ve su kanili polagano
po-jahati dalje. Do odluke nije dakle dolo ovdje, ve dalje
naprijed. Malo kasnije opazismo da su dva Tndi-janca napustila
trag, jedan na desnoj, a drugi na levoj njegovoj strani.- Jesu li
oni moda odjahali kao uhode naprijed? upita Jim Snafl. Svakako.
Voda je po tragu razabrao da se pribliio bijelcima pa je izaslao te
izvidae da provjeri41poloaj. Ubrzo e s pokazati gdje su se opet
pridruili eti.Otprilike etvrt sata kasnije vratio se najprije trag
jednog izvidaa, a zatim trag drugoga do glavnoga traga, pa smo sada
mogli oekivati da emo ubrzo naii na mjesto na kojemu je izvren
napadaj. Budui da su se crvenokoci jo mogli nalaziti ondje, bio je
potreban najvei oprez, ako se nismo eljeli neoekivano namjeriti na
njih. Zato sam pojahao komad puta naprijed svakoga asa spreman da
me oni opaze pa ak i napadnu.Na sreu se ta moja bojazan nije
ispunila premda je okolina bila za mene opasna. Posvuda je lealo
razasuto grmlje, pa sam iza svakoga grma mogao oekivati
neprijatelje. Onda odjednom grmlja nestade i ja ugledah na ravnici
pred sobom, najvie pet stotina koraka daleko, Indijance gdje
poivaju. Da je moj konj koraknuo svega.jo etiri ili pet koraka
naprijed, oni bi me vrlo vjerojatno opazili.Njihovi su konji
tumarali naokolo. Izmedu njih sam opazio vie od desetak tovarnih
konja odredenih da prenose zalihe. Budui da su se crvenokoci
nalazili na ratnoj stazi, nisu imali vremena da polaze u lov, a
osim toga nisu svoje potajne namjere smjeli odavati pucnjavom.
Crvenokoci su sainjavali krug, a usred toga kruga mora da su vodeni
neki vani pregovori. Krug je medutim bio tako gust da moj pogled
nije mogao prodrijeti izmedu pojedinih ratnika. Od-jahao sam malo
natrag, s jahao, privezao konja i pozvao oba Snafla koji su sad
takoder stigli da-i oni to uine. Da sjaemo? upita Jim. Zato? Zar ne
smijemo dalje? Ne smijemo. Tamo vani su se zaustavili Indijanci.
Napokon smo ih stigli. Jesu M uhvatili bijelce? Jesu. Ali valjda ih
nisu poubijali? Nadam se da nisu. Dobro, dajte da ih
pogledamo!Skinuli smo nevjernog vodia s konja, svezali ga uz neki
grm, a zatim poli naprijed koliko god nam je to bilo mogue a da nas
ne opaze. 42- Uistinu, to su Komani ree Jim. - Ne misli li i ti
tako, stari Time?_ -yes odvrati ovaj. Nagurali su se na hrpu.
Bijelce ne vidim. Kako moete znati da se nalaze ovdje, mister
eterhend? Nasluujem to!- Nasluujete? Onda to nije sigurno! Ovdje je
gotovo sigurno. Vidite li ondje desno dva tovarna konja?
-
Vidim ih. Zounds! To su konji onoga stranca. Indijanci su ga
dakle uhvatili! Dakako! Kakva bi razloga imali Indijanci da se
ovdje zaustave i da prekinu progon da bi jo o ne-emu vijeali?
Sigurno je da su uhvatili bijelce. Sto e s njima uiniti? To emo
ubrzo doznati. Sada je vano to je li prigodom napadaja potekla krv.
Ako je koji crveno-koac ranjen, a pogotovu ubijen, bijelci nee dugo
ostati na ivotu. Odmah e ih ovdje poklati. Da, i ja mislim tako. Ja
pak ne mislim. Mislite li da e ih crvenokoci odvui dalje? Hoe, ali
nee predaleko. Indijanci svoje zarobljenike osuduju i ubijaju uz
odredene sveanosti, a u tu je svrhu potrebno prikladno logorite.
