Vol. 2011., No 1., lipanj 2011.
herpetological bulletin
Hrvatsko herpetoloko drutvo
Hylaherpetoloki bilten herpetological b Vol. 2011., No 1.
urednik/editor: Duan Jeli
Hrvatsko herpetoloko drutvo - HYLA Croatian Herpetological Society - HYLA
Zagreb, lipanj 2011.
Impressum HYLA, HERPETOLOGICAL B Kljuni naslov: Hyla (Zagreb) Skraeni kljuni naslov: Hyla (Zagreb) Izdava/Publisher: Hrvatsko herpetoloko drutvo - HYLA Croatian Herpetological Society - HYLA Raduka cesta 15, 10 000 Zagreb, Croatia Urednik/Editor: Duan Jeli, prof. biol. [email protected] ISSN: 1848-2007
Sadraj: Contents: O HHD HYLA About HHD HYLA Kuljeri, M. - Lombardijska smea aba, Rana latastei B o u l e n g e r , 1 8 7 9 (Amphibia, Anura) Italian agile frog, Rana latastei B o u l e n g e r , 1 8 7 9 (Amphibia, Anura).. Treer, D. - rno blago Bele Krajine ovjeja ribica nazvana krampus ... Black treasure from Bela Krajina (White Region) - the olm named devil. Marchand, M. A. Preliminary data on a Vipera berus bosniensis (B o e t t g e r , 1 8 8 9 ) population from Central Croatia .. Preliminarni podatci o istraivanju populacije Vipera berus bosniensis (B o e t t g e r , 1 8 8 9 ) u Hrvatskoj ... Vrs, J. & Jeli, D. - First steps to survey chytrid fungus in Croatia...... Prvi koraci u istraivanju chytrid gljivica u Hrvatskoj.. Jeran, N., uri, P., & ganec, K. Finding of the Alpine salamander (Salamandra atra L a u r e n t i , 1 7 6 8 ; Salamandridae, Caudata) in the Nature Park umberak - Samoborsko gorje (NW Croatia)... Nalaz crnog dadevnjaka (Salamandra atra L a u r e n t i , 1 7 6 8 ; Salamandridae, Caudata) u Parku prirode umberak - Samoborsko gorje (SZ Hrvatska)........ Barii, F. & Bogdanovi, T. - Gmazovi (Reptilia) Parka prirode Papuk . .. Reptiles (Reptilia) of the Papuk Nature Park .. Jeli, D. & Bogdanovi, T. Preliminary data on existence of Zootoca vivipara ssp. pannonica (L a c & K l u c h , 1 9 6 8 ) in Croatia ..... Preliminarni podatci o postojanju Zootoca vivipara ssp. pannonica (L a c & K l u c h , 1 9 6 8 ) u Hrvatskoj . Upute autorima . Author guidelines . 81 85 77 47 31 29 21 1 2 3
35
O HHD Hyla Hrvatsko herpetoloko drutvo Hyla osnovano je 1997. godine pod imenom "Drutvo za zatitu i prouavanje vodozemaca i gmazova Hrvatske-Hyla". Osnovano je od strane biologa i zaljubljenika u vodozemce i gmazove zbog potrebe zatite ovih ivotinja, koje su esto i bezrazlono proganjane i ubijane, te ekosustava i mnogih stanita na kojima obitavaju ove, ali i ostale skupine ivotinja. Drutvo je 2004. preimenovano u dananji naziv te sa razvila unutranja infrastruktura u vidu web stranice (www.hyla.hr) i mailing liste koje odravaju povezanost lanova i mree regionalnih i lokalnih udruga i organizacija partnera. Drutvo je registrirano kao strukovna organizacija te je veina lanova bioloke struke. Meutim, otvoreni smo za sve koje zanima zatita i prouavanje hrvatske herpetofaune (vodozemaca i gmazova) i stanita. HHD-Hyla je punopravna lanica IUCN (International Union for Conservation of Nature), najstarije i najvee meunarodne mree za zatitu prirode koja pod svojim okriljem okuplja vie od 1000 lanica - nevladinih i dravnih organizacija - u vie od 160 zemalja irom svijeta. Projekti i aktivnosti usmjereni su na istraivanja te zatitu vrsta i stanita, edukaciju lokalnog stanovnitva i ire javnosti (u sklopu projekata ali i zasebna predavanja i radionice), edukaciju studenata te izdavanje publikacija i ostalog edukativnog materijala. Drutvo je aktivno na nacionalnoj razini te provodimo projekte u raznim dijelovima Hrvatske uz suradnju s dravnim i lokalnim institucijama, udrugama, strunjacima u zemlji i inozemstvu, kolama te lokalnim stanovnitvom.
VODSTVO DRUTVA Upravni odbor Marija Kuljeri - predsjednica Ivona Buri - dopredsjednica Mila Lonar - tajnica Boris Lau Petra Svoboda Nadzorni odbor Dragica alamon Olga Jovanovi Ivan Budinski
KONTAKT Potanski pretinac: Raduka 15, 10 000 Zagreb Telefon: 095 - 9050736 (Marija Kuljeri) 098 - 9310854 (Ivona Buri) e-mail: [email protected]
1
About HHD - Hyla Croatian Herpetological Society - Hyla was founded in 1997 under the name "Society for the protection and study of amphibians and reptiles in Croatia-Hyla". It was established by the biologists and nature enthusiasts because of the need to protect amphibians and reptiles, which are often unduly persecuted and killed, as well as ecosystems and many habitats, on which this and other groups of animals reside. In 2004 Society was renamed to its present name and we developed an infrastructure, web site (www.hyla.hr) and mailing list, through which we maintain cohesion between members and a network of regional and local NGOs and partner organizations. Society is registered as a professional organization, and the majority of our members are biologists. However, we are open to all people interested in research and conservation of Croatian herpetofauna (amphibians and reptiles) and habitats. HHD-Hyla is a full member of the IUCN (International Union for Conservation of Nature), the oldest and largest international network for the protection of nature, with more than 1000 members - government and non-government organizations - in over 160 countries around the world. Projects and activities are focused on research and protection of species and habitats, education of the local inhabitants and public (during the projects, as well as separate lectures and workshops), training of students and publishing of the various scientific, professional and educational materials. Society is active at the national level and implements projects in different parts of the Croatia in cooperation with national and local institutions, NGOs, national and international experts and scientists, schools and local inhabitants.
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 3-20
SPECIES SUMMARY
Lombardijska smea aba, Rana latastei Boulenger, 1879 (Amphibia, Anura) Italian agile frog, Rana latastei Boulenger, 1879 (Amphibia, Anura)
MARIJA KULJERI
Hrvatsko herpetoloko drutvo Hyla, Raduka 15, 10000 Zagreb, Croatia, [email protected]
SAETAK U ovom radu prikazana su dosadanja saznanja o biologiji i ekologiji lombardijske smee abe (Rana latastei, Boulenger 1879) uz pregled znanstvene i strune literature.SUMMARY
This paper presents the current knowledge about the biology and ecology of Italian Agile frog (Rana latastei, Boulenger 1879) throught review of scientific literature.
UVOD Lombardijska smea aba (Rana latastei) je mala do srednje velika smea aba, izgledom vrlo slina iroko rasprostranjenoj umskoj smeoj abi (Rana dalmatina), kojoj je, uz vrstu Rana graeca, i najsrodnija meu smeim abama Zapadnog Paleartika (VEITHI SUR,
2003).
Taksonomija vrste se nije mijenjala od godine opisa te ne postoje opisane podvrste. Dugo vremena se smatralo da izmeu pojedinih populacija ne postoje izraenije varijacije u morfologiji (SCHMIDTLER, 1977, ARNOLD I OVERDEN, 2002), kao ni velikih genetskih razlika (CAPULAI SUR,
1991). Meutim, posljednja genetska istraivanja pokazuju znaajnu
varijabilnost izmeu populacija. Genetska raznolikost izraeno opada od istoka prema zapadu areala vrste, to ukazuje na vjerojatnu postglacijalnu kolonizaciju "padano-veneta" nizine iz refugija smjetenog na istonom dijelu dananjih granica rasprostranjenosti (GARNERI SUR,
2004a). Nedavna istraivanja isto tako ukazuju na mogue postojanje varijabilnosti 3
morfolokih karakteristika i glasanja izmeu i unutar pojedinih populacija ove vrste (GIACOMA I SUR, 2004, MARZONA I SUR, 2004).
OPIS VRSTE Karakteriziraju je slijedee morfoloke osobine: dugake stranje noge (kod noge istegnute prema glavi peta dosee preko vrha njuke), bubnji je relativno malen i smjeten malo dalje od oka, uglavnom ima kratku njuku sa zailjenim vrhom iako postoje varijacije unutar i izmeu populacija, a na leima ima razdvojene dorzolateralne nabore. Obojenost je tipina za europske smee abe. S dorzalne strane je relativno uniformna, sivkasto ili crvenkasto smee boje sa vrlo malo tamnih pjega (osim pruga na nogama). Mogua je prisutnost tamne pruge izmeu oiju te obrnuti znak V izmeu ramena (ARNOLDI
OVERDEN, 2002). Na bonim
stranama glave prisutna je tamna maska karakteristina za smee abe.
Slika 1. Lombardijska smea aba (Rana latastei), odrasla jedinka Picture 1. Italian agile frog (Rana latastei), adult
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 3-20
SPECIES SUMMARY
Osobine po kojima se najlake raspoznaje od esto simpatrine umske smee abe, R. dalmatina, su bijela pruga iznad gornje usne koja zavrava otro u ravnini oka te tamno ispjegano grlo sa svjetlom prugom po sredini. Trbuh je bijeli, esto sa sivkastim oznakama. Iako nema jako izraenog seksualnog dimorfizma, mujaci za vrijeme sezone parenja razvijaju tamno smee palane uljeve na prednjim nogama. enke su esto intenzivnije obojane od mujaka, te mogu imati i crvene ili naranaste pjege na rubovima trbunog predjela (POZZI, 1980). Seksualno aktivni mujaci takoer mogu razviti tamno crveno-smee pjege na grlu te naranasto do crvenkasto obojenje na unutranjem dijelu bokova (NOLLERT I NOLLERT, 1992, ARNOLD I OVERDEN 2002). Ukupna duina jedinki (SVL) je varijabilna izmeu populacija. Obino su enke vee od mujaka, ali mujaci imaju vee i due prednje noge. enke mogu narasti do 75 mm u duinu, mujaci do 58 mm. Najmanje spolno zrele jedinke su dugake oko 35 mm, prosjena duina mujaka je 40-45 mm, a enki 45-55 mm (POZZI, 1980, MARZONA 2005) .I SUR.,
2004, FICETOLA,
Slika 2. Lombardijska aba - ventralna strana Picture 2. Italian agile frog - ventral side
5
Mujaci lombardijske abe glasaju se za vrijeme parenja kako bi privukli enke. Rijetki su sluajevi glasanja van sezone parenja. Zabiljeena su dva razliita tipa glasanja odnosno pjeva te takozvani "release call". Glasanje koje ljudsko uho moe uti na kratkoj udaljenosti je dugaki, njeni i slabo primjetni zvuk, a mujaci ga proizvode u vodi i ponekad na povrini vode, tijekom dana i noi. Drugi tip glasanja, kratki i intenzivni, moe se uti samo ispod vode, a takozvani "release call" je kratki ponavljajui "kek...kek..." (TRILAR, 2003, GIACOMA ISUR, 2004, FICETOLA, 2005).
