Top Banner
255

Grimizni Lav

Dec 11, 2015

Download

Documents

Vukic Predrag
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
  • 2

    ELIZABETH CHADWICK

    GRIMIZNI LAV

    Preveo s engleskoga Mladen Juri

  • 3

    Zahvale

    eljela bih odvojiti stranicu kako bih zahvalila raznim ljudima koji su mi pomogli dok sam pisala Grimiznoga lava. Ponajprije, taj roman ne bih mogla napisati da mi pri istraivanju nije pomogla moja dobra prijateljica Alison King, koja mi je pronala neprocjenjive pojedinosti u vezi sa ivotom Williama Marshala, njegove ene Isabelle i ljudi koji su ih okruivali, a samo sam ja odgovorna za sve nedostatke u tumaenju tih pojedinosti. Zahvaljujem i profesorici Gillian Polack za njezine uvide u ivot u trinaestom stoljeu i Tamari Mazzei, koja mi je pomogla da obradim teko pitanje Alais de Bthune i Williama de Forza.

    Moja agentica Carole Blake uvijek priskoi kad je trebam, pa bih joj htjela iskazati veliku zahvalnost za njezin trud oko mojih poslova i za podrku koju mi prua kao prijateljica. Zahvaljujem i svojim draesnim urednicama u Litde Brownu: Barbari Daniel, Joanni Dickinson i Sheeni-Margot Lavelle, a takoer i Richendi Todd, koja je jamano pretrpjela mnoge glavobolje pri sreivanju zbrke naizmjeninih nadnevaka i doba, koja je nastala tijekom nekoliko inaica rukopisa!

    Na internetu moram zahvaliti pripadnicima Penmanreview i Friends and Writers, prijateljima i piscima

    za njihovu podrku, prijateljstvo i dobro raspoloenje. Nema mnogo mjesta gdje spisateljica moe razmiljati o tome u kakvomu je stanju bilo donje rublje Thomasa Becketa i gdje je zato nee smatrati udakinjom!

  • 4

  • 5

  • 6

  • 7

  • 8

  • 9

    1

    Longuevilleska tvrava, Normandija, proljee 1197.

    Isabelle de Clare, grofica od Leinstera i Striguila, supruga dvorskoga upravitelja kralja Richarda, u

    trudovima je raala njihovo etvrto dijete. Izai e zadnjicom, izvijesti primalja briui ruke u runik, nakon to je pregledala pacijenticu.

    Sigurno e biti djeak, jer oni uzrokuju najvie neprilika. Isabelle je zatvorila oi i naslonila se na posloene jastuke. Tijekom jutra grevi su bili ei i

    postupno sve bolniji. Slukinje su joj raspustile kosu da na porodilji ne bi bilo poveza koji bi, kako se vjerovalo, vezivali i dijete u utrobi, pa su joj se gusti pramenovi boje zlatnoga ita rasuli po ramenima, prekrili prsa i spustili se do ispupena trbuha.

    Dijete, koje su zvali on, ve je zakasnilo. Prije odlaska u rat njezin mu se nadao da e pozdraviti svog novog potomka, no umjesto toga morao se s Isabellom oprostiti tako da ju je poljubio nagnuvi se prema njoj za duinu ruke, jer se njezin trbuh isprijeio pred njima kao planina. Ve je nastupio svibanj. Ako ona preivi ovo roenje, a on ljetni ratni pohod, vidjet e se u jesen. Zasad je, sa svojim vladarom, boravio negdje duboko u Beauvaisisu, a ona je eljela biti bilo gdje, samo da u ovoj zaguljivoj prostoriji ne prolazi kroz iskuenje raanja.

    Grevi su se javljali nisko u kraljenici i irili se cijelom utrobom. Donjim dijelom tijela procvjetao joj je bol, pa je dahtala i stiskala ake.

    Uvijek vie boli kad izlaze zadnjicom. Primalja otro pogleda Isabellu. Nije vam prvi put, pa znate to treba oekivati, ali novoroenad koja na svijet izlazi zadnjicom, prolazi opasno putovanje, jer glava izlazi na kraju, a to nije dobro za dijete. Bit e najbolje da se molimo svetoj Margareti za pomo. Pokazala je drveni kip na krinji pokraj kreveta, obasjan svjetlom zavjetnih svijea.

    Molim joj se svaki dan otkako sam zatrudnjela, odgovori Isabelle razdraeno, a nije dodala da se zakanjelo raanje djeteta u naopakom poloaju jedva moe smatrati milostivom nagradom za pobonost. Zamrzila je taj kip. Onaj tko ga je izradio svetici je na licu izrezbario licemjerno poboni izraz, gotovo nalik smijuljenju.

    Sljedei gr stegnuo ju je kao akom, a s njim i poriv da snano tiska. Primalja je dala znak djevojci koja joj je pomagala, a onda se uposlila izmeu Isabellinih bedara. Trebali biste pozvati kapelana da smjesta krsti dijete, upozorila je glasom priguenim zbog podignutoga pokrivaa. Jeste li izabrali ime?

    Gilbert, ako bude djeak, a Isabelle za djevojicu, procijedi porodilja kroz zube, dok je tiskala. Klonuvi na jastuke, dahnula je slukinji da dovede oca Williama i kae mu da poeka u predsoblju.

    Proeo ju je jo jedan napad boli, a onda drugi i trei. Sad vie nije bilo odmora, jer tijelo je teilo izbaciti dijete iz utrobe u svijet. Jecala je i stenjala od napora, na vratu su joj iskoile tetive, a ruke slukinja zgrabila je tako vrsto da e im jamano ostati dugotrajne modrice.

    Iznenada joj je izmeu bedara provalilo neto mokro i toplo, a primalja je ispipavala. Ah, zadovoljno je prokomentirala. Imala sam pravo, djeak je. Ha, ha, ima i lijep par noica. Da vidimo moemo li ga odrati na ivotu da ih i upotrijebi. Tiskajte ponovno, gospo. Ne tako brzo, ne tako brzo. Blae!

  • 10

    Isabelle se ugrizla za usnicu, trudei se da ne tiska jako kako joj je nalagao poriv. Primalja je uhvatila dijete za glenjeve, pa mu je, njeno poteui, gornji dio tijela izvukla nagore, na Isabellin trbuh. Kad su mu izali usta i nos, obrisala ih je od krvi i sluzi, a onda je, paljivo motrei, rukom blago nadzirala izlazak preostaloga dijela glave.

    Podboivi se na laktove, Isabelle je zurila u dijete koje je lealo na njoj kao utopljeni mornar brodolomnik. Put mu je bila sivoplava i nije se micao. Njome je prostrujala panika. Sveta Margareto, nije valjda...

    Primalja podigne novoroene za glenjeve, blago ga zanjie pa ga otro pljesne po zadnjici. Potresao ga je drhtaj, mala prsa su se rairila, a zrak je, u znak prosvjeda, proparalo kmeanje, najprije nesigurno, ali postupno sve glasnije, a taj zvuk kao da mu je u tijelo ulijevao ivotvornu ruiastu boju.

    Ispravivi ga, primalja se okrene Isabelli sa smijekom koji joj je produbio brazde u naboranim obrazima. Trebalo mu je samo malo poticaja, izjavila je. Najbolje e biti da mu sveenik da ime, kako bismo bili sigurni. Umotala ga je u topli runik i stavila Isabelli u naruje.

    Kad su prerezale pupanu vrpcu, a posteljicu izbacile i odnijele je da je zakopaju, Isabelle je gledala lice novoroenoga sina, izguvano od napora raanja, pa je jo puna tjeskobe primijetila da malian slabo die. Zbunjeno se i pomalo ispitljivo namrtivi, namrekao je njeno ocrtano elo, a ruice je stisnuo kao da se bori protiv svijeta u koji su ga tako grubo uveli. Gilberte, rekla je tiho, pitam se to e otac misliti o tebi. Blago mu je puhnula u obraz i pruila mu kaiprst da oko njega svine siunu ruku. Poslije kratkoga vremena premjestila je pogled s novoroeneta na prozor koji je uokvirivao luk svijetlomodrog neba. Njezino iskuenje bilo je gotovo zavreno pa e, ne dobije li porodiljsku groznicu, uskoro biti na nogama. Mogla bi nekim prinosom zahvaliti svetoj Margareti, a onda e je staviti u kutiju dok ponovno ne bude potrebna. Sad e se usredotoiti na molitve za muevu sigurnost, pa e moliti Boga da ga neozlijeena dovede kui, kako bi pozdravio svoga novoga sina.

    Napad na dvorac Milli nije se dobro odvijao, nego je, tovie, nastala zbrka. William je suenih oiju preko prokopa gledao zidove dvorca i tiho psovao, pogleda prikovanoga za asnike i vojnike koji su se mukotrpno pentrali prekama jurinih ljestava, poput mrava na grani. Nekoliko tih ljestava postavili su na isti dio zida, jer su vojnici kralja Richarda pokuavali osvojiti dvorac i preoteti ga buntovnom krunskom zapovjedniku.

    Pourite, u Boje ime, pourite! Jean D'Earley, Williamov nekadanji titonoa, a sad vitez u njegovoj eti, skakao je s noge na nogu, grizao usnicu te stiskao i otvarao ake.

    Branitelji na grudobranima oajniki su pokuavali odgurnuti ljestve sa zidova dok je teina neprijatelja na njima jo bila dovoljno nisko da bi im to uspjelo. Na napadae su odozgo kiili projektili iz samostrela, strelice, kolci i kamene gromade. Pogoeni su se s ljestava ruili u prokop, neki bez glasa, a drugi uz krikove.

    Past e, Krist im pomogao! tjeskobno primijeti Jean, jer su branitelji uspjeli ugurati polugu izmeu zida i vrha ljestava, pa su ih poeli odizati.

    Moj tit. Brzim pokretom lijeve ruke William mahne titonoi. Ljestve su kliznule u stranu, a vojnici su se s njih strovalili na nasip i u prokop. Krikovi smrskanih

    i osakaenih jezivo su se dizali i mijeali se s ratnom bukom. Nekoliko sretnika najprije je otpuzalo, a onda odepalo na sigurno, ali mnogi su leali polomljeni i na samrti, usred skrhanih ostataka opsadnih ljestava. Sa zidova su zaorili pogrdni povici, a poput smrtonosne kie poletjelo je i novo mnotvo projektila. William provue ruku kroz drku tita. Prema zidu s krunitem okrenuo se legendarni Marshalov tit zelene i ute boje, a u prvom planu bio je naslikan grimizni lav s podignutom apom. Neto se moralo uiniti i to brzo. Ako se ne dokopaju prolaza na zidinama, morat e izabrati hoe li naprosto sjesti i ekati da ta kopilad pregladni, ili e se povui, liui ranjeno dostojanstvo... Kralj Richard nije imao strpljenja za bilo koju od tih mogunosti, a ni po naravi ih ne bi prihvatio.

    Nije si mogao priutiti ni da eka, ni da izgubi bitku. William baci brz pogled du nasipa, do kraljevskoga stijega. Stojei pod crvenim i zlatnim stijegom koji se vijorio na vjetru, kralj Richard jednom je rukom upkao crvenkastosmeu bradu, a drugom je ivahno mahao Mercadieru, satniku

  • 11

    svojih plaenika. Naoruana novim ljestvama, skupina asnika i plaenika juriala je preko daanoga mosta,

    improviziranoga preko prokopa, a to je izazvalo jo ei pljusak projektila sa zida. Uglavnom, domet im je bio prekratak, ili su se odbijali od titova, ali jednom se asniku u prsa

    zabila kratka, teka strelica iz samostrela, a drugoga je u ruku pogodio kamen i smrskao mu prste. Ostali su, nepokolebani, donji kraj ljestava zarili u meko tlo nasipa, a vrh im je tresnuo o zid.

    Flamanski vitez Guy de la Bruiere poveo je estoki napad koji je bio na rubu uspjeha, pa je na tom dijelu grudobrana nastalo komeanje. William od titonoe uzme ljem otvoren na licu, stavi ga na glavu i namjesti titnik za nos u najbolji poloaj.

    Kostiju mi bogova, kurvini sinovi imaju iljak! gotovo ispljune Jean.

    William opsuje. Dva branitelja koja su se naginjala kroz krunite rukovala su velikim opsadnim iljkom, nastojei opasnim eljeznim kljunom zakvaiti rtvu. Dok je William gledao, uspjeli su zahvatiti prednji dio de la Bruiereova kaputia, pa su viteza pokuali odbaciti u prokop. Optereene ljestve zloslutno su se tresle na zidu i zaprijetila je ozbiljna opasnost da se srue kao i one prve.

    William je odluno dao znak vitezovima svoga tabora. Pokrivi se titom, potrao je preko daanoga mosta i uspentrao se na nasip do novih ljestava. asniku koji je upravo htio staviti nogu na prvu preku zapovjedio je da se makne, pa se sam poeo penjati. Nije htio razmiljati o hraniteljima iznad sebe, ni o tome to u ovom trenutku poduzimaju kako bi odbacili ljestve, ili njega sruili u ponor. Morao je zauzeti taj dio grudobrana i preuzeti nadzor nad tijekom bitke, prije nego to se sve pretvori u rasulo.

