HUMANISTIKA II MEDICINA U ZAJEDNICI LJUDSKA PRAVA I ...neuron.mefst.hr/docs/katedre/med_humanistika/Medicina/MHII/za studente(1).pdf · ljudska prava i njihova zaŠtita pravo i medicina

LJUDSKA PRAVA I NJIHOVA ZAŠTITAPRAVO I MEDICINA

MEDICINA U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMAZAŠTITA VULNERABILNIH SKUPINA

Prof. dr. sc. Marija Definis-Gojanović

06. 06. 2012.

HUMANISTIKA IIMEDICINA U ZAJEDNICI

• Što su ljudska prava ?

- pravna, filozofska i politička ideja prema kojoj svako ljudsko biće samim činom rođenja, bez obzira na svoj spol, podrijetlo ili

državljanstvo, stiče određena neotuđiva prava- Opća deklaracija o ljudskim pravima: sva ljudska bića

se rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima - temelj je slobode, pravde i mira u svijetu

• Karakteristike ljudskih prava ?

- ljudska prava su: urođena, neotuđiva, nedjeljiva, međusobno ovisna i

univerzalna

- ocjena stanja ljudskih prava u nekoj sredini - uloga državne vlasti, civilnog društva i svakog pojedinca

• Povijesni razvoj ljudskih prava

- prvi ustavni akti: Magna Charta Libertatum,1215. Petition of Rights, 1628. i Habeas Corpus Act, 1679. Američka revolucija - Virginijska deklaracija prava,

1776. Francuska revolucija - Deklaracija o pravima

čovjeka i građanina, 1789.

• Povijesni razvoj ljudskih prava

- ideju usvajaju pojedinci, ideološke struje, organizacije i države → značenje kodificirano u Općoj deklaraciji UN-a o pravima čovjeka, 1948.

- Povelja Ujedinjenih naroda, 1945.: ljudska prava po prvi puta internacionalizirana

= ljudska prava prestaju biti predmetom isključive domaće sudbenosti, a Ujedinjeni narodi postaju središnja i vodeća međunarodna organizacija za razvitak i kodificiranje ljudska prava,

• Povijesni razvoj ljudskih prava- budući da Povelja Ujedinjenih naroda detaljno ne

nabraja i ne razrađuje ljudska prava, na istu se (10.12.1948.) nadovezala Opća deklaracija o ljudskim pravima - novi standard za zaštitu ljudskih prava; najznačajniji međunarodni dokument o ljudskim pravima; nije obvezujući instrument već preporuka,

- Europska konvencija o ljudskim pravima, 1953. - temeljni dokument Vijeća Europe /Hrvatska članica - obavezna ga poštovati/; najznačajnija novina: mogućnost pojedinaca da za povrede svojih prava tuže države članice VE na ECHR.

• Tumačenje ljudskih prava

- o ljudskim pravima ne postoji opći konsenzus,

- Papa Ivan Pavao II.,posjeta Ujedinjenim narodima 02.10.1979.: “dvije su vrste sustavnog ugrožavanja ljudskih prava; prva je nepravedna raspodjela materijalnih dobara između bogatih i siromašnih, a druga onemogućavanje slobode izražavanja i vjerskih sloboda”.

• Opća deklaracija o ljudskim pravima

Članak 1 ‘Sva su ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima’

Članak 2 ‘Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji, bez diskriminacije bilo koje vrste’

Članak 3 ‘Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost’

Članak 4 ‘Nitko ne smije biti držan u ropstvu ili ropskom odnosu’

Članak 5 ‘Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju’

• Opća deklaracija o ljudskim pravimaČlanak 6 ‘Svatko ima pravo da ga se svagdje pred

zakonom priznaje kao osobu’Članak 7 ‘Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo,

bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu zakona’

Članak 8 ‘Svatko ima pravo na djelotvorna pravna sredstva putem nadležnih nacionalnih sudova, zbog djela kojima se krše osnovna prava koja su njemu/njoj zajamčena u ustavu ili zakonu’

Članak 9 ‘Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom uhićenju, zatočenju ili izgonu’

Članak 10 ‘Svatko ima pravo da ga u punoj jednakosti pošteno i javno sasluša nezavisan i nepristran sud’

• Opća deklaracija o ljudskim pravima

Članak 11 ‘Svatko tko je optužen za kažnjivo djelo ima pravo biti smatran nevinim/nevinom sve dok se ne dokaže njegova/njezina krivica’