RASPROSTRANJENOST Lombardijska smea aba je endem ireg podruja Padano-Veneta nizine (porjeje rijeke Po) te se veina populacija nalazi u Italiji. Izvan granica Italije zabiljeeni su lokaliteti u vicarskoj (podruje Mendrisiotto, juni Ticino), u Sloveniji na podruju Vipavske doline i doline rijeke Branice te na podruju sredinje i sjeverne Istre u Hrvatskoj (CAPULA 1991, GROSSENBACHERSUR, 2008). I SUR, I SUR, I
2002, POBOLJAJ I LENIK, 2003, KULJERI, 2006, SINDACO
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 3-20
SPECIES SUMMARY
Slika 3. Podruje rasprostranjenosti lombardijske abe. Izvor: Sindaco i sur, 2008. www.iucnredlist.org Picture 3. Distribution area of the Italian agile frog. From: Sindaco et al., 2008. www.iucnredlist.org
U Hrvatskoj je prvi put zabiljeena 1879. god. u okolici Pazina (CEI, 1944). Zatim je Schmidtler (1977) pronalazi u dolini rijeke Mirne (Motovunska uma), na ijem je podruju zabiljeena u nekoliko navrata do 2005. god. (KOBALI, 2002, SCHMIDTLER 1977, BURLIN I DOLCE, 1986, BRESSI, 1995, KLETEKI, 2003). Burlin i Dolce (1986) navode i nove nalaze za Hrvatsku: 3 male doline prema granici sa Slovenijom. Recentna istraivanja ove vrste u Hrvatskoj provodi Hrvatsko herpetoloko drutvo - Hyla s poetkom u 2005. godini tijekom kojih je zabiljeeno mnogo novih lokaliteta. Danas poznati areal vrste u Hrvatskoj obuhvaa oko 310 km2 - podruje od granice sa Slovenijom sve do pazinskog sliva na jugu (Lipa, Pazinica i Beramski potok) i gornjeg toka rijeke Mirne na istoku (podruje naselja Kotli). Najvii zabiljeeni lokaliteti nalaze se na 355 m (potoci Pregon, Lipa te Mlaka kod epia).
7
Najvea populacija nalazi se na podruju Motovunskih uma odnosno dolina rijeka Mirne i Butonige (KULJERI, 2008, KULJERI, 2009).
STANITE Rana latastei je vrsta koja preferira sjenovita mikrostanita s konstantnim vlanim uvjetima te bogato razvijenim pridnenim slojem vegetacije. Primarno stanite su listopadne ume s visokim nivoom podzemnih voda, odnosno stanita poplavnih nizina rijeka gdje prevladavaju crna joha (Alnus glutinosa), vrbe (Salix spp.), hrast lunjak (Quercus robur), grab (Carpinus sp.) i jasen (Fraxinus sp.). Osim u umama poplavnih nizina nalazimo je i u vlanim umama okolnog breuljkastog podruja.
Slika 4. Tipino umsko stanite lombardijske abe u rano proljee Picture 4. Tipical forest habitat of the Italian agile frog in early spring
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 3-20
SPECIES SUMMARY
Na povoljnim nizinskim stanitima moemo je nai u veem broju po cijeloj umi, dok se na viim lokalitetima zadrava na vlanom umskom stanitu u neposrednoj blizini vodotoka (POZZI, 1980, DOLCE I SUR, 1985., FASOLA I SUR, 2000, VERCESI I SUR, 2000, FICETOLA, 2005, KULJERI, 2006). U vodu ulazi samo za vrijeme parenja, ostatak vremena provodi na kopnu. Povremeno se moe nai i na vlanim livadama vezanim uz listopadne ume, plantaama topola, kao i na krkom podruju (BRESSI, 2001, ARNOLD I OVENDEN, 2002, EDGAR I BIRD, 2006). Dolazi do 500 m nadmorske visine, ali su lokaliteti iznad 300 m rijetki (GROSSENBACHER, 1997, FICETOLA, 2005, EDGAR I BIRD, 2006). Tako naprimjer BARBIERII
BERNINI (2004) navode da od 75 istraivanih populacija na podruju Italije ak 85% dolazi na nadmorskim visinama manjima od 300 m. Mrijest polau u mirnim, sporo protonim vodenim tijelima unutar ili vrlo blizu umskih podruja. esto su to mali bazeni u potocima sa istom vodom, mrtvi rukavci i kanali te, kad prije navedeno nije dostupno, lokve i ostala mirna i sporoprotona vodena stanita. Za razliku od drugih aba podruja izbjegava sunana i otvorena stanita za polaganje jaja te preferira zasjenjena mjesta (POZZI, 1980, BERNINI I SUR, 2004, FICETOLA I DE BERNARDI, 2004).
IVOTNI CIKLUS I PONAANJE R. latastei je vrsta koja se razmnoava u rano proljee, veinom od sredine veljae do sredine travnja (POZZI, 1980, GROSSENBACHER I SUR, 2002). enke se na lokalitetima razmnoavanja zadravaju nekoliko sati do nekoliko dana dok ne poloe mrijest, a mujaci ostaju na samim mrjestilitima ili u neposrednoj blizini due vrijeme, ak i do 4-5 tjedana (VERCESI 2000).I SUR,
Jaja polau u kuglastim nakupinama mrijesta, koje su kompaktnije i s manjim
promjerom elatinozne ovojnice jaja nego kod drugih smeih aba podruja. Mrijest privrste za otpalo i potopljeno suho granje, potopljene grane obalne vegetacije i drugu podvodnu vegetaciju na prosjenoj dubini od 10-50 cm. U optimalnim uvjetima mnogo enki polae 9
mrijest jedan do drugoga na istoj mikro-lokaciji, te na jednom komadu potopljenog drveta moemo nai ak 150 i vie pojedinanih mrijestova u grozdastoj formaciji (POZZI, 1980, DOLCE I SUR, 1992). Prema starijim podacima pojedinana nakupina sadrava 95-1200 jaja, u prosjeku 300-400 (POZZI, 1980, ARNOLD navode 676-2720 jaja (BERNINII SUR, I
OVERDEN, 2002), meutim novija istraivanja
2004). Mogue je da razlika u broju jaja predstavlja
metodoloku pogreku kod ranijih prebrojavanja budui je kod ove vrste vrlo teko prebrojati jaja zbog vrlo kompaktnog mrijesta.
Slika 5. Mrijest lombardijske abe Picture 5. Spawn of the Italian agile frog
Brzina razvoja punoglavaca iz jaja ovisi o temperaturi vode te su za vrijeme razvoja jaja u prirodi zabiljeene vrijednosti od 1,5 do 15,5C. U takvim uvjetima punoglavci se izlijeu nakon 10-25 dana. Daljnji razvoj odnosno metamorfoza traje oko 3 mjeseca i krajem lipnja poetkom srpnja mlade abe duine oko 15 mm izlaze iz vode (POZZI, 1980, BARBIERII
BERNINI, 2004). Granicom izmeu juvenilnih i spolno zrelih aba smatra se prosjena duina od 35 mm koju dosegnu na kraju prve sezone.
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 3-20
SPECIES SUMMARY
R. latastei vei dio godine proboravi na kopnu dok se u vodi zadrava u periodu razmnoavanja. ive u blizini mrjestilita i nemaju izraen jak selidbeni nagon. Obino hiberniraju na udaljenosti do nekoliko stotina metara od vode, a vrlo rijetko do 1 km (POZZI, 1980, DOLCE I SUR, 1985). U razdoblju od studenog do ranog proljea hiberniraju na kopnu, uz privremene prekide za vrijeme toplijih dana. Tijekom hibernacije, ali i drugih perioda smanjene aktivnosti esto se koriste nastambama malih sisavaca (POZZI 1980). Hibernacija moe biti privremeno prekinuta za vrijeme povienih temperatura. U periodu od sredine veljae do sredine oujka mujaci prvi dolaze na mrjestilita, dok enke dolaze nekoliko dana kasnije. Tijekom razmnoavanja najvea aktivnost odraslih je oko mrjestilita kada su aktivne i danju i nou. Samo parenje najee se odvija u sumrak i zoru (POZZI, 1980, DOLCE I SUR, 1985, VERCESI I SUR, 2000, ARNOLD I OVERDEN, 2002). Tijekom proljea i ranog ljeta, kada je u umi pridneni sloj vegetacije slabije razvijen te mu je smanjena relativna vlanost, aktivnost odraslih je takoer smanjena. Aktivnost se na povrini (izvan podzemnih nastamba) poveava za kinih dana te tijekom ljeta i rane jeseni, kada vegetacija postaje sve gua i pridneni sloj sve vlaniji. Kako jesen odmie moemo nai mnoge jedinke i van ume (POZZI, 1980, DOLCEI SUR., 1985).
Na nadzemnim stanitima tijekom oujka, travnja i veljae prevladavaju odrasle
jedinke, tijekom lipnja i srpnja tek preobraene jedinke, tijekom kolovoza i rujna subadultne jedinke, a u listopadu opet odrasle (MAZZOTTI I SUR, 2004). esto se nalazi u simpatriji sa umskom smeom abom (Rana dalmatina), meutim vea specijaliziranost pri odabiru stanita ograniava kompeticiju sa tom, ali i drugim vrstama aba. U prirodi nisu poznati hibridi izmeu R. dalmatina i R. latastei (HETTYEY I PEARMAN, 2003). Lombardijska aba ima neto krai ivotni vijek u odnosu na srodne vrste. Spolnu zrelost dostiu nakon jedne godine (SVL 35 mm), a mogu doivjeti 4 do 5 godina (GUARINO MAZZOTTI, 2004, BARBIERII I
BERNINI, 2004). U prosjeku ipak ive samo oko dvije do tri 11
godine (EDGAR I BIRD, 2006). Zbog toga, te velike smrtnosti (posebice zimi), imaju vrlo velik obrtaj populacije te im brojnost moe znatno varirati izmeu pojedinih godina (CORBETT, 1989). To znai da se pojedine populacije mogu znaajno poveati nakon samo jedne dobre sezone. Meutim zbog velike fragmentiranosti stanita (time i odvojenosti populacija) uslijed stohastikih dogaaja i loih uvjeta u pojedinim sezonama moe doi i do izumiranja pojedinih populacija. Treba napomenuti da je mogue da nakon blagih zima, zbog vee aktivnosti i troenja energetskih zaliha, samo 35-40% enki polae jaja (POZZI, 1980), to u sinergiji s ostalim negativnim utjecajima moe drastino smanjiti brojnost populacije u kratkom roku.
PREHRANA I PREDATORI Prehrana lombardijske smee abe, kao i ostalih pripadnika istog roda (Rana sp.), usmjerena je na male ivotinje prizemnog umskog sloja i podzemlja. Veinu hrane nalazi u sloju lia na tlu ume te u nastambama malih sisavaca, vrlo rijetko i na obalama vodenih stanita. Slabo je selektivna za odreenu vrstu plijena te sastav prehrane dijelom odraava prisutnost razliitih vrsta na pojedinom podruju. Glavninu hrane ine paunjaci (Aranea, Opiliones, Acarina), kukci (Diptera, Hemiptera, Coleoptera, Orthoptera, Lepidoptera, Hymenoptera...), gujavice, mekuci (Gastropoda), izopodni kopneni rakovi rakovi ali i drugi beskraljenjaci. Budui da jednim dijelom ivi u podzemlju hrani se i maloetinaima (Oligochaeta). Za perioda razmnoavanja hrani se i vodenim kukcima. Nema znaajne razlike u ishrani odnosno tipu plijena izmeu odraslih i juvenilnih jedinki (POZZI 1980, MANSI 1992). Kao i veina drugih aba, Rana latastei je plijen mnogim predatorima. Razni vodeni kukci, poput vodenog korpiona (Nepa cinerea), vodenih stjenica odnosno nauznaarki (Notonectidae), liinki vretenaca (Odonata) - posebno porodice Aeshnidae, hrane se punoglavcima od najranijeg do najkasnijeg stadija. Zanimljiv je meusobni odnos
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 3-20
SPECIES SUMMARY
lombardijske smee abe i kornjaa obrubljenog kozaka (Dytiscus marginalis). Odrasle se abe hrane liinakim razvojnim stadijima kozaka, liinke kozaka se hrane punoglavcima, dok odrasli kozaci jedu jaja, punoglavce i tek preobraene jedinke. Iako zbog svoje kompaktnosti mrijest R. latastei u pravilu ne predstavlja dobar plijen, njime se ipak u odreenoj mjeri hrane ve navedeni kozaci, zatim pijavice (Haemopsis sp.), veliki vodenjak (Triturus carnifex), pojedine ptice movarice (Anas sp., Gallinula chlorops) te sisavci poput lisice (Vulpes vulpes). Punoglavcima se hrani niz ivotinja poput raznih vodenih kukaca i pijavica, vodenjaka, riba, barske kornjae (Emys orbicularis) i zmija roda Natrix te mnogih ptica movarica. Meutim, u malim zasjenjenim vodenim tokovima koje ova vrsta preferira, broj predatora obino je manji nego u otvorenijim vodenim tijelima. Preobraene jedinke (mlade i odrasle abe) su isto hrana za mnogo razliitih vrsta ivotinja poput zmija (Natrix natrix, povremeno i druge vrste), mnogih ptica movarica, vrane (Corvus cornix), sova (Strix aluco, Asio otus, Tyto alba), ptica grabljivica (Buteo buteo, Milvus sp.) i mnogih sisavaca (npr. Erinaceus europaeus, Vulpes vulpes, Meles meles, Mustela nivalis, Rattus norvegicus, Arvicola terrestris) (POZZI, 1980, VERCESII SUR,
2000). Ovdje treba spomenuti i alohtone
predatorske vrste prvenstveno razne vrste riba te crvenouha kornjaa (Trachemys scripta elegans), vrste koje su primjeene na podruju rasprostranjenosti lombardijske abe (EDGAR I BIRD, 2006).