    Osjetio je podrhtavanje dok su se drugi penjali za njim, uvrujui ljestve svojom teinom, a kao i on, stavljali su ivote na kocku. Vlastiti dah grmio mu je u uima i zagluivao ostale zvukove. Nije gledao dolje, nego se penjao preku po preku, grabei hrapavo jasenovo drvo, a osjeao je i pritisak na donovima izama. Koraknuo je, uhvatio se za preku, pa jo jedan korak i preka, sve blie i blie. Bio je gotovo na vrhu. Pripremivi se, osjetio je da mu se preka trese u rukama, a eludac mu se uzburkao kad je shvatio da su branitelji ve gotovo uspjeli odmaknuti ljestve od zida. Taj ga je prizor potaknuo da se jo vie pouri, a plua kao da su mu se zapalila. Dokopavi se vrha, prebacio se u otvor krunita, a kad se ondje naao, skoio je u prolaz na bedemu. Vojnika koji je nastojao sruiti ljestve odgurnuo je udarivi ga titom, a onda je izvukao ma. Teko diui onesposobio je asnika koji je mahao kopljem, a sruio je i napadaa koji je divljaki zamahnuo prema njemu toljagom naikanom iljcima. Bacivi pogled na svoje ljude vidio je da se pentraju u prolaz na zidinama. Ostavio ih je da osiguraju taj dio, pa otrao onemoguiti branitelje sa eljeznim iljkom. asnik ga je pokuao ubosti u lice irokim maem, ali

    William je titom skrenuo udarac, a zamahnuvi maem posjekao je drugoga vojnika. Sljedei udarac irokim orujem zaprijeio je zadihani Jean D'Earley. Na ljestvama se de la Bruiere uspio izvui iz kaputia koji su zakvaili iljkom, pa se popeo na grudobran i kosio maem.

    Bitka na bedemima uzavrela je kao sadraj lonca nad jakom vatrom, a posada dvorca Milli oajniki je pokuavala odbiti napadae. Jo jedne ljestve tresnule su u prokop, ali umjesto njih na zidove su prislonili dvoje nove. William je vidio da se Jean ustrajno bori s njegove desne strane, dok mu je

    stjegonoa Mallard bio s lijeve. Marshal! derao se stjegonoa u pravilnim razmacima. Bog pomae Marshalu!

    Iako je ostao bez daha, Williamu su ti uzvici izmamili smijeh, jer je primijetio da se Guillaume de

    Monceaux, zapovjednik dvorca Milli, popeo na bedeme kako bi se borio uz svoje ljude. Bog nije mogao

    bolje pomoi Williamu, koji povie Mallardu Marshal! pa estoko i odluno skoi na zapovjednika dvorca Milli, tako da je bio sliniji mladom vitezu kojega bije glas da bezglavo sijee, nego iskusnom veteranu kakav je doista bio. Monceaux je zaprepateno rairio oi. Brzo je podigao tit, ali William ga odgurne kao da tjera muhu s veere, pa svom snagom maem u desnoj ruci udari zapovjednikov ljem. Otrica od najboljega kolonjskoga elika raskolila je ljem i zatitnu kapu, zasjekavi vrh Monceauxove glave. Od siline udarca zapovjednik se sruio kao kamen do Williamovih nogu. Vitez mu otme ma iz ruke, a onda sjedne na zapovjednika kako bi bio siguran da nee ustati, a osim toga, bio mu je potreban

  • 12

    odmor poslije iscrpljujuega napora pentranja po Ijestvama i divlje bitke na vrhu zida. Oko njih je bjesnio okraj, jer su branitelji nastojali doprijeti do katelana i osloboditi ga, ali Jean,

    Mallard i Marshalovi vitezovi drali su ih podalje od zapovjednika sve dok branitelji nisu uvidjeli da su pobijeeni, pa su poeli bacati oruje i vikati da se predaju. Mallard je visoko i slavodobitno mahao Williamovim barjakom, a du zida odgovorili su mu stjegovi s engleskim leopardima.

    De Monceauxovo lice postalo je ljubiasto. William je ustao i odmaknuo se, s maem jo uperenim u vrat svoga zarobljenika.

    Tako vam jaja svih bogova, to ste, za ime svega svetoga, htjeli postii? javio se duboki glas, a grubi, metalni prizvuk uinio ga je jo otrijim.

    Gospodaru? William se okrene i nakloni, ispitljivo gledajui kralja. Niz Richardovo lice curili su potoii znoja, a pod ljemom je ono zadobilo grimiznu boju. Sivoplave oi gorjele su mu borbenim arom, a kao i uvijek kod njega, granica izmeu smijeha i bijesa bila je tako istanana da su se ti osjeaji jedva mogli razlikovati. Stojei iza njih, Mercadier, satnik plaenika, gledao ih je, prikrivajui cerekanje rukom u icanoj rukavici.

    Zapovjednik ste, a ne mladi eljan slave. Zato niste ostali u pozadini, a junatvo ostavili ovakvim momcima? Kralj je odrjeito pokazao zadihanoga Jeana D'Earleya, koji je brisao ma u kaputi paloga branitelja.

    uvi taj ukor, William ukoi ramena. Gospodaru, napad je slabio. Donio sam odluku kao zapovjednik i djelovao. Imate svoj dvorac, a zapovjednik se predao. Suzdrao se i nije dodao da mu upravo kralj ne moe predbacivati ar, jer je Richardov obiaj da i sam vodi vojnike stupajui u prvim redovima postao legendaran. Nisam u toj mjeri staraki podjetinjio da bi mi volja daleko nadilazila snagu.

    Richard neto proguna. Pogledao je katelana kojemu je dunik bio samo nekoliko centimetara od vrha Williamova maa. Vidio sam kako sjedite na njemu, rekao je, a uska usta naglo su mu se trgnula. To znai da ste budno pazili da ga tko drugi ne zarobi zbog otkupnine, ili da ste bili tako iscrpljeni da se niste mogli drati na nogama.

    Ili da sam mu pruio hors de combat, zatitu kad je onesposobljen u borbi, mirno odvrati William. Dobar zapovjednik u stanju je izvravati vie stvari istodobno.

    Richardova mrzovolja prijee u iroko cerekanje. Tome ne mogu proturjeiti, Marshale. Za ono to ste postigli dopustio bih vam da za njega zatraite otkupninu, ak da je i deset puta vea od svote koju ete doista dobiti. Ipak, vai savjeti previe su mi dragocjeni, pa ne uivam gledati kad toliko riskirate. ena vam je premlada da ostane udovica, a sinovi premali da izgube oca. Da vam se to dogodi, vjeno bih sluao predbacivanja. Grofica ima irsku narav.

    Sad se William nacerio. Isabelle je slatka kao med, ako s njom znate postupati, odgovorio je. A kad je izazovete, bode kao pela, ba poput moje majke, priklopi Richard, pa se udalji

    smijuljei se. Mercadier je, prekrienih ruku, poao za njim, ali je zastao ispred Williama, a tamne oi vedro su mu zasjale.

    Kad je vidio kako se pentrate po ljestvama, gotovo se raspuknuo, rekao je tiho, ogledavajui se, kako bi bio siguran da ga Richard ne uje. Ako se ljuti na vas, to je zato to je vidio kako de la Bruiere plee na onomu iljku, pa mu se spremao pritei u pomo, ali pretekli ste ga. Morali smo ga sprijeiti, jer nismo smjeli riskirati da obojica nastradate na ljestvama. No kad je vidio da ste se dokopali prolaza na

    zidinama, vie ga nismo mogli zaustaviti. Bolje da sam ja riskirao nego on. Nije tako razmiljao. Mercadier kimne sugovorniku i otputi se za Richardom. William stavi ma u korice. Kralju je odgovarao s krepkim samopouzdanjem, ali poslije tako

    iscrpljujuega napora osjeao je da ga tijelo boli i da je prenapregnuo udove, a nee morati jo dugo ekati obiljeavanje pedesete godine koju je proveo u Bojemu svijetu. Stresao se, jer mu se na tijelu hladio znoj. Sagnuo se, podignuo oamuenoga zapovjednika i predao ga Mallardu na uvanje, uz napomenu da nad njim straari budno, ali uljudno, i da se pobrine za utamnienikovu ranjenu glavu. Kad

  • 13

    se okrenuo, Jean mu je pruio pehar vina s namjerno nehajnim izrazom lica. William sa zahvalnou prihvati ponueno pie, edno otpije i obrie usta o rukav kaputia. Kad

    sam tek bio oviteen i jo vrlo zelen, sudjelovao sam u ulinim borbama u Drincourtu, rekao je zamiljeno. Zapovjednik mi je savjetovao da se drim podalje i prepustim iskusnim vitezovima da obave posao... Rekao je da sam premlad, pa u smetati, ali nisam se osvrtao na njega, nego sam se progurao u prve redove. Naslonio se na jednu nogu, lijevu ruku poloio je na ma, pa je ponovno otpio, ali ovaj put polaganije. Izgubio sam konja, gadno su me ranili u rame, a uza sve to sam i osiromaio, jer nisam traio otkupnine za vitezove koje sam sruio na do. No pobijedili smo i preivio sam da priam o tome. Samopodcjenjivaki se nasmijeio. U to vrijeme bio sam mladune, a sad sam staro pseto i vjerojatno se vie neu promijeniti.

    Dovoljno sam mudar da tu procjenu prepustim grofici, toboe ozbiljno odvrati Jean. William se nasmije i pode prema stubama koje su se sputale u dvorite. Skuhat e me u ulju kad

    uje za dananju bitku, primijetio je preko ramena. Upozori ljude da za moje dobro ne pretjeruju s prianjem.

    Uinit u to mogu, gosparu, odgovori Jean, skrueno se nacerivi. Isabelle je posljednji put provukla iglu kroz komad lanenoga platna koji je ivala, a onda je

    uvrstila konac i prerezala ga malim srebrnim karama. Eto, obratila se trogodinjoj keri koja se mekoljila. Gotov je. to kae?

    Maheltino lie ozari se dok je od majke uzimala lutku u obliku maliana u povojima, velikoga kao palac. Imao je tijelo od izdjeljana drveta, vunu su ukrale iz koarice s predivom, a onda je Isabelle sve to umotala u komad tkanine. Hvala. Mahelt je zvuno poljubila majku, snano je zagrlivi, a onda je odjurila u kut gdje se igrala s lutkama. Isabelle se blago nasmijala, dobro se zabavljajui. Mahelt je bila tek neto starija od sasvim maloga djeteta, ali njezina majinska, brina dua ve je zadobila istu irinu kao i ratniki duh njezine starije brae. Imala je lutkicu napravljenu od meke tkanine, pa ju je mogla njegovati i tetoiti, ali ovo je bila jo neviena, majuna prinova njezinoj obitelji lutaka, od kojih je svaka bila velika kao atorski koli. Boravile su u maloj izrezbarenoj krinji do Maheltina djejega krevetia, pa se gotovo svaki dan s njima igrala, avrljala im je ivahno kao svraka i o njima je smiljala prie. Kad joj se rodio brat, lutke nakratko vie nisu bile u milosti, no iako ju je Gilbert oduevio, kad se ar neposredne novosti istroio, vratila se igrakama. Sad je malu poupee, lutkicu, poloila na ruku lutke majke, odjevenu u haljinu ruine boje, s dugim, zlatnim pletenicama nalik na Isabelline.

    Stresavi niti iz krila, grofica poe pogledati Gilberta, kojemu je bilo gotovo pet mjeseci. Unato tekom roenju, dobro je napredovao, a nisu se vidjele nikakve posljedice, kako tjelesne, tako ni u malianovu raspoloenju, jer je bio vrlo vedre naravi. Ako su ga redovito hranili, igrali se s njim i ako je bio suh, nije dodijavao, za razliku od njegova dva starija brata koji su u dobi od est i sedam godina upadali u sve mogue neprilike, puni razigrane estine od trenutka kad bi se probudili, pa dok nisu otili na spavanje, a takav je posebno bio Richard.

    Sad mu je kroz otvorene kapke ula glas, uzbueno je vikao, a brat mu je isto tako buno odgovarao.

    Namrtila se. Bit e da je njihovo vjebanje orujem rano zavrilo, ili im je uitelj Eustace dopustio da neko vrijeme jure po elji. Njihove uzvike popratila je provala mukoga smijeha, ali glas nije bio Eustaceov, pa je ostala bez daha, a srce joj je poskoilo. Otrala je do nadsvoenoga prozora i pogledala van. Eustace je stajao na tratini, pa je s rukama na bokovima i iroko se cerei gledao kako njezini sinovi drvenim maevima za vjebu radosno napadaju svoga oca i Jeana D'Earleya. Iza njih su vitezovi i asnici iz Marshalove pratnje sa titovima na leima koraali prema velikoj dvorani, a ruke su im bile pune prtljage i opreme.

    Pribravi se, jer bila je izvan sebe, Isabelle se okrenula od prozora i brzo poela izdavati zapovijedi slukinjama. Nije znala bi li se smijala, ili bi se naljutila to joj mu nije poslao glasnike da najave njegov dolazak, nego je dohujao poput jesenje oluje i zatekao je nespremnu. Upozorivi slukinje da pripreme kupelj i hranu, pourila je u veliku dvoranu, a dok je trala, popravila je rubac i poravnala haljinu.