Članak 12 ‘Nitko ne smije biti izvrgnut samovoljnom miješanju u njegov/njezin privatni život, obitelj, dom ili prepisku, niti napadima na njegovu/njezinu čast i ugled’

Članak 13 ‘Svatko ima pravo na slobodu kretanja’Članak 14 ‘Svatko ima pravo tražiti azil od drugih

zemalja zbog progona’Članak 15 ‘Svatko ima pravo na državljanstvo’

• Opća deklaracija o ljudskim pravima

Članak 16 ‘Muškarci i žene imaju pravo sklopiti brak i osnovati obitelj’

Članak 17 ‘Svatko ima pravo na vlasništvo’Članak 18 ‘Svatko ima pravo na slobodu misli,

savjesti i vjere’Članak 19 ‘Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i

izražavanja’Članak 20 ‘Svatko ima pravo na slobodu mirnog

zborovanja i udruživanja’

• Opća deklaracija o ljudskim pravima

Članak 21 ‘Svatko ima pravo sudjelovati u upravi svoje zemlje’

Članak 22 ‘Svatko, kao član/ica društva, ima pravo na socijalno osiguranje i ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava ’

Članak 23 ‘Svatko ima pravo na rad’Članak 24 ‘Svako ima pravo na slobodno vrijeme’Članak 25 ‘Svatko ima pravo na životni standard

primjeren zdravlju i dobrobiti’

• Opća deklaracija o ljudskim pravima

Članak 26 ‘Svatko ima pravo na obrazovanje’Članak 27 ‘Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u

kulturnom životu zajednice’Članak 28 ‘Svatko ima pravo na društveni i

međunarodni poredak u kojem su prava i slobode iznesene u ovoj Deklaraciji potpuno ostvarene’

Članak 29 ‘Svatko ima dužnosti u zajednici’Članak 30 ‘Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može

tumačiti kao sudjelovanje u bilo kojoj djelatnosti ili obavljanje bilo kakve djelatnost usmjerene na uništenje bilo kojih ovdje izloženih prava i sloboda’

• Ljudska prava često se zovu 'prirodna prava' - prava koja pripadaju ljudima jednostavno zato što su ljudska bića (ne mogu se kupiti, zaraditi ili naslijediti - ona su 'neotuđiva‘)

• Standardi ljudskih prava određuju što vlade moraju napraviti za svoje građane ali i ono što ne smiju učiniti

• Svaka osoba ima ljudska prava, ali ima odgovornosti poštivati prava drugih

• Ljudi imaju ljudska prava čak i kada ih zakoni njihove zemlje ne priznaju ili ne štite

• Kategorije prava: 1. Građanska i politička prava - “usmjerena na slobodu”

(pravo na život, slobodu i sigurnost pojedinca; slobodu od mučenja i ropstva; političku participaciju; slobodu uvjerenja, izražavanja, mišljenja, savjesti i vjere; slobodu udruživanja i okupljanja)

2. Ekonomska i socijalna prava - “usmjerena na sigurnost” (pravo na rad; obrazovanje; prikladan životni standard; hranu; stanovanje i zdravstvenu zaštitu)

3. Pravo na zdrav okoliš, kulturna prava i prava na razvoj (pravo na život u okolišu koji je čist i zaštićen od uništavanja; pravo na kulturni, politički i ekonomski razvoj)

• Svaka osoba ima odgovornost poštivati neotuđivo ljudsko dostojanstvo drugih.

• Opća deklaracija o ljudskim pravima ima moć u svijetu javnog mnijenja; načela su ozakonjena u obliku ‘Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima’ i u ‘Međunarodnom ugovoru o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima’. Zemlje koje su ratificirale ove sporazume obvezale su se napraviti nacionalne zakone kojima će se štititi ljudska prava.

• Regionalni instrumenti:

- Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda- Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim

slobodama- Američka konvencija o ljudskim pravima

• Neka od osnovnih načela iz kojih proizlaze ljudska prava su:

- sloboda, - jednakost, - tolerancija, - solidarnost, - univerzalnost, - neotuđivost.

• Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda u hrvatskom ustavnom uređenju

- Ustavom Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990., Republika Hrvatska je uspostavljena kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država

- Ustav Republike Hrvatske, u članku 14. navodi: “Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.”

