Top Banner
Sveučilište u Zadru Odjel za pedagogiju Kolegij: Opća povijest pedagogije John Locke „Misli o odgoju“ Seminarski rad Nositelj kolegija: prof. dr. sc. Igor Radeka Asistentica: dr. sc. Ana Marija Rogić Studentice: Draženka Barić i Andjela Pavić
28

John Locke

Oct 21, 2015

Download

Documents

Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Page 1: John Locke

Sveučilište u Zadru

Odjel za pedagogiju

Kolegij: Opća povijest pedagogije

John Locke „Misli o odgoju“

Seminarski rad

Nositelj kolegija: prof. dr. sc. Igor Radeka

Asistentica: dr. sc. Ana Marija Rogić  Studentice: Draženka Barić i Andjela Pavić

Zadar, prosinac, 2013.

Page 2: John Locke

Sadržaj

1. Uvod....................................................................................................1

2. Život i djela.............................................................................................2

3.Empirizam...............................................................................................4

4. O djelu „Misli o odgoju“..............................................................................5

5. Odgojni stavovi.........................................................................................6

5.1 Tjelesni odgoj....................................................................................................................7

5.2 Moralni odgoj....................................................................................................................9

5.3 Intelektualni odgoj...........................................................................................................12

6. Zaključak..............................................................................................15

6. Literatura..............................................................................................16

Page 3: John Locke

1. Uvod

Prosvjetiteljstvo se u Europi javlja krajem sedamnaestog i početkom osamnaestog

stoljeća. Svojim suprotstavljanjem religioznim, političkim i moralnim opresijama,

prosvjetitelji su nastojali obnoviti znanje, etike i estetike svog vremena. Prosvjetiteljski ideal

čovjeka je onaj koji djeluje po principima, a ne samo po navikama, tradiciji. Sebe su smatrali

naprednom elitom koja se bori protiv iracionalnosti, praznovjerja i tiranije prošlih stoljeća i

ujedno djeluje za svjetski napredak. Prosvjetiteljstvo je vrijeme kada čovjek, počinje

racionalno razmišljati i izvlači se iz okova srednjovjekovne mistike. U tom procesu državne i

crkvene vlasti gube važnost, to jest ostavljene su po strani. To je bio spontan pokret koji je

doveo do velikih znanstvenih otkrića.

Prosvjetiteljstvo je ideološki i obrazovni pokret. Utjecao je na kulturni i pedagoški život 18. i

19. stoljeća, te je ukazivao na potrebu prosvjećenja širokih narodnih masa. Filozofski se

zasnovao na empirizmu i racionalizmu. Naglašavao je prirodno pravo svakog pojedinca da se

obrazovanjem usavršava prema dostignućima znanosti. Prosvjetu su prosvjetitelji smatrali

osnovnom snagom koja će promijeniti feudalan društveni poredak, smatra Zaninović.

Kritizirali su skolastički tip obrazovanja i stalešku školu, a zastupali su pravo svih ljudi na

školovanje u osnovnim, srednjim i visokim školama.

U drugoj polovici 17. stoljeća i u 18. stoljeću pedagogiju i razvitak škole karakteriziraju

značajne promjene. Njih pokreće engleski filozof i pedagog John Locke. Potkraj 17. stoljeća

Locke istupa s pedagoškim sistemom u kojem su izražene nove težnje građanske klase. U

formuliranju cilja odgoja i u etici Locke ne polazi od religije, već od interesa „praktičnog

čovjeka“. On odbacuje učenje o urođenim idejama, što su zastupali filozofija i crkveno

učenje, i tako polaže temelje novoj spoznajnoj teoriji u osnovi koje leži iskustvo. On također

odbacuje srednjovjekovno obrazovanje (sedam vještina) i određuje program realnog

obrazovanja. Locke je prvi od antičke pedagogije razradio sistem fizičkog odgoja.

(Zaninović, M. 1988: 114-115)

Page 4: John Locke

2. Život i djela

John Locke rođen je 1632. u Wringtonu u pokrajini Somerset, kao sin pravnika koji se

tijekom prve pobune protiv Charlesa I. borio na strani parlamentaraca. Tijekom školovanja u

Westminsteru učio je grčki, latinski, hebrejski i arapski, a znanosti se, kako je Locke kasnije

konstatirao, posvećivalo malo vremena. Od 1652. studira skolastičku filozofiju, diplomirao je

1656., a na istom je fakultetu i magistrirao. Nakon diplomiranja proučava latinski i grčki, a od

1664. i moralnu filozofiju. Kasnije upisuje studij medicine koji nije završio, ali ga je taj studij

usmjerio prema znanosti. Postao je član Kraljevskog društva za napredak prirodne spoznaje.