  • 14

    Kad je dotrala zajapurena i bez daha od sputanja stubitem, William je upravo ulazio iz dvorita, nosei svakoga sina pod jednom rukom kao svenjeve. Pola ga je pozdraviti, svjesna da ih svi gledaju, no ona je imala oi samo za Williama. Ogrta i izme bili su mu blijedi od praine s puta, ali iz ljetnoga pohoda vraao se opaljen suncem. Doimao se vitko, u dobroj formi i opasno.

    Ugledavi je, spustio je djeake. Idite, rekao je, mrsei im kosu. Dopustite da dolino pozdravim vau majku.

    Gurkajui jedan drugoga i cerekajui se, Will i Richard stali su na stranu, a William je priao Isabelli, ceremonijalno joj je podigao desnu ruku i poljubio je. Na bojitu mu je narasla brada, a zalisci su je kakljali. Izraz u njegovim oima ispunio joj je srce i rastopio meunoje. Gosparu, dobro doao kui, rekla je isto tako ceremonijalno, ali pogled mu je uzvratila sa arom u oima. Da si poslao poruku, bolje bismo se pripremili za doek.

    Bila bi to teta. Htio sam te iznenaditi. Okrenuo se i uzeo pehar s vinom koji mu je u znak dobrodolice pruio nadzornik dvorane. Otpio je koliko je po obiaju morao, a onda je predao pehar Jeanu D'Earleyu, koji je takoer otpio, pa pie proslijedio vitezu iz tabora.

    I veera e ti biti iznenaenje, ovisno o zalihama koje su nam pri ruci, odgovori Isabelle smijui se. Osjeala je vrtoglavicu, jer ju je njegova nazonost pomalo opila. Poslije dugoga rastanka uvijek je bilo isto. Tjelesni a i duevni porivi koje je nuno suzbijala odjednom su se nali u samomu aritu.

    Nakon to smo jeli takorske repove i kuhane crve, svako jelo prijat e nam poput nebeske mane, izjavio je, namignuvi sinovima, a onda se uputio prema stubitu kule. Posvuda u dvoritu supruge, dragane i djeca pozdravljali su pridolice, a zadovoljni buni, radosni glasovi ugrijali su prostoriju koja je predugo zjapila prazna.

    Je li bilo tako loe? upitala je. Neko vrijeme jest, glasio je neodreeni odgovor. Uavi u prostoriju kimanjem je odgovorio na

    naklone i prignuta koljena Isabellinih slukinja, a onda je otiao do kolijevke pokraj kreveta i gledao uspavano dijete. Na bojitu je primio vijest da se Gilbert rodio i da je krten. Lozu e osigurati ve trei sin!

    Izabrao je da na svijet doe s nogama naprijed i sve nas je uplaio, jer smo pomislili da je mrtvoroene, ali otad se uvijek lijepo ponaao. Isabelle mu se pridruila, pa je i ona gledala sina. Nalik je na tebe, sudei po priama koje sam ula o danima kad si bio titonoa.

    Doimao se kao da se zabavlja. Po emu? Govore da si samo jeo i spavao, pa si zaradio nadimak Prorljivac. Nije poteno, prosvjedovao je. Volio sam jesti i spavati kad sam si to mogao priutiti, a koji

    mladi tih godina ne voli tako ivjeti? No morao sam raditi za to. Ipak, nadimak mu pristaje. Ve ima zub i poeo je jesti kau. Pogledala ga je kroz trepavice.

    Proli sam tjedan unajmila dojilju. William nije odgovorio, ali tijelo mu je smjesta reagiralo. Isabelle je, barem neko vrijeme, voljela

    sama dojiti djecu, jer je to smatrala majinskim zadovoljstvom, a i obvezom. U ilama njezina potomstva tekla je krv de Clareovih, pa je dolikovalo da se odade i hrane, barem dok ne budu spremni za odbijanje

    od prsiju. No Crkva je proglasila da je grijeh ako ena koja doji ima brane odnose s muem. Iako su Isabelle i on ponekad krili stroge propise, osjeaj krivice zbog neposlunosti branu postelju opteretio im je skrivenom zabrinutou, a ne jo zamamnijim arom. Uvijek bi osjetili olakanje kad je dolo vrijeme da unajme dojilju, osobito poslije dugoga, suhoga ljeta.

    Osjetio je da pokraj njega stoji jo netko, a kad je spustio pogled, susreo se s velikim ozbiljnim oima svoje trogodinje keri. Zubima je uhvatila donju usnicu kao da nije sigurna tko je on i kako bi se trebala ponaati prema njemu. unuo je na pete da im pogledi budu u istoj ravnini. Oi su joj bile duboke, nalik na zimski krajolik, kao i njegove, a kosa joj je imala bogatu smeu boju s bakrenastim preljevom. Nosi su joj posule pjegice, a na bradi joj je bila prana mrlja. Podigao je ruku i paljivo je oistio palcem.

    Kako si ti, mlada gazdarice? upitao je ozbiljno.

  • 15

    Mahelt napravi grimasu i zahihoe se. Pokazala mu je nekoliko svojih lutaka kako bi im se divio, ukljuujui dojene u povojima i viteza s kaputiem i zeleno-zlatnim titom.

    Tko je to? upitao je. Ti, odgovorila je, gledajui ga kao da je slabouman. Mislio sam da me ve ima, primijetio je. Da, ali takav si kad si tata, kod kue, a ovo si ti kad ode. Mama e mi napraviti jo i kralja. Ugrizao se za usnicu da se ne nasmije, no istodobno se osjeao i pomalo tuno. Podigao ju je u

    naruje. Pa, sad sam kod kue, srce. Da, ali e ponovno otii. Dotaknula je bogatu traku koja mu je obrubljivala tuniku. Jo dugo neu. Imamo dovoljno vremena da izradimo kraljeve, kraljice i kraljevne. I jo jednu bebu? Zakaljao je. O tome e morati pitati majku, odgovorio je, nacerivi se eni. Omotavi runik oko pasa, William izae iz kade, a Isabelle mu osui gornji dio tijela i paljivo ga

    pregleda. Bili su tu oiljci od rana koje je zadobio u mladosti, ali bilo ih je vrlo malo uzme li se u obzir njegova karijera na turnirima i na bojinici, no uznemirila se vidjevi jednu ili dvije nove ozljede, uglavnom modrice koje su ve izblijedjele i postale ute. Kako je u zadnje vrijeme bio vii zapovjednik i nadzornik pohoda, uope nije trebalo biti modrica.

    to je? upitao je oprezno kad je pregled prenijela s lea na prsa. uli smo priu o opsadi Millija koja se protivi razumu. Predala je mokri runik slukinji i

    prekriila ruke. Navodno si pretrao preko opkopa, poveo napad uz opsadne ljestve i sam se borio u prolazu na zidinama.

    Slegnuo je ramenima. Dosad bi ve trebala znati da nema smisla sluati takve prie, ljubavi. Ovisi o tome tko pria. Ako je to jedan od mojih glasnika koji je bio u taboru i vidio cijeli dogaaj,

    sklona sam mu pokloniti povjerenje. Obuhvatio ju je oko pasa i privukao je uz svoje vlano tijelo. Jo nisam stari i ne doputam ni

    kralju ni svojoj eni da me alju na pau kao isluena konja. Poloila mu je dlan na prsa, a prstima druge ruke prela mu je po svjee obrijanoj eljusti, gdje se,

    po svjetlijoj, manje suncem opaljenoj puti, vidjelo da je imao bradu. Na to i ne pomiljam, ali moram se brinuti za tvoju sigurnost. Osim toga, dodala je nestano, kad stare ratne konje poalju na pau, ondje se obino pare.

    Suzio je oi na tu primjedbu. A oni u naponu snage obino se snalaze i na bojinici i u rasplodnom odjeljku u tali. Pokazao je krevet. Navuci zastore, pa u ti dokazati.

    Nasmijala se i pocrvenjela, jer je znala da su blizu djeca i sluge, koji se cere naulivi ui. Ve imam dokaze..., odgovorila je pokazavi glavom prema Gilbertu u kolijevci, a pogledala je i ostale potomke koji su se lovili po sobi, izvan sebe od ushienja to je kod kue otac s pratnjom, ... dokaze o svemu to si spomenuo. Tunim pokretom prsta prela mu je preko modrica. Runik to ga je obavio oko pasa jedva je skrivao injenicu da je savreno u stanju dokazati svoje rijei, ali pristojnost je ubrzo osigurala odjea koja se grijala pokraj vatre: iroke lanene gae, uske hlae i meka, tamnoplava vunena tunika. Ipak, u pogledu koji je s njom izmijenio Isabelle je opazila obeanje da e se takvim dokazivanjem pozabaviti u pogodnijem i oputenijem trenutku, pa je zadrhtala od ulnoga iekivanja.

    Zauzeli smo Milli i zarobili beauvaiskoga biskupa, a Richard je bio vrlo zadovoljan. William sjedne da popije vina i najede se kolaa s medom iz zdjele. A odbili smo i Francuze, barem za sada. Richardu ponovno nedostaje novaca, ali to nije nita novo. Govori da e u Engleskoj poveati poreze kako bi se poboljao prihod. Usuujem se rei da e njegov kancelar uiniti sve da mu udovolji i pritisne gdje treba.

    Isabelle pomisli da e morati porazgovarati s upraviteljima i pisarima. Ona i William platit e koliko im nalae dunost, pa i malo vie od toga, jer je korisno biti u kraljevoj milosti. Richardu su esto posuivali novac iz vlastitih prihoda, a to su mogli initi jer su otroumno pazili na svoje interese i inae nisu uludo drijeili kesu. Uvelike im je pomagalo to se veliki dio prihoda iz Engleske temeljio na vuni s

  • 16

    njihovih velkih pograninih imanja, a te vune nikad nije bilo dovoljno za flamanske razboje. William je podigao Mahelt na koljena i s njom podijelio kolai. Kraljevi John vjeto se rijeio

    optubi, primijetio je. Isabelle se nije mogla suzdrati da prijezirno ne proguna. Mama ne voli kraljevia Johna, izjavi sedmogodinji Will, koji je sluao i gledao razgovor svojih

    roditelja i nesvjesno upijao preljeve. Kae da su i hermelin sa zimskim krznom i zerdav s ljetnim zapravo samo lasice, bez obzira na promjene krzna prema godinjim dobima.

    William uzme jo jedan kolai. Tvoja majka ima pravo to je oprezna, odgovorio je nehajno, ali je Isabelli dobacio upozoravajui pogled, a kad je nastavio, obraao se supruzi kao i sinu: Ali zasad nisam u svai s njim, a i kraljev je brat.

    Simpatian ti je? upita Will s djetinjom izravnou. William polie prste. Sposoban je zapovjednik i dobro je drutvo nou kod vatre. Isabelle je primijetila da izbjegava odgovor. Znala je da William i Richard dobro surauju, a unato

    prolim trzavicama uspostavili su odnos uzajamnoga povjerenja i simpatije kakvu William nije osjeao za kraljevia Johna. No Isabellina nesklonost Johnu bila je mnogo dublja od njegove. Ponekad je smatrala da bi avao, kad bi hodao svijetom u liku zgodnoga, armantnoga ovjeka, po izgledu i ponaanju bio uvelike nalik kraljevu bratu.

    Richardov je nasljednik, doda William tiho naglasivi te rijei. Jednoga dana mogao bi biti kralj, a na je lenski gospodar s obzirom na posjede tvoje majke u Irskoj.

    Kako nije htjela otpoeti prepirku samo sat poslije njegova povratka, ugrizla se za jezik, pa je pourivala slukinje da isprazne kadu s vodom i odnesu prljavo rublje na pranje. Njezini irski posjedi bili su joj bolno mjesto koje se moglo razrijeiti samo tako da se tim imanjima posveti vremena i truda, ali William je svoje vrijeme i trud zduno posveivao Richardu i Normandiji.

    Kapci su nou bili zatvoreni, ali keramika uljana svjetiljka koja je visjela s baldahina na krevetu bacala je dovoljno svjetla da bi William i Isabelle vidjeli jedno drugo, pa su im se udnja i zadovoljstvo pojaali. vrsto je drala mua uza se, uivajui u osjeaju njegova vrstoga tijela na njezinomu, a i u njoj, u otkucajima njegova srca, disanju i oputanju miia koji su se prije nekoliko trenutaka napeto stezali. Ve su osam godina proveli u braku, pa je bilo prirodno da su neke prigode bile bolje od drugih, kao sada primjerice, jer u ovom im se razdoblju udnja pojaala.