• Najviše vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, po uzoru na moderne europske države, jesu:

- sloboda, - jednakost, - nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, - mirotvorstvo, - socijalna pravda, - poštivanje prava čovjeka, - nepovredivost vlasništva, - očuvanje prirode i čovjekova okoliša, - vladavina prava i demokratski višestranački sustav.

• Odgoj i obrazovanje za ljudska prava- određuje se kao cijelo-životni proces usvajanja znanja

za promicanje dostojanstva osobe i demokratskog društva. U cilju izgradnje održivog razvoja demokratskog društva podržava se obrazovanje za ljudska prava

- vlade država članica UN-a, zajedno s nevladinim organizacijama i članovima međunarodne zajednice, organizirali su 1993. u Beču međunarodnu Konferenciju o ljudskim pravima

- Bečkom deklaracijom i njenim provedbenim planom usvojenima na Bečkoj konferenciji predložene su osnovne smjernice za provedbu i osiguranje ljudskih prava

• Udruge i institucije za zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj

- Pučki pravobranitelj – Ombudsman (s uključenim Pravobraniteljem za djecu. Pravobraniteljem za žene i Pravobraniteljem za osobe sa invaliditetom)

- Vladin Ured za ljudska prava- Centar za ljudska prava, Zagreb- Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek- Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Zagreb- B.a.B.e. Grupa za ženska ljudska prava, Zagreb- Ženska mreža Hrvatske, mreža 50 feminističkih

udruga za zaštitu ženskih ljudskih prava- Centar za mirovne studije, Zagreb…..

• Medicinsko pravo- pravo na tjelesni integritet jest pravo osobe na

vlastito nesmetano tjelesno-biološko postojanje,- svatko je ovlašten raspolagati svojim tjelesnim

integritetom do određenih granica koje postavljaju tuđa prava, zakonska ograničenja i interesi šire zajednice.

Gdje se nalazi ta granica? - odgovor može dati pravna disciplina – medicinsko

pravo = grana prava koja se odnosi na medicinsku djelatnost; pravo obuhvaća sve pravne aspekte zdravstvenih djelatnosti, sve subjekte, odnose i postupke za koje pravo vezuje određene pravne učinke, odnosno prava i/ili obveze.

- niz područja u kojima se medicinska i pravna znanost i praksa, a i druge, isprepliću i nužno koegzistiraju:

nesavjesno liječenje, samovoljno liječenje, nepružanje liječničke pomoći, nadriliječništvo, izumi i tehnička unapređenja stvoreni u zdravstvu, patentiranje gena, ljudski genom, davanje i primanje mita, zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi protiv volje pacijenta, pravna zaštita života, pravna zaštita genetskog identiteta i privatnosti, dužnost liječnika da pacijenta izvijesti o rizicima operacije i pristanak pacijenta na operaciju, nepristajanje pacijenta na medicinsku intervenciju iz vjerskih pobuda, ….

• Tko će dati kompetentni odgovor na ova pitanja u situaciji kada veliki broj ovih problema nije pravno uređen?

- pravna regulacija obično kasni za razvitkom društvenih odnosa što je posljedica znanstveno-tehnoloških inovacija →→ tzv. pravne praznine

- u cilju pravnog uređenja medicinske djelatnosti donose se novi propisi koje nameće medicinska praksa, brojna medicinska etička načela preuzimaju se i daje im se pravna snaga, pristupa se kodifikaciji prava pacijenata i sl.

• Odnos bioetike i medicinskog prava- zbog značenja i aktualnosti odnos ovih dviju

znanstvenih disciplina i područja postao je predmetom brojnih rasprava i istraživanja,

- drži se da je zdravstveno/medicinsko pravo, kao sadržajno uži pojam, dio bioetike; suprotna mišljenja,

- medicinsko pravo i bioetika dvije su zasebne grane i zasebna znanstvena područja koja se, svako sa svojeg gledišta, bave istraživanjem i uređenjem odnosa na području medicine/zdravstva,

- medicinska etika i (medicinsko) pravo nerijetko se međusobno nadopunjuju.

