Danijel Dragojević - Žamor

EDICUA MEANDAR POEZUA

KN]rGA 4

NAKLADNTK MEAN DAR HR,roooo zaeRrB NovA v€s 5

ZA NAKLADN m IVANA PLEJ IC

unrorrr BRANK0 i€G€C

TEKTURA/KOREKTURA NANA MOF€RDI N

otsro,r DESIGNS/ST€M

Lnyour sNj€zANA ENG€LMAN DlAFta

rrsar KIKA GRAF ZAGREB

coPyRtGHr O I4€ANDAR 2oo5

rsBN 953-206-l7l-l

CIP Kotologizocijo u publikoci.ll

Nqcionqlno i sveuIiliino knji)nico I Zogreb

uDK821.t63.42-1

DRA60]€Vli, Donijel

Tornor,/ Doni,1el Drogojevii. Zogreb :

Meondor, 2005. - (€dicijo Meondor. Poezijo

; kn1.4)

rsBN 953 206-t7t-i

44il30127

PRINT€D IN CROATIA 2OO5

SADRZAJ

l.

I t Tama

l3 Brada, prije sna

15 ICSc

17 Uza<r

I9 Tipiscrija20 Teatar na otvoltnom

22 ArheoloSld muzej

24 I(olare

26 Zlrca

27 Mrak28 Magarac

30 Tirmno

3I iin jeniino

32 Milimetri

33 I naSi psi

2.

37 Ograda

38 San

39 Pri:tor

40 Zemljopisrra Sirina

4l Miesta

12 Vratii43 Sobe

45 Clava

17 Zapis

19 ?r pojava

50 I(trsa

5l Vulkani

52 Todke

53 Vol<ativ

54 IlijepairuZna55 Fotografije

56 Boja z.ida

3.

)Y Srrmr

60 Bosquet

62 ledne nedjelje

63 Plodovi

64 Za o,(t5 Slavuj s l<ovllnice

66 Vrapci(t7 l(crs

68 Ptica

69 U vrtu7O Visinska

7 l Aerodrom

72 San

73 Vrt71 Ekspozicija

7 6 Tirpir

77 f eserr

78 Cvrkut

u0 Pjcna zlata

83 f edrrom kad

8,1 Feudalna duia

,1.

87 Cdje su

B8 l(eniijsl<a olovl<a

89 Trenutak smetenosti

90 L)obro

9l Ime

92 Atlas

94 Giorgio Morandi

95 Glas

96 Umor

97 Patina

9B Veneciia

99 Ljetcr

5.

I03 I)ar10.+ CrteZ broda

105 l(roz- otvor palube

106 Pogled

lO7 Na jednoj todki

l0B U po5ti

l09 VrZno

I I0 Pjesrna

I ll Tkcr

I l2 Lonac

I l3 fedna Zivotinja

I l4 Od jednom

I 15 Svila

I l6 Svcmir

6.

I 19 Dvi je

120 Uspomena

12 I Upad

122 Misao

123 )abuka124 i,aba125 Pogled

126 Doba

127 Pitanje

128 Okreiuii glavu

129 Mali brojevi

130 Lake misli

l3l Prvi dan prolieia

132 Thmo

7.

135 l)raznik

137 I(rnren

l3B Zatvoriti oiiI 39 Vrapci, redenica

l'11 Hrpa ihrpa143 I'jesma rra ncpoznatom jeziku

145 Sunce

| 47 Tirl<ocler

158 'fal<oder

| 62 ]:rkoder

169 () autoru

TAMA

Nakon nekog Hamleta na Lovrjencu

pitala me Melita Roko jeste li primijetilikako neki za vrijeme predstave ne gledaju

drugo nego mrak oko sebe.

Nisam rekao niSta, pomislio sam sreia

Sto je sjedila daleko od mene,

inade bi doznala da sam jedan od tih.Ah, gospodo zadudena, moi-da uvriiedena,

kada se svjetla ugase i ti5ina pokaZe

dotle nevidlji'".u tamu oho nas, medu nama,

kako da je dovjek ne slu5a i ne gleda?

|edan tajni jezik s mora, okolnih brda,

dalekih otoka, bliskih zvliezda, iz grada,

jezik priie govora, kao djedii strah

dolazi, moglo bi se reii plavi,i mi ne znamo Sto hoie,stajati na ramenu, ustima, razumu,

biti donji i gornji glas, slika,

prida prif e i nakon pride,

ili samo tama, tama, gu5iteljica mfere,

svekoliki profil slijepog oka,

ti5ina nakon neholiko miliiardi pucnjeva.

O, tama, tama. PribliZio bih ie

1l

da mi bude ogrtad za vedernju hladnoiu,udalfio bih je da me ne zagu5i,

udvarao bih jo;, vikao: dija si, tirmo?

Luda i mudra hvata me s visinsko.g tornja.Gdje smo? IGda budem mogao i budem znaosvrnut iu je na sitan kvadrat ispred,

to nesretno mjesto gdje se bez

prest anl<rr obnavl jaju porazi.Tu budimo, ti moina, ti svevideia,

tu dasak budi svjetlo,

reci ja sam svf etlo.

t2

BRADA, PRIIE SNA

Pustit iu bradu da raste kako Zeli:

neka nide trava, neka protjedu vode,

neka se govore i piSu rijedi na svakomjeziku, neka prizori bjeZc, oblici neka

dude svoiim postojanjem, neka nadolaze

nara5taji, neka radosno ncstaju mftvaci.Pustit iu bradu, i I(ordula ;e Sumovita,

brodovi plove uz i niz dlaku, nema sna

koii nije valovit, ni dana izvan zrele

tapiserije. Pustit iu bradu. San na suncu

buja i deka jesen, slikar zakapa slike,

ostavlia ih krticama, upravo niima.

Pustit iu bradu. Upadamo u zone bradatosti.

U lukama lako popuStaiu honopi. Noi ie.Lene ve( sliiecle bradate madone sa slika.

Otvaraju prozore . U opiim f utrima koia

dolaze, kao nekada kraljevi, kao nekada

bilo tl<o, nitl<o nece ostati izvan

Iabirinta brade. Brojevi znaju gdje im jemjesto. Vriieme je da se jutro pode5lfa

kako Zeli, na bilo koju stranu. IGdaizadem iz zatvora pro5etat iu Sumom.

Imam zbir koraka (jedan po jedan),

13

kroz sto godina ni jednog nisam izgubio

dok sam jeo, razgovarao, spavao, poskakivao

rrnutar zidova.

14

I(ISE

I(amo god krenem iedna ki5a'

I sa svih strana kiSe, kiSe.

Zapravo ne znam Sto da radim,

kako da nidem i ne nidem,

l<.al<o da svoiu Iulu grizcm,

golemu lulu, stablo iednozeleno, ludo, kognitivno,

protivno nedemu, suglasno vi5e.

I(amogod krenem jedna kiSa.

A udili nas nisu nidem,

samo su bili mazni, dobri,

poplodani na svim stranama,

po Stradunu i na I(onalu,

i po lijevome i po pameti,

pa sldanjaj sada mno5tvo glagola,

na svakom prstu stotine nota.

I(amogod krenem sustignem ne5to,

a drugo puStam da se hvali

oblikom, 5a1om, kriznim trenutkom,

kukurikaniem isPred kuia,

poznatom rutinom od Pamtiviieka.

Mdo previ5e nizbrdica

i zavojitih uzbrdica,

15

skalina rubnih zubima nalil<.

S kula visokih i pozaspalih

topovi tuku na godine,

godine gutaju nemilice

bradate, prazrre, diste mcte

sa srcem dednim od mramora,

sa Zamorom kome pada li5ieu nebo, ponor, u sunder,rr kuiuza koju l<iSe traZe ime,

na listu papira bijelu sienu.

16

IJZAO

Misao na uzao uz bilo koiu priliku.

Thko podinje prida. Pada kiSa, pokrili smo

glave vreiama na kojima pi5e zucchero.

Uzao dalde kao novac, da se kupi i proda,

da se ne kupi i ne proda.

IGda ti se udini da ie5 pasti, a ne padneS,

neito je zatvoreno u uzlu: u luli lula,

u psu pas, u zraku zrak, u kaputu ti.

I(ako drugadije zvati zagrliai i cvrkut?

Darovi, pogre5ke, nove Zelie, griiesi,

u krevetu noinog zvuka prazno ia,popis svijeta: odgovor kojcmu smo iz daljinc:

pomogli da raste u nesuvisao vulkan

oko kojega venu i bujaju afrike,

a labula nestaje iim sc pojavi more.

E), ti di)i se san mjeri nebom,

druZit iemo se sa strojevima koji se kolebaju

izmedu osobe i nikoga. Ne podmeii mi priic sna,

ma tko da si, ravnu crtu, treba mi krivulja hoja

preciznoSiu neba ide iz uvale u uvalu, sve ih

olrilazi, tako ditav otok, i vraia se na mjcsto

oclalde je podela. Ruka koja tede kaZe konopu

17

koji takoder tede: stegni, i on, ne dekajuiini trenutka, steZe, malo u ovom, malo

u nekom drugom svijetu.

18

TAPISERIIA

Stoiim usred riiedi kao da ie to negdie

i kaZem neiu temu. I(aZem nekome kao da znam kome

neiu temu. Sto 1" zamiSljeno a nije do5lo

neka je okruglo i nevidljivo. Pripravan za

nepravilnosti, nesretan sludaj: njegovom rukom,

svojim slovima. Pustim li brod da ldizi linijomkoju je stvorio, slijedim li put njegovog

kratkog daha, na menc ie dim veii od svake rijedi.