Mjesto na kojemu se sada nalaze nije za to podesno. Tu nema vode za
dulji boravak, a osim toga nije ni dovoljno sigurno. Odvie je
otvoreno. Lako se dade opaziti svatko tko se ondje nalazi. Zato
mislim da e Komani ubrzo krenuti dalje da potrae, bolje mjesto. Kad
bismo znali gdje se to mjesto nalazi, mogli bismo prije njih otii
onamo da im se priuljamo. Sigurno e krenuti prema rijeci, ali ne
smijemo projahati ispred njih, jer bi to bio veoma opasan pothvat.
A zato? Mi bismo, da'budemo sigurni, morali ne samo poznavati cio
taj kraj ve ba ono mjesto na kojem e se Indijanci ulogoriti. Ne
poznamo li ga, izvrgli bismo se opasnosti da nas otkriju. Nikako ne
bismo mogli izbjei tome da ostavimo tragove koje bi Indijanci danju
morali opaziti. Ako ih pak sluajno poe-kamo upravo na onom mjestu
ha kojem se oni ele ulogoriti, onda bismo se svakako odali. Well,
onda neemo ii ispred njih, ve za njima. Glavno je pitanje hoe li
nam uspjeti da oslobodimo zarobljenike. Mi smo samo trojica protiv
sedamdeset crvenih, a to je vrlo vano. U takvim prilikama ne
smijemo raunati s brojkama. To bi bilo potrebno samo onda kad bismo
na-mjeravali izvesti otvoreni napadaj. Budui da moemo svoj cilj
postii samo luka vitinom, moramo raunati samo sa snagom svojega
uma. Snagom uma, vrlo dobro, zaista vrlo dobro, ser. Mislite li da
i Jim Snafl i Tim Snafl raspolau takvom snagom? Nadam se da
raspolau, jer e nam samo u tom sluaju uspjeti da nadmudrimo
crvenokoce. Nadmudrimo? No, to se toga tie, mislim da neemo ba
odvie .glupo postupiti. Ne misli i ti tako, stari Time?- Yes.
Gospodo, smijem li vas neto zamoliti? javi se na uhvaenik. A ta?
upitah.r- Ja sam sukrivac da su moji drugovi zapali u tako teak
poloaj, pa je dakle moja dunost da sudjelujem u oslobadanju.
Odveite me te ete vidjeti da u uiniti sve to traite od mene! Da,
kad bismo mogli imati povjerenje u vas odgovori Jim. Moete,
uvjeravam vas ... utite! upadoh mu u rije. ovjeku koji tako kukavno
i nevjerno napusti svoje drugove u opasnosti ne moe se nikad
vjerovati. To je bilo samo zbog prepasti, ser! Sve kad bismo vam to
i priznali, ipak moramo oekivati da ete se op~et prestraiti.
Nikako! Sad znam tko je pred nama, pa me nita vie ne moe
iznenaditi. A vaa kukavtina? Mi kanimo staviti svoj ivot na kocku,
a vi niste prikladan ovjek za takav pothvat. 44 I ja u ga staviti
na kocku! To vam ni ne pada na um! Gdje vam je zatim lukavstvo,
gdje vam je "prisutnost duha koja je ovdje najvanija! Dokazali ste
da u vama nema ni traga tim svojstvima.Perkins je htio da nastavi
moliti i uvjeravati, ali mu zabranih da govori, pa se opet okrenuh
prema In-dijancima koji su zavrili vijeanje. Stali su se pomicati
te se krug rastvori i mi ugledasmo da usred kruga lei vie ljudi
koji nisu mogli ustati. Bili su dakle vjerojatno svezani a moda i
mrtvi. Indijanci ih podigoe na konje i privezae ih na njih, a zatim
se svrstae u povorku koja je krenula prema sjeveru kako sam i
nasluivao, jer se ondje nalazila rijeka. Na elu povorke jahao je
neki stari poglavica. Bio je predaleko od nas a da bih mu mogao
prepoznati lice, no bio je poglavica, jer je nosio perje na glavi,
a morao je biti star, budui da mu je kosa bila posve sijeda. U
smjeru kojim su poli bilo je opet ume pa su iezli pod drveem. Radi
opreza poekali smo jo neko vrijeme a zatim podosmo onamo gdje je
odrano vijeanje.Tu nije moglo biti ni govora o itanju tragova, jer
je tlo bilo toliko izgaeno i smrvljeno da se pojedinosti nisu dale
razlikovati. Mora da su bijelci ovdje bili napadnuti. Branili su
se, jer smo otkrili tragove krvi. Bilo je to zlo za njih, a ni nama
nije bilo nimalo milo, jer nas je prisiljavalo da se brzo latimo
posla, tako da nismo mogli ekati da nam se prui najpovoljnija
prilika.