Lockeu paralelni interes predstavlja područje politike i gospodarstva. 1665. godine poslan je

na diplomatsku misiju u Cleves, 1675. posjetio je Francusku gdje se upoznao sa filozofijom

Descartesa i Gassendija. 1679. vratio se u Englesku koja je bila zahvaćena teškim političkim

sukobima. Nastale prilike u državi ugrozile su Lockeov položaj pa on bježi u Nizozemsku, u

međuvremenu kralj ga je lišio katedre u Oxfordu i proglasio ga izdajicom zahtijevajući

njegovo isključenje. (http://www.fordham.edu/halsall/mod/1692locke-education.asp)

Za vrijeme boravka u Nizozemskoj Locke je pisao i okupio širok broj prijatelja,

surađivao je sa Bibliotheque universelle Jeana Leclerca koja je 1688. godine objavila sažetak

njegova glavnog djela Ogleda o ljudskom razmu na kojem je radio još od 1671. Prvo

objavljeno Lockeovo djelo bilo je Pismo o toleranciji.

Po povratku u Englesku prihvatio je položaj dužnosnika u Ministarstvu trgovine i

poljoprivrede, u kojem je, unatoč lošem zdravlju, ostao do 1700. Prijateljevao je s obitelji

Masham te se zbog njih 1691. godine za stalno preselio u Oatesu provevši ondje posljednje

godine života. U to vrijeme je polemizirao s Edwardom Stillingfeeltom, biskupom iz

Worzestera te pisao komentare na poslanice Sv. Pavla. Umro je 1704. godine.

John Locke je imao veliki utjecaj na razvoj političke filozofije. Njegove ideje su bile temelj za

koncept američkog zakona i organizacije vlasti. Lockeova epistemologija i filozofija imala je

velik utjecaj i na period prosvjetiteljstva. (Božićević,V. 1996, str. 132.)

Neka njegova značajna djela su: Ogled o ljudskom razumu, Dvije rasprave o vladi,

Pismo o toleranciji, Neke misli o obrazovanju i Razumnosti kršćanstva.

(http://hr.wikipedia.org/wiki/John_Locke#Djela)

Page 5: John Locke

Tablica 1.: Pedagoške inovacije (Mijatović, A., Vrgoč, H., Peko, A., Mrkonjić, A., Ledić, J.

1999:47)

INOVATOR OSNOVNA

ZAMISAO

KURIKULUM METODE

PODUKE

ULOGA

UČITELJA

ZNAČENJE ZNAČAJ ZA

DANAŠNJE

J. Locke

(1632.-

1704.)

Razvitak

intelektualnih

sposobnosti

percepcijom.

Samokontrola.

Pisanje,

čitanje,

računanje,

jezik,

povijest,

upravljanje.

Odmjereno,

planirano,

stupnjevito,

kumulativno.

Podrška,

iskustvo,

empirijske

metode

pouke.

Utemeljenost

teorije učenja na

oduševljenju-

senzacionalizam.

Poduka na

temelju

senzornih

opažanja.

Tablica prikazuje neke od glavnih Lockeovih ideja i metoda odgoja, kao i utjecaj njegovih

misli na odgoj koji danas poznajemo. Iz tablice možemo iščitati da je osnovna Lockeova

zamisao odgoja da se djeca nauče samokontrolni, dijete ili čovjek koji ne posjeduje

sposobnost samokontrole ne može biti dobar čovjek, odnosno on se ne može i ne zna ponašati

moralno. Nadalje, Locke smatra da bi obrazovanje trebalo biti planirano, cjelovito i naravno,

da bi učenje trebalo početi od najlakših stvari te se polako usmjeravati prema težim zadacima

i ciljevima. Učitelj bi djecu trebao naučiti čitati, pisati, računati, trebao bi im prenijeti

određena znanja iz jezika, upravljanja i povijesti. Uz sve to, odgajatelj treba biti stalna potpora

djeci i treba ih podučavati na zabavan, zanimljiv način kako bi djeca zavolila učenje. Metodu

odgoja koju danas možemo koristit je poduka na temelju senzornih opažanja, što znači da bi

djecu trebalo prepustiti, u određenim situacija, da se oslone na svoje vlastito opažanje, te da

tako neke stvari dožive na vlastitoj koži i ujedno nauče kako se sljedeći put ponašati u istoj ili

sličnoj situaciji.

Page 6: John Locke

3.Empirizam

Empirizam je vrsta filozofske orijentacije po kojoj percepcije i znanja vrijede samo

ako su rezultat eksperimenta. Dakle, smatra se znanjem i vrijedi sve ono što možemo dokazati

eksperimentom, a sve ono što nema takve karakteristike nije pouzdano. Emipirizam je prošao

kroz razne faze i posjeduje podjele kojima se mi ovdje nećemo baviti. Ali u svakom slučaju

ovaj filozofski pravac u svim svojim pojavama ustrajava na tome da je eksperiment osnovni

izvor čovjekove spoznaje. Najekstremniji ogranak empirizma je pozitivizam koji drži da su

metafizičke i filozofske postavke besmislene. Racionalizam je pravac koji, suprotno

empirizmu, razum drži sposobnim da neovisno o eksperimentu percipira zbilju i znanja te uz

pomoć razuma predoči objektivnu stvarnost ili drugim riječima, razum može predočiti zbilju.