Oblikuj se, sudbino, kao koraci u snul

A u blizini pudina samoglasnika, suglasnidki

vjetar nedistili od razum:r, bistriji od izlaza,

duga redcnica za one koji umiru.

Pozadina, slcitnicc, lice u vrdu, zemliotres,

veselie obliZnieg nercda. Srce, crna granice,

zateLe nit: korake kao stvari, stvari kao zrak.

Zanos. Mjesta na mjestu vi5e nema. Nenadeno.

|a smo, ti smo, mi smo? Nismo. Oni smo, ono smo?

Nestalo je mjesto. Izgorilo.

l9

TEATAR NA OTVORENOM

Ovoga ljeta bit ieS, bit iemo tamo.

Mnogo prostora ispunjenog i praznog.Plan grada siv i zelen, malo iznad zemlje,dopuSta da naslutimo ushit zvijezda kojesu zaposjele dan. DoSli smo poSto smo se

sjetili da Bog nastaniuie prazno (puno popotrebi) i da traZi da ga traZimo u pustolovinijezika, rjedniku koji ie on izumioali koji ne razumije: na njegovorn licu jcbezazleni osmijeh zlodestog djetcta koie

ie vas nastojati ukloniti ne dopuitaiuiivam da odigrate svoiu ulogu ckr l<raj:r.

Ne dopustite mu, bar ne odmah. Izgovoriteprve rijedi bilo kome, u bilo kojcm pr,avcu,

glumeii da ne znate Sto on hodc, Sto traZi

iza vaSe maske ili alegoriie. Ocl zicla do

zida, prcd zidom: tu si dakle! MoZcla gubavac,

moZd:l kralj, sirornaSak kof i ul:rzi u livotinjui iz njc povremeno izlazi. Sval<ako, iitavihsedam dana koji ulaze u oblik, s oblikom uniSta, u teoriiu valova, u kojoj psi lajuu svim oholnim kuiama, a fo5 nijc ni podelo,

nisi izgovorio vaZne rijedi, kolosalni slijepde,

20

velika nado otvorenog zatvorenog, patetikomradne i Zive zviiezde. Jedna bolest svakako,

zdravlje koie obitava san, vf eZba za ono Sto

nikada neie doii, sve: rijeka u ludoj glavi,krik ponornice. Negdje gdie ga gotovonije bilo odiednom zgu5njava se vrijeme.I(od Cimarose, recimo, lijepo lice gasi svijeiu,a svirka se nastavlia u mraku.

2l

ARHEOLOSKI MIJZEI

BoZe, kako me gledaiu kipovi u arhcoloSkom muzeju!I priie sam nekad ovamo dolazio, ali nisam primjeiivaonjihov pogled, ako se to smije nazvati pogledom.

Vjerojatno me nisu ni gledali. A sada mirno i bez

ikakva srama bulje, prate me ditavom prostorijom,ne ispu5taju me, progone me. Ranije dok nisu bilizainteresirani za mene, dinilo mi se da u prostorispred sebe gledaju razlidito, sv:rki svojirn pogledom,

onako kaho o tome govore vodidi: spojem davnog doba,

davnog lica i davnog kipara. Sada, bilo da je ispred

mene imperator, pudanin, Zcna, cliicte iz bilo kojeg

vremena, covjek iz bilo kojeg st;rlcZa, bilo koje dobi,

od mramora, bronce, kamena., gipsa, svi gledaju isto,

ni5ta im ne boji poglede i ne stv:rr:r poscbnosti.

Ujedinjeni pogled moglo bi sc rcr'i, neki pogled koii

fe bio prije ldpa, a bit ie i poslije njcga, kojemu su

oblik oka, ono okolo oka, dit:rva gl:n a, tijelo posudeni.

I on me, taj pogled, iako taho bcz-liian i hladan hvata

davnim plamenom bronce i kamcna. Pokrenula se daliina.

Letim, tonem, rastem, nestajem, bjeZim. Thknuta mi jeneka mradna todka u glavi i negdfe daleko otraga:

razbio bih bilo Sto i u bilo koie vriJeme kada bih mogao.

Sto Zeli taj kasni spoi vruiine i leda? Ne5to Sto je bilo

22

i pro5lo izvan jasnoie i nejasnoie? Vikao bih kada bi

krik a ne Sutnia prisplela sa svih strana bio niegov govor.

Ovako videm obratno, kao izdubena zienica, glas poslan

u kamenS usta, videm iz sjene koiu glava baca ravno i mirno.

U dubinski pogled bez vida zatvorila su se vrata.

Blag vjetar bogat li5iem ostao je vani i broii iasnim zvukom.

O Hermiona, liiepa kao sve odjednom, za5to me gleda5

tim pogledom? Doii iu kao Sto sam i obeiao, kao Sto

nikada nisam ni odlazio: za5to me tako gledaS i ti,

dobro zemaljsko biie? Imao sam lif epu pricu s iedva vidliivim

krajem, dije rijedi dok prolazimo perivoiem rastu,

cvietaju i venu, i opet rastu, cvietaiu i venu zaiedno

s nama: za5to me gleda5 tako, tim nepostoieiim pogledom?

Pomakni se, hao Sto se posliie zime pomide prolieie,

otidi kao Sto si uvijek odlazila, na sunce, u sunce, u kiSu i noi,

vrati se kao Sto si se uviiek vraiala u vid, mimo vida, o Hermiona.

I(OSARE

Na ntjesecu ljudi

koiarice prave

od osuiene trave

koiarice plave.

O. Manrleljitam

Blizu, daleko, ditavo vrijemc negdie se pletu ko5are. Ubolnicama, zatvorima, domovima, logorima, izgnanstvima. Trga

se liSie , guli kora, javlja se pomisliena i stvarna bolna vlaga, nemakorijenja da je zaliiedi. Netko dolazi, vraia se. Ne vraia se. Samo

plete. Ne5to broji. Dane, prste, cigarcte, BoLie namjcre. Znalismo, nismo, govorilo se, zaboravlialo. Svejedno. Ide se autobusom,

vlakom. Ostaje u glavama. Dogadaji se obezglavliuju. Glagolske

pasive ispravljaju, nisu u ieziku (haZu), treba da se zna tko, kada,

kako i za5to plete radnju. Ne5to clrugo. Tl:rZi se mislcie i nemisleiemiesto, vrijeme i okolnosti, pravi gramatidld oblik za slabo ja ioko, bolnicLl, zatyor,logor, lice kojc je izblijedjelo odsustvom. Atu su i na5e daleke z:ltvorene odi. Gutanje polovice slankamena(krivnie), jer nismo nauiili kakav ye preplet svjeZeg Siblf a Sto ga

vriiemc ve'ie za sebe. Siba Siba, a ruke ostaju u praznim rukama.

Neprestani hriZevi, usklici, vertikalni i horizontalni prutovi.SuzdrZana psovka kao molitva. Zid, ograda, preplet, ugriz. Ruke

pletu svoju ludacku ho5ulju od pisama, paketa, izyanta, iznutra,

iagodice tipkaju tijelo tude i svoje, zapleL na dnu. Prida. I(oSare su

24

otiSle po kruh, vraiaju se mrtve iz zelenih otoka. Mrvi se vrijeme

u sonetu (abba abba cdc dcd) i hvata u rimama prutova, strojevi

svijesti ie nas omek5ati u Zenskom vremenu, u sobama za sluge,

na5im pismima sebi, tebi. Hoiemo Ii pisati joS o nedemu iliumirati? Mi, robovi desne i lijeve ruke koje se sastaiu i ne

dogovaraju. I(ao misao u ielavu snu. Hoie li doii vriieme da

Siblje raste za svoje dobro? Neka se, ako se ne moZe drugadiie,

ludilo i bolest provode u vihorima, a sloboda u ru'Zi.IGo i

zxijei.d.a koja se danonoino komeSaju.

15

ZLICA

U nekoi crkvenoi kuhinji na Zlicama su napravili rupe kako

ih siromasi posliie iela ne bi krali. S tim Zlicama, odevidac kaZe,

teSko se jelo, a i izgledali su kao predmeti koii se rugaju. No ipored dovitljivosti izumitelja, mogu reii da sam od dasa kada sam

za niih duo duvenjem postao vlasnik jedne i da je velik broj

godina, bilo kako, bilo kada i bilo gdje, nosim sa sobom. Od tada

sam pozaboravljao i napustio mnoge rijeii, Iica, slil<c, misli,

imena, ali Zlicu ne. Naravno, mi volimo imati sviiet u svojoj glavi

i dZepu, a ja ga imam, i kada doclc do paklene buke, trcba li,

videm na niega, u njegovu centralnu rupu, njegov poku5aj da nas

niome hrani.

26

MRAI(

U njegovom potlsovnom ateljeu u Martiievoj ulici pitam

mudrog i Sutljivog Oskara Hermana Sto misli da ie biti posliie.

Mrak, mrak odgovarabez kolebanja. I doista, neke tamne boje na

njegovim slikama dine mi se dojmljivijima od drugih, hao da se

upravo u njima nakon svega nastanio. Medutim tu ga, buduii da

sam u galerijarna malo a na drugim mjestima slike mu ne vidim,

rijetko susreiem. ee5ie ga se sietim kada u krevetu pospan

dignem ruku iznad glave da ugasim svietlo. Mrade, mrade, kaZem

tada, budi blag njemu, meni, budi blag svima nama.