-
Sad se radilo o tome da podemo za Indijancima. To smo i uinili,
ali nismo poli ravno, ve smo do ume krenuli u luku i tek kad smo
zali u nju, potraili smo mjesto na kojem su i crvenokoci uli u umu,
Ovdje smo se bez prevelike opasnosti mogli drati njihovoga traga.
Ipak sam ja zbog sigurnosti sjahao i poao dalje pjeice po dobro
utabanom tragu, otprilike pedeset koraka ispred ostalih. Moji
koraci nisu izazivali nikakav um, dok mojim oima i uima nije rnpglo
izbjei nita to bi se zbilo u podruju sigurnosti oko mene.
Razumljivo je da smo napredovali polagano, ali se to nije dalb
izmijeniti. Moda smo tim45oklijevanjem izlagali bijelce velikoj
opasnosti, ali ih nismo mogli spasiti ako upropastimo sami
sebe.Prolazio je tako sat za satom. Dolo je i popodne, pa ako sam
se prije veoma bojao za zarobljenike, sad sam opet poeo gajiti
nadu. Ako Indijanci stignu tako kasno do svoga logorita, nee danas
vie imati vremena da smaknu blijedokoce, pridravajui se svojih
starih obiaja. To su dakle morali odgoditi do Jutra, a mi smo uveer
i u toku noi morali iskoristiti priliku da sprijeimo umorstvo.
Najveu sam nadu polagao u okolnost da Komani nisu*imali ni pojma o
naoj prisutnosti. Nalazili su se na svom podruju i znali su da sad
to podruje izbjegavaju svi koji nisu lanovi njihovoga plemena, pa
smo mogli oekivati da e stroge mjere opreza smatrati suvinim.Ve smo
davno morali stii do rijeke, ali je ona upravo ovdje stvorila
veliki luk. Nalazili smo se s unu-tarnje strane toga luka, pa su se
tek predveer umnoili znakovi da se pribliujemo vodi. Sad smo
kretali naprijed jo polaganije nego dosada, a to je bilo dobro, jer
sam uskoro uo kako neki glas doziva, a drugi mu odgovara. Stigli
smo u blizinu Komana te se oduljah natrag k svojini drugovima da ih
zaustavim i da potraim za nas skrovite.Ubrzo smo nali prikladno
mjesto na kojemu smo zavezali konje, a i Perkinsa. Taj nas je ovjek
veoma smetao i oteavao nam sve to smo radili. Kako da ga se rijeimo
a da ne budemo krui nego to je to bilo prijeko potrebno ili pak da
dopustimo da nas on dovede u opasnost? On nam je dodue ponudio
svoju pomo, pa je to moda i iskreno mislio, no ipak mu ndsmo mogli
pokloniti svoje povjerenje. Kad smo njega i konje dobro smjestili,
Jim Snafl upita: Sto emo sada, ser? Tu ispod drvea imamo jo
dovoljno svjetla da bismo mogli poi u izvidanje a da nas nitko ne
uzmogne izdaleka opaziti. Jeste li sigurni da se crvenokose! nalaze
u blizini? Jesam. uo sam dvojicu kako jedan drugome neto dovikuju.
Tome bih se veoma zaudio. Niste li moda krivo uli? Nisam. Bili su
to ljudski glasovi. 46 Vjerojatno da su glasovi kakvih bijelaca.