Neki poznati empiristi, uz Johna Locka, bili su: Francis Bacon, David Hume, George

Berkeley, Ernst Mach i Auguste Comte.

Locke je vjerovao da je naš duh, prije nego se sretne preko osjetila sa pojavama

prirode, tabula rasa i da u duhu ne postoje urođene ideje pomoću kojih možemo, bez iskustva,

saznati krajnju prirodu stvarnosti. Sva znanja o stvarima koje možemo imati počivaju na

idejama o stvarima koje dobijamo preko osjetila. Prema Locku, ideje su sve ono što može biti

predmet misli. Dijele se na jednostavne i složene.

Page 7: John Locke

4. O djelu „Misli o odgoju“

„U svom pedagoškom djelu Misli o odgoju (1693) razvio je padagoški sistem u kojem

je objasnio, kao što je već rečeno, pedagogiju zdravog razuma i praktične koristi. Na mnogim

mjestima u tom pedagoškom djelu Locke određuje zadatak odgoja kao formiranje zdravog

duha u zdravom tijelu, kao razvitak tijela i discipline duha. Značajno mjesto u njegovoj

pedagogiji zauzima razvijanje navika uglađenog gospodina u društvu.“ (Zaninović, M. 1988:

117)

Locke vjeruje da ništa nije važnije od obrazovanja i da obrazovanje čini osobu

dobrom. Međutim, kad govori o obrazovanju on ne govori koje bi škole djeca trebala pohađati

nego ističe vrijednost obrazovanja kod kuće. Smatra da djeca siromašnijih roditelja ne moraju

biti zakinuti za tu vrstu obrazovanja, jer kako tvrdi sami roditelji mogu preuzeti ulogu

odgajatelja. Ističe da su glavne vrline odgajatelja prave moralne vrijednosti, lijepo ponašanje i

dobro znanje o svijetu. Također navodi da je manje bitno da je ta osoba (odgajatelj) visoko

obrazovana jer se znanje može naučiti iz knjiga.

Jedan od Lockovih glavnih savjeta je da učenje treba učiniti zabavnim. Ako se uči s

užitkom, onda će se djeca uključiti u rad i naučit će mnogo više. Postavlja se pitanje kako

učenje učiniti zabavnima? Lock ističe da se učenje ne smije provoditi kroz zadatke ili

dužnosti. Locke smatra da kao što su djeca slobodna dok se igraju, također bi trebala biti

slobodna dok uče. John Locke je zagovarao obrazovanje kod kuće. Smatrao je da u školama

dijete ne može dobiti potrebnu pažnju. Samo kod kuće dobio bi individualni pristp koji treba.

Locke navodi nekoliko razloga zbog kojeg je djetetu potreban individualan pristup. Prvo, na

svako djetetovo ponašanje treba se reagirati ispravno. To je nemoguće u velikim grupama.

Nadalje, dijete se ne može prisiliti da uči kad nije raspoložen. To je također nedostatak

velikih grupa. Isto tako, način rada treba prilagoditi svakom pojedincu. U školama jedan način

rada vrijedi za sve, bez obzira na djetetove sposobnosti. Prema Lockeu, glavni cilj

obrazovanja je oblikovati pojedinca u potpunu osobu. U mnogim djelovima obrazovanja,

djetetu se trebaju prenositi prave vrijednosti. Rezultat toga je da dijete bude iskreno i da voli i

poštuje svakoga.

Page 8: John Locke

5. Odgojni stavovi

„Misli o odgoju“ Locke započinje iznoseći važnost obrazovanja. Prema Lockeu

obrazovanje je ono što čovjeka određuje, odnosno ono što ga čini onim što jest. Uvjeren je,

da bez obzira na biološku osnovu, obrazovanje određuje hoće li ta osoba biti dobra ili

zločesta, mudra ili budalasta. Prema tome, obrazovanje se ne sastoji samo od prenošenja

činjenica djetetu ili oblikovanja njegovog intelekta, nego služi da bi se oblikovala potpuna

osoba.

Prema Lockeu, djeca trebaju učiti one predmete koji će im biti potrebni za život, a to

su: zemljopis, aritmetika (matematika), kronologija, povijest. Umjetnost treba zauzeti

posljednje mjesto ili je uopće ne treba podučavati. Poučavanje djece treba biti zasnovano na

nekoj metodi koja će pomoći preglednosti i sustavnosti prenošenja znanja.