• Odnos bioetike i medicinskog prava- značajan predmet zanimanja medicinskog prava

predstavlja odnos između liječnika (zdravstvenog radnika) i bolesnika u pogledu pružanja medicinske usluge a taj odnos nije samo pravni nego je i etički,

- pravila medicinske etike i pravila medicinske struke do te mjere su značajna da ih je u našem pravu zakonodavac odredbom čl. 120. Zakona o zdravstvenoj zaštiti digao na razinu pravne norme → nepoštivanje odnosno kršenje dovodi do, ne samo moralne, nego i stegovne (disciplinske), kaznenopravne i građanskopravne sankcije = medicinska etika postaje izvorom medicinskog prava.

• Razvoj medicinskog prava

- mada se sažeci medicinskog prava nalaze u davnoj prošlosti, medicinsko pravo je, u usporedbi s drugim oblastima prava, mlada pravna disciplina,

- sve do početka dvadesetog stoljeća, pravo se malo uplitalo u odnose između liječnika (odnosno zdravstvenog djelatnika) i pacijenta, kao i u medicinsku djelatnost = privilegiran položaj medicine (vjerovanje da kontrolu mogu uspostaviti sami medicinski radnici) .

• Razlozi razvoja medicinskog prava

- značaj medicinske djelatnosti da se ne može ostaviti bez vanjske kontrole

- slabljenje mogućnosti unutarnje kontrole- veći rizik za pacijente od raznih modernih, složenih

intervencija- pritisak prosvijećenog stanovništva na tradicionalan

paternalistički odnos- jačanje prava pacijenata na samoodređenje –

poštivanje autonomije- razdoblje tranzicije: porast uzajamnog nepovjerenja;

fenomen tzv. defanzivne medicine

• Razlozi razvoja medicinskog prava

- Pravo svojim uplitanjem sputava medicinu?- Pravo samo ispunjava svoju društvenu obvezu?- Pravo stvara nepovjerenje u medicinske radnike i

medicinu uopće?- Pravo ne stvara nepovjerenje – već stvoreno

nepovjerenje poziva pravo da intervenira?

• Pregled pravni propisa koji se odnose na medicinu

- Ustav- Brojne oblasti prava

a)Propisi s dobrim i primjenjivim rješenjimab)Propisi s dobrim rješenjima ali se ne primjenjujuc)Propisi koji traže hitnu doradud)Pitanja koja još treba riješiti

• Pojam i sadržaj medicinskog prava

• Razjašnjenje pojmova1. Bioetika2. Klinička bioetika3. Medicinsko pravo4. Zdravstveno pravo

• Pravni izvori medicinskog prava

1.Temeljni izravni izvori (npr. Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o liječništvu)

2.Ostali zakoni (npr. Zakon o lijekovima i medicinskim proizvodima)

3.Podzakonski propisi (uredbe, pravilnici)4.Ostali pravni propisi5.Staleško pravo6.Međunarodni izvori7.Sudska praksa

• Načela medicinskog prava

Načela pružanja i provođenja zdravstvene zaštite:1.Sveobuhvatnosti2.Kontinuiranosti3.Dostupnosti4.Cjelovitog pristupa5.Specijaliziranog pristupa6.Obvezno zdravstveno osiguranje – načela

uzajamnosti i solidarnosti

• MEDICINA U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

- Niz nepredviđenih teških vanjskih ili unutarnjih opasnosti i situacija (nužnost obrane od vanjskog neprijatelja, pobuna, neredi, terorizam, velike prirodne katastrofe, i sl. )

- Na općoj razini, izvanredno stanje podrazumijeva određenu opasnost na koju javna vlast Ustavom ima ovlast i dužna je reagirati primjenom izvanrednih mjera

- Osnovni cilj: očuvanje opstojnosti države

• Ustav Republike Hrvatske – uvođenje izvanrednog stanja:

1. ratno stanje – odluku o ratu i miru donosi Hrvatski sabor, a predsjednik Republike temeljem te odluke objavljuje rat i zaključuje mir

2. neposredna ugroženost neovisnosti i jedinstvenosti države – podrazumijeva stanje realne vanjske ili unutarnje opasnosti za državnopravni poredak

3. velike elementarne nepogode (članak 2. Zakona o zaštiti od elementarnih nepogoda)

4. nemogućnost tijela državne vlasti da redovito obavlja svoje ustavne dužnosti.