Nisu. Kad bi ovdje bilo bijelaca, oni bi se u danim prilikama pomno
uvali da ne budu tako glasni. No Indijanci ne urlaju tako da ih moe
daleko uti! Ovdje nema ni govora o urlanju ni o miljama. Ako su ona
dvojica Indijanaca neto i doviknuli jedan drugome, onda je to za
mene dobro doao znak za to da se oni osjeaju sigurni i da ne slute
da im se jo netko nalazi u blizini. Time je naa zadaa znatno
olakana. Well, latimo se dakle te zadae. Hoemo li se priuljatd
Komanima? Mi? Mislite li sebe? Vas i sebe. Moj stari Tim mora
ostati ovdje kod zarobljenika. Hm! Volio bih da podem sam. Sami? A
ne sa mnom? Zar moda nemate povjerenja u mene? Ni govora o tome,
ali s onim to sam mogu uiniti ne elim optereivati druge.
Optereivati! Kakve li rijei! Siguran sam da se umijem vjeto uljati!
Za mene je najvei uitak kad se onako s leda pribliim crvenokocu, a
da taj nita ne sluti. Silno bi me povrijedilo da me odbijete. Ja u
poi s vama, a moj e brat ostati ovdje. No javi se Tim, to Jim
nipoto nije oekivao. Nee? to ti pada na pamet! Netko mora ostati
ovdje na strai.- Yes. To si ti!- No. A tko onda?- Ti. Ja? Jesi li
lud? Zar da Jim Snafl ostane sjediti kad se radi o tome da se
nasamare ti crveni lopovi! Tim Snafl takoder nee ostati sjediti.
Mora! Ja imam prednost, jer sam stariji. Samo si za pet minuta
stariji od mene, a tako malo vremena ne znai nita. Dvojci su uvijek
jednako stari. Ne doputam da mi gospodari, pa u se zajedno s tobom
izvana priuljati k Indijancima. I ja elim jednom biti stariji.47Jim
je kratko vrijeme utio. Toliko se iznenadio neoekivanom otporu
svoga brata da mu ie zapela rije u grlu. Onda se zato jo odlunije
javi: Upravo mi se ini da se eli pobuniti protiv mene, jer sam se
ja zaista prvi rodio! Samo to bi mi jo trebalo! Takav mali
poletarac eli meni zapovijedati! Ja idem, a ti e ostati!
-
- No. Yes, velim ja. Tvoj no uope ne vai!Ti neobini blizanci
poeli su onako uzbudeni postajati sve glasniji. Upozorio sam ih na
to i predloio im da me puste neka podem sam, time e biti prekinuta
prepirka, a da ni jedan ni drugi ne podlegnu. Jim nije medutim
pristao na to. Znao sam da mi eli pokazati koliko je spretan. To mi
dodue nije bilo nipoto drago, ali ga nisam smio uvrijediti pa sam
se naposljetku sloio. Tim nije vie nita govorio, ali mi se upravo
ia tiina inila sumnjivom. Zato ga upitah: Valjda nemate nikakvih
potajnih namjera, mi-ster nuffle?" No mrzovoljno odvrati. Jeste li
sporazumni da va brat pode sa mnom? Yes. Onda sam miran. Bilo'bi
veoma opasno kad bi netko poduzeo neto o emu oni ostali ne smiju
nita znati. Ne samo da bi to moglo sve pokvariti ve bi nas, tovie,
moglo stajati slobode i ivota. Nemojte se brinuti zbog toga! stade
me uvjeravati Jim. Za to nema nikakva razloga. Tim se nita rie
usuduje izvesti bez mene, a osim toga je za to i premlad. Punih je
pet minuta mladi, zamislite! On e rado ostati da mirno sjedi ovdje
dok se vratimo. Sad pak neemo dulje ekati, jer e inae postati odvie
tamno. Dobro! Dakle, gospodine Time, uvajte strau i nemojte otii
odavde prije nego to se mi vratimo. Predajem vam obje svoje puke,
jer bi me one smetale.Ne rekavi ni rijei, Tim primi moju
medvjedarku i opetuu, a ja otidoh s Jimom.Za vrijeme te prepirke
toliko se smrailo da vie nismo jasno mogli razabirati okolinu.
uljali srno se48od stabla do stabla onamo odakle sam uoi glasove.