UGROENOST I STATUS VRSTE Rana latastei je endemska vrsta veim dijelom ograniena na sliv rijeke Po u Italiji, podruje kojega se nalazi pod velikim ljudskim pritiskom. Iako ima relativno iroko podruje rasprostranjenosti, ugroena je zbog vrlo ograniene koliine te fragmentiranosti povoljnog stanita, posebno preostalih poplavnih uma, to je dodatno naglaeno zbog ekolokih karakteristika vrste (ANDREONE I LUISELLI, 2000, BARBIERI I BERNINI, 2004). Glavni razlozi 13
ugroenosti su unitavanje velikog dijela vlanih uma "padano-veneta" nizine i istarske regije, prvenstveno zbog intenzivnog razvoja poljoprivrede ali i infrastrukture, to ukljuuje vodne regulacije, krenje uma, fragmentaciju stanita, sniavanje razine podzemnih voda i zagaenje movarnih stanita (kemikalije i otpadne vode). Dodatni razlozi ugroenosti su stradavanje na prometnicama, unos invazivnih predatorskih riba u vodena stanita i potencijalni unos novih patogena na podruja gdje lombardijska aba obitava (SINDACO I SUR, 2008). Naime, posljednja genetska istraivanja su pokazala da redukcija genetske raznolikosti (od istoka prema zapadu areala vrste), gubitak imunokompetentnih sposobnosti te meusobna izoliranost populacija zbog ozbiljnog unitavanja stanita ine ovu abu vrlo podlonom raznim novim patogenima poput Ranavirusa i gljivice Batrachochytrium dendrobatidis, pogotovo jer je ve zabiljeena prisutnost Bd u nekih punoglavaca lombardijske abe. Zbog navedenih razloga veliki dio zapadnog i sredinjeg areala vrste je u opasnosti od eliminacije (GARNER I SUR, 2004a, GARNER I SUR, 2004b, PEARMAN I GARNER, 2005). Glavni razlozi ugroenosti R. latastei u Hrvatskoj su takoer nestanak, fragmentacija i degradacija stanita. Redom su to krenje uma za poljoprivredne povrine, urbanizaciju i ostale namjene, zatim regulacija, kanaliziranje i betoniranje vodenih tokova gdje se mora naglasiti regulacija srednjeg toka rijeka Mirne i Butonige te izgradnja akumulacije Butoniga (70-tih godina 20. stoljea) to je uzrokovalo propadanje stanita najvee populacije u Hrvatskoj, ienje i sijea vegetacije na rubovima vodenih tokova i kanala, eksploatacija vodenih resursa. Veliku prijetnju predstavljaju planirane daljnje regulacije sliva rijeke Mirne, uz izgradnju nekoliko retencija na tokovima koji su potvreno stanite vrste. Areal lombardijske abe u Hrvatskoj je vrlo fragmentiran i postoji nekoliko zasebnih subpopulacija. Najvei postotak jedinki nalazi se u Motovunskoj umi, ali je i to podruje podijeljeno kanalom Mirne i brzom cestom, te dodatno ispresijecano manjim prometnicama. Osim to uzrokuju fragmentaciju stanita, prometnice su razlog direktnog masovnog stradavanja
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 3-20
SPECIES SUMMARY
jedinki. Kao uzroke ugroenosti treba navesti i pesticide, herbicide i umjetna gnojiva te otpadne vode domainstava i industrije. Na jednom od lokaliteta u blizini Motovuna (Brka i Viinadske vale) u tijeku je izgradnja golf kompleksa to vodi potpunom unitavanju stanita i dodatnom pritisku na vodne resurse Motovunske ume i okolice (KLETEKI, 2006, KULJERI, 2008, KULJERI, 2009). Lombardijska aba je zatiena nacionalnom legislativom u svim dravama na podruju rasprostranjenosti, u Hrvatskoj se nalazi u kategoriji strogo zatienih svojti. Na nivou Europe (time i globalne rasprostranjenosti) navedena je na Dodatku II Konvencije o zatiti europskih divljih vrsta i ptitodnih stanita (Bernska konvencija), kao i na Dodacima II i IVa Direktive o zatiti prirodnih stanita i divlje faune i flore (Direktiva o stanitima) Europske komisije. Provedbom Direktive o stanitima zemlje lanice EU su proglasile niz zatienih podruja za R. latastei u sklopu Natura 2000 ekoloke mree. Na IUCN-ovom Crvenom popisu ugroenihvrsta navedena je kao osjetljiva (VU) vrsta, odnosno svojta kojoj prijeti visoki rizik od izumiranja u prirodi (SINDACO I SUR, 2008). Nalazi se i na crvenim popisima zemalja gdje je rasprostranjena: Italija (VU), vicarska (EN), Slovenija (E) i Hrvatska (VU).
15
LITERATURA ANDREONE, F., LUISELLI, L. (2000): The Italian batrachofauna and its conservation status: a statistical assessment. Biological Conservation 96: 197-208. ARNOLD, N., OVERDEN, D. (2002): Collins Field Guide: Reptiles and Amphibians of Britain and Europe. Collins Publishers, London. BARBIERI, F., BERNINI, F. (2004): Distribution and status of Rana latastei in Italy (Amphibia, Ranidae). Italian Journal of Zoology, 71(4): 91-94. BERNINI F., A. GENTILLI, E. MERLI, E. RAZZETTI. 2004. Rana dalmatina and R. latastei: Habitat selection, fluctuation in egg clutch deposition and response to exceptional floods in northern Italy. BRESSI, N. 1995. Catalogo della collezione erpetologica del Museo civico di Storia naturale di Trieste. I - Amphibia. Cataloghi I, Museo civico di Storia Naturale di Trieste. BRESSI, N., (2001): Prima segnalazione di Rana latastei Boulanger, 1879 in ambiente carsico. Pianura - Scienze e storia dell'ambiente padano. N. 13/2001. pp. 233-235. BURLIN, M., DOLCE, S. (1986): Osservazioni faunistiche sullerpetofauna dellIstria. I: Amphibia. Atti Museo civico di Storia Naturale di Trieste, 39(1): 65-85. CAPULA M., DOLCE S., LAPINI L., NASCETTI G. (1991): Electrophoretic analysis of Rana latastei populations (Amphibia: Ranidae) from Italy and Istria (NW Yugoslavia). Gortania Atti Museo Friulano di Storia Naturale 13: 203-212. CEI, G. (1944): Analisi biogeografica e ricerche biologiche e sperimentali sul ciclo sessuale annuo delle rane rosse dEuropa. Monitore Zoologico Italiano, 54: 1-117. CORBETT, K. (1989): Conservation of European Reptiles and Amphibians. The Conservation Committee of the Societas Europaea Herpetologica (IUCN/SSC European Reptile and Amphibian Specialist Group), London.
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 3-20
SPECIES SUMMARY
DOLCE, S., LAPINI, L., STOCH, F., (1985): Indagini ecologiche su Rana latastei Boul. (Ampibia, Anura) nei boschi della bassa pianura friulana (Italia nordorientale). Gortania 6, 227-238. DOLCE, S., LAPINI, L., STERGULO, F., (1992): Contributo prleminare allo studio dell'erpetofauna della bassa pianura friulana. Note eco-etologiche sugli anfibi e i rettili di Bosco Baredi e Selva di Arverchi (Muzzara del Turgano, Udine). CNR, Roma. EDGAR, P., BIRD, D. (2006): Action Plan for the Conservation of the Italian Agile Frog Rana latastei in Europe. The Herpetological Conservation Trust, Bournemouth, Dorset. FASOLA, M., ANNICHINI, I., VEROLI, A., (2000): Anfibi di un gradiente geografico padano. In: Giacoma, C. (Ed.), Atti del I Congresso Nazionale della Societas Herpetologica Italica, Museo Regionale di Scienze Naturali di Torino, Torino, 1996, pp. 493-497. FICETOLA, G.F. (2005): Distribution and diversity of the semi-aquatic herpetofauna in the river Po basin: from the microhabitat analysis to the regional perspective. Doctoral thesis, Dipartimento di Biologia, Facolta di Scienze Matematiche, Fisiche e Naturali, Universit degli studi di Milano. FICETOLA G. F., DE BERNARDI, F. (2004): Amphibians in a human-dominated landscape: the community structure is related to habitat features and isolation. Biological Conservation 119: 219230. GARNER, T., PEARMAN, P., ANGELONE, S. (2004a): Genetic diversity across a vertebrate species range: a test of the centralperipheral hypothesis. Molecular Ecology 13: 10471053. GARNER, T.W.J., PEARMAN, P.B., CUNNINGHAM, A.A., FISHER, M.C., (2004b): Population genetics and disease threats acoss the entire range of Rana latastei. pp. 62. U: V Congresso Nazionale della Societas Herpetologica Italica, 29. settembre - 3. ottobre 2004. Abstract book, Calci (Pisa), Universita di Pisa, S.H.I., Pisa.
17
GIACOMA, C., SEGLIE, D., MARZONA, E. (2004): Analisi acustica in Rana latastei: effetto dei constraints e variabilita intrapopolazionale, risultati preliminari. pp. 63. U: V Congresso Nazionale della Societas Herpetologica Italica, 29. settembre - 3. ottobre 2004. Abstract book, Calci (Pisa), Universita di Pisa, S.H.I., Pisa. GUARINO, F.M., MAZOTTI, S. (2004): Applicazioni scheletrocronologiche in Rana latastei. pp. 63. U: V Congresso Nazionale della Societas Herpetologica Italica, 29. settembre - 3. ottobre 2004. Abstract book, Calci (Pisa), Universita di Pisa, S.H.I., Pisa. GROSSENBACHER K. 1997. Rana latastei Boulenger, 1879. pp. 146-147. U: Gasc J.-P. i sur. (ur.) Atlas of Amphibians and Reptiles in Europe. Reedition. Museum national d'Histoire naturelle, Paris, 520 p. (Patrimoines naturels, 29). Paris. GROSSENBACHER, K., LIPPUNER, M., ZUMBACH, S., BORGULA, A., LSCHER, B. (2002): Phenology and reproduction of the 3 brown frog species Rana latastei, R. dalmatina, R. temporaria; Development and status of the R. latastei populations in Mendrisiotto, southern Ticino, Switzerland. Atti del terzo Convegno Salvaguardia Anfibi, Lugano, 23-24 giugno 2000 Cogecstre Ediz., Penne, 2002: 91 100. HETTYEY, A., PEARMAN, P.B. (2003): Social environment and reproductive interference affect reproductive success in the frog Rana latastei. Behavioral Ecology 14: 294300. KLETEKI, E. (2003): Talijanska aba (Rana latastei) vrsta koja nestaje. Meridijan - asopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja, 10(74): 46-48. KLETEKI, E. (2006): Rana latastei lombardijska aba. U: Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske. Ministarstvo kulture, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb. KOBALI, A. (2002): Rasprostranjenost vodozemaca Hrvatske prema podacima Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. Diplomski rad. Prirodoslovno matematiki fakultet, Sveuilite u Zagrebu.