DEFINICIJE KATASTROFA

• Međunarodna federacija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca:

"Iznenadan, porazan događaj koji ozbiljno ometa funkcioniranje zajednice ili društva i uzrokuje ljudske, materijalne i gospodarske ili ekološke gubitke koji prelaze sposobnosti zajednice ili društva da se s njima nosi uz korištenje vlastitih resursa. Iako često uzrokovane prirodom, katastrofe mogu biti uzrokovane djelovanjem ljudske vrste. "

DEFINICIJE KATASTROFA• U osnovi katastrofe su prekomjerna događanja zbog barem tri razloga:- prelaze trenutni kapacitet održanja, te zahtijevaju

na nacionalnoj i međunarodnoj razini ekstenzivnu vanjsku pomoć,

- prelaze naše mogućnosti suočavanja s njima; ona su događanja s kojima se ne možemo nositi ni materijalno, ni psihološki ni socijalno,

- to su nezamisliva događanja i u filozofskom smislu jer prelaze ljudsku racionalnost. Ignoriraju potrebu poštivanja načela pomoći i samopomoći

DEFINICIJE KATASTROFA

• Kad se govori o katastrofama, misli se na svaki događaj «koji izaziva tako velike posljedice na ljudske živote, imovinu ili ustaljeni i uobičajeni način života da je za njihovo otklanjanje potrebno aktivirati ne samo redovite službe, već i sve raspoložive resurse pojedine zajednice, šire zajednice ili čovječanstva u cjelini kako bi se situacija stavila pod kontrolu, prije svega spasili ili zaštitili ljudski životi, ali i materijalne vrijednosti, kulturna dobra ili postignuta kvaliteta življenja te omogućio što brži povratak u normalno stanje.»

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

• SZO – : sposobnost sustava zdravstvene zaštite, odnosno njegovih kapaciteta, da odgovore na ukupnost krize koju izvanredne okolnosti, odnosno stanja, mogu izazvati

• ne sudjeluje samo zdravstvena (profesionalna) djelatnost, već niz drugih djelatnosti (policija i vatrogasci te civilna zaštita i oružane snage)

- osposobljenost i za »prvu ili hitnu pomoć« unesrećenima i bolesnima

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

• Dodatno:- laička prva pomoći: znanje i vještine samopomoći

i uzajamne pomoći • Kriti ari: č »Iako su danas tehnički uvjeti

neusporedivo bolji, više se pozornosti polagalo laičkoj prvoj pomoći prije tridesetak godina.«

- naši školarci: pokazuju bezrezervnu spremnost na sudjelovanje; ? prethodno usvajanje znanja i vještina (slučaj Kornata)

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

• Odgovor na doga anja - đ Strategija 2010(me unarodne federacije i nacionalna društva)đ :- jačanje planiranja priprema za katastrofe,- izgradnja efikasnih mehanizama odgovora,- jačanje svijesti u zajednici i javna edukacija,- umanjenje posljedica kroz koordinacije

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

• Drugi međunarodni, neobvezujući dokumenti, poput rezolucija,

deklaracija i kodeksa:- UN-a- VE- EU (iskustvo Haitija – traži se bolja djelotvornost,

učinkovitost, koherentnost)- Okvir za djelovanje od 2005. do 2015. («Hyogo

okvir) - Izgradnja elastičnosti zajednica prema katastrofama

HRVATSKA

• DUZS: 01. siječnja 2005.- propisi na području zaštite i spašavanja na

temelju Zakona o zaštiti i spašavanju,- ustrojstvo kao u većini europskih zemalja,- objedinjenje različitih službi i udruga,

modernizacija komunikacijskih i informacijskih sredstva i protokola,

- služba 112,- aktivna suradnja sa srodnim nacionalnim

organizacijama i drugim državama regije

HRVATSKA

• Jedina zemlja u Europi gdje se održavaju poslijediplomski te ajevi za medicinsko čzbrinjavanje masovne nesre eć

• Koordinacija i zapovijedanje:regionalni zapovjedni centar

sregionalnim medicinskim zapovjednikom (proglašava stanje masovne nesre e, alarmira odgovaraju e ć ćbolnice, obavlja primarnu distribuciju)

HRVATSKA

- bolni ki zapovjedni tim:čpodizanje stupnja pripravnostiprijem informacijaodluka o stupnju pripravnosti

- stupnjevanje stanja pripravnosti:zelena (“stand by”)žuta – parcijalna imobilizacijacrvena – puna imobilizacija