27

MAGARAC

I tako, u rijedima tradicije za magarca gotovo nema lijepc

rijedi. U razliditim zemljama i vremenima o niemu se govori kao i

simbolu mraka sa sotonskim sldonostima, znaku Sirenia neznania,

miestu gdje su se smjestili porok i obmana. On je tamo gdie iedovjekovo nagonsko, senzualni Livot: on ie sve ono za Sto sc

danas kaZe podsvijest. Tiebalo ic dini se dekati IGista da mu, kada

i dovjeku, donese spas od svega toga. Sve je navije5talo da ie se

tako i dogoditi. Prida ie uostalom i krenula tako. Magarac .ie uz

vola bio na IGistovu rodeniu, n:r magarcu ie on pred Herodom

bieLao u Egipat, na magarcu ul:tzit-r pri je rnuke u |eruz:llem. Sve

bi to trebalo znaditi da su magarc'cvc mradne sile svl:rdttne, da ie

sc njegova priroda od toga dasa vidjcti mirniiom, tolcrantrriie: da

ie podeti spas magarca, kao uostalom i dovieka. I(on:rdno, mislitc,

do5lo je vrijeme da magarac bude svcilr Zivotinia. Ali onda

doznate, ditaiuii sve o tome, da u ditavoi toj pridi to uopie niie

bio magarac - nego magarica. I(otncntatori to nagla5avaiu i vide

kao vaZnu razliku. I pri rodeniu, i za vriieme bi;ega u Egipat i u

)eruzalemu, kao i ranije u Bibliii - nikako magarac, magarica.

Zastupnicima duhovnoga kontinuiteta to omoguiuie da kaZu:

niSta se niie promijenilo, sve je kao i raniie. Magarica ie tu,

pono\i'no, prava suprotnost magarcu. ona ie simbol spoznaie,

poniznosti, mira, strpliivosti i hrabrosti. Stara daliina i razlika ieostala. Magarac je tiielo, magarica duSa. Obecani tas pro5ao ic

Z6

mimo magarca. Naravno nama se dini neprilidno par u vrsti

odvajati. Magarac i magarica u pridi o spasu morali bi iii zajedno,

u dobru i zlu, trebalo bi da za niih vriiede iste rijedi. Uostalom,

magarac je ionako samo potomak magarice. A1i, eto, razdvoiili su

ih nekada davno i onda su, gotovo neprimjetno, razlike ostale i

nakon najpresudnijeg dasa. I(ada se, dakle, o magarcu kaZe neSto

dobro, to uopie ne ide njega, misli se na magaricu. Bibliia i riiedi

koje dolaze iz nie govore uglavnom tako. Istina, pudka poboZnost

i pudka rijei ne pona5aju se tako, odvaianie i razlike ne uzimliu u

obzir. Na mnogim mjestima ni ma5toviti Srednii viiek. Tu, kao

Sto se zna, zernlja i nebo nisu pretjerano daleld. Zaniiln ie magarac,

isto tako i magarica, istovremeno i glup i pametan, smijeSan i

ozbiljan, puten i dist, poboZan i bogohulan, strpliiv i tvrdoglav:

sve u svemu, simbol uravnoteZenosti i dobrote, kao neko biie

poudavano u zenu. Thko ga vidi i Francis Jammes; u jednoj piesmi

jednostavnc poboZnosti on ie s niim do5ao u rai. Ako za niega

nema sreie na zemlii, za vierovati je da ie ima na nebu. Papini,

kao i ditav Mediteran, vjeruie u magardevu izuzetnost i ne odvaia

ga od njegove druZice, pa se ne zna kada ie riied o magarcu a

kada o magarici. A da i ne govorimo o |uanu Ram6nu fim6nesu

koji je u jednof od najljepSih kniiga o magarcu, "Platero i ia",izgovorio obilje toplih i jednostavnih riiedi kakve i zasluZuie

netko tko je na suncu upoznao muku i napor, i radost ltoia

nastaje izmedu muke i napora.

29

TAMNO

U ovom fe gradu tamno. Malo tamniie nego na drugimmjestima. Thko nam se dini. Naravno govorimo o dnevnoj tami.

Onoj kada le dovjek na prozoru, a ona je i unutra i vani. Ne znamo

obidno o demu se radi. Tko ima naodale bri5e ih. Zene i mladiiisumanuto peru glave, neka se glave vjetre, i neha misle na stabla,

i misle na misli. Prosto dotaldi smo ie, dotakla nas je. To je ona

tama koiu kipar zna kada radi odi. Thma oko odiju. Ona f e tu i s

njom treba radunati. Thma iz starih i novih casopisa koja bi svakog

dasa mogla zaboljeti. Th tama u tramvajima i na trgu, ali i uriiedima, u samoglasnicima pogotovo. Thma stvari i ona hoja

izlazi iz usta Zivotinja. Nema tclg prckidada da joj st:urcmo na

kraj ako bismo htjeli. I(ao Sutnfa nakon razvoda. Thl<o n:rs malo

dijeli od nedega (nicega), a ona jc ispod SeSira, njezina ncsigurn:t

vjera ostaje kada naglo stisnemo i ot.vorimo ruhu. Thma ulica i

soba, bolesti i izlf edenja. I kada nam netko blizak umre. Thma na

putovaniu. Thma budenja i rodendana. Umniji joj kaZu dobra

moja. A nije to lako reii. Ali moZda i ne zasluZuje drugo doli

lf ubav.

30

crNIENIexo

Aktivirala su se dna. Ona velika, ona mala. Ona oceanska i

ona dobro poznatih posuda. ona na koia nikada nismo mislili i

ona koja su nam uviiek bila pri ruci. Sva dna. Nadiru sa svih

strana oko nas, u nama, iz nas. Dolaze, odlaze, sto,e, ne midu se'

I(oriste svoja itakodalie. ViSe se ne pada, ne moZe niZe. Neie

valfda vrijeme, Livot, sviiet biti samo dno? Hoie! Sviiet koii se

moZe turnuti ispod vrata kao da ga f e na cesti ptegazio valiak'

DoSli su, dolaze dna. Veliko dno spavania i sna, ono dno koie se

uluklo u svako dno, dno dna na dnu s dnom. O, dno! Netko je

nekome dno, svatko je svakome dno, ni sretno ni nesretno. I(ako

vase dno? A mi: Otislo ie spustiti sve sto ie iznad, sa strane, bilo

Sto, bilo gdje, bilo kakvu protegu. otiSlo ie u riednike podloZiti se

svakoj rijedi. Magiia iza pada. Nema vise priie, neie se vratiti

poslije, tamo ie vei dno, glazbajedinoga tona. MoZe li se reii dno

Boga, dno neba? MoZe i mora. I(ao Sto treba reii dno glasa, dno

tijela, dno zemlje, dno kniige, dno slike, dno tvari, dno Zivotinie,

dno ludila, dno kiSe, dno pamienia, dno ulice, dno Zelie, dno

siroma5tva, dno odlaska, dno vatre, dno psovke, dno bilo dega,

dno svadega, dno nidega, dno, apsolutni tlocrt.

31

MILIMETRI

Vriieme milimetara. Svijet ih je krcat. Nekamo ste se uputili,ne5to ste rekli, otvorili ste odi. Milimetri, milimetri. ReZete luk,

spustili ste se liftom, plazite u gmazovima. Milimetri, milimetri.

A negdje na drugome mjestu, u visini, u vremenu trajnoga ljeta

apstrakcija, sjai i prelet. I doista, Sto udiniti? Sto popiti, dime se

namazati, kako se hraniti, kakve vjcZbe izvoditi, koliko puta na

dan?

J1

I NASI PSI

I na5i psi su gladovali s nama, gore od nas, ne shvaiaiuii

naravi vijeka gledali su nas u usta i onda kada su u njima nastaiale

samo nuZne rijeci. I mazgama su se rebra pribliZavala teretu Sto

ih ie tio. Nikakvim Zivotinjama, dak ni mi5evima u praznof kuii,

nije bilo lako. Nevolfa je temeliita, ima svoie milimetre, i milimetri

svoje milimetre, zarzmu otok do naisitniicg diiela, Zivo i neZivo,

tijela i pokrete, pokrete i njihove moii, putuiuii sve stiSaiu i

zavlada Sutnja. fednom kada budes govorio, kaZe mi lastavica

priie nego Sto odleti daleko, jednom kada budem govorio, l<aZem

psima, mazgama, koko5ima, mi5evima, kamenu, svakoi travci i

liudskom stvoru, jednom kada budem govorio, nitko neie ni

znati, govorit iemo skupa.

33

2.

OGRADA

Dolazeii u posjet vidio sam veliku rupuna Zidanoj ogradi du5evne bolnice i pomislio

kako nikada neiu biti tako neito potrebno,

otvoreno i utje5no. IGoz mene neie nitko uiiniti izaii, nisam okrenut istovremeno na obie

strane, unutra i vani, ne dekam nikoga.

Sto rn* ja prema jednom obidnom prolazu

kof ega su Zelje nedopu5teno napravile ,

koiega Lelie odr'zavaju i ni trenutakne ostavliaju samog? eak se i kos

izgleda s visoke grane sprema

proletjeti kroz njega.

37

SAN

San. fedan se zlodinac gubi u moiim riiecima.

Ne vidim ga. Na tlu ciieloga grada

umnaZaju se koraci. I(oraci medu koracima.

TeSko disanje, ispraznost plodova.

A onda BoLia amnezija kao takva, total.

Na iedno lice bili su pali glagoli straha,

sada su se vratili odalde su do5li.

Smirilo se javno jutro, uvenuo zid.