Locke inzistira na privlačnosti nastave. Učenje treba biti zabavno, a napamet se ne bi trebalo

učiti ništa. Dobra se metoda sastoji u tome da se nastava uskladi s razvojem i kapacitetom

djeteta, da ide postupno, te da se nove spoznaje povezuju sa prethodnim.

Odgoj također zahtijeva i dobra odgajatelja, učitelja, koji treba biti razuman, mudar, bistar,

čija je briga pravilno obrazovanje i čuvanje od poroka. Djeca s druge strane, trebaju poštivati

svoga odgajatelja.

Locke u svom djelu govori o pojedinim ponašanjima djece naglašavajući da se dobro

ponašanje može postići dobrim primjerima i pravilima. Djeca vole slobodu i zato ih treba

naučiti raditi nešto bez prisile, ali pritom ne smiju postati samovoljni. To znači da im ne treba

dati sve što požele; nužno je povući granicu između lažnih i prirodnih potreba.

Svaki dobar roditelj želi da njegovo djete posjeduje vrline, osobito vrline mudrosti, znanja i

obrazovanosti. Posjedovanje vrlina je preduvjet ugleda u društvu. Najveća je vrlina imati

pojam o Bogu kao najvećem biću što postoji. Kada dijete stekne pravi pojam o Bogu, onda ga

treba navikavati da se redovito moli te ga poticati da bude dobar, istinoljubiv i pravedan.

Locke je bio inspirator mnogim pedagoškim piscima. Tako, primjerice, J.J. Rousseau u svome

djelu Emile kopira gotovo cijele stranice iz njegovih Misli o odgoju. (Juka, S., Musić, I.,

Buntić, M. 2007:153-154)

Page 9: John Locke

5.1 Tjelesni odgoj

Locke započinje djelo ¨“Misli o odgoju“ uz nekoliko riječi o važnosti obrazovanja.

Devet od deset ljudi koje susrećemo, prema Lockeu, su ono što jesu (dobri, loši, negdje

između) zbog svog obrazovanja. Obrazovanje je ono što uistinu određuje čovjekov karakter.

Iako je svaki um rođen s određenim sklonostima (neki su lijeni, neki marljivi, neki plašljivi,

neki hrabri, i tako dalje) um djeteta se može oblikovat i obrazovanje može značajno utjecati

na njegovo oblikovanje.

Za Lockea je tjelesni odgoj jako značajan jer se on drži antičke izreke: „U zdravom

tijelu zdrav duh“. Tjelesni odgoj jedan je od uvjeta čovjekove sreće i njegove društvene

koristi. Zato i nije toliko važno što je negdje pretjerao u svojim zahtjevima o jačanju tijela.

(Zaninović, M. 1988:118)

S obzirom na moć obrazovanja, on tvrdi, da cilj obrazovanja ne bi trebao biti usmjeren

samo na oblikovanje intelekta, nego bi obrazovanje trebalo formirati cijelo ljudsko biće.

Obrazovanje se mora usredotočiti na formiranje zdravog tijela i zdravog duha. Komponente

njegove koncepcije odgoja uključuju vrlinu, mudrost i učenje (otprilike u tom redoslijedu

važnosti). Locke navodi nekoliko savjeta o tome kako ojačati fizičko zdravlje djece.

Čvrstoća tijela, u skladu sa Lockeom, prvenstveno uključuje sposobnost tijela da izdrži

teškoće. Kako bi se postigla visoka razina izdržljivosti, Locke vjeruje da je najbolja stvar da

roditelji izlože svoje dijete uvjetima koji bi mu mogli naštetiti u budućnosti. Kada se tijelo

navikne na te uvjete, oni više neće predstavljati opasnost za dijete. Najgora stvar koju roditelj

može učiniti, u tom pogledu, je da tetoši dijete. Djetetovo tijelo tako će se naviknuti na

otežane uvjete, kojima će u nekom trenutku biti izložen, te se neće razboljeti.

Prvi Lockeov prijedlog je da se djecu ne oblači previše toplo. Ako su izloženi

hladnoći, s vremenom će se naviknuti na nju, te će biti otporniji. Locke nam tu za primjer

navodi lice. Lice nikada nije pokriveno, te zbog toga smatra da je zato postalo otpornije od

ostalih dijelova tijela. Kad bi se tako postupalo i sa drugim dijelovima tijela i oni bi postali

otporniji.

Page 10: John Locke

Drugi prijedlog je pranje djetetovih nogu svake večeri hladnom vodom. Ako se dijete navikne

na mokre noge, neće se razboliti ako pokisne. Dijete treba boravit u prirodi za vrijeme kiše,

snijega i susnježice, itd.. Nadalje, dijete treba spavati na tvrdom krevetu da bi se priviknulo

na sve uvjete spavanja te kada se nađe u situaciji da mora prespavati izvan kuće dijete će bolje

podnijeti promjenu.

