Giorgio Agamben: "Profanacije"

drugi smjer

Giorgio Agamben

profAnAcijes talijanskoga prevela Vanda Mikšić

Zagreb 2010.

edicija DrUGi SMjerKnjiga 5

prijeVoD DjeLA profAnAZioninAKLADniK MeAnDArMeDiAZA nAKLADniKA BrAnKo ČeGecUreDnici eDicije BrAnKo ČeGec TVrTKo VUKoViĆKnjiGU UreDio BrAnKo ČeGecLeKTUrA/KoreKTUrA jASMinA hAnDiZAjn BeSTiASprijeLoM MeAnDArMeDiA / ToMicA ZoBecTiSAK KiKAGrAf

© 2005 Giorgio Agamben© 2005 nottetempo srl via ruffini 2a - 00195 roma© MeAnDArMeDiA 2010, za hrvatsko izdanje

Sva prava pridržana. nijedan dio ove knjige ne smije se reproduciratiu bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

cip zapis dostupan u računalnom katalogunacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 748899

iSBn 978-953-7355-72-2

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture republike hrvatskei Ministarstva vanjskih poslova republike italije

printed in croatia 11/2010

Sadržaj

7202531

GeniusČarolija i srećaSudnji danPomoćniciParodijaŽeljenjeSpecijalno bićeAutor kao gestaPohvala profanacijiŠest najljepših minuta u povijesti filma

4059616884

109

7

Genius

Now my charms are all o´erthrown,And what strength I have´s mine own.

Prospero publici

Genius je ime što su ga Latini dali bogu pod čiju se zaštitu stavlja svaki čovjek čim se rodi. Etimologija je transparentna, a ogleda se i u bliskosti pojmova genij i generirati. Da je Genius imao veze s generiranjem, od-nosno rađanjem, vidljivo je, uostalom, iz činjenice da je “genijalni” predmet par excellence za Latine bila postelja, genialis lectus, jer se u njoj ostvaruje čin rađanja. Geni-usu je bio svet dan rođenja, koji se na talijanskom još i danas naziva genetliaco. Darovi i gozbe kojima slavimo rođendan su, usprkos mrskom, ali danas neizbježnom anglosaksonskom refrenu, spomen na slavlje i žrtve što

GiorGio AGAMBen

8

su ih rimske obitelji prinosile Geniusu na dan rođenja svojih članova. Horacije govori o čistu vinu, dvomjeseč-nom odojku, “žrtvovanu” janjetu koje se u znak žrtve prelijeva umakom, no čini se da se u prvo vrijeme slavilo samo uz tamjan, vino i ukusne pogače od meda jer Ge-nius, bog koji nadzire rođenje, nije volio krvave žrtve. “Zove se moj Genius, jer me je rodio” (Genius meus nominatur, quia me genuit). Ali to nije sve. Genius nije bio samo utjelovljenje spolne energije. Dakako, svaki je muškarac imao svojega Geniusa, svaka žena svoju Iuno, a oboje su bili oličenje plodnosti koja stvara i obnav-lja život. No kao što je vidljivo iz pojma ingenium, koji označava ukupnost urođenih tjelesnih i duhovnih oso-bina onoga koji dolazi na svijet, Genius je donekle bio i divinizacija osobe, načelo koje upravlja cijelim njezinim životom i iskazuje ga. Stoga je Geniusu posvećeno čelo, a ne spolovilo, dok kretnja1 kojom prinosimo ruku čelu, što gotovo nesvjesno činimo u trenucima izgubljenosti, kada nam se gotovo čini da smo zaboravili na sebe, pod-sjeća na obrednu kretnju iz Geniusova kulta (unde vene-rantes deum tangimus frontem). Budući da je taj bog na određeni način intimniji, jer je naš vlastiti, nužno ga valja