    Je li ti to dovoljan dokaz? dahne William pokraj njezina vrata. Zabacila je glavu unatrag. Svakako je dokaz, odgovorila je arko, ali je li dovoljno...? Izaziva me? to ako odgovorim potvrdno? Ljubio ju je u vrat. Jo se mogu brzo popeti opsadnim Ijestvama, a preostaje mi snage i za dugi

    pohod. Na poalicu je odgovorila tihim smijehom. Moda je tako, odvratila je uivajui u bockanju, ali

    u meni si naao sebi ravnu. Okrenuo se na stranu i povukao je za sobom. Ah, Isabelle, rekao je njeno, provukavi joj ruku

    kroz gustu zlaanu kosu. Zbog toga svaki dan zahvaljujem Bogu. I ja... Zato sam i zabrinuta za tebe. Sada, kad starim? Jo je govorio u ali, ali nije joj promakao ironini prizvuk. Tvoja dob s tim nema nita. Gurnula ga je laktom. Mislim da e i u sedamdesetoj godini jo

    voditi ljude u prvoj crti, a ne iz pozadine, kao zapovjednik. Znam to radim. Kao i u svemu drugom, iskustvo je od velike koristi. Zubima ju je uhvatio za

    unutranju stranu runoga zgloba. U zadnje vrijeme doista ne traim slavu. Isabelle nije bila tako sigurna u to, ali je utjela. Bojala se da kralj Richard uvlai Williama u

    previe neprilika, ali bilo bi besmisleno da to kae, jer bi upali u zatvoreni krug gdje bi ona bila zabrinuta, a on razdraen. No to nije znailo da je zavrila s okrajem u vezi s drugim temama koje su joj leale na srcu. Jesi li s Richardom i Johnom govorio o Irskoj? upitala je.

  • 17

    Da, jesam, glasio je neodluni odgovor. I to je bilo? Uzdahnuo je. Kralj se u naelu sloio s mojim odlaskom, ali zasad sam mu potreban kao

    zapovjednik u Normandiji. A to je rekao John? Vrlo malo. To je nalik na njega, prokomentirala je zajedljivo. Na je lenski gospodar, pa ne eli da

    mijeamo po njegovu loncu, jer bi mogle isplivati stvari koje ne eli da vidimo. Nije odgovorio, a Isabelle se podigne na lakat i pogleda ga. Misli da glupo mislim o Johnu, je li? Ne, ljubavi, ne mislim. Priznajem da takvu nesklonost smatram malo preestokom, ali ima

    pravo. John ne eli da se mijeamo u Irsku, ali to je jalova rasprava, jer ionako nemam vremena otii onamo.

    Isabelle nestrpljivo dahne. U braku smo otkad je Richard kralj, a jo nikad nismo preplovili more u Leinster. Kad e imati vremena?

    im se sve sredi, obeajem. S naporom se suzdrala. Nije se htjela svaati ve prve noi koju njezin mu provodi kod kue.

    Prisnost postelje mogla bi biti pravo mjesto za razgovor, ali vrijeme nije bilo pogodno. Sumnjala je da je

    William isto tako nesklon odlasku u Irsku kao to su bili Richard i John. Odavno je shvatila da se ne osjea ugodno kad je predaleko od dvorske vreve, iako su mu spokojna utoita poput Cavershama u Engleskoj ili ovoga dvorca u Longuevilleu potrebna kako bi se pribrao. Najvei dio ivota proveo je u dvorskom sjaju, pa bi mu bilo vrlo teko kad bi sve to ostavio zbog irske periferije. A bio je tu i prijelaz preko mora. Mrzio je boraviti na brodu, a putovanje u Irsku nije bilo mirna jednodnevna plovidba. Ipak,

    namjeravala ga je drati za rije. Uvijek je odluno tvrdio da posjedima upravlja samo pod njezinim pokroviteljstvom i da ih uva za djecu, pa neka te lijepe rijei uini vjerodostojnima tako to e im pridodati djela.

    Ondje sam roena, rekla je eznutljivo. Pola moje krvi je na tom imanju. arko ga elim ponovno vidjeti... a i majku. Kad smo se rastale, bila sam gotovo dijete, a sad imam svoju djecu. Iako

    nikad nismo bile bliske, elim s njom razgovarati kao jedna ena s drugom, a ona ima pravo vidjeti unuke.

    Uvijek odrim obeanja, izriito je ponovio, kako ga je ula da govori kad se obraao svojeglavim vazalima i nadurenoj djeci.

    Uzdahnula je. Znam. Nakratko je zavladala tiina dok je pokuavala odagnati brige i usredotoiti se na zadovoljstvo to u postelji uza se osjea njegovu toplinu. No o tome e ozbiljno razmisliti...?

    Kad je odgovorio, u glasu mu se osjeala mjeavina mrzovolje i aljivosti. Od mene ve dugo nisu zahtijevali da mislim o toliko toga, a kod kue sam jedva jedan dan.

    Mislim da mnogo toga ve dugo nisi radio, primijetila je, naginjui se da ga poljubi. to si ono govorio o snazi?

  • 18

    2

    Longueville, Normandija, proljee 1199.

    Isabelle je sjedila i vezla sa svojim damama. Zimu su ostavljale za sobom, a svjetlo novoga

    godinjega doba irilo je blijedu jasnou koja im je doputala da se bave i zahtjevnijim vezenjem. Paljivo je sluala avrljanje, zadovoljno primjeujui ivahnost u enskim glasovima, jer je to bio siguran znak da je stiglo proljee, ba kao i povratak sunanih dana, ili prizor ptica koje grade gnijezdo.

    Sybilla, mlada ena Jeana D'Earleya, na traku tunike vezla je vrlo lijepi uzorak u obliku srebrnih koljki zvanih Jakobove kapice. Bila je posebno vjeta u vezenju, pa je njezin mu bio najbolje odjeveni vitez u taboru Isabellina mua. Sybilla je bila Williamova neaka, ki njegova pokojnoga starijega brata. Imala je tihu narav, ali Isabelle je smatrala da smisao za stvaralatvo i zauzetost koje je mlada ena pokazivala u ivanju, ukazuju na to da se njezin bogat unutranji ivot ne mora hraniti ogovaranjem i drutvenou.

    Kako se sad osjea? upitala ju je Isabelle. Sybilli ve tri dana nije bilo dobro, osjeala je tegobe u elucu, a Isabelle je sumnjala to bi moglo biti posrijedi, pogotovo zato to je mlada ena neprestano pogledavala kolijevku u kojoj je leao najnoviji lan obitelji Marshal, tromjeseni Walter.

    Malo bolje, gospo. Lijeenje umbirom je pomoglo. Doimala se zamiljeno. Ja... Mislim da sam trudna, ali jo nisam sigurna.

    Isabelle je ohrabrujue potape po ruci. I ja to slutim. Ako je tako, vijesti su dobre za tebe i Jeana. Njezina ju je sugovornica sumnjiavo pogledala. Podue ga nema, jer je s grofom, i nismo esto

    bili u postelji, pa je uzbuna moda lana. Isabelle takoer baci skrueni pogled na kolijevku. William me (samo treba pogledati, pa da

    ostanem u drugom stanju. Da, ali vi i grof mnogo ste vjebali, zadirkivala ju je Elizabeth Avenel, ena jednoga od

    Williamovih vitezova. Uvijek je rado govorila o opscenim ili seksualnim temama kad bi se dame skupile

    da zajedno vezu, iako je u mijeanu drutvu bila manje smjela. Svi znaju da ako ena ne osjeti isto zadovoljstvo kao i mu, njezino sjeme nee sii da se pomijea s njegovim, pa nee zanijeti. Zahihotala se, gledajui Sybillu. Ako se osjea dovoljno ispunjena za tu vrstu munine, znai da je tvoj mu otkrio umjetnost da te zadovolji u krevetu.

    Elizabeth! strogo e grofica, bacivi pogled na Sybillu koja se Isva zacrvenjela. Pa, istina je! branila se gospa Avenel. To kau ak i neki sveenici, a oni koji to ne govore,

    sasueni su stari istunci koji se nikad nisu dobro po... Naglo se prekinula, jer su se vrata otvorila i u odaju je urno uao William. Preavi pogledom

    preko enskoga skupa, rekao je samo: Isabelle, moramo razgovarati i otiao do nie na drugom kraju prostorije. Odgurnuvi hrpu raznovrsnih djejih igraaka, namrteno je sjeo na krinju s jastuiima pod prozorom, a meu obrve su mu se urezale dvije okomite bore.

    Isabellina je vedrina izblijedjela. Odloila je vez, pa iz enskoga drutva pourila do mua. to ne valja?

    Glasno je uzdahnuo i protrljao vrat. Ah, nita neubiajeno. Ne znam ni zato me to uope iznenadilo. Je li ostalo jo vina, ili su velje sve popile?

  • 19

    Neto ga je razdrailo, jer obino nije pravio opore primjedbe o njezinim damama. Ne, vina jo ima dovoljno da utopi tugu, odgovorila je ljupko, pa je sama donijela vr i pehar, a dok ih je nosila izmijenila je znaajne poglede s damama.

    William je otpio veliki gutljaj, a onda je poloio pehar na stegno i duboko uzdahnuo. Upravo sam razgovarao s glasnikom Baldwina de Bthunea.

    Isabelle je sjela pokraj njega, stavila iza lea jastui napunjen vunom i pogledala ga s oekivanjem. Baldwin de Bthune, grof od Aumalea, bio je Williamov najbolji prijatelj, a upravo je boravio s kraljem. ak i kad William nije bio na dvoru, preko takvih veza doznavao je sve novosti, a zbog onoga to je sad douo inilo se da ima iak u gaama.

    Kraljevi John je pod sumnjom da je spremao urotu, a Richard je svaalaki raspoloen. Kaem ti, Isabelle, ponekad im poelim lupati glavom o glavu dok im mozak ne pone curiti na ui, iako od toga ne bi bilo druge koristi nego da si dam oduka.

    Kako to misli pod sumnjom? Ozbiljno ju je motrio. Filip Francuski tvrdi da ima pisma koja ukazuju na to da je John umijean u

    urotu. Navodno je zatraio Filipovu pomo za pokretanje pobune protiv Richarda, koji je vrlo nezadovoljan.

    Bilo je to samo pitanje vremena, primijetila je. Nosnice su mu se rairile. Zato svi spremno vjeruju najgore o Johnu, pa ne doputaju

    pretpostavku da je nauio lekciju i sazrio? Dakle, ne vjeruje da je to istina? uspjela je izgovoriti kao da mirno pita, izbjegavi hladnou

    koja joj se obino osjeala u glasu kad je bilo rijei o Richardovu bratu. Naravno da nije, odvratio je nestrpljivo. Filip je podmukli lisac, a naklapanja poput ovoga

    uspjeno su sredstvo za stvaranje nesloge. John je moda sebini spletkar, ali nije slabouman, a morao bi biti potpuno lud da se udrui s Filipom. Kad se zadnji put upustio u urotu, Richard je amio u njemakom zatvoru. John nee nita riskirati dok mu je brat dovoljno blizu da mu pue za vrat. Ponovno je otpio, a odsjeni pokreti pokazivali su da je nezadovoljan. Kakve god mane imao kao ovjek, John je u zadnjih pet godina bio uzorno vjeran Richardu.

    Pato e se sada dogoditi? Ve se dogaa. John je otiao Bog zna kamo, sav bijesan zbog optube. Moda je u Parizu, primijetila je pesimistiki. Moda je francuski kralj ipak uspio. Razdraeno ju je pogledao. Iskreno sumnjam da bi se okrenuo Filipu, ali mislim da je dovoljno

    ljut da ode i smisli neku nepodoptinu kako bi se osvetio. Je li Richard uinio neto u vezi s tim? Po Baldwinovim rijeima, nije. Zakljuio je da John vjerojatno nije kriv, ali ne moe biti posve

    siguran. Zato bi John otiao s dvora, osim ako se neega boji? Ponu li se nai sinovi ikad ponaati kao Richard i njegov brat, zariem se da u ih utopiti. Duboko je uzdahnuo. Richard odlazi na pohod u Limousin da se ispue, a i u lov na blago, kako bi napunio krinje. Neki vazal Aymera de Lusignana na svom imanju iskopao je drevno blago, pa ga odbija predati. Podigao je jednu od Maheltinih lutaka, izraenu po njegovu liku ratnika u zeleno-utom podstavljenom kaputiu i zamiljeno ju je motrio. Richardu treba sredstava, a svia mu se pomisao o proljetnom pohodu, da se razgiba.

    Isabelle osjeti stezanje u elucu. Nee valjda s njim? Ne, jo uvijek moram sjediti na sudakoj klupi u Vaudreuilu, s Hubertom Walterom. S Richardom

    e poi De Braose, de Burgh i Mercadier. Kae da John moe priekati dok se ne vrati. Nisam siguran da je tako, no na Richardu je da odlui, a ne na meni. Odloio je lutku s kaputiem i podigao onu u sudakoj odjei napravljenoj od crvenoga gabardena i ukraenoj srebrnom niti. Isuse, jo jedna tunika, prokomentirao je odmahnuvi glavom, pa je jasno pokazao koji bi od ta dva lika vie volio biti. Prijeti mi opasnost da postanem kico.

    Isabelle je u srcu osjetila olakanje to joj kralj Richard nije pozvao mua u jo jedan pohod. Svbila joj je to saila. Tako brzo i vjeto barata iglom da je zaas gotova. Snizila je glas i dodala:

  • 20

    Misli da je moda trudna. Dakle, o tome ste traale kad sam uao? edno se nasmijeila. Vie-manje. Progunao je kao da se zabavlja. Gospa Elizabeth glasno govori. Za njih su to dobre vijesti. Jeanu

    e biti drago. Ustao je i protegnuo se. Zadovoljno je primjetila da vie nije napet, a radovala se to je doao s njom podijeliti teret i time ga olakati. Nisu svi brakovi takvi.