Locke također ima neka druga upozorenja. On se snažno protivi odjevanju djece u

usku odjeću jer smatra da ona ometa rast kostiju i utječe na oblikovanje tijela. On je također

zabrinut i zbog dječje prehrane. Smatra da bi djeca trebala jesti vrlo malo ili nimalo mesa do 2

ili 3 godine, ali mnogo kruha. Voće bi također trebalo svesti na minimum, a piće ne smije biti

previše hladno. Zapravo, on smatra da je to idealna dijeta za sva ljudska bića, ali naglašava da

je najvažnija za djecu jer su u procesu razvoja. Nadalje, on savjetuje da sva dijeca nauče

plivati, tako da se ne mogu utopiti. Na kraju, on savjetuje roditelje da svoju dijecu vode

liječniku samo onda kada su djeca uistinu bolesna, a ne zbog preventivne mjere. Preporučuje

također jahanje, mačevanje i ples te rano ustajanje. (Juka, S., Musić, I., Buntić, M. 2007: 151-

152)

Page 11: John Locke

5.2 Moralni odgoj

Osobitu važnost Locke pridaje moralnom odgoju. Cijeli odgoj se, zapravo, sastoji od

formiranja dobrih moralnih navika. To se u prvom redu postiže odgojem volje. Dijete treba

naviknuti na svladavanje strasti i instikta, a roditelji i učitelji u tom pogledu ne smiju bit

popustljivi. Pravi smijer našeg držanja prema potpnoj blagoti jest, da prenaglo ne

ispunjavamo naše želje, da umjerimo i smirimo strasti, da može razum slobodno ispitati,a um

nepokolebivo suditi; - nitko neka ne kaže da ne može suspreći strasti, jer što može učiniti pred

vladarom ili velikim čovjekom, može i pred sobom i pred Bogom učiniti.1 Ipak, najbolja

poduka moralnosti jest dobar primjer. Osjećaj časti i svijesti o odgovornosti također su snažna

sredstva odgoja. Dijete treba odgojiti tako da bude sposobno samosvladavati se, odnosno da

zna vladati svojim željama. Ono mora djelovati u skladu s razumom i u raznim životnim

situacijama prosuđivati što je dobro, a što zlo. Društveno okružje često negativno utječe na

odgoj djeteta, pa ga je potrebno na vrijeme zaštititi od negativnih utjecaja. Obitelj u tome ima

odlučujuću ulogu.

Prema Locke, vrlina je proporcionalna sposobnosti pojedinca za samoodricanje. Osoba

koja nema sposobnost da ostavi svoje želje, kada je razlog za to dovoljno dobar, neće biti

čestita osoba. Osoba bez ove sposobnosti ne može biti čestita osoba. Locke naziva ovaj termin

"princip vrline" i uvodi taj princip odgajanja kao prvenstveni cilj.

Locke se bavi i obrazovanjem uma. Formiranje zdravog duha je uglavnom sa ciljem da

se formira vrli um. Najvažniji cilj obrazovanja, drugim riječima, je usaditi vrline, obrazovanje

je prije svega moralni odgoj. Iako je akademsko učenje potrebno i važno, djetetov moralni

karakter je od najveće važnosti. Snaga tijela , kao što smo upravo vidjeli, leži u sposobnosti

podnošenja teškoća. Snaga uma, kao što se ispostavilo, nije sve što je drugačije. Jak um (koji

je čestiti lik) je onaj koji ima sposobnost da radi i ono što ne želi. Samoodricanja, prema

Lockeu, je načelo vrline.

Čovjek je čestit toliko koliko može raditi protiv vlastitih neposrednih želja, kada je

razlog za to dovoljno dobar. Na primjer, zamislite da čovjek želi pojesti cijelu tortu. Razlog

mu kaže da to ne bi bilo u redu, jer svatko želi komad. Čovjek s načelom vrline će imati

mogućnost slušati razum i suzdržati se tijekom objeda. Čovjek bez tog kapaciteta, s druge

1 Albert Bazala, Povijest filozofije II, Globus: 1988, 267 str.

Page 12: John Locke

strane, neće biti u stanju da se pazi, te će pojesti cijelu tortu. Prvi čovjek će se ponašati

moralno, drugi neće.

Budući da je ključ čestitosti posjedovanje sposobnosti samoodricanja, najvažniji cilj u

obrazovanju je usaditi tu sposobnost. Nažalost, Locke misli da način na koji ljudi obično

odgajaju djecu ima točno suprotan učinak: ona sprječava tu kvalitetu. To je zbog toga što

roditelji imaju tendenciju da svoju malu djecu vide tako slatkima i simpatičnima da

udovoljavaju svakoj želji. Roditelji se nađu u stanju da ne mogu ništa zanijekati svojoj djeci.