Mnogo, mnogo bi mi milije bilo da sam bio sam!uo sam da su oba
Snafla dosta dobri Zapadnjaci, ali izmedu Zapadnjaka i Zapadnjaka
velika je razlika. Moda su oni u obinim, a to se mene tie kadto i u
neobinim prilikama pokazali da su ljudi na mjestu, Sli ovdje je
trebalo izvriti neto to je bilo i mnogo vie nego neobino. Svaki
trenutak, pa i najsitnija neopreznost mogla je odluiti o ivotu
zarobljenih bijelaca, a i o naem ivotu. Zato sam ponovo opomenuo i
Jima da bude vanredno oprezan. Ne bojte se za mene odgovori mi on
apui. Izveo sam ja ve i drugaijih stvari nego to je ova dananja
sitnica.To me je imalo umiriti, ali upravo zato to ie na pothvat
oznaio kao sitnicu, poluio je protivno, pa sam preduzeo sebi da mu
nipoto neu dopustiti da izvede neto to vjerojatno prelazi njegovu
snagu.U prvi se as inilo da je njegovo uvjerenje kako je na pothvat
lagan, zaista tano. Prodirali smo sve dalje i dalje a da nas pri
tome nikakva opasnost nije zaustavila. Stigli smo ak do visoke
obale rijeke a da nismo uli u trag crvenokocima. Namjerno sam rekao
visoke obale", jer ono to nismo dosad vidjeli otkrismo ubrzo zatim,
naime da je gotovo isueno korito rijeke lealo duboko ispod nas.U
meduvremenu se gotovo posve smrailo. Ipak sam razabrao da se obala
ovdje gdje smo mi stajali sputala u strmoj i goloj padini, i da po
njoj nismo smjeli dalje, jer bi nam se inae pod nogama mogla
odroniti zemlja i povui nas sa sobom. Zato smo hodali po rubu sve
dotle dok tlo nije postalo sigurnije pa je na njemu ak raslo i
drvee. Obalna strmen ispod nas bila je obrasla grmljem. Mora da ste
se prevarili, ser apnu Jim. Crvenokoaca nema ovdje. Ima ih, ima,
jasno sam uo njihove glasove. Onda su bili ovdje pa su otili. Ne,
jo uvijek su ovdje. To tano znam. Ta mi ih ni ne ujemo.- To je
istina, ali ja ih njuim.* Lav krvne osveta40 Njuite ih? The deuce!
"Kakav neobini nos morate imati; takav fini organ njuha mora biti
najvei uitak. Oh, ja imam posve obian nos, ali on je vetima
osjetljiv za zadah konja. Njuim konje Komana.- Gdje? Oni pasu
duboko dolje ispod nas na rubu vode. I va nos dopire sve donde?
Pshaiv! Vi vjerojatno ne znate, kakva svojstva ima konjski vonj...
stoj, vidite li da imam pravo? Pogledajte dolje!Dolje uz rijeku
opazio sam malu iskru koja se brzo poveala. Kako se spustila tama,
crvenokos su palili vatre. Lako se dade shvatiti zato nisu ostali
ovdje na visokoj obali. Dolje je bilo vode za njih i za njihove
konje. Od jedne vatre nastalo ih je pet. To je dobro ree Jim Snafl.
Kad im se priuljamo moi emo sve vidjeti.
-
Ali i oni mogu vidjeti nas ako ne budemo veoma oprezni. Samo
zbog toga su mi mile te vatre, jer nam govore da se Komani osjeaju
sigurni te da su uvjereni da ih nitko ne promatra. Spustit emo se,
zar ne, mister eterhende? Hoemo! Onda predlaem da se razidemo. Vi
sidite ovdje lijevo, a ja u tamo desno, ili obratno. Tako emo im se
priuljati s dvije strane, pa nam nita nee izbjei. Dolje emo se opet
sastati.Kako nisam imao povjerenja da je dovoljno spretan i
oprezan, odgovorih mu: Bolje je da ostanemo zajedno. Spustit emo se
ovdje slijeva, pa emo se dolje oduljati oko logora i uspeti se gore
tamo na desnoj strani. Tako emo vidjeti sve, pa emo moi jedan
drugome brzo priskoiti u pomo, ako tko zapadne u kakvu nepriliku.