    Kako sutra odlazim u Vaudreuil, bit e bolje da pronaem svoja dva starija sina. Obeao sam da u ih poduiti kako se bori na turnirima.

    Zadobio je alosni izraz. ini mi se da sam jo juer bio njihove dobi, a otac me uio da maem udaram po stupu za vjebanje.

    Dok je tvoja majka nedvojbeno gledala sa srcem u petama. Uope ne. Znala je da u u svijetu uspjeti samo ako se nauim koristiti alatom svoga zanata. Osim

    toga, ve je proivjela munu zebnju kad mi je bilo pet godina, a kralj Stephen me zamalo poslao na vjeala.

    Stresla se. Proela ju je hladnoa kad god je William spomenuo zgodu iz svoga djetinjstva kad ga je kralj Stephen uzeo kao taoca kako bi se osigurao da mu njegov otac bude vjeran. Otac nije odrao rije, a u znak odmazde kralj Stephen je zaprijetio da e objesiti Williama kako bi ga vidjeli svi pripadnici posade koju su opsjedali. Nije udo. Ako bi netko to pokuao uiniti naim sinovima, zaprijeila bih mu put isukanim maem, rekla je, izvivi usnice.

    Doimao se neraspoloeno. Vjerujem da bi to uinila, ljubavi. Mislim da im se brak gotovo raspao kad je moj otac rekao kralju neka me samo objesi, jer ima nakovanj i eki da napravi jo boljih sinova nego to je onaj kojega e izgubiti.

    Oi su joj ogoreno zasjale. Da sam ja bila ena tvoga oca, ubila bih ga. Neraspoloeno se nasmijeio. Mislim da je povremeno majka bila blizu toga ina. ivio je na

    samomu rubu... Ipak, umro je u krevetu, od starosti. Poljubio ju je u obraz. Ne brini toliko. Nitko nam nee uzeti sinove za taoce. Nagnuo se mimo nje, pa je iz zbirke Maheltinih lutaka podigao onu s Isabellinim likom. Vidim da i ti ima novu odjeu. Procjenjivaki je napuio usnice. Svia mi se ogrta.

    To je irska tkanina, odgovorila je, gledajui ga Primijetio sam, iako smatra da nita ne znam o Irskoj. Kad se Richard vrati s pohoda, zamolit u

    ga za doputenje da posjetimo Leinster. Dovoljno si dugo ekala. Isabelle je zurila u njega, a onda mu je obavila ruke oko vrata i poljubila ga u usta. Hvala!

    dahnula je. Hvala ti! Nacerivi se, vrsto ju je obujmio oko pasa. Upozoravam te da namjeravam u potpunosti

    iskoristiti tvoju zahvalnost, rekao je. Gledala ga je kako iz prostorije izlazi bodrim koracima, jer je teret podijelio s njom, a onda se

    crvena u licu i sjajnih oiju vratila damama. Elizabeth Avenel samo je ekala priliku za zadirkivanje. Isuse, sad znam to ste mislili kad ste

    rekli da vas mu samo mora pogledati pa da ostanete u drugom stanju, peckala je. Izgledate kao ena koja je doivjela potpuno zadovoljstvo.

    Isabelle se nasmije i pljesne rukama. I jesam. Idemo u Leinster! Ni za kakvu svotu ne bi propustila izraz na licu gospe Elizabeth.

  • 21

    3

    Vaudreuil, Normandija, travanj 1199.

    William je s olakanjem gledao kako sluge nose posude i pladnjeve. inilo mu se da je prolo vrlo mnogo vremena otkako je, poslije mise zornice, pojeo kruh s medom, a trbuh mu se ve satima glasao. S canterburyjskim nadbiskupom Hubertom Walterom proveo je dugo jutro, jer su zasjedali u sudbenomu

    postupku i dijelili, kako se William nadao, nepristranu pravdu, iako nije bio siguran da bi se neki tuitelji s time sloili. Od takvoga umnoga naprezanja odrvenjela mu je zadnjica, u glavi mu je bubnjalo i posve je izgladnio.

    inilo se da se i nadbiskupu otvorio tek, jer samo je kratko blagoslovio hranu i dao znak slugama da donesu zdjele za pranje ruku. William je oprao ruke u namirisanoj vodi, obrisao ih izvezenim

    runikom koji su mu pruili i smjesta se bacio na hranu. Iako je jo bila korizma, a obrok ba nije bio raznovrstan, poirani losos bio je vlaan i soan, a zainjena penina kaa, obogaena komadiima badema i groica, vrlo je prijala nepcu. Pokraj koare s komadima peninoga kruha stajala je pomalo grena zdjela blijedoga maslaca od jagorevine, pa se William marljivo posluio. Sutra e izvriti pokoru zbog prodrljivosti.

    Hubert Walter odmahne glavom kad je vidio kako William noem mae maslac na kruh. Vidim da jo ugaate svojim seoskim navikama, primijetio je.

    William slegne ramenima. Roen sam kao engleski seljak, a ovjek bi morao dobro znati odakle potjee i kamo se nada da e poi.

    Hubert se slabo nasmijei i sloi se pokretom ruke s prstenjem. I on se do visokoga poloaja uzdigao iz ne ba uzvienih okolnosti, iako udna engleska navika da mau maslac na kruh nije bila dio njegova odgoja.

    Dok su jeli, suzdravali su se od komentiranja sluajeva u kojima su presuivali. Hubert bi, kao vrstan pravnik, bio sretan da su o tome razgovarali, ali William je slobodno vrijeme vie volio upotrijebiti kako bi osvjeio um za sljedee zasjedanje.

    Obitelj vam brzo raste, primijeti Hubert izmeu zalogaja lososa. Koliko ih je sad? etiri djeaka i djevojica, odvrati William. Willu je devet godina, Richardu sedam, Mahelt

    pet, Gilbertu su skoro dvije, a Walter se rodio na Boi. Mogao je napamet izdeklamirati imena i dob, pa je to izriito inio otkako je William de Braose na sudu priznao da se ne sjea imena i dobi nekolicine od svoje esnaestoro djece.

    Nadbiskup se doimao zamiljeno. Hoe li koji od djeaka stupiti u Crkvu? Mogli biste i gore postupiti nego da dopustite da jedan od njih ue u duhovni stale.

    Ako budu osjetili poziv, onda sigurno, odvrati William, ali najprije e vjebati openite stvari. etvrti sam sin svoga oca, no i za mene i za Crkvu bilo bi katastrofalno da sam se zaredio. Moj brat Henry bio je daleko prikladniji za sveeniki poziv.

    Ah, da, ugledni exeterski biskup, ree Hubert, a nepristrani ton govorio je rjeitije nego da je pokazao osjeaje.

    William je rijetko susretao Henryja koji je, zahvaljujui naklonosti kralja Richarda prema obitelji Marshal, jako napredovao u Crkvi. William je vie volio ostati na srdanoj udaljenosti od brata, koji se

  • 22

    ponaao pokroviteljski, izvjetaeno, a ni u snu ne bi jeo maslac na kruhu. Kad bi se povremeno susreli u slubenim okolnostima, druili su se, ali samo iz bratske dunosti.

    William je rezao kola od jogurta s mljevenim cimetom, kad je stigao jedan od Hubertovih glasnika, prekriven prainom i osuenim blatom s puta, a oi su mu bile upaljene od pomanjkanja sna. Kad je kleknuo da poljubi nadbiskupov prsten, iz torbe je ve vadio dva pisma s peatom kralja Richarda. Vjerne su kopije, gospari, rekao je, pruajui jedno pismo Williamu, a drugo Hubertu.

    Nadbiskup kimne i otpravi ga. Mahnuo je rukom da se povuku i sluge oko stola, a onda je obrisao

    no kojim je jeo, pa je njime prerezao vezice i otvorio pergament. William je obrisao ruke salvetom i s oekivanjem pogledao Waltera. U takvim prilikama jako ga je smetalo to nije svladao vjetinu itanja. Pokuao je nauiti, ali slova su mu i dalje bila rkarije nalik na pauke.

    Izraz nadbiskupova lica malo je to odavao, ali William mu je primijetio napetost oko oiju. Neprilike? Prva pomisao bila mu je da su kraljeva brata Johna ponovno uhvatili da kuje izdaju.

    Hubert Walter podigne glavu i baci pogled uokolo kako bi se uvjerio da ga ne uje nitko osim Williama. Kralj je ranjen, promrmljao je. U rame mu se zabila strelica iz samostrela. Mrtio se gledajui redove smee tinte. Ovo je napisao pisar, ali u mislima ujem Richardove rijei, pa je vjerojatno bio u stanju diktirati. Kae da moramo poduzeti mjere opreza i osigurati riznicu u Rouenu, ali da zasad nita ne govorimo.

    William ga otro pogleda. Za koga da osiguramo riznicu? Nije rekao, a vjerojatno jo nije ni odluio. Ne bi nam pisao da je rana nalik na ubod iglom, ali ovo

    je ipak samo mjera opreza. William uzme svoje pismo i zadjene ga za pojas. Dok se bude pripremao za jahanje, rei e

    kapelanu da mu ga proita, a poslat e i glasnike Isabelli. Pokae li se da je stvar ozbiljna, nitko zapravo ne zna gdje je kraljevi John.

    Usuujem se rei da e ga brzo pronai, bude li nuno. Po Hubertovu leernom dranju William je smjesta shvatio da je lukavi dostojanstvenik razaslao uhode. Nadbiskup pogleda sugovornika ispod

    obrva. Jeste li kad bili ranjeni u borbi, Marshale, osim uobiajenih ogrebotina i modrica? William kimne. U isto mjesto kao i kralj, ali hvala Bogu, nije me ranila strelica iz samostrela. Kad

    sam jo bio zeleni vitez, flamanski plaenik mlatilom mi je probio oklop od veriga, pa jo imam oiljak. A onda mi je, u Poitouu, koplje probilo bedro. Od te rane mogao sam umrijeti, ali Bog mi se smilovao. Sjetivi se toga, stavio je ruku na bedro, a inilo mu se da pod prstima jo osjea bol.

    Nadbiskup obrie usta salvetom. U Svetoj Zemlji vidio sam kako ljudi umiru od rana, rekao je. Akra je bila puna mrtvih. Umirali su ak i od uboda komarca, ili beznaajne ogrebotine, ali Richard je bio jak, pa je sve to preivio, a i tifus.

    William se namrti. Samo je mjera opreza da idemo u Rouen. Nadajmo se da je tako, ali nije se loe pripremiti. Dobacio je sugovorniku rjeit pogled. U trci

    pobjeuju brzi, gosparu Marshale, i bili bismo glupi da propustimo prednost. Samo u koulji i gaama William je umorno sjeo na krevet, zurei u nepravilnu mrlju ae iznad

    svijee na zidnom svijenjaku. Prola su tri dana otkako je stiglo pismo iz Limousina, a otada nije bilo vijesti. Moglo bi to znaiti da se kralj dobro oporavlja, ili da mu se stanje pogoralo. Bez novosti kao da su amili u istilitu, no moda je i to bilo bolje od pakla koji e im se otvoriti pod nogama ako Richard umre. Walterove uhode izvijestile su da je John u Britaniji, u posjetu Arthuru, svom dvanaestogodinjem neaku, najbliem pretendentu na Richardovo prijestolje. Mogli su samo nagaati boravi li kraljevi ondje samo kako bi se druio, ili se upustio u sumnjive naume i nepodoptine, ali ako Richard podlegne rani, a Arthur odlui zatraiti pravo na prijestolje, John bi bio u ozbiljnoj opasnosti.

    William tjeskobno uzdahne i legne. uo je kako sluge razgovaraju s one strane vrata, u predsoblju, spremajui se na spavanje. U svjetlu svijee podignuo je i savio desnu ruku, gledajui snano ocrtane miie i tetive nalik na uad. Jo je posjedovao tjelesnu i duhovnu krepkost ovjeka koji istrajava u naponu snage, a zadrao je i strasnu glad za ivotom, jo izraeniju zbog spoznaje da bi mu taj ivot svakoga asa mogli ugrabiti. Zrelu dob uglavnom je proveo putujui u drutvu raznih engleskih kraljeva

  • 23

    i gledao je kako jedan po jedan umiru, dok je on nastavljao putovanje, no osjeao se sve izloenijim. U dobi od etrdeset jedne godine, Richard je bio cijelo desetljee mlai od njega, a preivio je kriarski rat i zatoenitvo, pa bi bilo ironino da sada podlegne zbog niske i sitne raspre oko blaga.

    Upravitelj Towera Williamu je neupadljivo ponudio utjehu jedne od bludnica u dvorcu. Vitez je

    odbio, ali priznao je sebi da bi mu noas enska toplina u postelji bila dobrodola razonoda. Ah, Isabelle, rekao je tiho. Trebao ju je ovdje, da s njom razgovara o razvoju dogaaja s Richardom i tako pronae izlaz pa da onda utone u zadovoljstvo i utjehu voenja ljubavi. elio se sagnuti nad kolijevku i motriti sina kako spava u mlijenom blaenstvu, u ali se boriti sa starijim sinovima i Mahelt uiti sve pjesme koje zna. elio je poivjeti da vidi kako mu potomstvo sklapa brakove i kako dovodi djecu do gozbenoga stola.