Njegovo srce kuca na velika otvorena vrata,

kaZe se svemir. Dobrodo5ao, dobrodo5ao,

neka se nesreia odjene onako

kako se pristoji svjetilici.

38

PRIZOR

I(ako se andeli nehotidno, meko i neprimjetno

sluZe povrSinom. ICize, okreiu se,

kao da znaju kamo, kao da ne znaju,

kao da to uopie nije vaZno.

Na krilima im proljeie i jesen.

Pa taj lagani zrak koji ih prati,

lijep izum svih smjerova.

Na svijetu nema uglova.

MoZe se zatvoriti i otvoriti odi,

poigrati se svijetlim i tamnim,

prostor je otvoren i nevidljiv,

grane i stabla su na rubovima,

zvukova je malo.

Mogli smo imati blaLe majke,

uvidavnijeg i zaboravljivijeg Boga,

mirniiu liieru i desnu stranu.

Thko izgleda.

Bili smo blizu nekome, nidemu, svemu.

Ima ti5ine, jedva dujnog koie se pamti,

neizgovorenih rijedi, okruglih misli.

Bili smo na dohvatu tiiela i nfegova zaborava.

Thko izgleda.

39

ZEMLJOPISNA SIRINA

Neopazice stigla je Afrika. Rasprostrla se

svuda gdje su bila na5a djetinjstva. Difelili su

obrohe vulkana kao Sto se dijeli grah, gutaite.

|eli smo i nismo jeli, uglavnom tonuli smo

u svim pravcima.

Gorila je sila teZe, dula se glazba.

Rijedi su bile, ako ih je bilo, tamne,

jedva dujne, hiSne,

vidjela se pudina,

njezino ludo zlato.

40

MIESTA

S nekog mjesta

Bog se vidi,na nekom duje,

na nekom deka,

na nekom mu se govori.

Gotovo nikada se na jednom mjestu

istovremeno (tko ie znati za5to?)

ne zbiva vi5e od jedne radnje.

Ali ima mjesta na kojima se

Bog ne vidi, ne duje, ne sluti,

ne deka i na kojima mu se ne govori.

Izrszetna su i rijetka takva miesta,

a tako su potrebna liudskom srcu.

VRATA

I(ako su velika,

dvrsta i teska

vrata crkve.

I kako tamna.

|edna tamna boja

preko druge tamne.

Da sam kukac

i da slucajno

na njih sletim

kako bi me se dojmila

i Sto bih pomislio,

pitam se.

42

SOBE

Ovaj grad rasporeden po brjegovima,

dolinama, poljima, uz rijeku

ne mide se. Ne kani se micati.

U principu ne. Thko stvari stoje.

On ima aute, automobile, tramvaje,

Zeljeznicu, uspiniadu, avione.

To da. Tko hoie moZe otputovati,

vratiti se i ne vratiti. I(ako Zeli.

Ali grad ostaje. Osobito sobe.

Njih ima na tisuie. Razliditih.

Punih, praznih, ovakvih i onakvih.

To ipak niSta ne mijenja. To Sto

je u njima i Sto ih ie mnogo

ne moZe niSta promijeniti. One su

u biti prazne. Same, odsutne i prazne.

Te tisuie soba koie se ne mogu i neie

pomaknuti. Ni utje5iti, moglo bi se

reii. Sto su ti izlazi, ulazi, vrata?

Nista. Sto s.r ti desto mastoviti

ptozori, otvoreni i zatvoreni, mradni

i svijetli, okrenuti na sve strane

kao da oduvijek vapiju spas (zrak)?

43

A uostalom, kao da liudima i psima

govore ne odlazite, ne ostavljajte nas

na razliditim visinama, nizinama,u podrumima. I doista, Sto god mi dinili,Sto god unijeli i ostavili, te5ko je

iz soba izbaciti podetnu namjeru: da smo

prazninu doSli iskoristiti, a nismo znali,nismo uspjeli, nije bilo moguie; prazninai nakon svega ostaje praznina, tuLna, sama.

Ali Sto smo drugo mogli?

GLAVA

Moja glava je u mojoj glavi. U svojem

obliku i funkcijama. Treba li moja glava

pomoliti glar,rr iz moie glave? Tieba lida ostane samo glava u svojoj glavi?

Ako ostane tamo, onda je tamo ostala

zatvorena, mutava, sama u sebi, pusta,

glava u glavi, s glavom na glavi. )adna

glava. To sam vidio kod Zivotinja. To

kako njihove glave ne izlaze. One su

unutra, pitaj boga gdje. )a sam Zelio

da moja glava izade iz moje glave.

A i nisam Zelio. Sto je razumljivo.

Bilo me strah. Ako izade, tko zna

Sto ie joj se dogoditi, kako ie se

vani snaii. Thmo unutra je sigurna.

Ako ne izade, ona pak nije iza5la.

Nairadije bih da izade i ne izade.

Da to nekome kaZem, on bi se samo smijao.

Iako mislim da i on vjerojatno misli

kako bi bilo dobro da i njegova glava

izade i ne izade, ali ne zna kako bi

se to moglo dogoditi, kao ni ia. Oblik se

duva oblikom, sam sobom. U redu, u tojbesmislici je ne5to utje5no, iako je

istina o obliku zapravo istina o oblicima,

preobrazbama, o mijenama, pa se dovieku

malo zavrti u glavi, ali naravno, glava

nije obvezna da donosi zaldjucke

kada o sebi misli.

46

ZAPIS

I(ada se profesor i kniiZevni teoretidar Vladimir Biti vratio iz

Njemadke pridao mi je doimove s toga puta. Vas sam se sietio,

rekao je, kada sam bio u rodnoi kuii Goethea u Frankfurtu. Thmo

do Goetheove spavaie sobe postoii soba u koioi je boravio jedan

ludak. l)zeti i uzdrZavati iednoga ludaka, to ,e u to doba u takvim

obitelfima kakva je bila Goetheova bio obidai: imati svoga psa i

ludaka. Biti nif e obja5niavao razloge toga dina, zaSto se ta soba

nalazlla upravo do sobe mladog Goethea, a niti i5ta drugo, kako

sam odelcivao. Pustio ie da se u tom dasu moia neobaviie5tenost

time bavi. Nije rekao ni za5to se ulazeii u tu sobu sietio mene, Sto

ja u toj pridi radim. Bih li ia, doslovno i preneseno, da sam u

moguinosti, trebao drLati nekog ludaka, za dobro poeziie i du5e; je

li ga ludak podsjetio na mene, pa me dodiielio niegovom podrudju

mraka i iracionalnog; ili ie mislio, iz onog Sto je od mene ditao, da

le to moja tema - to, dakako, nisam mogao pogoditi. Razloga ie

bilo da se u tome smiestim bilo gdje, a i u sve odiednom. Ipak sam,

dok ie Biti govorio, a pogotovo kada smo se rastali, mislio u kojoj

bih se inadici najradije nasao. MoZda bi bilo normalno reii u sobi

izmedu, da je takva postojala. Medutim, iako ie niie bilo, bio sam

u toi nepostojeioj sobi, izrnedu Goethea i ludaka. Ali ipak, i to

treba reii, blii.e zidu ludaka. Sve Sto sam imao i imam bilo ie do

tog zida. |er, u jednoj ie sobi, dak i tako rano, bio netko tko hoie,

moLe i vlada nad neprilikom, a u drugoj netko kome ie uskraienogotovo sve, tko je sasvim nemoian. Goethe, istina je, zadivljujesvojom svjetloSiu, ali na drugoj se strani, u tom nejasnom mraku,tako se dini, rada dusa. Izmedu sabranih djela i sabranog mrakate5ko da se moZe dvojiti. Ne samo da je On moj brat, on je i viSeod toga. On ie moj drugi, ali i moie disanje. Dodirujem gaiznutra. U svojem koraku, snu, Sutnji. Vodim ga kamo godkrenem, k svemu i svemu pojedinaino; on je moj konj, stablo,kamen, kozmos, misao koja ide do prvog ugla i ne moZe dalje ,

zbraianje prstima, jedina priia, njeZnost prema bilo kome i bilodemu itd; on je meni, kao i svakom obidnom dovjeku, moj genij,moje "bitno zdravlic".

48

TA POIAVA

Th pojava oSiSanih glava. MuSkih, Zenskih, starih, mladih,svakakvih. Ima lifepih, osobito Zenskih. fedna izuzetna erotska

polcetna skul ptorsk a izlo ib a. Antiromanti dna a romanti dna.

Okrutna, okrugla, blaga. Sva poniZenia djece, zatvorenika,kriminalaca, vojnika, nastradalih, tifusara, logora5a, izdajnika,

preljubnica, neviernika, osudenika, osoba u zbjegovima, u

domovima, na radnim akcijama, prisiinim radovima, u

uboZnicama, sjemeniStima, ludnicama, bolnicama i drugih koje

su Si5ali moini da bi ih dovcli u red, ponizili, kaznili, pripremiliza smrt, sada kao svako podsjeianie, nostalgija i invcrzija imajune5to od jadeg parfema, i mi ne znamo je li to, te oSiSane glave,

uvreda jakima, slabima, onima koji su Si5ali, onima hoje su Si5ali

ili smo upali u nehi velild i nejasni turistidki val, blagi laveZ.