DoBro, ser. Spustimo se dakle!Silazak nije nipoto bio lagan. Nismo
poznavali taj kraj, a obala se vrlo strmo sputala. Nismo se smjeli
pridravati o grmlje, jer bi to izazvalo um. Mogao nas je odati
svaki kamen koji smo pri sputanju po-makli s njegova mjesta, pa se
otkotrljao dolje. Zbog toga smo morali veoma paziti i mogli smo se
tek vrlo50polagano sputati. Prolo je vie od pola sata prije nego to
stigosmo dolje. Radovalo me je to je Jim Snafl dobro obavio svoju
zadau. Znao se neujno kretati. Ja sam se sputao prvi a on se drao
tik mene ili iznad mene. Usprkos tome morao sam otro paziti ako sam
htio da ujem onaj tihi um to ga je on uzrokovao. Jim se veoma
ponosio time i upitao me kad smo stigli u rijenu dolinu. No, kako
sam obavio svoju zadau, ser? Zadovoljan sam iz javih. Mislite li
dakle da se razumijem u priuljavanje? Sto se tie priuljavanja, to
mi dosad niste jo nita pokazali. Nita? upita otegnuto i zaudeno.
Niste. Priuljavanjem emo tek sada poeti. Tek sada? Kako onda
nazivate ono to smo dosad radili? Zar to nije bilo uljanje? To je
bilo penjanje, a moda i uljanje, a nije bilo priuljavanje. Tek sad
emo se poeti priuljavati, no ja se nadam da e vam to uspjeti tako
kao to vam je uspjelo da se spustite. Ostajte neprekidno iza mene i
nemojte se udaljivati od mene! To zapravo nije potrebno, jer sam
nauio da samostalno radim, pa se zaista razumijem u to. Kad ste
sami ili kad se uz vas nalazi samo va brat, onda to moete initi,
ali sad sam ja ovdje, pa izriito elim da se ravnate prema meni.
Well! Neka bude. Kaem vam da je za mene najvei uitak da se ravnam
prema Old eterhendu.To me njegovo uvjeravanje nije dodue posve
umirilo, no ipak je malo smanjilo moju bojazan.Sad smo se nalazili
iznad mjesta na kojem su logorovali Indijanci i morali smo poi niz
rijeku. Rijena dolina bila je udubljena, pa se dakle u sredini
sputala, a bila je samo do one visine obrasla grmljem dokle nije
mogla dosei visoka voda. Budui da je u rijeci bilo sad malo vode,
ostala je izmedu grmlja i vode otvorena pruga na koju nismo smjeli
izai. Nismo se dakle mogli priuljati crvenokocima od vode, ve tako
da u luku obidemo logor i prikradamo se uz opasnu strminu obale.
Bio je to vrlo te-, ak pothvat.
LiNajprije legosmo na zemlju i stadosmo puzati prema logoru
izmedu grmlja. Sretno smo mu se pribli-ili toliko da smo ga mogli
pregledati. Komani su odabrali prikladno mjesto. Lealo je naime
neto dublje od okoline pa je uslijed toga visoka voda ovdje
dopirala do strme obale. Zato ovdje nije bilo grmlja, ve samo"
otvoreno mjesto na kojem bi se slobodno mogla kretati i vea etai Za
nas to nije bilo povoljno, jer nam je poveavalo potekoe to smo "ih
morali svladati.Indijanci su upravo jeli i pri tome su se tako
mirno razgovarali, da su se morali osjeati posve sigurni. Smjestili
su se u prilino podjednakim skupinama oko pet vatri, tako da smo ih
lako mogli prebrojiti. Bilo ih je sedamdeset jedan. Medu njima se
najvie isticao poglavica zbog svoje sijede kose. Sjedio je za
drugom vatrom otprilike trideset koraka od nas, pa budui da nam je
okrenuo lice, mogao sam ga jasno vidjeti. Uf! viknuh iznenadeno,
ali dakako posve tiho. Da padnemo ovome u ake bili bismo
izgubljeni, pa i onda da se on ne nalazi na ratnoj stazi.