    Nemirno je ustao iz kreveta, kleknuo na pod, pa se, s krunicom omotanom oko prstiju, pomolio

    Bogu da mu milostivo udijeli takvu budunost u ovim nesigurnim vremenima. Vani su sluge prestale zamoriti. uo je kako su se vanjska vrata otvorila, a onda se javio jo jedan

    glas, koji je urno govorio. Trenutak kasnije zauo je kucanje na vratima svoje sobe, kao to je oekivao i bojao se. Uite, pozvao je glasno, uzimajui tuniku i navlaei izme.

    Kroz vrata proviri njegov sobar Osbert, pa u odaju uvede Hubertova glasnika, mladoga redovnika s

    tintom umrljanim prstima.

    Gosparu, naklonio se pridolica. Nadbiskup vas poziva da smjesta doete. Iz tabora kralja Richarda stigle su hitne vijesti.

    Dakle, mrtav je! Vijesti o Richardovu oporavku potaknule bi osmijehe, olakanje i posve drukije ozraje.

    U znak potvrde kimnuo je redovniku, pribadaom privrstio tuniku na vratu, a poslije kratkoga oklijevanja uzeo je i prikopao pojas s maem. Bio je svjestan da je to glupo, ali osjeao je da se mora nekako naoruati pred nevoljama koje dolaze. Slugama je rekao da iz dvorane pozovu Jeana D'Earleya i Jacka Marshala, pa neka dou k njemu u nadbiskupove odaje u Le Preu. Uinite to tiho, momci, opomenuo ih je, jer ljudi se spremaju na spavanje, a jo nema potrebe da ih uznemirujemo.

    Na drugoj obali Seine, u Le Preu, nadbiskupove odaje jarko su osvjetljavale svjetiljke i votane svijee, pa je zrak proeo slatkasti, medeni miris, a posvuda je lebdjela blaga izmaglica. Vladala je takva strka da je prostorija podsjeala na konicu usred ljeta. ulo se glasno struganje gujih pera po tankim pergamentima. Svaki pisar, sveenik i redovnik koji je mogao drati pero prionuo je na sastavljanje pisama i spisa, pa e ih hitro odaslati svakomu crkvenomu dostojanstveniku i zemljoposjedniku, kako bi ih izvijestili o vladarovoj smrti.

    I Hubert Walter sjedio je za stalkom za pisanje i itao ispravu. Bio je odjeven u slubenu odoru, no mitru, biskupsku kapu, odloio je na klupu pokraj sebe, a tonzuru je pokrio samo obinom tamnom kapicom. Na rubu stolia leao je ukraeni biskupski tap, pastirska palica izraena od slonovae, s urezanim likom Jaganjca Bojega. Kad su najavili Williama, podigao je pogled i pisaru pokraj sebe predao spis koji je itao. Dobro je, sloio se. Napiite tucet urednih kopija. Onda je prekriio ruke i posvetio pozornost pridolici. Gorke novosti iz Limousina, rekao je i pokazao izguvani pergament koji je leao pokraj njegove biskupske kape.

    Znao sam to istoga trenutka kad je doao va glasnik. I William pokae pergament. Peat kraljice Eleanore.

    Hubert potvrdi glavom. Bila je u Fontevraultu, ali na vrijeme je dola k njemu, jer je jahala dan i no. Rana se zagnojila i zatrovala je tijelo. Umro je ak i prije nego to smo primili prvu poruku.

    Bog mu dao pokoj dui. Osjetivi obamrlost, William se prekriio, a dok je gledao Eleanorin peat, pomislio je da e to vjerojatno ubiti kraljicu. Rodila je pet sinova, a pokojnik joj je bio najmiliji, krupni, zlatni, velianstveni Richard, dijete u koje je polagala nade, snove, a pruala mu je i najvei dio majinske ljubavi. etiri sina bila su mrtva, a ostao je samo talog. Je li imenovao nasljednika?

    Nadbiskup ga otro pogleda. Navodno jest, ali postoje dvojbe. Sve visi o niti, a vi i ja, Marshale, drimo utege koji e prevagnuti na zdjelici vage. Preao je jezikom preko usnica, ali William nije

  • 24

    mogao odrediti likuje li njegov sugovornik, ili je uznemiren.

    Ako kaete da je imenovao nasljednika, o emu moemo dvojiti? upitao je resko. Hubert, koji je sklopio ruke, sad ih je ispruio prema sugovorniku. Poput mnogih na kraju

    ivotnoga puta, moda nije htio priznati da je vrlo blizu smrti, dok nije bilo prekasno. U pismu mi javljaju samo da je William de Braose bio dovoljno blizu da uje kako Richard imenuje Johna kao nasljednika, ali moemo li vjerovati de Braoseovoj rijei glede toga imenovanja?

    Ima li razloga da je ne prihvatimo? Nadbiskup izvije gornju usnicu. De Braose isto tako malo polae na istinu kao i na pranje ruku

    prije jela. William se pitao na to to Hubert navodi. De Braose mu je bio susjed u Irskoj, a i u velkomu

    pograninomu podruju, pa je William zato suraivao s njim. Bio je to nabusit i sirov poznanik i gledao je svoje interese, no ipak je bio prijateljski, savezniki nastrojen. Kraljica Eleanora mu vjeruje.

    To joj je u interesu, odvrati nadbiskup suho. John joj je sin. Tako je, ali ne vidim razloga za sukob, odmahne William rukom. Pogledajmo to u praktinomu

    svjedu, gosparu. Zasad imamo samo to pismo, a u njemu stoji da je Richard Johna proglasio svojim

    nasljednikom. Ne moete ispitati de Braosea dok se ne vrati s ispraaja pokojnika, a nee doi jo nekoliko dana. Nemamo toliko vremena.

    Iako mu izraz nije bio vedar, nadbiskup je ipak morao priznati da su u nezavidnu poloaju, a William ga je i dalje nastojao uvjeriti da ima pravo. John je odrastao ovjek, kraljev sin, a u zadnjih pet godina dokazao se i kao ratnik. Poznaje ova podruja i stanovnitvo, jer meu njima se rodio i tu je odgojen. Recimo da je Richard proglasio Arthura svojim nasljednikom, na emu smo onda? Ostaje nam nezadovoljni, golobradi djeak, koji ne poznaje Englesku, Normandiju, ni Anjou, a Francuzi ga dre u aci. elite li doista da vama vlada dijete, lutka koju nadzire Filip Francuski?

    Da, Marshale, ali djeaka moemo otrgnuti od takvih utjecaja. Moemo ga ukrotiti i izvjebati kao mladoga konja, dok John... Hubert pusti da te rijei vise u zraku, jer tako su postale jo znaajnije. Obojica smo s njim imali dovoljno posla i upoznali smo mu narav. Va vlastiti brat bio je njegov ovjek i zbog toga je nastradao.

    William je stisnuo usnice kad je Hubert, kao da eli njime ovladati, spomenuo njegova starijega brata. John Marshal umro je branei dvorac Marlborough kad je kraljevi John, za Richardove odsutnosti, u Engleskoj podigao ustanak. Moj je brat od poetka znao kakvom stazom se uputio. Otrina u njegovu glasu upozorila je nadbiskupa da vie ne svira po tim strunama.

    Hubert sklopi ruke pod bradom. Moramo dobro razmisliti kojom emo mi stazom, Marshale. Samo sad imamo priliku da promijenimo stvari, a do jutra je vie neemo imati.

    William je oklijevao, ali ne zato to je preispitivao svoju odluku, jer o njoj uope nije dvojio, nego je zastao kako bi prikupio duhovnu snagu. Prije sedam godina suelio sam se s izborom izmeu Arthura i Johna. Richard je bio u kriarskom ratu, a biskup od Ehyja pokuavao je dokazati Arthurovo pravo na krunu, ako bi kralj poginuo. Tada sam odbio, a i sad odbijam, jer John ima vee pravo potraivanja.

    Noge su vam na vrlo skliskim ljestvama, upozori ga nadbiskup. Te rijei podsjetile su Williama na opsadne ljestve kod Millija. Gotovo se nasmijeio, iako nije bilo

    razloga za vedrinu. Nadam se da dosad ve imam dovoljno iskustva da se na njima odrim. Hubert je zamiljeno napuio usnice, a onda je uzdahnuo i podigao ruke kao da se predaje. Kako

    hoete, Marshale, ali smatram da nijednu svoju odluku neete vie zaaliti. Ali slaete se s njom? Pristajem na nju, a to je neto drugo, odvrati nadbiskup mrano. Imate golemu dobru volju i

    utjecajni ste kod engleskih baruna, pa ako svojim utjecajem podrite Johna, zbog vas e pristati uz njega. Normani e ga takoer podrati, prije nego Arthura, jer ne vjeruju Bretoncima ni Francuzima. Radije e odabrati zlo koje poznaju. Ne mogu plivati protiv dvije tako snane struje. Mahnuo je slugi da ponovno napuni pehar pokraj njega, a da natoi i Williamu. Izabrali smo, pa sad moramo odluiti kako emo kormilariti izmeu dva opasna pruda.

  • 25

    Vino je bilo zaeereni hippocras, koji je nadbiskup volio. Reski miris zaina zapekao je Williama u nosnicama, a kad je iz uljudnosti otpio gutljaj, umalo je povratio. Johna moramo izvui iz Britanije, izjavio je, nakon to je hrabro otpio. im Bretonci uju za to, uinit e sve to mogu da ga sprijee da stigne u Normandiju.

    Hubert se nije doimao uznemireno. Moja dva glasnika ekaju s osedlanim konjima, spremni da odjau. Nai e Johna i odvest e ga na sigurno, prije nego Bretonci bilo to poduzmu protiv njega.

    William spusti pehar, a vino mu je na nepce djelovalo gotovo gore nego to je mogao podnijeti. alio je svakoga ovjeka koji je bio neprijatelj monomu, bezobzirnomu Hubertu Walteru. Da su odluili drukije, ti konjanici s osedlanim konjima jaili bi u Britaniju s porukom za kraljevia Arthura, a John nikad vie ne bi vidio nebo, osim kroz zatvorski prozor.

    Kasno u noi sve svijee bile su pogaene, osim jedne koja je gorjela na visokom eljeznom stalku pokraj kreveta. Poloivi Waltera na svinutu lijevu ruku, Isabelle ga je dojila na prsima. Bilo je ugodno provoditi vrijeme sa sinom, smireno sjediti i uivati u trenutku. Walter je zaao u oaravajue razdoblje kad se poeo smijeiti i reagirati na nju. Ruicom je vrsto zgrabio njezin uvojak, a dok je sisao, pogled je usredotoio na njezin smijeak. Imat e svijedu kosu i plave oi poput nje, a ne Williamove, koje su bile boje lijeske zimi. Tiho mu je pjevala irsku uspavanku koju je, sjeala se, njezinoga brata i nju u djetinjstvu nauila dadilja Aine. Nije znala to znae rijei, no bile su zvune, a arija blago eznutljiva.

    Crid he Daire eno Ocan Pocan d Prije tjedan dana ushitila ju je pomisao da e uskoro posjetiti Irsku, ali sve je to promijenilo

    Williamovo prvo kratko pismo, a onda i njegov jutronji povratak na zapjenjenu konju. Irsku e ponovno odgurnuti u izmaglicu, jer se William umjesto toga spremao poi u Englesku i to sam. Cijeli dan savjetovao se s pisarima i vitezovima iz tabora, kovao je planove i sreivao pojedinosti, pa s tim nije prestajao otkako je dojahao iz Rouena. Spakirala mu je putne krinje i pobrinula se da za put ima dovoljno namirnica. Razgovarala je s upraviteljem i glavnim slugama i pripremila se da upravlja

    posjedima dok joj ne bude mua. Crid he Daire eno Ocan Pocan do William je uao u sobu, uljajui se na vrcima prstiju kao maak, tako vidljivo ivan kao to je

    bio opipljiv napon u njezinoj kosi kad ju je eljala dovoljno ustro da uje iskre. Uvijek je bio takav kad se na vidiku ukazao pohod, diplomatski ili vojni. Nadala se da ima dovoljno energije da ga podri i u ovomu okraju. Jo je posjedovao mladiku jedrinu i strast, ali nije zaboravila da su mu prepirke oko Engleske dok je Richard bio u kriarskomu ratu i kraljevo zatoenitvo koje je uslijedilo, ivotnu snagu ispile do opasno niske razine.

    Walter joj je zaspao na prsima. Blago ga je odmaknula od bradavice, pa ga je otila poloiti u kolijevku, obloenu runom, a onda je, zavezavi koulju posvetila pozornost muu. Spustivi se na klupu s jastuiima ispred ognjita, skinuo je cipele i tuniku. Isabelle je otila natoiti vina sebi i njemu, a svoje je pie razblaila vodom s izvora.

    Kraljevski brod isplovit e sutra tono u podne. Okretao je pehar u rukama. Do zore u morati otii.