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 3-20
SPECIES SUMMARY
KULJERI, M. (2006): Rana latastei, lombardijska aba. Izvjetaj 2006., Nacionalni program monitoringa bioloke raznolikosti. Hrvatsko herpetoloko drutvo-Hyla, Zagreb. KULJERI, M. (2008): Rana latastei, lombardijska aba. Izvjetaj 2007.-2008., Nacionalni program monitoringa bioloke raznolikosti. Hrvatsko herpetoloko drutvo-Hyla, Zagreb. KULJERI, M. (2009): Rana latastei, lombardijska aba. Izvjetaj 2009., Nacionalni program monitoringa bioloke raznolikosti. Hrvatsko herpetoloko drutvo-Hyla, Zagreb. MANSI, M. (1992): Remarks about the feeding habits of Rana latastei Boul. (Amphibia, Anura) in two protected areas of the Po Valley (Northern Italy). pp. 305-308. U: Korsos, Z. i Kiss, I. (ur). Proceedings of the Sixth Ordinary General Meeting of Societas Europaea Herpetologica., Budapest 1991. Hungarian Natural History Museum, Budapest. MARZONA, E., SCEGLIE, D., GIACOMA, C. (2004): Variabilit morfometrica, et e dimorfismo sessuale in differenti popolazioni di Rana latastei. pp. 63-64. U: V Congresso Nazionale della Societas Herpetologica Italica. 29. settembre - 3. ottobre 2004. Calci (Pisa), Programma e Riassunti. Universita di Pisa, S.H.I., Pisa. MAZZOTTI, S., LUNARDI, S., GUARINO, F.M. (2004): Ecologia di popolazione e ritmi riproduttivi di Rana latastei in biotopi relitti della Pianura Padana. pp. 64. U: V Congresso Nazionale della Societas Herpetologica Italica. 29. settembre - 3. ottobre 2004. Calci (Pisa), Programma e Riassunti. Universita di Pisa, S.H.I., Pisa. NOLLERT, A., NOLLERT, C. (1992): Die Amphibien Europas. Kosmos, Stuttgart. PEARMAN, P.B., GARNER, T.W.J. (2005): Susceptibility of Italian agile frog populations to an emerging strain of Ranavirus parallels population genetic diversity. Ecology letters, 8: 401408. POBOLJAJ, K., LENIK, A. (2003): Strokovna izhodia za vzpostavljanje omreja Natura 2000: Dvoivke (Amphibia). Konno poroilo. Center za kartografiju faune i flore, Mikla na Dravskem polju. 19
POZZI, A. (1980): Ecologia di Rana latastei Boul. (Amphibia, Anura). Atti della Societ Italiana di Scienze Naturali e del Museo Civico di Storia Naturale di Milano, 121(4): 221-274. SCHMIDTLER, J.F. (1977): Amphibien aus Feuchwaldern Istriens. Salamandra 13: 114-116. SINDACO, R., ROMANO, A., ANDREONE, F., GARNER, T., SCHMIDT, B., CORTI, C., VOGRIN, M. (2008): Rana latastei. In: IUCN 2010. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2010.4. . Preuzeto 18. sijenja 2011. TRILAR, T. (2003): Slovenske abe. Stereo Compact Disc Audio, Prirodoslovni muzej Slovenije, Ljubljana. VERCESI, A., BERNINI, F., BARBIERI, F. (2000): La sintopia di Rana dalmatina e Rana latastei nei boschi planiziali del fiume Ticino: aspetti della biologia riproduttiva. Atti del I Congresso Nazionale della Societas Herpetologica Italica (Torino, 1996). Museo Regionale di Science naturali Torino, 2000: 353-358. VEITH, M., KOSUCH, J., VENCES, M., (2003): Climatic oscillations triggered post-Messinian speciation of Western Paleartic brown frogs (Amphibia, Ranidae). Molecular Phylogenetics and Evolution 26: 310-327.
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 21-27
POPULAR ARTICLE
rno blago Bele Krajine ovjeja ribica nazvana krampus Black treasure from Bela Krajina (White Region) - the olm named devil
DAG TREER
Hrvatsko herpetoloko drutvo Hyla, Raduka 15, 10000 Zagreb, Croatia, [email protected]
Crna ovjeja ribica (Proteus anguinus parkelj Sket & Arntzen, 1994), ili rni moeril na slovenskom, podvrsta je ovjeje ribice iji su predstavnici naeni samo na dva susjedna izvora u podruju Bele Krajine, u jugoistonoj Sloveniji, zapadno od umberka (Bela Krajina dobila je ime po brezama kojih je mnogo u tom kraju). Ime podvrste parkelj na slovenskom znai krampus. Takav je naziv ova ovjeja ribica dobila jer ima pigmentiranu, sivo, smee do crno obojenu kou. Sline asocijacije izazvale su i jedinke njene srodne, bijele podvrste za koje je lokalno stanovnitvo u srednjem vijeku govorilo da su mladi zmajevi. Osim pigmentiranom koom, crna ovjeja ribica razlikuje se od bijele i po tome to odrasle jedinke imaju razvijene oi i drugaiju tjelesnu konstituciju poput krae glave i drugih morfolokih karakteristika. Analizom mitohondrijske DNA utvreno je da je crna ovjeja ribica genetski srodnija bijeloj ovjejoj ribici iz susjednih izvora, nego to su populacije bijele ovjeje ribice meusobno srodne diljem svojeg podruja rasprostranjenja. To znai da se bijele ovjeje ribice, na primjer iz Hrvatske i jugoistone Slovenije, meusobno genetski razlikuju vie nego to se bijele ovjeje ribice iz jugoistone Slovenije razlikuju od crne ovjeje ribice. Kako bijele ovjeje ribice izvana na prvi pogled izgledaju slino, ta razlika se najlake moe uoiti usporeujui njihovu genetsku srodnost. Unato tome, crna ovjeja ribica svoju posebnost dokazuje i neto drugaijim nainom ivota. Nou jedinke dolaze u povrinske vode koje okruuju ujezereni izvor gdje se vjerojatno hrane jer tu mogu pronai vie hrane nego u hranom siromanijem, podzemnom stanitu. 21
Slika 1. Ujezereni izvor Jelevnik. Figure 1. Limnocrene spring of Jelevnik.
Slika 2. Info ploa kod izvora. Figure 2. Info table at the spring.
Crnu ovjeju ribicu zapazilo je 1986. lokalno stanovnitvo u izvoru Dobliica. Iako su slovenski znanstvenici nakon toga organizirali vie potraga za njom, ukljuivi i ronioce u
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 21-27
POPULAR ARTICLE
potragu, kako bi je pronali u tom izvoru i slubeno dokazali njezino postojanje, crna ovjeja ribica tamo nije vie pronaena. Sreom, kasnije je pronaena na susjednom izvoru Jelevnik (slika 1, slika 2) koji sada predstavlja jedino mjesto gdje ona sigurno postoji. Zanimljivo je da su na svim okolnim izvorima na kojima su naene ovjeje ribice, naene samo jedinke bijele podvrste. Zbog postojanja deponija iznad izvora ak je i na izvoru Jelevnik opstanak ove jedinstvene svojte bio upitan kada je dolo do podzemnog oneienja vodom iz deponija, nakon ega ribice mjesecima nisu viene u izvoru. Sreom, preivjele su nepovoljno razdoblje negdje duboko u svom podzemnom stanitu i ponovno se pojavile kada je prolo oneienje. Nakon toga je deponij saniran, pa ne predstavlja vie opasnost za ovu svojtu.
Slika 3. Zatitni kavez unutar atora. Figure 3. Protective cage inside the tent.
23
Slika 4. Zupanieva hia. Figure 4. Zupani house.
injenica koja e, vjerujem, mnoge odueviti kada govorimo o crnoj ovjejoj ribici, je to to ju moete bez mnogo muke vidjeti u njenom prirodnom stanitu. Podruje izvora Jelevnik je u posjedu jedne obitelji koja ga je kupila u 80-ima. Slovenski biolozi su u meuvremenu sagradili ator koji pokriva dio izvora. ator omoguuje znanstvenicima i posjetiteljima da vide crnu ovjeju ribicu ponekad ak i tijekom dana, iako one obino izlaze nou iz podzemlja. Ribice su u atoru zatiene metalnim kavezom (slika 3) kroz kojeg ih lako moete vidjeti kako izlaze ispod kamenja vjerojatno u potrazi za hranom. Kraj izvora obitelj posjeduje kuu koja se zove, prema prezimenu obitelji, Zupanieva hia (slika 4). Uz kuu se nalaze objekti seoskog turizma te uzgajalite pastrva za prehranu. U kui je mogue pogledati video o ovjejim ribicama i porazgovarati s ljubaznim i susretljivim domainima. Trenutno jo nema mnogo turista i ne plaa se nita za posjetu i ulazak u ator, ali proizvodnja suvenira u obliku crne ovjeje ribice ve je zapoela. Kada posjeujete ribice imajte na umu kako je to svojta jedinstvena u cijelom svijetu koju je mogue nai jedino na tom lokalitetu pa ih
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 21-27
POPULAR ARTICLE
nastojte ne previe uznemiravati. U planu su stalni videonadzor crne ovjeje ribice u atoru, koji je moda ve zaivio. Osobno sam imao priliku prvo uoiti planinskog velikog vodenjaka (Triturus carnifex) u atoru (slika 5), a tek neto kasnije dvije crne ovjeje ribice izale su kroz pukotine meu kamenjem iz svojeg podzemnog stanita i uinile potragu uspjenom (slika 6, slika 7).
Slika 5. Triturus carnifex, planinski veliki vodenjak. Figure 5. Triturus carnifex, alpine crested newt.
25
Slika 6. Proteus anguinus parkelj kraj ulaza u svoje podzemno stanite. Figure 6. Proteus anguinus parkelj by the entrance to its underground habitat.
Slika 7. Proteus anguinus parkelj. Figure 7. Proteus anguinus parkelj.
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 21-27
POPULAR ARTICLE
Lokalitet gdje se nalazi crna ovjeja ribica relativno je blizu Zagrebu. Iz Zagreba treba putovati do gradia koji se ponovno, simbolino, zove rnomelj. Tamo je informacije kako doi do izvora Jelevnik mogue dobiti u turistikom uredu, a moete uvijek pitati i domae ljude da vas upute. Lako ga je pronai, a osim toga do samog izvora mogue je doi autom po asfaltiranoj cesti to je dobro za posjetitelje ali nije ba dobro i za zatitu ovih endemskih ivotinja. Koordinate su 45.5727 N i 15.1498 E. Preporua se da najavite svoj dolazak vlasnicima izvora, obitelji Zupani, kako biste bili sigurni da e biti tamo kada doete. Njihovi brojevi telefona su +386 7 305 18 48, +386 31 632 636 i +386 41 632 636.
POVEZNICE ZA POSJETITELJE http://www.zrsvn.si/sl/informacija.asp?id_meta_type=63&id_informacija=466 http://www.slovenia.info/?naravne_znamenitosti_jame=7224&lng=1 http://www.dnevnik.si/tiskane_izdaje/dnevnik/38764 http://www.slovenia.info/si/ponudniki-podezelje/Turistina-kmetijaZupani.htm?ponudniki_podezelje=56&lng=1
27
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 29-30
STUDENT PAPER SUMMARY
Preliminary data on a Vipera berus bosniensis (Boettger, 1889) population from Central Croatia Preliminarni podatci o istraivanju populacije Vipera berus bosniensis (Boettger, 1889) u Hrvatskoj
Student: MARC-ANTOINE MARCHAND, Tour du Valat - Centre de recherche pour la conservation deszones humides mditerranennes - Le Sambuc- 13200 Arles, France, [email protected]
Supervisor: DUAN JELI, State Institute for Nature Protection, Trg Maurania 5, 10000 Zagreb, Croatia,[email protected]
During 2009 we have been studying population ecology of a low-land population of Vipera berus bosniensis in surroundings of Okuje (Central Croatia). The main objective has been to examine the population status by a Capture Mark Recapture method. We also noted morphological (18 bosniensis subspecies characteristics) and physiological (body, air and substrat temperature) data. We captured a total of 19 individuals within 14 capture sessions. Our small data set make us use closed population estimators which are Schnabel, Schumacher-Eschmeyer and Removal method. The effective estimation results give an individuals number of 20-23 snakes on the 2,4 hectares of the study field, so a density of 8-9 individuals per hectare. This population can be considered having a high density compared to ssp. berus populations from Alps, north France, Scandinavian island and Finland. Looking to those same places for SVL length, our studied population has a higher length than ssp. berus. For bosniensis subspecies characters, we found that only one of the three characters given by Toth & Farkas (2004) is well represented in the population. Indeed, only 18% of 28 individuals sampling within the studied area and surrounding had two rows of sub-ocular scales, only 25% had 23 rows of dorsal scales, but 93% had an interrupted pattern. About 29
temperature measurement, we took temperature of cloacae (CT), ground (GT), air at 5cm (5T) and 60cm (60T) above the ground. We can conclude to this relation: CT > GT > 5T > 60T. Finally, an interesting finding is the different phenology between melanic and no-melanic males, represented by the Figure 1. This analysis was made by a limited data set, and we are very interested to confirm it with a more robust sample in the future.