Razlog zbog kojeg je prevelika popustivljost toliko loša, je činjenica da se um najviše

oblikuje tijekom ekstremne mladosti. Prva stvar koju dijete treba naučiti je da ne može imati

sve što želi, on može imati samo ono što on želi, ako se razlog slaže da bi to bilo najbolje.

Naravno, djeca nemaju puno razloga u njihovoj dobi, pa oni moraju biti poslušni roditeljima

umjesto toga. Ako se dijete navikne da negira svoje želje, kad god roditelji ne žele popustiti

njihovim željama, ono će također biti u mogućnosti odbiti svoje želje kada njegov vlastiti

razum nalaže da se ne prepusti svojim željama (kako dijete raste i razvija svoju vlastitu moć

rasuđivanja). Ako se, s druge strane, dijete navikne na sve ono što želi, onda će i dalje

očekivati da se svaka njegova želja ispuni kako on odrasta. Drugim riječima, njemu će

nedostajati princip vrline.

Sve u svemu, dijete mora biti potpuno poslušno svojim roditeljima od najranije dobi.

Ako popuštaju svim željama svoje djece, roditelji su nemarni i pasivni u pogledu moralnog

odgoja.

Lockeova tvrdnja da je samoodricanje temelj svih vrlina je kontroverzna, jer postoje i

druge značajke koje bi mogle dovesti do vrlina. Moglo bi se reći da će osoba biti čestita, dok

misli o sebi da je samo jedna osoba među mnogima. bez posebnog moralnog statusa. Dok

čovjek razmišlja na taj način tako će se i ponašati (pravedno) prema drugim ljudima. Osoba

koja slijedi ovo pravilo, biti će u poziciji da uvijek djeluje moralnije od nekoga tko drugačije

postupa. Mogli bismo reći da je osoba čestita, toliko dugo dok njeno ponašanje ne utječe

negativno na svijet. Da bi se razumjela Lockeova vjera u razum, važno je pogledati njegova

druga djela. Locke ima vrlo specifičan pogled na ljudsku racionalnost i njezin odnos prema

moralnoj dobroti.

Još jedno pravilo za dobar odgoj je ne misliti loše o sebi i od drugima. Dobar odgoj u

biti se svodi na dobro ponašanje. Lijepo odgojen čovjek je čovjek koji se uvijek ponaša tako

Page 13: John Locke

da se ljudi u njegovoj prisutnosti osjećaju ugodno. Odgoj dolazi u dva oblika, prvi oblik lošeg

odgoja je stidljivost. Osoba treba misliti dobro o sebi i tako se ponašati bez obzira u čijoj je

prisutnosti. Druga vrsta lošeg odgoja je nemar i nepoštovanje. Kako bi izbjegli ovu vrstu

odgoja čovjek treba imati dobru prilagodljivost.

Iako Locke smatra da djecu treba pustiti da nauče dobre manire tijekom vremena,

jednostavnim promatranjem, također misli da postoje dvije vrste loših manira koje se ne mogu

tolerirati, čak ni djeci. Prva od njih je ometanja, a druga je kontradikcija. Ometanje se smatra

uvredljivim jer prenosi poruku da osoba više ne želi slušati što druga osoba ima za reći.

Kontradikcija je neslaganje, koje je naravno u redu, ali mora se pripaziti na način na koji se

izražava neslaganje u nečemu. Locke smatra da mladići ne bi smjeli iznijeti svoje mišljenje

sve dok ih se ne pita za njega. Kada mlada osoba iznosi svoje mišljenje trebala bi ga iznositi u

obliku izvještaja, a ne poduke.

(http://www.sparknotes.com/philosophy/lockethoughts/section4.rhtml)

Page 14: John Locke

5.3 Intelektualni odgoj

Intelektualni odgoj mora biti koncipiran tako da omogući osposobljavanje djece za

budući život i posao, pa treba učiti samo ono od čega će djeca imati koristi u životu. Učenje se

ne smije nametati silom, ono treba biti ugodno i nenametljivo. U protivnom se neće mnogo

postići. Najbolji način učenja jest onaj koji se odvija kroz igru. Zato djeci ne treba davati ništa

pod vidikom posla ili ozbiljnog rada. Tekstovi s kojima se djeca po prvi put susreću trebaju

biti zanimljivi, ilustrirani i prilagođeni njihovoj dobi. Za dijete je bolje da nauči godinu dana

kasnije čitati nego da zamrzi čitanje, što će se najvjerojatnije dogoditi ako mu se ono prerano

nametne.