    Onda se nee naspavati, rekla je. Ve je mrkla no. Slegnuo je ramenima. Nisam umoran. Spavat u kad naem vremena. Ako prijelaz preko mora

    bude miran, moi u si priutiti nekoliko sati sna u zaklonitu na palubi. Odloila je pie, stala iza njega i poela mu polako masirati ramena. Miii su mu se tako ukrutili

    od napetosti da joj se inilo da palcima pritie kamenje, a sa sigurnou je zakljuila da ga jako boli glava.

    Postupam li ispravno? upitao je. Po glasu mu je osjetila da mu je potrebno neije ohrabrenje, pa je podesila odgovor prema sporomu

    ritmu svojih pokreta. Vjeruje li da ne postupa dobro? Kiselo se nasmijao. Kad canterburyski biskup odmahuje glavom, a moji me vitezovi i lanovi

    obitelji gledaju kao da sam se pretvorio u slaboumnika kojemu curi slina jer podravam Johna, onda se

  • 26

    poinjem pitati. Da podrava Arthura, vjerojatno bi te isto tako gledali, promrmljala je. Nije to zavidan izbor. Nije, odgovorio je, samo tom rijeju izrazivi teak teret dvojbe. Zatvorio je oi i tiho zastenjao.

    Ah, to mi godi. Ti i William de Braose uinit ete Johna vladarom, rekla je zamiljeno. Upravo je De

    Braoseova rije da je uo Richarda na samrtnoj postelji Johna proglasila kraljem, a svojim utjecajem na engleske barune navest e ih da ga prihvate. Bit e ti dunik.

    Nerazumljivo je progunao. utke mu je masirala ramena. Vatra je tiho pucketala u ognjitu, a malian je u snu hunjkao.

    Barem bi te trebao potvrditi kao nasljednika ostalih imanja moga oca, promrmljala je. Zatrai Pembroke. Moj djed bio je grof, ali ocu nikad nisu dodijelili naslov, niti je dobio imanje. eljela bih da se posjed vrati pravi vlasnicima.

    . Osjeala je kako mu se miii ponovno zateu, pa je ekala, blago ga masirajui. Napokon je, duboko uzdahnuvi, dao oduka napetosti. Ne poriem da sam ponekad razmiljao o tome. Uhvatio joj je ruku i prinio je ustima.

    Pembroke bi nam trebao pripasti, ustvrdila je, a i Cilgerran. Tlo je bogato i plodno. Ondje je dobra luka i pogodan morski prijelaz u Irsku... Ako ga i ne zatrai nita drugo, voljeni, trai to od njega.

    Dlanom joj je kliznuo uz ruku, a onda ju je privukao na koljena. Ambiciozna si, ljubavi, prokomentirao je sa smijekom.

    A ti nisi? elim samo ono to nam s pravom pripada i to zbog tebe i naih sinova. Glas joj je postao otar. Ako e nam John biti kralj, treba nam nekakva naknada. Ustala je iz njegova krila. Hoe li doi u krevet?

    Odmahnuo je glavom. Nisam umoran. Ne mora spavati. Kad se poeo ceriti, napravila je grimasu. Hou rei da se moe malo

    odmoriti. Jo se cerei, poao je za njom u krevet. Povukavi pokrivae, osjetila je njegove ruke na ramenima

    koje su je okrenule, privukle je u naruje i spretno joj razvezale vrpce na koulji. Neka odmor ide doavola, zakljuio je.

    Medunoje joj je proela ugodna toplina. Jo dojim Waltera, upozorila ga je bez daha, a i korizma je.

    Onda u ujutro ispovijediti svoju slabost, promrmljao joj je u uho. Budi ljupka, Isabelle, trebam te. Spustio joj je koulju s ramena, a ustima je potraio njezina. Odjednom je i nju udnja uinila slabom. Pustila je da stranjom stranom koljena udari'u rub kreveta, pa je pala na vuneni, ukraeni pokriva i povukla Williama za sobom.

    Poslije je tiho leala uz njega, dok je preostalih nekoliko nonih sati brzalo prema osvitu. Unato tome to je izjavio da nije pospan, vrsto je spavao, drei je jednom rukom za uvojak kose, kao to je to prije uinio Walter. Ona je bila ta koja je bdjela. Mogunost da e stei ono o emu je dosad samo sanjala i da e im u potpunosti vratiti nasljedstvo de Clareovih, koje je pripadalo njezinu ocu, ispunila ju je oekivanjem, ali osjeala je i muninu od straha. to se vie popnu, due e padati, a nije se zavaravala glede opasnosti koje ih ekaju kad se otisnu tom stazom.

  • 27

    4

    Dvorac Northampton, svibanj 1199.

    Ranulf de Blondeville, grof od Chestera, bacio je kocke, opsovao kad je vidio rezultat, a onda je na

    ahovskoj ploi povukao potez s pjeakom. Nauio sam da tu igru nikad ne igram s Johnom, obratio se Williamu koji mu je, za stoliem, sjedio nasuprot. Smjestili su se u udubljenju prozora, u osobnim odajama iznad velike dvorane, a igru su im osvjetljavale svjetiljke sa smolom i svijee. I to zato to vara.

    William pokupi kocke u posudicu od slonovae i protrese ih. Moda, ali veina ljudi radi to moe da nekako pospjei sudbinu.

    Chester se sloio s tom izjavom. Istina je. Marshale, ne bih tvrdio da moj posinak nikad ne bi igrao namjetenim kockama. Pravo je derite.

    William podigne obrve. Derite o kojemu je govorio bio je kraljevi Arthur, jer se Chester oenio s mladievom majkom Constancom, groficom od Britanije. Nije to bila veza iz ljubavi, pa su ivjeli odvojeno. tovie, na vidiku je bilo ponitenje braka, a govorkalo se da ga je pokrenula dama, iako ponosnoga i osjetljivoga grofa od Chestera nitko nije htio ispitivati o osobnim pojedinostima. U dobi od

    dvadeset jedne godine ve je bio jedan od najmonijih zemljoposjednika u tom kraju, gdje je vrio veliki utjecaj.

    Chester izboi usku gornju usnicu u znak hirovite nesklonosti. ak da izmeu mene i Johna ima neslaganja koje bi trebalo rijeiti, stotinu bih puta radije njemu sluio kao kralju nego da vidim kako ono mrsko dijete stavlja zadnjicu na prijestolje i kako njime upravlja ona kuja. Johnu je majka barem

    oslonac. William baci kocke i pomakne svoju ahovsku figuru. Constance je po pitanju svoga sina isto tako

    astohlepna kao i kraljica Eleanora kad je rije o Johnu, primijetio je. Da nije bilo njezinih tenji, Arthur ne bi postao prijetnja kakva je sada.

    Moda i ne bi, odvrati Chester, ali ona ipak nije Eleanora. Da jest, uvelike bih je potovao, jer kraljica je ena uistinu plemenita duha i srca.

    Kaem amen na te rijei, arko se sloi William, pomislivi na ostarjelu kraljicu majku koja se i sad posveivala napretku svojih zemalja i smirivala nemire koji su nastali poslije Richardove smrti, poslije odlaska sina koji joj je, po njezinim rijeima, bio tap u ruci i svjetlo u oima.

    Ranulf je pozorno motrio Williama. ini se da vama, vrhovnomu izvritelju i nadbiskupu, nezadovoljni plemii jedu iz ruke.

    William se nasmije. Ba i nije tako, gosparu. Moemo biti zadovoljni ve i time to nam jo nisu odgrizli ruke.

    Ranulf protrese posudicu za kocke. Od pomoi je da ljudi sve vas potuju. Moda sluite Johnu, ali ne pripadate mu. Da je poslao de Burgha, de Braosea ili Faulkesa da obave posao za njega, moda bi rezultat bio drukiji. Bacio je kocke na stol, izraunao zbroj i pomaknuo lovca, a kad se ponovno javio, glas mu je bio vrst i nepopustljiv. Mir e se odrati, Marshale, bude li potovao ono to ste svi vi obeali u njegovo ime. Ako se odmetne i bude igrao prljavo, izbit e krvava pobuna. Ljudi ele pravdu, ono to im s pravom pripada.

  • 28

    Nije Johnova krivnja to su im imanja i povlastice potkopani i zlouporabljeni. Za to su krivi njegov otac i brat, branio ga je William.

    Da, ali ako ne ispravi tetu... Chester je reenicu nadopunio rjeito slegnuvi ramenima. William nije bio siguran da je u Johnovoj naravi da ispuni neke zahtjeve, ali on je svoju zadau

    izvrio time to je poloio temelje za pregovore. Sad mu je bila dunost da se vrati u Normandiju i da Johna otprati u Englesku. Uznemirio se zbog pomisli da e ponovno morati prelaziti more, ak i po mirnom vremenu. To ovisi o njemu, a ja sam poduzeo to sam mogao.

    Onda neka Bog uini da to nije bilo uzalud, odvrati Chester mrano. Stojei na kraljevskoj galiji, John, neokrunjeni engleski kralj i nasljednik svega to je odavno elio,

    gledao je kako normandijska obala nestaje u izmaglici. Uvijek ste bili ovjek moga brata, Marshale, obratio se Williamu koji je stajao pokraj njega, ispod velikoga jarbola. Vjerni ste kao pas.

    Gledajui galebove koji su kruili nad uzgibanim valovima, William se nadao da e im vjetar pospjeiti putovanje i ublaiti njegove nevolje. Nije elio povraati pred Johnom koji je bio obdaren vrstim elucem, ak i za vrijeme plovidbe nemirnim morem. William bi volio putovati s Isabellom i njezinim kuanstvom, ali John je posebno zahtijevao da i Marshal bude na kraljevskom brodu, pa ne bi bila dobra politika odbiti osobu koja e ubrzo postati engleski vladar. Prisegnuo sam mu, gospodaru, kao i vaemu ocu i bratu Henryju, Bog im dao pokoj duama.

    John otrese esticu praine s hermelinskoga obruba ogrtaa. Ljudske prisege uvijek su na prodaju. Moj je brat kupio vau odanost pomou Isabelle de Clare i Striguila. to elite od mene?

    William ga je netremice motrio. Gospodaru, dajem vam svoju odanost, jer vae je pravo da naslijedite bratovu krunu.

    John se kratko, podrugljivo nasmije. Siguran sam da je tako, kao to sam siguran da vas astoljublje podbada kao i sve druge. Neka vam ne bude neugodno, gosparu. Izrecite svoju elju, objelodanite je meu nama, da ne bude skrivenih stijena o koje bismo se slomili.

    William trpko pomisli da je izvoenje stvari na istac neto novo za Johna, jer njegovi su postupci esto bili zaogrnuti spletkama.

    Onda bih elio, gospodaru, da nasljedstvo koje je ostavio otac moje ene bude vraeno u njezinu obitelj. elio bih Pembroke i Cilgerran.

    Ha! John je izvio usnice, osjeajui zadovoljstvo cinika koji je dobio dokaz da ima pravo. ena vam je dodijavala, je li? Nita vie nego obino, gospodaru!

    John se nasmije. ene uvijek nagovaraju mueve da sve vie trae. Pitajte de Braosea. Njegova je ena kao korito s golemom rupom na dnu, no poslije esnaestoro djece vjerojatno se i ona osjea kao dijete kad je zajai.

    William je utio. Maude de Braose nije se odlikovala ljepotom, a bila je istina da je stalno vrila pritisak na mua da trai nadarbine i povlastice kako bi uzdravao svoje mnogobrojne potomke, ali primjedba je bila okrutna i nepotrebna. Stisnuo je usnice, jer mu se utroba uzburkala kad je brod ponovno

    zateturao. S onu stranu valova vidio je galiju koja je nosila njegovu obitelj, ali bila je predaleko da bi

    mogao razaznati pojave na palubi. Isabelle sigurno uiva u prskanju morske pjene i svjeem povjetarcu, jer voli plovidbu morem. Ponekad ju je zadirkivao govorei da joj u ilama tee krv vikinkih gusara. Moda je i bilo tako. Ako jest, nadao se da je to, s majinim mlijekom, prenijela i na svoju djecu, jer patiti od morske bolesti bijedno je i nevoljno.

    Znao sam da ete traiti Pembroke. John je dostojanstveno i nemarno odmahnuo rukom. Pa uzmite ga onda, besplatno vam ga dajem, kao i pravo da se nazivate grofom, a tako to moj veliki i slavni brat nikad vam nije udijelio. Morali biste razmisliti o tome.

    Hvala vam, gospodaru. William je progutao poticaj na povraanje i kleknuo pred Johna. Pod koljenima je osjeao hladnu palubu, a kad je naklonio glavu pod brodskom kobilicom uo je riku valova nalik na glasanje morskoga zmaja.

    Ustanite, pozove ga John sa smijekom koji je djelovao gotovo omalovaavajue. Sauvajte prisegu za Englesku i moju krunidbu. Uslijedit e i druge povlastice, budete li svjesni kome dugujete

  • 29

    odanost. William ustane. Gospodaru, prisegnuo sam vam na odanost, a prisega me vee do smrti. Pitao se

    koliko e puta Johnu morati ponavljati prisegu dok ga ne uvjeri. Bilo je razumljivo da je ovjeku koji kri obeanja olako kao to ih i daje, teko povjerovati da neki ljudi dre svoju rije.