49

I(OSA

Na bezbrol fotografija vidimo kako starom Ezri Poundu kada

se iz ameridke bolnice 1958. vratio u Veneciiu kao sumanuta

raste kosa. I(ao da ne5to hoie, kao da neSto Zeli, kao da se njorne

ne5to ocituje: Sto? Izgubila je boju, siaj, Zivahnost; izgubila jc

moZda sve; raste iz glave, ali i joS odnekle, iz neke proSle i buduiedubine, iz neke velike rijedi ili besmislice; odakle? Sto 1" to Sto iojtako kasno daje snagu i brzinu?

Sjeo je u lijepi kincski stolac, za kavanski stol, stoji, hoda,

Suti, praveii figuru prstima govori, a kosa nc popuSta, ni snom ni

budno5iu ne da se smesti. Monolog, dijalog, ili netko drugi

njome upravlja? Prateii korak, godine, pro5le dogadaje, Veneciju

oko sebe, trebalo bi da pada, da se preda (koliko uzaludnih

prolieia); starcima kosa, ako joS postoji, prilazibliie, smiruje se.

A ona, r:rste li, zaboravivSi se, joS iz rimskog kaveza i bolnice?

I(azuje Ii posljednf i kantos koji nikada neie napisati? Onaj

kantos koii ie podeo kada je glava izgorfela i kada jc plamcn

zapjevao iz uspomena; jer plamen ne grijeSi: nema zauvijek

ugaslih svjetlosti, i pepeo je svet. Gledamo, popadale su riiedi i

brojevi, iznad odiju kosa ie otvoreniia od vida, vlati trave su veimalo na nebu; na nekoj godini svjetlosti, godini mraka i svjetlosti

iznad Svctoga Marka.

5A

VULI(ANI

Ah, kada su vulkani bili mladi. eita*o, ponovo se s Vezuvom

neSto zbiva. Prvo crni dim, a onda lava, spora, bez posebne

snage. Strudnjaci umiruju, budite spokojni, lavu moZemo pratiti,dak i zaustaviti, vi5e slidi na uspomenu nego na neSto ozbilino. Idoviek ne zna, bi li se radovao ili Zalostio. Odito, proSlo je,bar za

nas, vrijeme vulkanske romantike, kada su sjaj i bijes iz dubine

mislili na nas i mi na njih, kada ;e Plinije bio Mladi, a Empedoldo

Ziv. Ne5to se u izmjeni energija promijenilo. Nismo viSe prildjudeni

na vulkane. BlaZeni trenuci u kojima smo vrh svakoga veieg brda

gledali sa strahom. BlaZen ta, strah, razliilt od podmuklih,

nevidljivih i nepoznatih strahova koji nas tresu.

5l

TO.IG

Ni prazne ni pune, ni vidljive ni nevidljive, ni glasne ni tihe,

nigdje a svagdje - samo su todkc svete. Upravo one pljuSte u

p5enidnim zrnima, prave Sum i stvaraju hrpu, kao i ove riiedi koje

o njima pi5em i kojima na kraju stavljam njihovu todku.

52

VOI(ATIV

Malo vi5e vokativa eto, to bi mi trebalo. Dolazi prolieie. Bilo

da se radi o pticama, bilju, djeci, Zivotiniama, kniigama, 1)udima,

zraku i bilo cemu drugom, to je vrijcme vokativa. Stablo ie tako,

aho ga pogledamo s male daljine, puno vokativa. Ulica takoder.

):r sam pak, Sto se vokativa i uzvika tiie, u posliednie vriieme, tt

prilidnorn manjku. Pogledam taj svoy avijarij i vidim, gotovo ieprazan. Nc mislim da bi mi ih trebalo mnogo. Ionaho naideSie ne

znam Sto bih s njima. Ali bilo bi ih liiepo imati bez obzira na

moguinosti i Zelju za upotrebom. S vokativom u glavi, u blizini

jczika, dovjek se osieia bolie, spreman ie . A aho ih upotrebljavamo i

u tuzi, i ona ie lah5a, protodnija, manie sama. Zato rnolim Boga

cla mi, u ovim d:rnima kada daie, udiieli malo viSe veselih, tuZnih,

sjetnih, mirnih i ne znam svc kakvih vohativa. Ako to ner udini ne

7.n:lm kako iu mu se obratiti.

E2

I LI)EPA I RUZNA

I lijepa i ruLna, i ni lijepa ni ruZna, i jedno i drugo, i ni jednoni drugo, i mogla bi u Ijepotu i u ruZnoiu, i ne bi mogla ni u Ijepotuni u ruZnoiu, buduii i liiepa i ruLna, i ni lijepa ni ruZna, i jedno idrugo, i ni jedno ni drugo.

54

FOTOGRAFIIE

I(aho su ljudi na fotografiiama liiepi i sretni. IGda ih ie vi5e

i kada su sami. Pogotovo kada su sami' Dodu iz daliine ako su

daleko, dodu iz dubine ako su duboko, poiave se na povr5ini,

stanu trenutak, onai trenutak koiega ncma, nasmiiu se, prebace

nekome ruku prcko ramena, prebace sebi ruku preko ruke (tu

smo), prije utapania, poslije nesreie, u raiu, rai postoii' Aonda se

vrate, daleko ako su bili daleko, duboko ako su bili duboko, ne

duje se vise smijeh, odmorila se siena, izdvoiila se redenica od

drugih redenica na apsolutnoi povr5ini, trenutadnoi, crnoi i

bijelol, bijeloi i crnoi, suha voda, suhi zrak, ni5ta u cipelama,

ni5ta.

55

BOIA Z\DA

I(onadno u gradu, onome njegovom dijelu koji se nijernijcniao nekoliko stotina godina. Zatvorenih odiju znam gdJe.

sam i kamo (u. Za nekoga bi taf zatvorski poloZaj unutar zidinamogao biti onespokofar.ajuii. Za mene je razlog za radost. Tiiulaza u grad, mno5tvo ulica, trgova, silazaha, uzlazaka, pogleda;sve znam kamo ide i hako se vraia. Niita nepoznato i neizvjcsno,malo moguinosti zabilo kakvu slobodu. Upravo to mi treba. Neda vodim grad, nego da grad vodi menc. Uostalom taho je igraden, da smiruje i daje sigurnost. Zato su se tu i mogli pisatisoneti i pjesme s podecima i svr5ecima koji zvone. Grad u moj<tj

glavi i grad mojih koraka nc razlikuje se. I(ao u usli5anoj molitvi,sve Sto sam dekao i dodekao sam. Opoj poznatog. Prcostajc mijedino reii hvala. Nisam do5ao otlrrivati. /edan utorak i detvrtakiz tisuiu utoraka i detvrtaka. MoZda ie to u meni umor i potrebaza spokoicm. NiSta neka se ne rnijenfa, sve neka je na svome

miestu. Prihvaiam. I(ao Sto Skolika prihvaia oblik i Zivot prethodneSkoljke: da bude opet izuzetna i lijepa, kao sve one r:inije zajedno.

Apsolutni trenutak. Nar:rvno, govorim i o zvonima koja dujem,

stepenicama koiim:l se penjem. Govorim o citavome gradu.

56

1.

Suve

USli smo i reldi Sumo vodi nas.

I ona nas je vodila. Ifupili smo i

nakupili lijevo, desno, ravno i oblo,

sve u iznenadne tamne usldike.

Thko mora da ie na srednjoi zviiezdi,

tako mora da ic u obilnoj kiSi,

tako mora da jc uvijek i svuda'

Tko je u5ao deSlia ga gornia strana,

ima ravnomieran ritam, pouzdane mjere,

slaZe mirne i nemirne rifedi na

jedno i viSe nepoznatih mjesta.

Hrani ga poreme(ai, grize, miluie,

zatim pu5ta.

59

BOSQUET

Bilo je teSko odekivati da od udaraca kojisu padali sa svih strana, i od kojih se

bilo nemoguie braniti, pocnu pfevati ptice.Ali bilo je takvih godina, bilo je takvihdana i jutara. I(oliko njeZnosti, BoZe mojlPodignes pogled, digneS granu, napraviS korak,zaLelii, i evo ih, jedne po iedne i u skupinama,pjevaju, lete, letc i pjevaju, ima ih i nema.

Nije se moglo znati gdie su, odalde ie i kako.Buduii su jednom, ne tako davno, doletjeleniotkuda, sada su gorc i dolje, tamo i ovdie,vidljive, nevidljive, glasne, u tebi i iztan.BojaZlyiv usred Sumarka, ti bi zastao,

obradovao se i stavljao let i pfev unejasan mrak Sto si ga sobom donio.

Mrade, mrade, tamni zra(e, slijepa posudo.

I za das, kao u pridi, udalf io bi sc od zla,udaraca, bijesa, osvete: kao da si usnuo,

odmorio se i probudio na distini s nebom.

|ednom kada budeS mogao, kada odraste5

i bude5 znao pisati velika i mala slova,

napisat ieS, mislio si tada, malo pismo,

60

svega nekoliko rijedi, moZda nioi, niemu,

a moZda njima, i svima daleko. Reii ieS,

Zao mi je Sto sam ih uznemirio, Sto sam

ih pla5io, Sto sam ih zaposlio da i

ne znajuii tjeraiu moj rani mrak.

61

IEDNE NEDIELIE

Jedne nedjelje u travnju,u blizini Zeljeznidke stanice Borongaj

pojavio se ispred nas zec.

Zaustavio se, mirno nas, radoznalo gledao,

vagao, tako se dinilo, na5e postojanje,

i poito je vjerojatno (dekali smo ishod) naSao

da nije ni te5ko ni preozbiljno, poletno je, treslesu mu se u5i, pretrcao prugu.