Figure 1. Activity pattern of melanic males (black), no melanic males (grey) and females (hatched). Slika 1. Dnevna aktivnost kod crnih (melaninih) mujaka (crno), te normalno obojenih (ne melaninih) mujaka (sivo) i enki (iscrtkano).
ACKNOWLEDGEMENTS This study was done as a part of authors Bachelors thesis through cooperation of Tour du Valat - Centre de recherche pour la conservation des zones humides mditerranennes and Croatian Herpetological Society - Hyla on the project funded by Public Institution for conservation of natural values in Zagreb County. We would like to thank Martina Glasnovi Horvat, Ivona Buri, Mladen Zadravec, Berislav Horvati, Ivo Perani and other members of HYLA for all the help during the project.
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 31-34
SHORT NOTE
First steps to survey chytrid fungus in Croatia Prvi koraci u istraivanju chytrid gljivica u Hrvatskoj
JUDIT VRS*1, DUAN JELI2
1 2
Hungarian Natural History Museum, 1088 Budapest, Baross u. 13, Hungary, [email protected] State Institute for Nature Protection, Trg Maurania 5, 10000 Zagreb, Croatia
The Batrachochytrium dendrobatidis (Bd) (LONGCORE
ET AL.,
1999) is a recently emerged
amphibian pathogen, causing the disease chytridiomycosis, which has been identified as a cause of mass amphibian mortalities and a factor influencing world-wide amphibian declines (STUART ET AL., 2004, POUNDS ET AL., 2006). The disease has been considered responsible for amphibian declines in the Americas, Caribbean, Africa, Australia, New Zealand, and the range of the pathogen recently expanded into Europe (GARNER ET AL. 2005). Within Europe the infection was detected already in about 1/3 of Europes amphibian fauna in 12 countries (GARNER ET AL. 2005, VRS ET AL. 2009, SURA ET AL. 2010, SZTATECSNY & GLASER, 2011, SPATIELEPIDEMIOLOGY, 2011). The Easternmost occurrence of the pathogen in Europe is proved from the low elevation mountains of Hungary, where no Bd-linked mortalities have been reported yet (VRS ET AL., 2009). South-eastern Europe and the Balkan Peninsula seem to be mostly unexplored regarding the distribution of the fungus. GARNER ET AL. (2005) sampled 8 individuals of Rana latastei from low elevation area of coastal Croatia, which tested negative for Bd (GARNER, pers. comm. 2005). Since Croatia has high elevation mountains and climatic conditions in
31
these regions could be suitable for Bd, a systematic survey is needed to infer the presence/absence of the pathogen.
In 2010 we started sampling of Croatian amphibians on three species (Bombina variegata (11), Ichthyosaura alpestris (1), Pelophylax esculentus (1)) and on two locations close to Zagreb (Veliki Potok, Mikulii), in order to explore the possible Bd infection in the area. It is well documented that introduced frog species can be vectors of chytridiomycosis and also release of exotic species can be responsible for spread of the disease (GARNER ET AL., 2007, SOTO-AZAT ET AL., 2010). For this reason we choose to start sampling mountainous habitats near the capital. The specimens were sampled on their back, groin and webbing area with a sterile cotton swab (Biolab). We used the standard real-time PCR protocol (BOYLEET AL.,
2004) to detect Bd.
Tests were run in the Laboratory for Molecular Taxonomy of the Hungarian Natural History Museum, Budapest, using an ABI Step One real-time PCR machine. All the 13 individuals tested negative for chytrid fungus. This is a very low sampling size and no significant consequences can be drawn from the results, but practice in Hungary shows that Bombina variegata is a good indicator for presence of Bd (VRSET AL.,
2009). We plan
more studies focusing on high elevation areas and sampling Bombina variegata in order to further assess the distribution of chytrid fungus within South-eastern Europe.
REFERENCES BOYLE, D. G., BOYLE, D. B., OLSEN, V., MORGAN, J., HYATT A. (2004): Rapid quantitative detection of chytridiomycosis (Batrachochytrium dendrobatidis) in amphibian samples using real-time Taqman PCR assay. Disease of Aquatic Organisms 60:141-8.
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 31-34
SHORT NOTE
GARNER T. W. J., PERKINS M. W., GOVINDARAJULU P., SEGLIE D., WALKER S., CUNNINGHAM A. A., FISHER M. C. (2006): The emerging amphibian pathogen Batrachochytrium dendrobatidis globally infects introduced populations of the North American bullfrog, Rana catesbeiana. Biology Letters, doi:10.1098/rsbl.2006.0494 GARNER, T. W. J., WALKER, S., BOSCH, J., HYATT, A. D., CUNNINGHAM, A. A., FISHER, M. C. (2005): Chytrid fungus in Europe. Emerging Infectious Diseases 11: 16391641. LONGCORE, J., PESSIER, A., NICHOLS D. (1999): Batrachochytrium dendrobatidis gen. et sp. nov., a chytrid pathogenic to amphibians. Mycologia 91: 219-27. POUNDS, J. A., BUSTAMANTE, M. R., COLOMA, L. A., CONSUEGRA, J. A., FOGDEN, M. P. L., FOSTER, P. N., LA MARCA, E., MASTERS, K. L., MERINO-VITERI, A., PUSCHENDORF, R., RON, S. R., SNCHEZ-AZOFEIFA, G. A., STILL, C. J., YOUNG, B. E. (2006): Widespread amphibian extinctions from epidemic disease driven by global warming. Nature 439: 161-167. SOTO-AZAT, C., CLARKE, B. T., POYNTON, J. C., CUNNINGHAM A. A. (2010): Widespread historical presence of Batrachochytrium dendrobatidis in African pipid frogs, Diversity and Distributions 16: 126131. SPATIALEPIDEMIOLOGY (2011): Spatialepidemiology.net . Accessed 28.03.2011. STUART, S. N., CHANSON, J. S., COX, N. A., YOUNG, B. E., RODRIGUES, A. S. L., FISCHMAN, D. L., WALLER, R. W. (2004): Status and trends of amphibian declines and extinctions worldwide. Science 306: 17831786. SURA, P., JANULIS, E., PROFUS, P. (2010): Chytridiomycosis a mortal danger for amphibians - Chromy Przyrod Ojczyst 66 (6): 40642. SZTATECSNY, M., GLASER, F. (2011): From the eastern lowlands to the western mountains: first records of the chytrid fungus Batrachochytrium dendrobatidis in wild amphibian populations from Austria. Herpetological Journal 21: 87-90. 33
VRS, J., HETTYEY, A., SS, E., DANKOVICS, R., GARNER T. (2009): Amphibian chytrid fungus in Hungary. Second European Congress of Conservation Biology, abstract book: 105.
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 35-46
SHORT NOTE
Finding of the Alpine salamander (Salamandra atra Laurenti, 1768; Salamandridae, Caudata) in the Nature Park umberak - Samoborsko gorje (NW Croatia)
NINA JERAN*1, PETRA URI2, KREIMIR GANEC3
1 2 3
Poarinje 69, 10000 Zagreb, Croatia, [email protected]
State Institute for Nature Protection, Trg Maurania 5, 10000 Zagreb, Croatia
University of Zagreb, Faculty of Science, Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb, Croatia
ABSTRACT This study confirms the presence of Alpine salamander (Salamandra atra) in the Nature Park umberak - Samoborsko gorje, where previously only one specimen was recorded in 1989. Species presence and distribution were investigated at ten different localities in stands of montane beech forest, during the vegetation season 2004. In July 2004 five individuals (four males and one female) of Alpine salamander were found in the virgin beech forest at site Kuta (about 900 m a.s.l.), during weather conditions characterized by heavy rain. This is the northernmost finding of the species in Croatia, as well as a confirmed disjunctive part of its areal in the Dinarids. Conservation measures for the species are proposed but for more precise conservation plan further research of species distribution and ecology is needed.
Keywords: Alpine salamander, Salamandra atra, Nature Park umberak - Samoborsko gorje, distribution, amphibians
35
Alpine salamander (Salamandra atra) is a montane species occurring between 400 and 2,800 m a.s.l., but is usually found from 800 to 2,000 m a.s.l. (ARNOLD & BURTON, 1978). It inhabits mainly forests (beech, mixed deciduous and mixed deciduous-coniferous), but may also be found above the tree-line, in cool, damp alpine meadows, pastureland and other, slightly modified habitats. The young are born completely metamorphosed, and therefore, its life cycle is not associated with water. Alpine salamander is mainly nocturnal and during daylight it hides in shady places, holes or beneath stones and logs, but can be encountered in the open during the day, after rain or in overcast weather (ARNOLD & BURTON, 1978). Distribution range of Alpine salamander (Figure 1a) is restricted into two areas: bigger area on the north, encompassing Swiss, Austrian, Italian, German, French and Slovenian Alps, and geographically isolated populations in the Dinaric Alps in Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina, Serbia, Montenegro and northern Albania (ANDREONEET AL.,
2008). While in
most part of European Alps species still has abundant populations and is not considered endangered, isolated populations of Dinaric Alps appear to be rarer and more fragmented (KALEZI & DUKI, 2001, ANDREONEET AL.,
2008, LELO
ET AL.,
2008, UNJE & LELO,
2010). Upon that, Dinaric populations are especially threatened by localised habitat alteration through the cutting and removal of ground cover during forestry practices, intensification of farming (in lower regions), tourism and infrastructure development. Negative effects of air pollution, rain and soil acidification as well as climatic changes are also likely. There are three currently recognized subspecies: S. atra atra, S. a. aurorae (restricted to an extremely small area of northeastern Italy) and S. a. prenjensis. However, their status remains questionable. While S. a. aurorae has sometimes been considered as a separate species, S. a. prenjensis is often not considered to be valid subspecies (ANDREONE ET AL., 2008). Molecular studies based on mtDNA cyt b gene (RIBERON ET AL., 2001) and AFLP markers (RIBERON ETAL.,
2004) failed to show clear genetic structure of the first two subspecies, however, the
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 35-46
SHORT NOTE
analyses of mtDNA D-loop sequence (STEINFARTZ ET AL., 2000) support the assignment of S. a. atra and S. a. aurorae into separate subspecies, while S. a. prenjensis is shown to be more closely related to S. a. atra. Salamandra atra is strictly protected under the Bern Convention on the Conservation of European Wildlife and Natural Habitats (Appendix II) and is listed on Annex IV of the Council Directive 92/43/EEC on the conservation of natural habitats and of wild fauna and flora (Habitats Directive). Subspecies S. atra aurorae is also listed on Annex II of the Habitats Directive. According to the IUCN Red List of Threatened Species S. atra is considered as Least Concern in view of its wide distribution, tolerance of a degree of habitat modification, presumed large population, and because its decline is not considered fast, while subspecies S. a. aurorae is considered as Critically Endangered. Salamandra atra is protected by national legislation in most range countries (e.g. Switzerland, Austria, Slovenia, Croatia). Findings of the Alpine salamander in Croatia include Gorski kotar area (Mala Kapela, Velika Kapela, Samarske stijene, Bijele stijene, Risnjak), Uka and umberak Mountain, (KLETEKI, 1990, URI ET AL., 2004, GRBAC ET AL., 2006). On the umberak Mountain, until this study, Alpine salamander was recorded only once, in 1989, when one dead individual was found on the bottom of jama Tomaevika pit (KLETEKI, 1990), located nearby bigger Pogana jama cave. It is worth mentioning that the whole area of umberak Mountain is rich in karst phenomena (dolines, blind valleys, caves and pits) (BUZJAK, 2002). Aim of this study was to confirm the presence of Alpine salamander on the umberak Mountain inside the Nature Park umberak - Samoborsko gorje, and to determine other potential habitats in the scope of the Nature Park. Overall goal was to contribute to the conservation of the Alpine salamander at Nature Park umberak - Samoborsko gorje but also at national level where little is known about this species and its distribution.
37
Figure 1. (a) Currently known areal of Salamandra atra (redrawn form http://www.iucnredlist.org; localities in Bosnia and Herzegovina corrected according to unje & Lelo, 2010), with added finding from this study (red dot). (b) Map of the Nature Park umberak Samoborsko gorje, with investigated sites in the zone of montane beech forest and villages in which interviews were conducted. Finding of Salamandra atra from this study is marked with red dot, previous finding from 1989 near Pogana jama shaft with black dot, and all other sites with green dots. Dashed line indicates the smallest probable areal of the species in the Nature Park.