Akademsko učenje počinje čitanjem, pisanjem i stranim jezicima. Čim dijete može

razgovarati, treba učiti čitati. Da bi dijete dobilo želju za čitanjem, Locke predlaže da se o tom

govori u djetetovoj prisutnosti u smislu da je čitanje velika čast. Locke također predlaže

određene igre koje se mogu igrati s djetetom kako bi učenje čitanja bilo zabavno. Za početno

čitanje, Locke preporuča Ezopove basne, jer su dovoljno jednostavne da ih dijete razumije, a

također sadrže mudrosti koje će ostati s njim do kraja života. Kada dijete nauči čitati treba

učiti pisati. Dijete također treba učiti crtanju, jer će mu to pomoći da razvije motoriku.

Čim dijete može čitati i pisati na materinskom jeziku, Locke vjeruje da bi dijete

trebalo početi učiti još jedan jezik. Međutim, on se ne bi trebao naučiti metodom koju

zagovaraju škole. Umjesto memoriranja gramatičkih pravila jezika, on bi trebao biti izložen

stalnom razgovoru na tom jeziku. To vrijedi i za žive jezike i za mrtve jezike. Zašto, pita se

Locke, mi koristimo različite metode za podučavanje jezika?

Locke predlaže pokretanje inozemnih studija na francuskom jeziku, jer je to koristan

živi jezik. Tijekom razdoblja u kojem dijete uči francuski sve svoje predmete treba provoditi

na francuskom. U roku od dvije godine trebao bi tečno govoriti francuski, a onda može prijeći

na učenje latinskom te ga učiti na isti način kao i francuski. Dijete ne treba učiti nijedan od

mrtvih jezika koji se ne uče u školama, kao što su grčki, hebrejski, ili arapski. (Ako dijete ima

interes za učenje tih jezika, Locke ističe, on ih može naučiti na svoju ruku, kasnije, kroz

knjige).

Page 15: John Locke

Dok govori o pogreškama u školi, Locke želi izdvojiti još neke pogreške. Prvo, škola

ne traži od djece da pričaju latinski, traži od njih da pišu poeziju na latinskom i da pamte duge

latinske izreke. Niti jedna od ovih stvari nije uopće korisna. Pisanje latinskog govora ne

pomaže djetetu naučiti jezik, i time sigurno neće postati bolji javni govornik. Pisanje latinske

poezije, također je beskorisno u smislu podučavanja jezika. Plus, pisanje poezije je

bezvrijedno, osim ako dijete ima talent, a ako dijete nema talenta ne bi ga trebalo poticati u

tom učenju. Nitko ne bi trebao željeti da njegovo dijete bude pjesnik, jer će tada zanemariti

svoj pravi posao.

Snaga memorije, ima veze s biološkim nasljeđem. Bez obzira na to koliko ste puta

pokušali pritisnuti predmete u komadu čelika, ističe, nikada nećete postići isto kao što bi

postigli pritiskom tog objekta u komad voska. Isto vrijedi i za ljudsko pamćenje. Neki umovi

su, naravno, u mogućnosti zadržati puno informacija, a neki nisu.

Prije prelaska na raspravu o ostalim akademskim temama, Locke govori nekoliko

riječi o pažnji. Djeca, naravno, imaju kratke raspone pažnje, te je teško za njih da se

koncentriraju na jednu stvar na duže vrijeme. Učitelj ne bi trebao pokušavati zadržati

djetetovu pozornost kaznama, jer je to kontraproduktivno (njihova pažnja luta u potpunosti na

kaznu). Također, zbog svog kratkog raspona pažnje, kad dijete zaglavi na nekom problemu,

učitelj ne smije prisiliti dijete da rješava taj problem, nego mu treba dati rješenje odmah

(drugi razlog za to je da učenje bude što ugodnije za dijete).

Kad Locke govori o metodama odgoja koje koriste škole, on govori iz iskustva. Cijeli

taj dio knjige je implicitna kritika na obrazovanje koje je primio u Westminsteru i Oxfordu.

Locke je mrzio svoje vrijeme u tim školama. On je proveo ostatak svog vremena u

izvannastavnim akademskim potragama, studirao je medicinu, kemiju, filozofiju, politiku na

svoju ruku.

Strašno iskustvo u školi Lockeu je bilo velikim dijelom motivacija za pisanje eseja

koji se tiču ljudskog razumijevanja. Već stoljećima, školom je dominirala skupina poznata

kao skolastika (nije slučajnost da ove dvije riječi zvuče slično). Skolastika je držala kontrolu

nad obrazovanjem i akademskom zajednicom u cjelini još od srednjeg vijeka. Njihova glavna

djelatnost je tumačenje Aristotelovih djela, te rješavanje manjih problema koji su nastali od

tih djela. Prema Lockeovom mišljenju, oni preferiraju tajnovitost više nego jasnoću, skrivali

su se iza hrpe besmislenog žargona. Ostali mislioci dijele isto mišljenje. Kad je Locke

dosegao zrelost, nastajale su nove škole mišljenja koje su imale vrlo različit pristup znanju.