62

PLODOVI

Dok smo kupili plodove

(ugibale su se grane,

tek se javljala misao)

demu se sve na5e noge,

ruke i odi nisu pribliZavale?

Stabla, djeca, skroviSta, dobra i lo5a vremena:

bio je to okrugao Livot. Zemlia se vrtiela sporo,

kao da netko od nas, ier bogova io5 niie bilo,

drZi ruku na njoi. Brijeg se peo i silazio,

ravnica se prostirala. Mi smo hodali, trdali,

valjali se. Nekada sve to odiednom.

Neki temeljni obuhvat.

I sada kada se spomene plodove

z.avrti nam se (kaZe se) donia du5a,

dode vriieme u kojem se sretni, nesretni i umorni

mogu odmoriti i zaspati.

63

Znvron

Mno5tvo malih zvukova

mrve se, nestaju, ponavljaju.

Tu su i viSe nisu, i da i ne.

Tisuie rijedi, svaka posebno,

padaju po kratkotrajnoj pameti.

Tutti li miei penser parlan d'Amore

romori vriieme i polaZe sitne

okomice jednu do druge: nekada

ncpostojeie sada nestaiu.

64

SLAVUI S KOVANICE

Slavuju s kovanice, iz ruke u ruku

neie5 poletjeti i zapjevati.

Eto prigode da izglacan i sjajan

staniiS ime u suhu hiSu, pusti zrak.

Ide dovjek, ide kuia, ide zeleno uz rijeku,

pravdom istodobnosti traZe nebo

u drugom glasu, na drugome miestu.

Nekoliko dudesa potrebnih a nezapodetih

deka na sebe. Ona ie se dogoditi.

Thkva je snaga rujanskog iutra.OsnaZuie ogani dogadaia.

65

VRAPCI

fesu li vrapci zaostali iz raia? Vjerojatno . BoLe, koliko

odsustvo misif e! U kro5nji ispred prozora broiim ih trideset dva,

zatim dvadeset osam, trideset pet itd. Vrte se, preliieiu, izmidu

oku. Nekada jednoga izbrojim dva-tri puta, a nekada nikako. I(ao

da se igraju sa mnom. Gdie ie oblik, podmeiu mi cvrkut (kaZe se

Zivkanie), male vrtloge zral<a, vlati sjene, radoznalost. A onda

kada je kroSnja puna toga Sto su donijeli i napravili, bez ikakvc

pripreme i najave odlijeiu. A moZda to i nije odlazak, ta krat.ka

putanja, nego samo dolazak na drugo mjesto, negdie u blizini'

56

KOS

I(os. Gledaiuii ga piSem sebi pismo u zatvor, u bolnicu, u

tjeskobu, u vrijeme u koje iu kad-tad doii. I(os, kos pocinjem

radosno. On, vjerojatno prepla5en onim Sto bi mogao duti,

odlijeie u neku kloSnju u koioi nema nikakve misli.

67

PTICA

Gotovo svaki dan prolazim pored izloga u DeZmanovoj ulici

u kojcmu su male glinene ptice , onakve kakve su se nekada vidale

na saimovima. U velikoj sam napasti da udem i kupim jednu,

odnesem je kuii i s vremena na vrijeme puhnem u nju, a ona

zapieva.l{azao bih ioi pjevaj, pievaj, dobra moja, zimsko je doba,

tvoje su Zive drugarice ionako posustale. I onda bih se podeo

brinuti o njoj, gledati je, kako to ptica pievica i zasluZuje .

68

U VRTU

Citavo jutro ptice lete iz svoje boje, svoga obliha i cvrkut:r u

svoju boju, svoj oblik i cvrkut. Nekada dasak stanu i odmore se u

svoioj boii, svomc obliku i cvrkutu, a onda opct lcenu u svofu

bofu, svoj oblik i cvrkut.

69

VISINSI(A

Imao sam sedam godina, uskoro iu imati stotinu,

ne znam Sto djeca traLe izmedu grmova,

ne znam Sto sam ia traLio, jedan drozd bio je tamo,

moZda zastao u letu, u svom domu na grani, u ti jelu,

bilo je iutro mnogih jutara, bio je dan,

bio je dan svih pro5lih i buduiih dana,

kada sam se pribliZio fijuknuo mi je iznad glave,

uletio mi je u Livot, u glar,u, u moju visinsku glavu.

70

AERODROM

Neki rnoii znanci povremeno odlaze na aerodrom

gledati kako avioni poliieiu. Nikoga ne dodekuiu,

nikoga ne ispraiaiu, iednostavno odlaze dekati

kada ie se velikc i te5ke naprave svladav5i

te7-inu dignuti i nestati.

Drukdiie redeno, dolaze da ono Sto oni Zele

netko ili ne5to udini umiesto niih.

Napu5taju mala gniiezda u sobi, na ulici,

u nesreii, u kniizi, u neciiem srcu;

ostavljaju kuie i livade koie ih prate

s liieve i desne strane, prerlaze riieku,

uvaljufu se u datum s koiim ne znaiu Sto bi;

u njima se jedan grad poloZen na svoiu sienu

te5ko izvladi iz sebe, i oni iz niega Zure

prije oluie, prije nego se spusti magla,

prije nego Sto dode do nchog kvara, nesreic,

nepredvidenog dogad aia, Poiat a;

jer, dogodi li se to, bilo Sto od toga,

od odekivanog (visine, uzbudenia, uzleta

i slidnog) neie biti niSta,

oni ie se polako, te5ki i neveseli,

vratiti tamo odakle biiahu bili do5li.

71

SAN

Tmurni dani, listopad,naradile su se piele, naletjele,svirale su predio, vlat po vlat,doticale pelud s poietka svif eta.Sada, zamotale su letove, skupile Lamc_tr,

zatvorile se na skrivena mjesta, u moju glavu.Poznaiem svoju pohlepu da buclem u neiijem snu,cim doznam da netko negclje spava krenem i mislimevo blage prigode za zaiedtti(ku tamu.

7'

VRT

Tko na jastuku ima vrtsanja s obje strane. Raste i buya

golemo li5ie. Tko na jastuku

ima vrt u glavi gubi glavu.

Idi, glavo, idi. Tko na jastuku

ima vrt sluZi tom vrtu danju i noiu,zelen i bez idega svoga.

EI(SPOZICIIA

Broiimo jaja crna i biiela,

u njima piliie crne i bijele.

U crnim jajima piliie bijele,

u bijelim jafima piliie crne.

Thkooniimaimislimo,o crnim jajima mislimo bijelo,

o bijelim iaf ima mislimo crno,

zabune nikakve ne moZe biti,slika zna Sto s dime ide.

Pa kada jednom izadu iz iaia,iz crnih laia piliii bijeli,iz bijelih jaja piliii crni,

crni ie se pojaviti daniu,

bif eli ie se pojaviti noiu,crni ie pijuknuti bijelo,

bijeli ie pijuknuti crno,

crni fe ldjucnuti bijelo,

bijeli ie ldiucnuti crno,

crni ie gledati bijele,

bijeli ie gledati crne,

crni ie iii bijelima,

bijeli ie iii crnima,

crni ie volieti bijele,

bijeli ie voljeti crne,

od crnih yaja bijela,

od bijelih jaja crna:

jajima nikada kraja,

jafima crnim,

jajima bijelim.

75

TAPIR

Papir tapir,

papir tapir.

I(ada sc tapirumori od papira,

njega crnog, brzog,

maznog i miroljubivogvegetariianski vjetar tjcrada izade noiu i svojimproduZenim ustima traZi,istraZuje, pretraZuje

ono Sto je zeleno,

svjeZe, skriveno.

Thko se razigrava,

trdi, zastajkuje,

povremeno glasa,

sve dok ga ne otjera

prva iutarnja zraka.

Po danu pak

spava u Brehmu.

76

JESEN

Miri5u dovezena drva.

U prasini vrte se vrapci.

[oS fedna iesen.Kasno ja, njegove rijedi.

77

CVRI(UT

Nekoliho puta dnevno u kro5njama ispredmoga prozora skupe se desetci, moZda stotinevrabaca i stvore neopisivu graju. Najvi5e ihje u popodnevnim satima kada nestaie dan.Cvrkut, neka vrsta zvudne tapiserije, tako jegust da se dini kako se kroz njega ne moZeprobiti nikakva misao, Zelja, proiekt.Pred tim veseljem, ZivahnoSiu, dovjek posustaje,zvukovi su ga prekrili, uvuldi u nel<u sredinu,moZda srediSte, zeleno, zvudno i zradno.I tu, na podetku, usred i na kraiu dana,u svemu u demu me to zatite slutim i mislim:Evo napada, invaziie, nema mi spasa.

Iz stotine grla i kljunova (spojcva grla i

kljunova) ide, leti pohod, vesco, krilat, neiasan,iz nekog sviieta koji je tako blizu i takodaleko da vjerojatno granica i nc postoji.Do5li su, cvrkuiu, odletjet ie, a ipak je tonapad potpunom drugadijoSiu, odnekle gdje nasnema, nedim Sto nas ne dodiruje, ne zna.Neopazice neka neodredena, lagana vrsta straha,obilje neiega Sto je na nas upravlieno i neie

78

nas mimoifi. Ni5ta nismo mislili, htieli,

ni oko dega sc nismo posebno trudili, nastojali.

Ali kasno je govoriti u to Zivkanje, kasno

je pravdati se. Niihova jebezbriLnost beskraina,

na5e rijedi mulde, zatvorene, tihe, nikakve.

Ova ie nas zvudnost nadzvudati, odzvudati,

prezvudati, prozvudati, ozvul<ozvudati.