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 35-46
SHORT NOTE
Slika 1. (a) Trenutno poznati areal vrste Salamandra atra (nacrtano prema http://www.iucnredlist.org; lokaliteti iz Bosne i Hercegovine izmijenjeni prema unje & Lelo, 2010), sa dodanim nalazom iz ovog istraivanja (crvena toka). (b) Karta Parka prirode umberak Samoborsko gorje, sa istraivanim lokalitetima planinske bukove ume i lokacijama sela u kojima je provedena anketa. Nalaz vrste Salamandra atra iz ovog istraivanja oznaen je crvenom tokom, prethodni nalaz iz 1989. g. kraj Pogane jame sa crnom tokom, a ostali istraivani lokaliteti sa zelenim tokama. Iscrtana linija oznaava najmanji vjerojatni areal vrste u Parku prirode.
Field investigations of species presence and distribution were carried out during the vegetation season 2004, in altogether nine days in May (3 days), July (5 days) and October (2 days). Field research was concentrated mostly on stands of montane beech forests scarce in watercourses in upland parts of umberak Mountain, above 700 m a.s.l., which were regarded as the most suitable habitats for Alpine salamander in this region. During the field research we have searched ground vegetation layer in detail, and also turned logs, stones and layer of deep leaves. Scanning of the terrain was conducted in conditions when, according to the literature data, Alpine salamanders had the greatest activity (rainy and cloudy weather, mostly early in the morning but also during other parts of the day, if weather conditions were suitable). We used Garmin Summit GPS receiver for determination of coordinates and ArcMap in ArcGIS 9.2 program package (1999-2006 ESRI Inc.) for production of maps. In addition, we made personal interviews with local inhabitants (altogether 61 persons) from Nature Park (villages Gri, Kalje, Petriko selo, Gornja Vas, Budinjak, Drai Vrh and Soice) about their possible observations of Alpine salamander. Interviewees were shown the picture of the Alpine salamander and they were warned about differences between this and other possibly similar species (e.g. Fire salamander, newts). We scanned ten different localities of beech forest stands in different stage of degradation and in each we recorded coordinates for one or few points (Figure 1b). On 27th July 2004, between about 1 and 2 p.m. in the old virgin montane beech forest Kuta, at about 900 m a.s.l., we
39
found five individuals of Alpine salamander, out of which four males and one female. Weather conditions were characterised by heavy rain and high air humidity. First individual was noticed two hours after the beginning of heavy rain, when deep layer of leaves was impregnated with water (Figure 2). It was found at the bottom of shallow karst sinkhole; female and another three males were found in a range of few hundred meters. After the rain stopped at 3 p.m., we have continued the search for another hour but were unable to find any new individual of Alpine salamander. One additional interesting finding was noted. Triggered by putting them together into a plastic box, one male caught female in amplexus (Figure 2). Thereafter, we have returned the pair on the forest soil and continued to observe and document this reproductive behaviour for another 1.5 hour. This behaviour, together with measured prominence of cloacae in male implies that in July this population is in reproductive period. Forest stand Kuta corresponds to an adequate habitat for Alpine salamander according to its altitude (between 800 and 900 m a.s.l.) and its distance from the watercourses. The site is positioned in the zone of montane beech forest (as. Lamio orvalae Fagetum sylvaticae Ht. 1938/ Borhidi 1963). It is situated on a heavily-accessible terrain, with numerous rocks and karst sinkholes of different depths and elevations (Figure 3). Old beech trees are developed, since cutting is restricted. Rocks and trees are richly overgrown with mosses. Ground vegetation layer is sparsely developed, somewhere with a dense bushes of ferns and young trees of beech and sycamore maple. Many huge logs on the ground in different stage of decomposition, as well as rocky terrain with numerous holes, provides abundant shelters for salamanders. Forest at site Kuta is only about 1.5 km distant from the jama Tomaevika pit, the locality of the only previous finding of Alpine salamander at Nature Park umberak Samoborsko Gorje, also situated in a zone of old beech forest at around 900 m a.s.l (KLETEKI, 1990). Jama Tomaevika is a pit located on the mountain slope nearby well-
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 35-46
SHORT NOTE
known locality Pogana jama, which is actually a stratified cave that serves as a permanent swallow hole for surface waters (BUZJAK, 2002). Both our and KLETEKI (1990) findings enabled us to identify the smallest probable area of distribution for Alpine salamander in the Nature Park (Figure 1b). The area above 800 m a.s.l. where montane beech forests from association Lamio orvalae Fagetum sylvaticae are prevalent, represent potential habitat for this species.
Figure 2. Alpine salamander (Salamandra atra) found in the virgin beech forest Kuta on 27th June 2004 (male left, amplexus - right). Slika 2. Crni dadevnjak (Salamandra atra) naen u bukovoj praumi Kuta 27. srpnja 2004. godine. (mujak lijevo, ampleksus - desno).
Figure 3. Stand of montane beech forest in Kuta, habitat of S. atra. Slika 3. Sastojina planinske bukove praume u podruju Kute (umberak), stanite vrste S. atra.
41
Regarding results from the interviews made among the local inhabitants, from altogether 61 examinees, 11 confirmed the observation of Alpine salamander in different sites, some of which coincide with area close to our finding. However, possible confusion with similar species should be taken into account. Rare findings of Alpine salamander in Nature Park umberak - Samoborsko Gorje suggest very small and reduced population. During our study we were searching the area in appropriate weather conditions, for altogether 97 hours (per person) to find 5 individuals of Alpine salamander (or 19.5 hours per person for finding one individual). Moreover, additional fieldworks were undertaken (42 hours/person in 2009, and for 42 and 9 hours/person, respectively, in 2010) in the key site Kuta, during appropriate weather conditions (JELI, D., Zagreb, pers. comm. 2011), but without any finding. Furthermore, educational leaflet was produced in hope that Nature Park visitors would report observations of the Alpine salamander, but also without any success. For comparison, at Bijele stijene site in Mala Kapela region (Gorski kotar), 18 hours of research yielded in finding 36 individuals of Alpine salamander (or 30 mins per individual) implying to abundant and preserved population (JELI, D., pers. comm. 2011). The conservation of Alpine salamander in the Nature Park umberak - Samoborsko Gorje should be maintained through the preservation of its known and potential habitats, mainly well developed beech forests. Since there are indications that this isolated population at umberak Mountain is very small it is necessary to implement stricter protection measures at its known distribution sites (site Kuta, jama Tomaevika, with wider buffer area) where forest cutting should be avoided as well as other activities that could have negative impact on preservation of integrity of these beech forest habitats. If possible, we would suggest protecting site Kuta as a special forest reserve. Also, further spreading of coniferous plantations in Nature Park should be avoided at all known and potential habitats of the Alpine
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 35-46
SHORT NOTE
salamander. Having in mind interesting disjunctive distribution area of Alpine salamander, further research of its distribution and ecology is needed in order to establish its exact distribution area and status of its populations in Croatia, as well as to propose and implement appropriate management and protection measures for the species and its habitats.
REFERENCES ANDREONE, F., DENOL, M., MIAUD, C., SCHMIDT, B., EDGAR, P., VOGRIN, M., CRNOBRNJA ISAILOVIC, J., AJTIC, R., CORTI, C. & HAXHIU, I. (2008): Salamandra atra. In: IUCN 2010. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2010.4., . Accessed 20th March 2010. ARNOLD, E. N. & BURTON, J. A. (1978): Family Salamandridae Typical Salamanders and newts. pp. 32-34. In: ARNOLD, E. N. & BURTON, J. A. OVENDEN D. W. (eds.) A field guide of the reptiles and amphibians of Britain and Europe. HarperCollinsPublishers, London. BUZJAK, N. (2002): Speleological features of "umberak Samoborsko gorje" Nature Park (in Croatian). Geoadria 7(1): 31-49. URI, P., JERAN, N. & GANEC, K. (2004): Alpine salamander (Salamandra atra) in umberak (in Croatian; expert report). Nature Park umberak - Samoborsko gorje. GRBAC, I., TVRTKOVI, N., KLETEKI, E. & GRGUREV, M. (2006): New findings of the Alpine salamander, Salamandra atra Laurenti, 1768 (Salamandridae, Amphibia) in Croatia. (in Croatian). In: ARKO-PIJEVAC, M., KRUI, B., KOVAI, M. (eds.) Prirodoslovna istraivanja Rijekog podruja. Prirodoslovni muzej Rijeka, Rijeka. KALEZI, M. & DUKI, G. (2001): Amphibian status in Serbia and Montenegro (FR Yugoslavia). FrogLog (Newsletter of the declining amphibian populations task force) 45: 2-3. KLETEKI, E. (1990): New finding of the alpine salamander (Salamandra atra Laurenti, 1768; Salamandridae: Caudata) in Croatia. Arhiv biolokih nauka 42 (1-2): 5P.
43
LELO, S., KOTROAN, D., MUFTI, K., TRAKI, S., DURAKOVI, E. & UNJE, E. (2008): General data regarding habitat and population of Salamandra atra Laurenti, 1768 (S. a. prenjensis Miki, 1969) in Mt. Prenj (in Bosnian). Prilozi fauni Bosne i Hercegovine 4: 11-15. RIBERON, A., MIAUD, C., GROSSENBACHER, K. & TABERLET, P. (2001): Phylogeography of the Alpine salamander, Salamandra atra (Salamandridae), and the influence of the Pleistocene climatic oscillations on population divergence. Molecular Ecology 10: 25552560. RIBERON, A., MIAUD, C., GUYETANT, R. & TABERLET, P. (2004): Genetic variation in an endemic salamander, Salamandra atra, using amplified fragment length polymorphism. Molecular Phylogenetics and Evolution 31: 910914. STEINFARTZ, S., VEITH, M. & TAUTZ, D. (2000): Mitochondrial sequence analysis of Salamandra taxa suggests old splits of major lineages and postglacial recolonisations of Central Europe from distinct source populations of Salamandra salamandra. Molecular Ecology 9: 397-410. UNJE, E. & LELO, S. (2010): Contribution to Alpine Salamander distribution, Salamandra atra prenjensis Miki, 1969 (Amphibia, Salamandridae), in Bosnia and Herzegovina (in Bosnian). Prilozi fauni Bosne i Hercegovine 6: 34-41.
ACKNOWLEDGEMENTS This study was done by Croatian herpetological society Hyla as a part of the project Alpine salamander (Salamandra atra) in umberak that was supported by Public institution umberak - Samoborsko gorje Nature Park. We are especially grateful to former conservation manager of the Park - Biljana Janev Hutinec for support and advices, as well as to Park ranger Slavko Struna for a huge help and engagement in a quest for Alpine salamander. We also wish to thank to Eduard Kleteki for valuable advices. We are as well grateful to Nina Popovi on a help during the field work.
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 35-46
SHORT NOTE
SAETAK NALAZ CRNOG DADEVNJAKA (SALAMANDRA ATRA LAURENTI, 1768; SALAMANDRIDAE, CAUDATA) U PARKU PRIRODE UMBERAK - SAMOBORSKO GORJE (SZ HRVATSKA) NINA JERAN, PETRA URI, KREIMIR GANEC
Ovim istraivanjem potvrena je prisutnost crnog dadevnjaka (Salamandra atra) u Parku prirode umberak - Samoborsko gorje, gdje je prethodno zabiljeena samo jedna jedinka 1989. godine. Prisutnost i rasprostranjenost vrste istraivani su tijekom vegetacijske sezone 2004. godine na deset razliitih lokaliteta u sastojinama planinske bukove ume. U srpnju 2004. g. pronaeno je pet jedinki (etiri mujaka i jedna enka) crnog dadevnjaka u bukovoj praumskoj sastojini Kuta (na oko 900 m n. v.), za vrijeme vremenskih prilika praenih jakom kiom. Ovo je najsjeverniji nalaz vrste u Hrvatskoj, koji ukazuje da umberak predstavlja disjunktni dio njezinog areala u Dinaridima. U radu su predloene mjere zatite vrste, meutim, za donoenje preciznijeg plana zatite potrebna su dodatna istraivanja rasprostranjenosti i ekologije ove vrste.