-
Poznajete li ga, ser? upita Jim isto tako tiho. I odvie dobro.
To je To-kei-un, jedan od najzloglasnijih poglavica Komana. Je li
va neprijatelj?, Jeste. Jednom sam zajedno sa Vinetuom i
nekolicinom drugih ljudi pao u njegovo suanjstvo iz kojeg smo
pobjegli samo zahvaljujui mojoj drskosti. Ugovorili smo da mi dodue
smijemo odjahati, ali da e on za kratko vrijeme poi sa svojim
ratnicima u potjeru za nama. Dakako da nismo dopustili da nas
stigne. To je veoma zanimljivo, ser, to mi morate is-pripovijediti!
Hou, ali ne sada, mister Snafl. To se razumije. Sad imamo drugoga
posla a ne da brbljamo o pustolovinama. Tako je. Lako bismo i sami
mogli koju doivjeti. Pa to i elim. Zar moda nije pustolovina, ako
ovjek oslobada pet zarobljenika iz ruku sedamdes*-52
torice Komana? Vidite ih gdje lee, tamo uz vatru za kojom sjedi
poglavica?Dakako da sam ih vidio. Leali su jedan kraj drugoga uz
vatru za kojom je sjedio poglavica i bili su tako sputani da se
nisu mogli ni maknuti. Onaj koji nam je leao najblie imao je guste
crne ovjeene brkove, pa je to sigurno bio Dafar.Izmedu te vatre i
nas raslo je jo nekoliko grmova, pa mi se nije inilo presmionim da
se priuljam blie. Crvenokose! nisu postavili strae, a kako su mirno
sjedili uz svoje vatre i nisu hodali amo tamo, nije bilo bojazni da
bi nas mogli opaziti. Poglavica je razgovarao s onima koji su
sjedili kraj njega, pa bih volio uti o emu govori. Zato pozvah Jima
da zasad ostane gdje je bio, pa oprezno otpuzah dalje.Tek to sam se
smjestio iza posljednjeg grma kad iza sebe zauh tihi um, a kad sam
se okrenuo opazih da je Snafl poao za mnom. Sto vam pada na pamet!
apnuh mu zlovoljno. Trebali ste ostati ondje! I ja bih htio uti o
emu govore. Zar razumijete njihov jezik? Ne razumijem mnogo, ali
ipak neto razumijem. Ovaj grm ne pokriva dvije osobe tako dobro kao
to pokriva jednu! Ve emo se nekako snai jedan kraj drugoga, ser.
Rekli ste mi da moram ostati uz vas. i da se ne smijem od vas
udaljiti. Kako vidite, to i inim.Dopuzao je tik do mene, pa smo sad
obojica leala u sjeni grma, no bilo bi mi ipak drae da je ostao
ondje gdje je bio.Time smo postigli svrhu koju sam elio poluiti:
uli smo to se govori. Predmet razgovora bio je bojni pohod na
kojemu su se nalazili. Nakanili su napasti nekoliko naselja, pa su
ih spomenuli imenom, te poubijati sve bijelce u njima. Prije toga
htjeli su odjahati u Makik-Natun i ondje otplesati ratni ples da bi
upitali medicinu", hoe li napadaj uspjeti. Ta bi sveanost imala
biti jo uzviena time to e onih pet blijedokoaca koji su im danas
pali u ruke umrijeti na muenikom stupu.
Sad sam znao to namjeravaju, pa sam mogao otidi sa svoje opasne
osmatranice. Ako nam danas ne uspije da oslobodimo zarobljenike moi
.emo za Indijancima poi u Makik-Natun, pa ondje ili putem pronai
bolju priliku za to. Otpuzali smo dakle natrag, a kad smo stigli u
svoje prijanje skrovite, stane me Jim Snafl ispitivati: Neto sam
razumio, ali nisam razumio sve. Kakva je to bila rije, Makik-Natun?