Uzdici ie se malo iznad zemlje, tu, tamo,

ne visoko, ne daleko. Fino, krilato, prpo5no

oruZje oZuika. Dolaze, prolaze , odlaze ,

zbraiaiu se, mnoZe, dijele, nadvisuiu

pred mojim odima. Nikakva razloga za ushit.

Moj prozor i ja upali smo negdie,

ne znamo todno gdje.

79

PIENA ZLNIA

Ifutije, noZevi, sitni predmeti, minerali,poStanske marke, biljeZnice, svijeinjaci,stari novci, porculanske ovalne slitice,oblutci, kornjaie, usputno cvijeie, plodovii tisuic malih besmislenih predmeta mirnoleZe u donjem svijetu, odmarajuii se odnekoga tko ih je ostavio ili zaboraviou blizini moje ruke i oka. I fa mislimkako bi bilo, u dobroj prilici, ukrastinekog od njih. Ukrasti, skriti, odnifetiu neku sobu, ladicu, policu: da se ahtivnoupletem u njego,v,u sudbinu. Ti"ebao bih toudiniti, jesen je, ove godine nisam niStaukrao, posljednji je das za mali uZitak.Uslroro Ce zima,lo5e vrijeme za kradu.Morao bih. Dijete se u meni smanjuje,a onda opet raste do dasa kada naiduhrabrost, brzina, radost. Ifutija, lcnf iga,

mineral, sitni predmet. Skupi, ukradi,nestani, odnesi ga iz tog izmiSljenog

mjesta s nekoliko stotina sjena u drugisvijet i druge sjene, kaZem sebi.

80

Ukradi za sve ono Sto su ti ukrali i ono

Sto ioS namjeravaiu, ukradi, svakako ukradi.

Oko tebe nema nikoga. Uzaludan predmet,

ili Sto je vei, izgubljen na rubu vrta,

parka, putovania. Ukradi. To u stvari i

nije krada nego njezin znak: mineral koii

ie doZivjeti preobrazbu i koji deka da ga

izvudes i pokloni5 dogada)u. Ukradi.

Ako to ne udini5 sada, neie5 vi5e nikada.

A koliko takvih osamljcnih stvari nisi

ukrao i sada ih vi5e nema, nestale su u

malim crnim rupama, potonule zauvijek.

I(ada to dini5, kada ukrade5, uviiek si

malo netko drugi; predmet te mifenja,

predmet se mijenja, kao na proputovaniu

sve se zaigra u zraku. |edan, dva, tri:

ukradi. BudeS li se samo malo dvoumio, iedanie vlak proii, nestati, drugi neie doii,

a ti ie5 dignuti pogled, ucinit Sto

nisi smio, i duti glas, neko visinsko biie

koje ti se ruga: Evo njega koii Zeli i

traZi prcdmete: siromaSe, gu5teru, neie5

letjeti, govoriti, donja strano zbilje,

noina kiSo koja upravo padaS...

Malo u strahu, malo u krivnii, polako i

nerado napustit ieS prcdmet, izdati ga,

81

ostaviti tudoj ruci izvan prite rajskoga

vrta i biti odjednom filozof , vjernik,zakon pisan na ozbilinome miestu, osoba

pohlepna na buduinost, obidan slijeddogadaja, ulica sa sjevera.

82

JEDNOM I(AD

)ednom kad budem staklar, kada na mene dode red

da imam takvu radnf u sa svim Sto ioi pripada

(treba li reii joS smo u razdoblju obrta, oko kuie

su kro5nje i cvrkut?), puhat iu oblike slidne glavi,

gledat iu kako nastaje staldo, gledat (u zral<,

mislit iu staldo i zral<'. neSto ie se veliko zbivati.

Tko hoic neka pride kao Sto se u daSu ulijeva vino,

kao Sto u poslijepodne dolazi blaga misao.

I(ad jednom budem staklar sa zatvorenim odima i

rukama na jednoi i drugoj strani stiienke, pa kada

stiienki vi5e ne bude i ja buclem spreman ostati i

otiii na vrh, podnoZjc i bilo kuda, reii iu svijetu,

sada vidiS, dobri moj i ncproztrni, Sto smo i gdje smo.

l(ada budem staklar, rileka u toku, ptica u gniiezdu,

pogled na svakom rnjestu, vriieme za glazbu, prigoda

za Sutniu, kad budem duSa, svakakva i nikakva du5a,

puhnut iu kroz staklo ditav okrugli dan.

83

FEUDALNA DUSA

Feudalna duSo. Ovdfe si, i malo dalje.

Vidimo te i znamo. Nekada ti zavidimoa nekada ne. Ipak, uglavnom da, i sve viSe.

Dva mjesta dobitak su i za vjetar. Thko i ti,ako neSto izgubiS ovdje, ZuriS i to nade5 tamo.

Gledali smo te nedjeljom. Potrebno je mnogo sreie

biti sunce . Visoke su u5i za sovin dobar dan.

Da si ga slijcdila noiu ne bi ga na5la,

zaboravljala bi ga i zaboravila. Daj, nepostojeia,budi uz nas, uvijek ie5 ionako odlaziti.Papiri lete, lcrunu misli nose, zatvorenim

odima osvoiila si kulu i zaplakala,

kako je bilo pisano.

84

4.

GDJE SU

Gdje su odjednom nestale Lene? Do priie nekoliko trenutaka

bile su tu, gledale Zivotinie, govorile, tresli su im se rukavi,

pohlepno su gutale zrak; takva je glad, visinu treba poduhvatiti

odozdo. A sad su nestale. Skupile su djecu, te male kotrliaiuie

samoglasnike, i oti5le. MoZda bhzu, moZda daleko. MoZda se

vrate odmah, moZda posliie, a moZda i nikada. S niima, sa Zenama,

tek Sto jedna prida podne, druga se sprema, tko se nade izmedu

mora se obratiti Bogu, dai BoZe obilie zral',a, odaravaiuie riiedi i

dobre zavrSetke.

87

TRENUTAI( SMETENOSTI

U antikvariiatu, s prirudnikom za udenje plivania u rukama.

Nevelika knjiga, sa suhim i nezanimljivim crteZima, izdana

pedesetih godina za vojnike. Ni lijepa ni atraktivna dahle, a ipak

nalazi put do moje Zelje: Zelim je kupiti. Zaito? Znam plivati,

znaju i svi moji, ne Zelim tome nikoga pouditi. Zapravo ne znam

Sto bih s knjigom. Nadrealist iz mojih ranih godina koji nikada

niie posve odselio osjeia besmislenost situaciie: uzmi, kupi, posliie

ie5 vidjeti Sto ie biti, Sto ie potalcnuti. MoZda ga treba poslu5ati.

Uciti plivati (obnavljati tai das), baviti se svoiim tiiclom koie

tone, koje se utapa i guSi, svladati to, mnogo ic vi5e nego samo

znati plivati. Gledati kako sc pliva isto je Sto i pratiti kako se

misli: to ie gotovo uvif ek vi5e od misliti, kao i pratiti plivanje vi5c

od plivati. Ne znati misliti, ne znati plivati, kao i bezbroi drugih

ne znati i ne moii, prva su i prava osieiania i stania. To Sto se

zna,kai.u, tako je tanko iugroZeno da se bez ikakva napora, brzo

i lako pretvara u neznanje, u niSta. Ne znati, to tako slidi na sve,

na omraZeni totalitet. Uzmi i rugaj se (kaZe moi pratilac) znaniu

i ncznanju, pusti da tc poniZavaju, raduju. Znao i ne znao plivati,

ionako ne zna5 plivati, zaboravio si, toneS, nema todhe o koju se

moZe5 oduprijeti, i tome slidno. Prispodoba, metafora, simbol? Ni

govora. Mnogo obidnije, jednostavniie, svakodnevniie: ti si u

moru.

89

DOBRO

DrZim kamen u ruci, toplo, obuhvatno. Ne5to Sto imapovr5inu, uveiano unutra, prostrano vani. Nagnut sam na dvijei viSe strana, honadno smjesten u todlci. DrZim kamen, kristal usvojoj ruci, prostor zauvijek, i radujem se. Ni duZnik, ni krivac, nislika objesena iznad slike. Nagovor s BoZje strane kojemu sam se

odupirao govorio ie: bez ljubavi niti ies dofi niti otiii. I niti samdosao niti otiSao, uzivam povlasticu kose kise i zbrkana rjednika.Izbjcgao sam pokret kao sto to dini i katedrala u svim godisnjimdobima. o, ta ravnodusnost za sve sporedno sto naide u visinskui dubinsku geometriju, u prostranu ruZu, s bilo koje zviiezde.

90

IME

Omoieime,mladokaoStosusvaimenamlada,nenapustaime, ne udaljavaj sr.\uo mi je 5to misli5 da ti vi5e ne odgovaram,

sto te preko ulice riietko tko vikne, a to zelis i odekuies: biti sa

svime i malo iznad.\ao mi ie 5to sam te doveo u situaciiu

oskudice. Dogodilo se za tren, nisam ni opazio. Sto da kaZem?

Dugo smo zaiedno, u dobru i zlu, pokaZi malo obzira. Ako otides,

ako moraS, ne dini to budno, ne obznani"i U ti5ini ponaSat iu se

kao da imam ime, da znam tko sam, da se nista niie dogodilo.