Page 16: John Locke

Najuspješnija i najpoznatija od njih bila je Kartezijanska škola misli, koju je osnovao

francuski filozof Rene Descartes. Descartes je pokušao pružiti kristalno jasno, savršenu

obrazloženu sliku svijeta, u kojoj je cijeli fizički svemir stroj.

Descartes je imao vrlo specifičnu mehanističku sliku svijeta, drugi su počeli razvijati

alternativne mehaničke teorije. Jedan takav mislilac je znanstvenik Robert Boyle, s kojim se

Locke sprijateljio dok je studirao na Oxfordu. Kod Boylea Locke je upoznao ostale

znanstvenike koji su pokušavali objasniti fizički svijet u jasnim, racionalnim načinima,

temeljeći svoje ideje na promatranju i eksperimentiranju. Locke je bio iznimno impresioniran

s tim ljudima, te je uskoro postao dio njihovog svijeta. On je napisao esej u cilju pružanja

filozofskih temelja na kojima počiva nova znanost njegovih prijatelja. Glavni cilj ovog eseja

je bila prikazati ludosti skolastike, i mnogo toga što se uči u školama.

Lockeovo stajalište protiv poezije može se promatrati kao još jedan simptom njegove

antiprirode predrasuda. Dok on tvrdi da su neki ljudi rođeni s talentom za poeziju, smatra da

se ta sklonost ne treba poticati. Još jednom, drugim riječima, on ne dopušta da zbog činjenice

što su neki ljudi rođeni s određenim sklonostima, u ovom slučaju poezije, time obilježe život.

Locke temelji svoj plan za jezično obrazovanje na načelu da strane jezike treba naučiti

na isti način na koji smo naučili naš materinji jezik. Locke bi mogao biti u pravu da je

razgovor najučinkovitija metoda kojom se uči neki strani jezik. Međutim, nedavna otkrića u

lingvistici čine pitanje složenijim. Iako ne možemo kriviti Lockea za razmišljanje da se

usvajanje jezika odvija po istom mentalnom procesu, tu je sada mnogo dokaza koji upućuju

na to da se nešto vrlo različito događa u našem umu kada smo naučili jezik kao malo dijete i

kad smo kasnije učili strani jezik.

(http://www.sparknotes.com/philosophy/lockethoughts/section13.rhtml)

Page 17: John Locke

6. Zaključak

U svojoj knjizi: Misli o odgoju (1693), John Locke je izložio svoja gledanja o mnogim

pitanjima odgoja (značaju, cilju, funkciji odgoja, načinima učenja, ulozi obitelji itd). Tvrdio je

da odgoj predstavlja najvažniju ulogu u razvoju ličnosti, tvrdio je da je snaga odgoja tolika, da

je čak devet od deset ljudi ono što jesu po svom odgoju. Zasnovao je određenu teoriju

fizičkog odgoja, a moralni odgoja smatrao je najvažnijim i najsloženijim odgojem. Smisao

moralnog odgoja nalazio je u disciplini duha i uvođenju mladih u praktičan život. Smatrao je

da se intelektualni odgoj ili učenje u prvom redu zasniva na sadržaju koji ima životnu

vrijednost. Naglasio je da cjelokupni odgoj treba biti u obitelji, a ne u školi, te da se odgoj u

obitelji treba odvijati uz neposrednu pomoć odabranih odgajatelja. (Potkonjak, N., Šimleša, P.

1989:437). Locke je uveo nove metode odgoja te na taj način utjecao na cjelokupni odgoj i

obrazovanje djece, taj utjecaj vidi se i u suvremenom odgoju kojeg danas poznajemo.

Page 18: John Locke

6. Literatura

Juka, S., Musić, I., Buntić, M. (2007), Prema filozofiji odgoja. Mostar: Filozofski fakultet

Sveučilišta u Mostaru.

Božićević, V. (1996), Filozofija britanskog empirizma. Zagreb: Školska knjiga

Mijatović, A., Vrgoč, H., Peko A., Mrkonjić, A., Ledić, J. (1999), Osnove suvremene

pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor.

Potkonjak, N., Šimleša, P. (1989), Pedagoška enciklopedija 1. Beograd: Zavod za udžbenike i

nastavna sredstva.

Bazala, A. (1998), Povijest filozofije II. Zagreb: Globus

Zaninović, M. (1988), Opća povijest pedagogije. Zagreb: Školska knjiga

http://hr.wikipedia.org/wiki/John_Locke#Djela

http://www.sparknotes.com/philosophy/lockethoughts/section13.rhtml

http://www.sparknotes.com/philosophy/lockethoughts/section4.rhtml

http://www.fordham.edu/halsall/mod/1692locke-education.asp