To je bila rije iz jezika Komana, narjeja Tonkava, a znai uto brdo.
uto brdo? Zar ne, oni kane onamo? - Tako je. I ondje ele poklati
zarobljenike, ako sam ih pravo razumio? Tano. Gdje se moe nalaziti
to brdo? Kad bismo barem to znali! Ja znam. Nekoliko sam puta bio
ondje. Zaista? To je dobro, vrlo dobro. Lei li daleko odavde? Samo
jedan dan jahanja. Poznajete li odavde put do njega? Dakako. Nisam
dodue jo odavde iao onamo, ali kakav bih ja bio Zapadnjak kad ne
bih neko poznato mjesto mogao pronai sa svih strana? Makik-Natun je
zapravo vie breuljak nego brijeg, jer ovdje uope nema pravih
bregova. To je kratki i niski lanac uzvisina, pa je ime dobio po
svjetloj boji tamonjega tla. Zato crvenokose! odlaze onamo da ondje
pleu svoj arobnjaki ples? Jer je ondje zakopano nekoliko njihovih
poglavica. Nemojmo sad vie brbljati, mister Snuifle. Podimo dalje.
Moramo doznati gdje su njihovi konji. Sad se ne radi samo- o tome
da oslobodimo zarobljenike, ve da za njih nabavimo i konje, jer bi
nas inae Komani stigli.
-
Puzali smo od grma do grma da se najprije do-mognemo strme
obale. Upravo kad smo stigli onamo, uini mi se da postrance iznad
nas ujem neki um. Mir! apnuh Jimu. Zar niste nita uli?54_ Nisam -
odgovori on. - Vi ste uli? , Jesam.- Gdje? Tamo gore. Bilo je kao
da tiho curi pijesak. Tavaljda nije...- Sto? Va brat. To bi bila
najvea glupost koju bi mogao uiniti! Moj brat? A to bi s njim
bilo?- Da eli izvriti svoju namjeru i priuljati se Indijancima! Ne
pada mu ni na um! Neka mi samo dode! Ja u mu...Jim nije dovrio
reenicu, ve bi od prepasti skoio na noge da ga nisam vrsto zgrabio
i pridrao. Neka mi samo dode" rekao je. Da, dolazio je, taj njegov
brat Tim, ali kako! Najprije je zaumjela zemlja koja se skotrljala
s visine i udarila u grmlje, zatim je iznad nas odjeknuo glasni
poklik The devil! a onda neto s visine jurnu usred Indijanaca, tako
da su oni najprije skoili u stranu, a onda se glasno viui bacili na
toga ovjeka. Bio je to zaista Tim Snafl koji je ipak izveo svoju
namjeru. Na nesreu je jednako kao i mi stigao do onoga mjesta to
sam ga ve spomenuo, na kojemu se nekad bila odskliznu-la zemlja,
ali nije bio toliko oprezan kao mi. Usudio se poi previe naprijed,
pa se labavi rub uzvisine pokrenuo pod njegovom teinom i Tim je
poletio niz strminu kao na saonicama. Sad su ga crvenokose! napali.
inilo se da taj neoekivani i nagli pad nije Timu nita nakodio, jer
je tako glasno vikao da mu je glas nadjaao i urlanje Indijanaca. Ni
to nije bilo dovoljno, ve je i njegov brat Jim takoder poeo vikati,
premda bi ba on morao ostati nijem. Moj brat, moj Tim, stari moj
brat Tim! derao se Jim, pokuavajui se svom snagom osloboditi od
mene, Hoete li uutjeti! zapovjedih ljutite, ali priguenim glasom.
Vi sebe i mene dovodite u... Ubit e ga, ubit e ga! prekinuo me on.
Budui da sam leao na tlu, a Jim se uspravio,nisam mogao upotrebiti
svoju snagu, dok se njegova55snaga zbog bojazni za staroga Tima"
udvostruila. Istrgao mi se i skoio usred opora Indijanaca. Vidio
sam kako j