    Vjerujem vam kao bilo kome drugome, Marshale. Odjednom John zadobije zatvoren, opasan izraz. A to znai da vam ne vjerujem dalje nego to bih vas mogao baciti. Okrenuo se prema atoru napravljenom od platna za jedra i koliima zabijenomu blizu krme. Pozvao bih vas da mi se pridruite, ali izgledate bolesno, pa tim pozivom nijednom od nas ne bih uinio uslugu. Osim toga, ne bi vam se svialo moje drutvo.

    William ga je gledao dok je pognut ulazio u ator, pa je letimino vidio nekoliko napirlitanih dvorskih bludnica i birano drutvo neenja, vitezova koji su Johnu dugovali svoja primanja. Napravivi grimasu, naslonio se na bavu i poelio da engleska obala bude blie. Dobio je grofovski naslov, a nadao se da ga cijena koju e platiti nee posve osiromaiti. Sumnjao je da je munina koju je osjeao isto toliko reakcija na razgovor s Johnom koliko i posljedica morske bolesti.

  • 30

    5

    Westminster, svibanj 1199.

    Prolo je ve nekoliko godina otkako je Isabelle bila na dvoru. Richard i Berengaria, njegova kraljica, ivjeli su odvojeno, a njegovi skupovi sastojali su se od mukih, vojnih osoba, pa je slabo razmiljao o enama. Osim toga, Isabelle je bila odvie zauzeta voenjem poslova oko imanja i raanjem djece da bi imala vremena za boravak u dvorskoj sviti.

    Johnova krunidba i gozba koja je uslijedila bili su neto drugo, pa je oduevljeno prihvatila priliku da odjene lijepu odjeu i prisustvuje velianstvenom dravnom obredu. Haljina joj je bila izraena od svile boje lososa, izvezena siunim koljkama i zrncima gorskoga kristala. I u tanki veo bila su utkana biserna zrnca, a krajeve svijetlih pletenica svezala je vrpcama od kovanoga srebra. Kako trenutno nije

    bila trudna, vezice na haljini isticale su vitki struk i pune obline grudi, bedara i kukova. S podosta enske tatine i zadovoljstva primjeivala je da se za njom okreu glave, a zurio je i njezin mu.

    Sama gozba po obiaju se odravala odvojeno, pa su mukarci slavili s kraljem, u velikoj dvorani, a ene u manjoj Bijeloj dvorani, na junoj strani. Kako nije bilo kraljice, Isabelle i ene drugih zemljoposjednika bile su najvie po poloaju, pa im je pripalo mjesto za povienim stolom na drugom kraju dvorane.

    Iako je na gozbi bila odvojena od Williama, Isabelle je stajala kraj njega za vrijeme krunidbe i

    gledala je kako mu netom okrunjeni kralj privruje pojas, slubeno mu udjeljujui naslov grofa od Pembrokea. Njihova dva starija sina svjedoila su tomu trenutku, a dok je Isabelle promatrala, obgrlivi sinove oko ramena, oi su joj se ispunile suzama ponosa i slavodobitnosti.

    Will i Richard nisu bili na gozbi, nego su ih odveli natrag u boravite Marshalovih u Charingu, pa su ondje s mladim bratom i sestrom ekali da se roditelji vrate sa sveanosti upriliene poslije krunidbe. Mahelt je imala novu zbirku lutaka odjevenih u raskonu kraljevsku odjeu, a Isabelle je obeala djeci da e im od poslastica koje e se posluivati na kraju gozbe ukrasti marcipan s bademima. Na pokrajnjem stolu vidjela je takav kola u obliku londonskoga Towera, gdje je prije udaje boravila kao kraljeva tienica. Posebno bi joj prijalo da otkine nekoliko krunita.

    Kako je William uvelike bio u Johnovoj milosti, mnoge supruge baruna traile su njezinu naklonost, pa su cvrkutale oko nje poput vrabaca u potrazi za mrvicama. Isabelle je otkrila da prilino uiva u divljenju i laskanju nakon to tako dugo nije bila na dvoru. Ipak nije doputala da joj sve to zavrti glavom, jer su to bila samo sredstva za postizanje cilja, a ona je vrlo vjeto odvajala ito od pljeve. No jedna ena nije imala vremena za laskanje i bila je vrlo izravna u ophoenju.

    Vama i vaemu gosparu treba estitati, grofice, rekla je Maude de Braose s podrugljivim izrazom duboko usaenih oiju. Imala je ruiastu put ispresijecanu puknutim ilicama i upave, gotovo muke obrve, koje oito nije htjela upati. Nekad joj je pojava bila velianstvena, no donji dio tijela postupno su joj izobliile trudnoe i raanja esnaestoro djece, sve dok joj grudi nisu dosegle do pasa, a trbuh joj je poivao na bedrima kao puding koji kuhaju omotan tkaninom, no um joj je bio prodoran i izotren za borbu. Postao je ak grof od Pembrokea. Va pokojni otac nije mogao iupati taj naslov iz stiska Anuvinaca.

    Isabelle se ljubazno smijeila gospi Maude, jer je uljudnost nije nita stajala, a obitelj de Braose

  • 31

    bila im je prirodni saveznik u Walesu i Irskoj. De Braose i njegova ena bili su ve trideset godina u braku, pa iako su se uvelike prepirali, oboje su dijelili iste ambicije i oito su se slagali u krevetu, jer su njihovom najmlaem sinu Bernardu bile samo dvije godine. Isabelle se divila Maude zbog njezine izdrljivosti i injenice da su joj sva djeca bila zdrava i dobro su napredovala, a to nije beznaajno postignue. Kako god se postavljala prema drugima, Maude je bila poznata kao ponosna i vrlo brina majka. Hvala, odvratila je Isabelle. I va je mu primio nagradu.

    Maude se nasmijei i pokae ute zube. Tono, ali John je na prijestolju zaslugom naih mueva. Bez njih bi na novi kralj mogao fukati za kraljevstvom. Nama duguje svoju zlatnu krunu i budemo li otroumni moda emo ponjeti jo blagodati za svoju slubu.

    Isabelle je osjetila trnce u kraljenici, kao da na rubu vidnoga polja vreba neto opasno. elim samo ono to mi s pravom pripada, a to je povrat oevih imanja.

    ovjek iskoritava povoljne prilike kad se ukau, primijeti oporo Maude. Va mu to dobro razumije, ili bi jo bio obini vitez ognjitar koji spava na slami blizu vrata u velikoj dvorani, umjesto zemljoposjednika kakav je sada.

    Zatomljujui otar odgovor, Isabelle je promrmljala ispriku da mora na zahod, pa se s olakanjem oslobodila neugodnoga drutva Maude de Braose. S pokrajnjega stola s posebnim poslasticama tiho je i kriom prisvojila najgornji tornji londonskoga Towera i mali amac izraen iz eerne smjese, kad je stigla Ida, grofica od Norfolka i posvetila se istoj zadai, jer je i ona svom potomstvu htjela donijeti slatkie. Za kratko vrijeme njih dvije su se urotniki hihotale, poput mladih djevojaka.

    Kad su napokon kradomice prisvojile kule s kolaa i razne slastice, umotavi ih u salvete, razgovor je prirodno skrenuo na openite teme o djeci, iako se i tu javilo strujanje skrivenih osnova koje su i jedna i druga istraivale, jer nikad nije bilo prerano poeti njukati i ispitivati mogunosti sklapanja saveznikih brakova meu djecom. Isabelle je primijetila da na krunidbi uz svoje roditelje stoji nasljednik Norfolkovih, visok, dostojanstven mladi sa svijetlosmeom kosom i ivahnim plavim oima. Neupadljivo se raspitavi, doznala je da mladi Hugh jo nije zaruen, a roditelji su mu voljni pregovarati, ako bi se pojavila prikladna nevjesta.

    Ve je prolo vrijeme ponone molitve kad su se Isabelle i William barkom vraali kui u Charing. William je ujutro trebao biti nazoan u vijeu novoga kralja, ali John se zasad povukao sa svojom sadanjom ljubavi, keri londonskoga trgovca, koja je imala zlatne pletenice i grudi veliine kravljih vimena.

    Isabelle je oslukivala ritmiko pljuskanje vesala po vodi, dok su se dva brodara veslajui naginjala naprijed-natrag. Na pramcu je gorjela svjetiljka, a odgovarali su odsjaji s barki koje su rijekom nosile

    druge kasne putnike. Lice joj je ozario eznutljivi osmijeh, jer je pomislila na drugo putovanje barkom kad su, prije deset godina, William i ona bili na putu da se vjenaju u katedrali svetoga Petra. Vrijeme je tako proletjelo da joj se inilo da ju je William tek nedavno doao odvesti iz Towera gdje je boravila kao kraljeva tienica. Sjeanje na vjenanje potaknulo je i druge misli, pa se okrenula muu. Veeras sam razgovarala s Idom od Norfolka, izvijestila ga je.

    Nasmijeio se, prizivajui uspomene. Sjeam se kad je prvi put dola na dvor kao kraljeva tienica. Bila je ljupka poput makice, a ako je i imala pande, nisu ranjavale. Svi su se htjeli igrati s njom, ali neizbjeno je zavrila sklupana u kraljevu krevetu, a jo neizbjenije bilo je da s njim zatrudni.

    Isabelle ga je procjenjivaki pogledala. Idin sin, roen iz njezine veze prije nego to se udala za Norfolka, bio je William Longespe, mladi grof od Salisburyja i roak Marshalovih po branim vezama. Jesi li ikad poelio da se sklupala u tvom krevetu? upitala ga je, potaknuta neim to mu je osjetila u glasu kad je govorio o Idi.

    Nacerio joj se. Roger od Norfolka vrlo je sretan, ali ne tako kao ja, odgovorio je. uvi taj diplomatski odgovor, pogledala ga je kao da se zabavlja. Roger od Norfolka ima prilino

    zgodnoga sina, nestano je primijetila. Mislim da bi se veeras nekoliko ena uivalo igrati s njim. A meu njima si i ti?

  • 32

    Nestano ga je pogledala kroz trepavice, malo je zastala u toj pozi, a onda se uozbiljila. Ne, kao i ti, ono to imam smatram neprocjenjivo vrijednim, ali cijenim ljepotu kad je vidim. Ozbiljno, mislila sam na Mahelt. Brana veza s Bigodima bila bi korisna, posebno jer je Idin prvoroeni sin kraljev polubrat.

    William se promekolji na klupi. O tome vrijedi razmisliti, nehajno je prokomentirao, iako moda jo ne sada.

    Ne, ali ubudue. Isabelle ga znalaki pogleda u svjetiljkom obasjanu mraku. William je oboavao Mahelt, a i ona njega. Kao jedina ki, u oevu srcu imala je mjesto koje nitko nije mogao ugroziti i bit e mu isto tako teko kad bude vidio da odlazi muu kao i Isabelli dok joj sinovi budu odlazili iz domae prisnosti kako bi postali vitezovi i vojnici.

    Vesla je promijenio zamahe i poeo skretati prema malomu pristanitu iji su potpornji prekriveni morskom travom blistali obasjani svjetiljkom. Na veeranjoj gozbi nisam vidjela Johnovu enu, primijetila je da promijeni temu. Pretpostavljam da je ne kani uiniti kraljicom.

    William odmahne glavom. John se oenio Havisom zbog njezinih imanja, a nikad nisu dijelili postelju. De Braose kae da e je John odbaciti i da e se u traenju supruge okrenuti Portugalu i panjolskoj. Mora tititi najjunije granice, a nema boljega naina od saveznitva s tim kraljevstvima.

    Isabelle se pitala kako se osjea Havise od Gloucestera. Ona i i John bili su suprunici samo na papiru, pa je smatrala da se Havise nee jako uznemiriti zbog ponitenja braka, ali mogla bi aliti to su joj uskratili priliku da postane engleska kraljica.

    Barka je udarila u lukobran. Pretpostavljam da emo se vratiti u Normandiju, rekla je uzdahnuvi kao da se miri sa sudbinom.

    William je ustao rairenih nogu kako bi zadrao ravnoteu. Moramo je osigurati za Johna, kao i Anjou, ali obeajem da u od njega traiti doputenje da odemo u Pembroke i Leinster.

    Prisilila se da se nasmijei i prihvatila je ruku koju je ispruio. Znala je da ga ast obvezuje da najprije slui u Normandiji. To je i bio razlog to mu je kralj oko pasa prikopao pozlaeni grofovski pojas i zato su uope dobili Pembroke, ali pitala se hoe li ikad vidjeti taj posjed, a jo e manje iz tamonje luke isploviti za Irsku. Moda e se morati zadovoljiti time da im njihov kuhar napravi dvorac od marcipana te da krema od tuenih bjelanjaka bude Irsko more, dok e se stanovnitvo sastojati od Maheltinih lutaka.

  • 33

    6

    Lusignan. Poitou, ljeto 1200.

    Kad je pala no, srpanjska vruina postala je umjerena i mirisna, pa je William sjedio vani i uivao u povjetarcu koji je umorio kroz kestene i lipe. Cvrci su se tiho glasali, a noni leptiri plesali su samrtne plesove oko svjetiljki i baklji koje su obasjavale stolove postavljene u vrtovima dvorca. Pio je gusto crno

    vino,