1 Autor se sustavno služi izrazom gesto, koji smo već prema kontekstu prevodili s kretnja ili gesta (op. prev.).

9

profAnAcije

smiriti ne bi li nam bio naklonjen u svakom životnom aspektu i trenutku. Jedna latinska poslovica savršeno izražava tajanstve-ni odnos s vlastitim Geniusom, što ga svatko treba znati njegovati: indulgere Genio. Geniusu treba udovoljavati i prepuštati mu se, Geniusu valja davati sve što od nas tra-ži, jer njegove su potrebe i naše potrebe, njegova je sreća i naša sreća. Čak i kad nam se njegovi – naši – proh-tjevi čine nerazumni i hiroviti, valja ih bespogovorno izvršavati. Ako vam je za pisanje potreban – ha! – onaj žućkasti papir, ona posebna pisaljka i baš ona blaga svjetlost što pada slijeva, uzalud se uvjeravate da će bilo koja pisaljka jednako poslužiti, da će svaki papir i svaka svjetlost biti jednako dobri. Ako bez one modre lanene košulje (molim vas, pa ne valjda ona bijela s činovnič-kim ovratnikom!) više nemate volje za životom, ako bez onih dugih crnih cigareta ne možete dalje, uzalud sebi ponavljate da su to samo manije i da je već vrijeme da se urazumite. Genium suum defraudare, varati vlastiti ge-nij, na latinskom znači učiniti sebi život tužnim, varati samoga sebe. Genijalan – genialis – onaj je život koji od-vraća pogled od smrti i bez oklijevanja reagira na poticaj genija koji ga je stvorio. No taj intimni, osobni bog ujedno je i ono najne-

GiorGio AGAMBen

10

osobnije u nama, utjelovljenje onoga što nas nadilazi i premašuje. “Genius je naš život, jer nije on potekao od nas, nego mi od njega.” Naizgled se s nama poistovjećuje da bi se odmah zatim pokazao kao nešto više od nas sa-mih, da bi nam dao do znanja da smo mi istodobno od sebe i veći i manji. Pojmiti čovjeka kroz prizmu Geniusa znači uvidjeti da čovjek nije samo Ja i individualna svi-jest, nego da od rođenja do smrti u sebi nosi i neosobni, predindividualni element. Drugim riječima, čovjek je jedinstveno biće s dvije faze, biće koje proizlazi iz slože-ne dijalektike između dijela koji (još) nije individuiran i proživljen te dijela koji je već obilježen sudbinom i osob-nim iskustvom. Ipak, onaj neosobni i neindividuirani dio nije kronološka prošlost koju smo jednom zauvijek ostavili za sobom i koju eventualno možemo prizvati u sjećanje, nego je i dalje prisutan, u nama je, s nama je i od nas je u dobru i zlu neodvojiv. Geniusovo mladoliko lice, njegova duga, drhtava krila znače da on ne poznaje vrijeme: kad nam je posve blizu, osjećamo kako treperi u nama kao kad smo bili djeca, diše i grozničavo nam lupa u sljepoočnicama kao vječna sadašnjost. Stoga rođen-dan ne može biti proslava nekog minulog dana, nego je, baš kao i svaka proslava, dokidanje vremena, Geniusova objava i prisutnost. Ta neodstranjiva prisutnost sprečava

11

profAnAcije

nas da se zatvorimo u jedan supstancijalni identitet: Ge-nius slama pretenzije našega Ja na samodostatnost.

Duhovnost je, kao što je već rečeno, prije svega svi-jest o činjenici da individuirano biće nije posve indivi-duirano, nego da sadrži i određenu dozu neutvrđene realnosti koju ne treba samo čuvati, nego i poštovati, voditi o njoj računa, kao što se vodi računa o vlastitim dugovima. No Genius nije samo duhovnost i ne odnosi se samo na stvari koje obično smatramo plemenitima i uzvišenima. Sve ono neosobno u nama je genijalno, a naročito sila koja tjera krv našim žilama ili nas uranja u san, ona neznana sila koja nam regulira tijelo i osigurava mu ujednačenu toplinu, ili pak opušta i napinje naša mišićna vlakna. Genius nejasno predosjećamo u intimi svojih fizioloških života, u času kada je ono najvlastitije ujedno i najviše tuđe i neosobno, a ono najbliže najviše udaljeno i neukrotivo. Kad se ne bismo prepuštali Geni-usu, kad bismo bili samo Ja i svjesnost, ne bismo mogli ni mokriti. Živjeti s Geniusom u tom smislu znači živjeti u intimi stranoga bića, biti u stalnom dodiru sa zonom ne-spoznaje. No ta zona ne-spoznaje nije potiskivanje, ona ne premješta, ne dislocira iz svijesti u podsvijest iskustvo koje se zatim ondje taloži kao uznemirujuća

MEANDARMEDIA, Grškovićeva 39, HR - 10 000 ZAGREBtel: +385 1 481 3323 fax: +385 1 481 3022

e-mail: [email protected] prodaja: www.meandar.hr

KNJIŽARA: UŽITAK&TEKST, Centar Kaptol, Nova ves 17, HR - 10 000, ZAGREB

e-mail: [email protected] tel/fax: +385 1 4666 187