Kljune rijei: crni dadevnjak, Salamandra atra, Park prirode umberak - Samoborsko gorje, rasprostranjenost, vodozemci
45
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 47-75
ORGINALNI ZNANSTVENI LANAK
Gmazovi (Reptilia) Parka prirode Papuk Reptiles (Reptilia) of the Papuk Nature Park
FRANO BARII *, TOMISLAV BOGDANOVISveuilite J. J. Strossmayera, Odjel za biologiju, Trg Ljudevita Gaja 5, 31000 Osijek [email protected]
SAETAK Cilj istraivanja bio je nainiti sustavna faunistika i ekoloka istraivanja te inventarizaciju i valorizaciju faune gmazova na podruju Parka prirode Papuk. Rezultati dobiveni ovim radom mogli bi doprinijeti daljnjem istraivanju cjelokupne faune gmazova Hrvatske. Sustavna istraivanja faune i biologije pojedinih vrsta gmazova (Reptilia) na podruju Parka prirode Papuk provedena su od veljae do kolovoza 2009. godine na petnaest istraivakih postaja koje su ciljano obuhvatile razliite tipove stanita na kojima gmazovi obitavaju. Metode prikupljanja gmazova podijeljene su dvojako prema vrstama gmazova koja obitavaju uz vodena stanita i prema terestrinim vrstama. Koritene su metoda tzv. sit and wait, vizualna metoda uzorkovanja, aktivno traenje i vizualna metoda uzorkovanja u pojasevima ili
kvadratnim plohama. Prikupljeni podaci su uneseni u bazu podataka i uz pomo GIS tehnologije nainjene su karte rasprostranjenosti pojedinih vrsta na istraivanom podruju. Istraena je sezonska i dnevna dinamika sa utvrenim eudominatnim i recentnim vrstama.
Kljune rijei: Inventarizacija, valorizacija, eudominatne vrste, recentne vrste, frekventnost
47
UVOD Promatrajui istraivano podruje, Park prirode Papuk moemo uvidjeti da postoji relativno velika raznolikost ekosustava na relativno malom prostoru. Papuko-krndijsko gorje protee se smjerom istokzapad, rezultati upuuju da je broj vrsta razliit od sjevernijih postaja koje su pod drugaijim klimatskim utjecajma od istraivanih postaja koje se nalaze na junim ekspozicijama Papuka. Na neto viim nadmorskim visinama se ekoloki uvjeti za ivot gmazova lagano mijenjaju, ovdje treba imati u vidu injenicu da je istraivano podruje gorski kraj i da spomenute razlike iznose nekoliko stotina metara nadmorske visine. Najstarije nalaze herpetofaune sa ovog podruja donosi KARAMAN (1921) koji je tijekom svojih proputovanja posjetio podruje Jankovca, Velike i Kutjeva te zabiljeio 2 vrste vodozemaca (Bombina variegata, Salamandra salamandra) i 4 vrste gmazova (Podarcis muralis, Lacerta viridis, Anguis fragilis, Zamenis longissimus). Kasnije RADOVANOVI (1951) dodaje i Zootocu viviparu, a PAVLETI (1964) pregledavajui zbirku Hrvatskog prirodoslovnog muzeja samo potvruje isti sastav vrsta. Kasnijim usputnim istraivanjima (KRIZMANII SUR.,
1997, SOTIROPOULOS
I SUR.,
2001) zabiljeene su na podruju Jankovca
jo i dvije vrste vodenjaka, Lissotriton vulgaris i Ichthyosaura alpestris. Promatrajui povijest pojedinih istraivanja iz ovog podruja, vidimo da se od prvih do najnovijih nalaza fauna gmazova relativno sporo obogauje novim taksonima, usporeujui literaturne podatke o zoogeografskoj rasprostranjenosti gmazova ovog podruja (MIKUKA, 1979). Herpetolokim istraivanjima tijekom 2008. godine po prvi put je za Papuk zabiljeena vrsta ivanjski rova, Ablepharus kitaibelii (SZVNYI I JELI, 2011). Herpetofauna Papuka je nedovoljno istraena, zastarjeli rezultati i moderne metode kartografije uz primjerenu podrku informatike povod su dodatnom istraivanju herpetofaune papuka. Rezultati ovih istraivanja doprinos su poznavanju faune gmazova sjeveroistonog dijela
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 47-75
ORGINALNI ZNANSTVENI LANAK
Hrvatske, te obzirom na sve veu ugroenost stanita na kojima obitavaju dovodi se u pitanje i opstanak pojedinih vrsta.
MATERIJALI I METODE Papuk je jedna od kljunih zemljopisnih odrednica Slavonije. Papuk, zajedno s Krndijom, pripada slavonskome gorju, koje ima sredinji zemljopisni poloaj u panonskom, nizinskom prostoru Slavonije, u istonom dijelu Hrvatske (Slika 1.). Ove se dvije planine nalaze u meurijeju Save i Drave, i otro se izdiu iz podruja Posavske i Podravske zaravni (SAMARDI, 2005).
N
1 : 17 000 000
Slika 1. Smjetaj Parka prirode Papuk u Hrvatskoj (izvornik JU PP Papuk). Picture 1. Locationof Papuk Nature Park in Croatia (original obtained from Papuk Nature Park Public institution).
49
Park prirode Papuk povrine je oko 335 km2. Granice Parka prirode definirane su Zakonom o proglaenju PP Papuk (NN 61/99). Podruje obuhvaa dio papuko-krndijskoga gorja, na potezu Kutjevo Velika Kamenski Vujak Zveevo Voin Slatinski Drenovac Orahovica Petrov vrh Kutjevo (Slika 2). Veinom cjelovit umski ekosustav je kako reljefno tako i visinski odijeljen od slavonske ravnice, tako da je najnia toka ovog podruja na sjeveru 162 m.n.v., a najvia u sredinjem dijelu Vrh Papuka, 953 m.n.v. (SAMARDI, 2000).
N
1 : 1 000 000
Slika 2. Granice PP Papuk prema Zakonu o proglaenju PP Papuk (NN 61/99) (izvornik JU PP Papuk). Picture 2.Borders of Papuk Nature Park, according to the Papuk Public Institution Founding Act (NN 61/99) (original obtained from Papuk Nature Park Public institution).
RELJEF I HIDROLOGIJA Papuk se nalazi u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske, na prostoru dodira sredinje i istone Hrvatske. Prema prirodno-zemljopisnoj regionalizaciji, prostor pripada panonskoj megaregiji, odnosno podruju Slavonskoga gorja. Izvorne ume su dobro ouvane, a posebno
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 47-75
ORGINALNI ZNANSTVENI LANAK
su vrijedne ume panonske bukve i jele u viim predjelima.U sklopu slavonskoga gorja Papuk je najprostranija gora i zajedno s Krndijom oblikuje jednu reljefno-pejzanu cjelinu. Od glavnoga grebena razvedene su gorske kose i slivovi, u smjeru sjeverjug. Masiv papuko-krndijskoga gorja u Parku prirode Papuk hidroloki je vrlo bogat nadzemnom i podzemnom vodom. U navedenom podruju teren je razveden i obiluje brojnim stranama, vrhovima, grebenima, jarcima i uvalama razliitih nagiba. Povrina Parka prirode Papuk od 33.600 ha obuhvaa 29.212,82 ha umskih povrina (87%).
POPIS ISTRAIVANIH NALAZITA LOKALITETA Istraivanja su obavljena na 15 postaja (Tablica 1.)
Tablica 1. Popis nalazita sa pripadajuim kraticama i zemljopisnim (GPS) koordinatama. Table 1. List of sites with abbreviations and geographical (GPS) coordinates.
Nalazite Orahovako jezero Jankovac Zveevo Bistra Vetovo - ribnjaci Kutjevo - potok Duboanka - potok Brzaja Duboka potok Djedovica Svinjarevac Fosilno nalazite Voin jezero Sekulinci potok Slatinski drenovac
OZNAKA OJ JA ZV BI VR KP DU BR DP DJ SV FN VJ SP SD
X
Y
453102.48 175142.42 453124.45 174124.91 453301.59 173001.59 452637.59 174329.84 452615.27 174729.93 452631.01 175303.96 452857.67 173940.81 452741.01 172957.58 452855.27 173130.73 453512.79 172909.75 453039.79 173010.16 452615.90 173442.60 453653.53 173311.67 453109.01 172913.77 453303.04 174252.21 51
Istraivano podruje obuhvaeno ovim istraivanjem, podjeljeno je, uvjetno reeno, na tri usporedna transekta, koji su obuhvaeni slijedeim zemljopisnim pravcima: pravac: Orahovica Kutjevo, pravac: Jankovac Duboanka Velika, pravac: Voin Zveevo Velika. Promatranjem vegetacijskog pokrova, kao i hidrolokih uvijeta, ustanovljeno je da istraivano podruje ima dosta razliitih obiljeja, pa su time i ekoloki uvjeti ivota za vrste koje obitavaju na tom prostoru raznoliki. Imajui to u vidu, istraivake postaje odabrane su tako da obuhvate razliite tipove stanita na kojima gmazovi obitavaju, te je na taj nain zadovoljena prostorno-stanitna pokrivenost (Tablica 1). Mjesta uzorkovanja gmazova izabrana su tako da budu u to manjoj mjeri izloena ometanjima te negativnim antropogenim utjecajima. Najvanija stanita na kojima su obavljana istraivanja gmazova na podruju Parka prirode Papuk su: - mezofilne i kseromezofilne livade, - prirodne, mjeovite listopadne ume, - potoci, brdski dijelovi rijenih tokova, privremene vodene povrine,ribnjaci, - iskopine kamena (kamenolomi), ljunka ili pijeska, - kanali, sporiji dijelovi tekuica, - antropogena stanita poput izletita, vonjaka, vinograda i sl. Za uzorkovanje gmazova izabrana su takva mjesta koja posjeduju ouvane prirodne vrijednosti, te postoji mogunost dobivanja nekog od statusa zatienog podruja. Vaan kriterij pri odabiru lokaliteta kojeg se mora posjeivati u vie navrata jeste i njegova pristupanost. U stanita znaajnija za neke vrste gmazova u gorskom dijelu Hrvatske razvrstavaju se: rijeke, potoci i poplavna polja, te lokve i jezera (prirodna i antropogena). Cretita, bilo da su na nioj
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 47-75
ORGINALNI ZNANSTVENI LANAK
ili vioj nadmorskoj visini, s istim kiselim vodama i vrlo bujnom vegetacijom, pogodna su mjesta za razvoj veine vrsta. Cretovi su ugroeni, a zbog malog broja i malih povrina spadaju u kritino ugroena stanita u Hrvatskoj (DZZP, 2010). Osim podjele stanita koja se primijenjuje u istraivanjima veine europskih vrsta gmazova, mogue je za konkretno istraivano podruje nainiti i podjelu prema tipovima mikrostanita. Takvim pristupom moe se detaljnije istraiti npr. vodeno stanite. Prvenstveno se utvruju fiziko-kemijska obiljeja vode, temperatura, kiselost/lunatost (pH), stanje razvoja makrofitske vegetacije, jedinstvo biljnog i ivotinjskog svijeta, ali i itav niz drugih ekolokih imbenika, koji su bitni za razvoj pojedinih vrsta gmazova. Podrazumijeva se da takav tip istraivanja zahtijeva znaajna sredstva, kao i vremenski daleko opsenija istraivanja od inventarizacijskih.