• ZDRAVSTVENA SKRB U IZVANREDNIM SITUACIJAMA

- tehnologija “civilne” i “mirnodopske” medicine se ne može primijeniti

- posebni protokoli i metode koji trebaju osigurati:a) maksimalni broj spašenih životab) najbržu mogu u pomo unesre enimać ć ćc) najbolje mogu e uvjete zbrinjavanjać

• ZDRAVSTVENA SKRB U IZVANREDNIM SITUACIJAMA

- plan za krizna stanja bolnice mora voditi ra una či o svakodnevnim aktivnostima

- kvaliteta kriznog plana mjeri se:a) vremenom odgovorab) kapacitetima spremnosti

- trijaža: prema o ekivanim rezultatima a ne prema čvrsti ozljede

• ZDRAVSTVENA SKRB U IZVANREDNIM SITUACIJAMA

- trijaža se provodi po dvije osnove:a) tko ima prioritet u zdravstvenoj skrbi na licu mjesta

b) tko ima prioritet pri transportu

- ne smije se zaboraviti na epidemiološki nadzor i o uvanje zdravljač

REZOLUCIJE

1. WMA, Stockholm, 1994., Rezolucija o medicinskoj etici u slučaju velikih katastrofa:

- Definicija katastrofe- Trijaža- Odnos sa žrtvama- Odnos sa trećim stranama- Dužnost paramedicinskog osoblja- Obuka- Odgovornost

REZOLUCIJE

2. WMA, Havana, 1956., deklaracija o načelima medicinske etike u ratnim prilikama; Venecija, 1983., deklaracija o postupcima u oružanim sukobima:

- načela jednaka kao u miru- osnovni zadatak očuvanje zdravlja i spašavanje

života

ZAŠTITA OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

REZOLUCIJA BR. 46/117, 1991., OPCA SKUPŠTINA UJEDINJENIH NARODA:

PRIHVAĆA PRINCIPE ZA ZAŠTITU OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

Clanak 3. Povelje EU-a o ljudskim pravima definira osobni integritet, kojeg je duševni integritet oznacen u prvom stavku (mental integrity) zajedno sa tjelesnim integritetom

Drugi stavak toga clanka propisuje okolnosti koje se posebno moraju uzeti u obzir kada se radi o medicinskim postupcima:- pravo na slobodni i informirani pristanak osobe, u skladu sa zakonski propisanim procedurama- zabrana eugenicke prakse, specificno vezana uz selekciju ljudske vrste- zabrana cinjenja ljudskog tijela ili njegovih dijelova sredstvima zarade- zabrana reproduktivnog kloniranja ljudskog bica.

USTAVNA OSNOVA PRAVA NA DUŠEVNI INTEGRITET U REPUBLICI HRVATSKOJ: SLOBODA, JEDNAKOST, SOCIJALNA PRAVDA I POŠTIVANJE LJUDSKIH PRAVA NEOVISNO O BILO KOJOJ OSNOVI DISKRIMINACIJE ZAKON O ZAŠTITI OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA (NN, BR. 111/97, 27/98, 128/99, 79/02)- SVAKA OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA IMA PRAVO NA ZAŠTITU I UNAPREĐENJE SVOGA ZDRAVLJA- OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA IMA PRAVO NA JEDNAKE UVJETE LIJECENJA KAO I OSOBE SMJEŠTENE U DRUGE ZDRAVSTVENE USTANOVE- SLOBODE I PRAVA OSOBE S DUŠEVNIM SMETNJAMA MOGU SE OGRANICITI SAMO ZAKONOM AKO JE TO NUŽNO RADI ZAŠTITE ZDRAVLJA ILI SIGURNOSTI TE OSOBE I ZDRAVLJA ILI SIGURNOSTI DRUGIH OSOBA

ZZODS – čl. 8ZZODS – čl. 8

1. Osobu s duševnim smetnjama koja može razumjeti prirodu, posljedice i opasnost predloženoga liječničkog postupka i koja na osnovi toga može donijeti odluku i izraziti svoju volju može se pregledati ili podvrgnuti liječničkom postupku samo uz njezin pisani pristanak.

2. Sposobnost osobe dati pristanak utvrđuje doktor medicine ili psihijatar u vrijeme kad ta osoba donosi odluku i u tu svrhu izdaje pisanu potvrdu. Ova se potvrda prilaže u liječničku dokumentaciju. Osoba iz stavka 1. ovoga članka može zahtijevati da postupku davanja pristanka bude nazočna osoba od njenog povjerenja.

ZZODS – čl. 8ZZODS – čl. 8

3. Osoba s duševnim smetnjama koja nije sposobna dati pristanak, bilo zbog toga što u određenom trenutku ne može razumjeti prirodu, posljedice ili opasnost predloženoga liječničkog postupka ili zbog toga što u tom trenutku ne može donijeti odluku ili izraziti svoju slobodnu volju može se podvrgnuti samo onom liječničkom postupku koji je u njenom najboljem interesu.

ZZODS – čl. 8ZZODS – čl. 8

4. Dijete ili maloljetna osoba s duševnim smetnjama, koja nije sposobna dati pristanak, može se podvrgnuti pregledu ili drugom liječničkom postupku samo uz pristanak njegovoga zakonskog zastupnika. Mišljenje djeteta se pri tome treba uzimati u obzir sukladno njegovoj dobi i stupnju zrelosti.

5. Punoljetna osoba s duševnim smetnjama, koja nije sposobna dati pristanak, može se podvrgnuti pregledu ili drugom liječničkom postupku samo uz pristanak njenoga zakonskog zastupnika, a ako ga nema onda uz suglasnost etičkog povjerenstva u psihijatrijskoj ustanovi.

Konvencija za zaštitu prava čovjeka i dostojanstva Konvencija za zaštitu prava čovjeka i dostojanstva ljudskoga bića u pogledu primjene biologije i medicine, ljudskoga bića u pogledu primjene biologije i medicine, (Konvencija o ljudskim pravima u biomedicini ili (Konvencija o ljudskim pravima u biomedicini ili Konvencija iz Ovijeda),Konvencija iz Ovijeda),usvojena u Vijeću Europe 1996., stupila na snagu 1999.usvojena u Vijeću Europe 1996., stupila na snagu 1999.

- Neophodan uvjet je puna informiranost svih učesnika. - Na nivo najvažnijeg principa podignut je problem pribavljanja validne suglasnosti za intervenciju kada su u pitanju osobe koje nisu u mogućnosti djelimično ili potpuno dati pravno valjanu suglasnost. Rukovodeći se time dozvoljava se urgentno potrebna intervencija u interesu pacijenta.

Problematika:Problematika:

1.Prisilna hospitalizacija2.Kaznena odgovornost3.Pitanje poslovne sposobnosti4.Pitanje braka i dogoja djece5.Vozačka sposobnost i sposobnost nošenja oružja6.Sudjelovanje u istraživanjima7.Pitanje psihijatrijske dijagnoze8......

Osobe s duševnim bolestima i biomedicinska Osobe s duševnim bolestima i biomedicinska istraživanjaistraživanja

HELSINŠKA DEKLARACIJAPreporuke medicinskim doktorima za izvođenje biomedicinskih istraživanja na ljudskim ispitanicima

Prilagođena na 18. skupštini Svjetske medicinske organizacije u Helsinkiju, Finska, 1964. i revidirana na 29. skupštini Svjetske medicinske organizacije u Tokiju, Japan, 1975.

Havajska deklaracijaSvjetskog psihijatrijskog društva usvojena 1977. godine na Havajima i potvrđena na Generalnoj Skupštini Svjetskogpsihijatrijskog društva u Beču, 1983. godine

- Cilj psihijatrije je liječenje mentalne bolesti i unapređenje mentalnog zdravlja. Koristeći na najbolji način svoje sposobnosti, u suglasnosti sa naučnim znanjem i etičkim načelima, psihijatar treba služiti najboljim interesima pacijenta i treba da se brine o zajedničkom dobru i pravilnoj raspodjeli zdravstvenih resursa. Ispunjenje ovih ciljeva zahtjeva kontinuirano istraživanje i kontinuiranu edukaciju zdravstvenog osoblja, pacijenata i javnosti.

Havajska deklaracija

- Psihijatar treba obavijestiti bolesnika o prirodi njegove bolesti, terapijskim procedurama, uključujući moguće alternative, kao i mogući ishod. Obavijesti treba dati na razumljiv način i pacijentu se mora ostaviti mogućnost da izvrši izbor između odgovarajućih metoda koje stoje na raspolaganju.

- Ni jednu proceduru ne treba provesti niti primijeniti liječenje protiv ili nezavisno od osobne volje pacijenta, osim u slučaju kada pacijent zbog mentalne bolesti nije u stanju prosuditi što je u njegovom najboljem interesu i, ako bi bez liječenja mogle da nastupe ozbiljne štete po pacijenta i druge.