TERENSKI RAD Za potrebe ovoga rada obavljana su faunistika i dijelom ekoloka istraivanja gmazova na podruju Parka prirode Papuk, na petnaest lokaliteta. Istraivanja su vrena u razdoblju od veljae do rujna 2009. godine. Za prikupljanje podataka o vrstama i brojnosti gmazova na odabranim lokalitetima koritena je metoda linijskog transekta ili presjeka. To je metoda u kojoj se podruje, koje se eli istraiti, podjeli na vie manjih povrina podjednake veliine (duine oko 100 metara) na kojima se uzorkovanje obavlja u odreenom vremenskom razdoblju (nekoliko mjeseci, godina).Tokom periodinih posjeta lokalitetu u priblino istom trajanju (minuta, sati) prikupljaju se podaci koji podrazumijevaju biljeenje, promatranje, fotografiranje i dr., Podaci koji su dobiveni na terenu biljeeni su u terenski dnevnik, koji je kasnije posluio za izradu tablica i grafikih prikaza, te pri daljnjoj obradi podataka. Na terenu je provedeno ukupno 15
53
dana i posebna je pozornost posveena da se uzorkovanja provode dosljedno, te da je na svakoj postaji provedeno isto vremensko razdoblje. Metode prikupljanja gmazova (NAGY I SUR., 2006) podijeljene su dvojako: VRSTE KOJE SU NAINOM IVOTA VEZANE ZA VODU
Broj pronaenih ivotinja trebalo bi izraziti po jedinici povrine. Primjera radi, vrste iz porodice Colubridae mogu se otkriti nonim traganjem uz pomo lampe, te je ova metoda bila pogodna za njihovo praenje. Za praenje bjelouke i ribarice koritena je metoda sit and wait, tj. sjedi i ekaj. Autori preporuuju ekanje od 30 minuta u tiini. Ova pasivna metoda primjenjiva je na preglednim stanitima. Uporaba dalekozora je takoer preporuljiva i korisna. TERESTRINE VRSTE
Terestrini gmazovi pronalaeni su aktivnim traenjem, vizualnom metodom uzorkovanja u pojasevima ili kvadratnim plohama. Uzorkovanje u pojasevima irine od 25 m i duine 500 1.000 m obavljano je u sluaju ako su to odlike terena doputale. Teren je tada bilo potrebno podijeliti na uzdune paralelne pojaseve,ija je irina odreivana tako da ukupna povrina jednog pojasa bude 250 m2 Ukoliko to nije mogue zbog odlika terena, prikazana je stvarna duina povrine uzorkovanja. Pri oznaavanju kvadratne plohe za uzorkovanje 50 50 m (ili 100 100 m) uzeto je u obzir da granice plohe budu u okviru istog tipa biljnog pokrova. Uzorkovanje je obavljano u okviru plohe u pet paralelnih pojaseva irokih oko 2 m, meusobno udaljenih oko 10 m (20 m). U sluaju uzorkovanja na manjim povrinama dani su podaci o duini i irini pojasa po kojem je vreno uzorkovanje. Ove metode su se pokazale pogodnima pri utvrivanju veliina populacija gutera. Na prostranim travnjacima lako je oznaiti kvadratne plohe ili pojaseve, te su na taj nain obavljana uzorkovanja, npr. zidnog gutera ili zelembaa.
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 47-75
ORGINALNI ZNANSTVENI LANAK
Prebrojavanje ivotinja du linije transekta je metoda pogodna kod uzorkovanja npr. u uskom pojasu pored puteva ili na mjestu posjeene ume poput umskih prosjeka. Gmazovi esto stradaju pri prelasku puteva i cesta, pa su i ovakvi nalazi redovito biljeeni. Tijekom istraivanja prikupljeni su, izmeu ostaloga, svlakovi gmazova (prvenstveno zmija), koji takoer ine znaajne podatke i trebaju biti pohranjeni u zbirci. U sluaju kada se razdoblja razmnoavanja razliitih vrsta poklapaju, kao i kod prisutnosti slinih stanita na razliitim mjestima, smanjuje se broj neophodnih uzorkovanja. Nasuprot tome, broj neophodnih uzorkovanja poveava se ako se istraivano podruje prostire na velikoj duini (NAGY I SUR., 2006). Obiljeavanje pojedinih istraivanih postaja bilo je izvreno pomou GPS sustava (satelitski kompas Magellan), pri emu su postaje paralelno zabiljeene i na kartama. Dobiveni podaci su zatim kompjuterski doraivani satelitskim snimkama. Prilikom kartiranja gmazova na podruju Parka prirode Papuk koriteni su najveim dijelom rezultati vlastitih istraivanja, osim u nekoliko sluajeva gdje su prikazani ranije prikupljeni podaci (BOGDANOVI, usmeno priopenje). Podaci kartiranja prikazani su slikom za svaku vrstu pojedinano u obliku karte, te grafikonima. Tako, npr. za vrstu Natrix natrix na karti je prikazana rasprostranjenost vrste (Slika 4.), a grafikonima su prikazani ukupan broj zabiljeenih jedinki po lokalitetu (Slika 5.) i razdoblje pojavljivanja, odnosno sezonska dinamika (Slika 6.). Sve istraivane postaje obiljeene su na kartama zelenim kruiima, a postaje za koje postoji podatak o nalazu odreene vrste obiljeene su crvenim kruiima.
OBRADA I ANALIZA PODATAKA Obrada materijala i analiza podataka dobivenih terenskim radom obavljeni su u kabinetu na Sveuilitu J. J. Strossmayer u Osijeku. Za obradu i analizu podataka koriteno je osobno raunalo, te programski paket Microsoft Office (Excel, Access, Word) pomou kojeg su podaci iz terenskoga dnevnika prebaeni u tablice, grafikone i koriteni za izradu ovog rada. 55
Na osnovu podataka sa terena odreena je frekventnost vrsta na lokalitetima koliko je puta svaka vrsta primijeena u odreenom vremenskom intervalu. Osim toga, odreen je stepen dominantnosti za svaku vrstu na svakom lokalitetu. Dominantnost je ona vrijednost koja je u nizu mjerenja najvia zabiljeena vrijednost, dakle koja dominira (PETZ, 1985).
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 47-75
ORGINALNI ZNANSTVENI LANAK
REZULTATI Kvalitativni sustav ukazuje na bogatstvo faune gmazova na podruju Parka prirode Papuk, koja iznosi jednu treinu ukupne faune gmazova Hrvatske. Utvreno je ukupno 5 porodica (Colubridae, Viperidae, Anguidae, Lacertidae, Scincidae), 7 rodova (Natrix, Zamenis, Coronella, Vipera, Anguis, Lacerta, Ablepharus) i 11 vrsta gmazova (Tablica 2.).
Tablica 2. Popis utvrenih porodica, rodova i vrsta gmazova na istraivanom podruju Table 2. List of families, genera and species of reptiles recorded in the study area
Porodica 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. UKUPNO Colubridae Colubridae Colubridae Colubridae Viperidae AnguidaeLacertidae
Rod Natrix Natrix Zamenis Coronella Vipera Anguis Lacerta Lacerta Lacerta Lacerta Ablepharus 7
Vrsta Natrix natrix LINNAEUS, 1758 Natrix tessellata LAURENTI, 1768 Zamenis longissimus LAURENTI, 1768 Coronella austriaca LAURENTI, 1768 Vipera berus LINNAEUS, 1758 Anguis fragilis LINNAEUS, 1758 Lacerta agilis LINNAEUS, 1758 Lacerta viridis LAURENTI, 1768 Lacerta vivipara JACQUIN, 1787 Podarcis muralis LAURENTI, 1768 Ablepharus kitaibelii BIBRON i BORY, 1833 11
Lacertidae Lacertidae Lacertidae Scincidae 5
57
Najveu frekvenciju u kvalitativnom sustavu 93,33% imalaje vrsta Natrix natrix; neposredno iza slijede vrste sa neto manjom ali jo uvijek relativno visokom frekvencijom (86,66%): Zamenis longissimus i Lacerta viridis. Zatim slijede vrste: Natrix tessellata, s frekvencijom od 80%, Anguis fragilis sa frekvencijom 73,33%, Coronella austriaca sa 60%, Lacerta vivipara sa 46,66 %, Vipera berus 33,33% i Podarcis muralis 26,66%. Najmanju frekvenciju imaju vrste Lacerta agilis (20,00%) i Ablepharus kitaibelii (6,66%) (Tablica 3.).
Tablica 3. Analiza broja utvrenih vrsta (taksona) gmazova na istraivanim postajama Table 3. The determined number of species (taxa) of reptiles at the investigated sites
Istraivane postaje JA Vrste (br. jed.) Natrix natrix Zamenis longissimus Lacerta viridis Natrix tessellata Anguis fragilis Coronella austriaca Lacerta vivipara Vipera berus Podarcis muralis Lacerta agilis Ablepharus kitaibelii UKUPNO + + + + + + + + + + + 11 9 7 7 6 6 6 6 6 6 6 5 4 4 3 + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + ZV SV DJ FN BI VR KP DU BR OJ SD VJ SP DP
Uk. br. postaja
F. Uk. (%) 93,33 86,66 86,66 80,00 73,33 60,00 46,66 33,33 26,66 20,00 6,66 613,29
14 13 13 12 11 9 7 5 4 3 1 92
Analizom broja utvrenih jedinki gmazova na istraivanim postajama (Slika 3) najvei broj jedinki je zabiljeen na postajama Jankovac (115) i Zveevo (89); s relativno ujednaenom brojnou slijede Vetovo ribnjaci (50), Orahovako jezero (48), Voin jezero (46), Bistra (40), Kutjevo potok i Djedovica (39), Fosilno nalazite (38), Duboka potok (35), Sekulinci
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 47-75
ORGINALNI ZNANSTVENI LANAK
potok (33), Slatinski Drenovac (32), Brzoja (27), Svinjarevac (20), a sa najmanjim brojem je Duboanka potok, sa 18 utvrenih jedinki.
Slika 3. Kvantitativni sustav faune gmazova (Reptilia) na istraivanim postajama (kratice date u tekstu). Picture 3. Quantitative composition ofthe reptilian fauna in the investigated sites. Abbreviations as given in the text
59
PRIKAZ RASPROSTRANJENJA, BROJNOSTI I SEZONSKE AKTIVNOSTI POJEDINIH VRSTA GMAZOVA Natrix natrix
Slika 4. Postaje s potvrenim nalazima vrste Natrix natrix (crveno) i postaje bez nalaza (zeleno) Picture 4. Stations with verified findings of Natrix natrix (red) and stations without findings (green)N. natrix18 16 14 12 10 8 6 4 2 0 JA ZV BI SV VR KP DU BR OJ DP DJ FN VJ SP SD Istraivane postaje
Slika 5. Ukupni broj zabiljeenih jedinki Natrix natrix na istraivanim postajama Picture 5. The total number of recorded individuals Natrix natrix at the investigated sites
Broj jedinki vrste
Slika 6. Grafiki prikaz sezonske dinamike vrste Natrix natrix Picture 6. A graphic representation of the seasonal dynamics of Natrix natrix
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 47-75
ORGINALNI ZNANSTVENI LANAK
Zamenis longissimus
Slika 7. Postaje s potvrenim nalazima vrste Zamenis longissimus(crveno) i postaje bez nalaza (zeleno) Picture 7. Stations with verified findings of the species Zamenis longissimus (red) and stations without findings (green)
Z. longissimus7 Broj jedinki vrste 6 5 4 3 2 1 0 JA ZV BI SV VR KP DU BR OJ DP DJ FN VJ SP SD Istraivane postaje
Slika 8. Ukupni broj zabiljeenih jedinki Zamenis longissimus na istraivanim postajama Picture 8. The total number of recorded individuals Zamenis longissimus at the investigated sites
Slika 9. Grafiki prikaz sezonske dinamike vrste Zamenis longissimus Picture 9. A graphic representation of the seasonal dynamics of species Zamenis longissimus
61
Natrix tessellata
Slika 10. Postaje s potvrenim nalazima vrste Natrix tessellata (crveno) i postaje bez nalaza (zeleno) Picture 10. Stations with verified findings of the species Natrix tessellata (red) and stations without findings (green)N. tesselata16 14 12 10 8 6 4 2 0 JA ZV BI SV VR KP DU BR OJ DP DJ FN VJ SP SD Istraivane postaje
Slika 11. Ukupni broj zabiljeenih jedinki Natrix tessellata na istraivanim postajama Picture 11. The total number of recorded individuals Natrix tessellata at the investigated sites
Picture 12. A graphic representation of the seasonal dynamics of Natrix tessellata
Broj jedinki vrste
Slika 12. Grafiki prikaz sezonske dinamike vrste Natrix tessellata
HYLA
VOL. 2011.
No. 1
Str. 47-75
ORGINALNI ZNANSTVENI LANAK
Coronella
austriaca
Slika 13. Postaje s potvrenim nalazima vrste Coronella austriaca (crveno) i postaje bez nalaza (zeleno) Picture 13. Stations with verified findings of the species Coronella austriaca (red) and stations without findings (green)C. austriaca6 Broj jedinki vrste 5 4 3 2 1 0 JA ZV BI SV VR KP DU BR OJ DP DJ FN VJ SP SD Istraivane postaje
Slika 14. Ukupni broj zabiljeenih jedinki Coronella austriaca na istraivanim postajama Picture 14. The total number of recorded individuals Coronella austriaca at the investigated sites
Slika 15. Grafiki prikaz sezonske dinamike vrste Coronella austriaca Picture 15. A graphic representation of the seasonal