Havajska deklaracija

- Da bi se povećalo i proširilo psihijatrijsko znanje i vještina, neophodno je učešće pacijenata. Ipak, poslije objašnjenja danih pacijentu, psihijatar mora dobiti njegov pristanak prije prikazivanja na predavanju i, kad god je moguće, za publiciranje povijesti bolesti u naučne svrhe, kada se, također, moraju poduzeti sve opravdane mjere da bi se sačuvalo dostojanstvo i anonimnost pacijenta i da bi se zaštitio njegov osobni ugled. Pacijentovo učešće mora biti dobrovoljno, nakon potpunog informiranja o cilju, procedurama, rizicima i neugodnostima istraživačkog projekta....

UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, 2006.

Temeljeno na Općoj deklaraciji o ljudskim pravima (poštivanje urođenog dostojanstva, sloboda izbora i neovisnost osobe; nediskriminacija te jednakost muškarca i žene), Konvencija po prvi puta jamči prava koja proizlaze s osnova invaliditeta: - puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo osoba s invaliditetom, poštivanje različitosti i prihvaćanje invaliditeta kao dijela ljudske različitosti i čovječnosti; - jednakost mogućnosti: pristupačnost i poštivanje sposobnosti razvoja djece s poteškoćama u razvoju i poštivanje djece s poteškoćama u razvoju na očuvanju vlastitog identiteta.

Problematika:

1.Potreba za monitoringom2.Osoblje3.Poslovna sposobnost i institualizacija (Zakon o skrbništvu, poslovna sposobnost)4.Život u instituciji (segregacija, uskraćivanje privatnosti, prava na dostojanstvo i identitet, monotonija pravo na život u zajednici...)5.Metode obuzdavanja i izdvajanje6.Liječenje (medikamentozna th v. šire rehabilitacijske i terapeutske aktivnosti, individualizacija

Smrtna kazna; Sprječavanje mučenja;Prava zatvorenika

• MEĐUNARODNI PRAVNI STANDARDI- Međunarodni sporazum o građanskim i

političkim pravima- Međunarodni sporazum o ekonomskim,

društvenim i kulturnim pravima- Konvencija o sprječavanju mučenja (i

Fakultativni protokol)- Prema Ustavu: čine dio unutarnjeg pravnog

poretka i po pravnoj snazi su iznad zakona

SMRTNA KAZNA

• Smrtna kazna - krajnja i najstroža kazna • U Republici Hrvatskoj smrtna je kazna

ukinuta Božićnim Ustavom 1990. godine• Smrtna kazna je izrijekom ukinuta od strane

Vijeća Europe protokolom br. 6. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

SMRTNA KAZNA

WMA: Lisabon, 1981. (nadopuna Edinburg, 2000.):

“Rezolucija o sudjelovanju lije nika u izvršenju čsmrtne kazne”

- sudjelovanje protivno lije ni koj eticič č (“fit for death penalty”)

- mogu nost mrtvozorstvać

SPRJEČAVANJE MUČENJA I DRUGOG NELJUDSKOG PONAŠANJA

• Međunarodni pravni akti:- Opća deklaracija o pravima čovjeka UN (1948.);- Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i

temeljnih sloboda (1950.);- Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

(1966.);- Konvencija protiv torture i drugih načina okrutnog,

nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1984.);

- Europska konvencija o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1987.)

SPRJEČAVANJE MUČENJA I DRUGOG NELJUDSKOG PONAŠANJA

- poštivanje tjelesnog i duševnog integriteta: bit zaštite ljudskih prava (WMA, Kalifornija, 1980.)

Smjernice WMA u svezi s mučenjem i drugim okrutnim postupanjima (Tokio, 1975., Hamburg 1997., Divonne-les-Bains, 2006.):

- ne smije se podržavati, odobravati ili sudjelovati u mučenju

- ne smije se staviti na raspolaganje prostorije, sprave, tvari ili znanje da bi se omogućilo mučenje

- potpuna klinička neovisnost u odlučivanju o skrbi

PRAVA ZATVORENIKA

Međunarodna zatvorska pravila i standardi:- Standardna minimalna pravila UN za

postupanje sa zatvorenicima iz 1955.

- Europska zatvorska pravila iz 2006. (preporuke VE)