91

ATLAS

Godinama, desetljeiima imao sam zemliopisni atlas koji si miposudio. Mislio sam da si ga zaboravio, poceo sam ga driati svojim, a

evo odjednom javljas da ti ga watim. Narar.no, watit iu ti ga, iako nerazumijcm tvoje iznenadno nestrplienje. zaito ga Lraiii? Sto moZeS

sada udiniti s njim? Za nchoga tko se njime nije sluzio tesko da moZeimati nekc wifednosti. Svijet i on odawo nisu u veiem sldadu. pojavili

su se novigradovi, nove zemlie, putovi, omjeri i nadini. postoji novisvijet koji nije na njemu.

Moie pogre5lte, medutim, istc su one Sto ih i on ima, netocnostisu nam usldadene. I:rko nije ni preglcdan ni jasan, na njemu se snalazimi znam, ako treba, gdje se uhrcati, gdje iskrcati: nejasnoie otekuiem iraduju me. A uostalom, svijet nije salno nov, ni samo todan.

Atlas koji si mi posudio, kao Sto znaS, rrrnogo je starifi od mene;polako je dolazio a onda odjednom do5ao, a opet i star je upravokoliko i ia. Tho nije primijetio da mu se ruke (iedna i druga njihovastrana) ponaSaju kao i njegov atlas? Ponekad posegnem za njimpitaiuii se gdje sam, ne kamo iu, jer ne putuiem, i on zn:r i to kaZe.

IGo sto doviehwemenom slidi na wojega psa, slidi i na svoi atras. Ah,ta topografska mimilrrija. tlazim u more kao kontinent u atrasu, uSumi sam izgublien negdje u Brazilu. fbliko smo slidni.

Vratit iu ti ga, naravrro. Ali misleii na kuiu svijeta, desto sam ga

otvarao i bio u njoj. Njemu moja zahvalnost. Bez njega ni iz rruie ne

bih znao iza(i. Ali Sto ie on tebi, ovako kasno? Ako promislim ili

92

idem za slutniom: samo zato da ga spali$' Istina je, moie su planine,

rijeke, gadovi, mora, ganice, iezici, narodi i we drugo u atlasu umorrri,

obradovali bi se vatri, posliednioi distoii.

Divio sam se niegovu obiliu, ali sam ga se i uZasavao' Postoi:urie

svega, kada nista nife isldfudcno, dini se stvara paniku. Thi veliki i

neogranideni broj imena! Iznad SirinA i duZinA, neshvatliivih meridijana

i paralela u koiima se Zemlia r.rti desto sam htio vikati, vikati kao da

putu,em, kao da uistinu svladavam prostor i r'riiemc. Pogled je sr''uda

tonuo i neutje5an se vraiao, ali niie odustaiao. Priroda t6na i boie na

papiru je i duboka i piitka. Casovita radost od zelenoga prijclaza u

plavo, plavoga u ocean i nebo. I: vatra za ocean i nebo: vatra za sve:

mala radost koia dolazi s neiasne strane'

Vratit iu ti ga, nara\,no. Hvala ti Sto si mi ga posudio, dopustio

da ga gotovo posvojim. Bilo jc lilepo imati ga;bit ie liiepo ne znati mu

bucluinost. Njegovo miesto neic biti prazno. Govor i dalie ide: vietar

puSe prcko wijeta, pustin,a se 5iri, mora hlape, narodi LraLe zvlieLdai

zdravlje, on i ona dolaze u blizinu r,ulkana, onda odiednom rarmica

kojom atlas putuje k tebi.

93

GIORGIO MORANDI

fe ii to bocica s otrovom?To malo tamnoga stalda

na najviSoj policiSto kao kristalunosi red,

okreie se od prozorai zatvara vrata?

Tocho na vrhu jeziha,

ledeni plamene,

rcci da. Reci

evo zore, zagrljaia, glazbe,

gladi, sjciania, odlaska,

evo konadno svake sudbine

94

GLAS

Glasu moj u dubokom bunaru, izadi, dodi.

Ovdje ie

uz riiel<u i po briegovima

velihi lijepi grad

s mnogo parkova, ulica, trgova,

golubova, ljudi,tu iemo Sutjeti.

95

UMOR

Povremeno bi mof umor htio da ga ne5to zamjenjuje.Tebe gledam, brifeZe, kaZe on, pocinjes od vrha,5iri5 se, i kada side5 vi5e ti nema kraja.S tvojim prijateljstvom, tim putem bih rado.

S jedne je strane kuia, liudi izlaze i ulaze,

neito rade, ne vidim jasno, s rubliem na konopcuigra se vietar, pas drijema. Prihvati me brijeZe ,

rasporedi. Ovdje gdje sam ne vidim ti drugu stranu,ali (o moje zatvorcne odi) imam povjerenja u nepoznatjoj izgled i ti5inu. ZamiSljam kako se niz padinespu5ta veder, spokojna i blaga hao trava. Njezina

f c

misao sjeta. Sjeta gdie misli tu i sanja.

96

PATINA

Na spomenike navaljuje patina, iznutra, izvana.

Zeleno zaljubljeno u prolaznost prekriva ideie, geste, lica.

Nestaju imena, slava, namiere: bronca i visina neie ih obraniti.

Dolazi jesen. Tvar smanjuje san koji moZda nije ni postoiao.

Bogatstvo se odmara pod zemliom, skriven mu izgled i raspored

u ncpoznatim knjigama, na crteZima Sto jedan drugoga

izmiSljaju: neznanje na granici umora kada nas posieiuiu

boje zlata, svf etlost Sto je neiemo vidjeti, ti5ina koja

ie nas prisiliti da govorimo nekome tko spava.

VENECIIA

Slika na platnu, papiru, zidu, staklu, drvu itd.Neie je na sebe ploha, neie je pozadina. Neie fe

u, na, iz i l<roz. Neie je nigdje , nikako, nikada.

Tek jedno uz treba navlaZiti, nauljiti,ljepilom prisiliti na krhku vezu.

O ploha, moZda vidovita (u punoj bjelini), moZda

slijepa (kao sve Sto ne moZe dotaknuti, vidjeti sebe),

a svakako nedohvatljiva temi Sto je na bilo kakav nadin,

u bilo kojoj prilici Zeli taknuti, sljubiti se s njom.

]a bih kaZe slika, a zna da neie, zna da cebez ikakva

uzla otpasti i noSena vjetrom vlatiti se odalde je doSla,

u nel<u dalel<u Veneciju.

98

LIETO

U dijelovirna grada odalde su moini pobyegli

otvaraju se lietne glazbene Skole i Skole glume.

Djevolke i bradati sveci nose instrumente i kulise.

Ru5evine se pune pokretima, rijedima, zr'ukovima.

Ne zna se Sto bi se drugo moglo ponuditi ti5ini.

U prostrana dvori5ta gdje sunce ne prestaje dolaziti

izlaze gu5terice, na zidovima rastu crkvina i kapare,

duje se iedan Stap. Sada5nji, pro5li i buduii dani

sahnu. fedino su zidine i utvrde joS dvrste,

vijore kamene zastave.

99

5.

DAR

I(ada smo Zivjeli u sredini Afrike, u dolini,

bili nepovratno crni i nepovratno bijeli,

okrugli, topli, blagi,

vedri kao neizljediva bolest, kao plod,

i dekali da sve prode i dode,

da nas bude, ne bude, bude.

103

CRTEZ BRODA

S razliditih todaka na glavi

vlasi krefu otraga gdje ie bitivezane i stegnute tamnom vrpcom.

Suvi5e brzo da bismo znalijesmo Ii putovali pojedinom

ili sa svima priie nego Sto smo se

na5li na distini u malom snu.

Toplina i geometrija prijatelf uf u.

Sumarni nacrt potpomognut juZnim vjetrom.

104

I(ROZ OTVOR PALUBE

IGoz otvor palube vide se poluge

brodskog motora kako se polceiugore dolje, naprijed natrag, vrte

u ulju, mazivu, pari, tko zna demu.

|edan dio dohvaia drugi, uti5ava ga,

sporazumijevaiu se kao sljepadke slike .

Te5ko je vjerovati da iedan s drugim,

da jedan do drugoga mogu i5ta udiniti,

bilo Sto pokrenuti. Tu, u blizini dna,

kao da sve podinje, zavr5ava se, potire.

A ipak, onome tko s prozora na obali

gleda kako brod klizi i bez napora tlaziu luku, a trag mu zadas nestaje, srce

zaigra i misao o smrti, ako se i javi,

lak5a 1e, tiSa, bliZa obidnoj misli.

105

POGLED

U pozadini je pozadina

Siroka, sama, slijepa.

Pospana prolaze stoljeia.

Naide li otok, misao, vid,BoLe, kako ie zapjevati!

Tu vf etar kiSu nosi,

Sapat putuje liSiem,

dieca piSu prva slova,

brod ulazi u luku,

dim se leluja i gubi.

(Bog se spustio u nedifi pogled,

zadrLao u njemu neko vrijeme

i neprimijeien nestao.)

t06

NA IEDNOI TOCIC

Na jednoj todki kugle rzgoriela ie Led'.

I(ako onda obnoviti vlagu, neiasnoiu,

pelud za drugu stranu govora, Lamora,

koSnice? Apstrakcija, tie5iteuica

nikoga i nizaSto, molitveni hir tako

blizu kristalu, njegovom kosom poliu,

rasprostrla se i neie se pomaknuti.

Biiel papir, siv ekran, jedan ton

na kraju bez pitanja do5ao ili nedo5ao,

otiSao ili svejedno.

107

U POSTI

Zena ubodom igle pomide datum na pedatu.

Ifuja je godina, miesec, dan i gdje?

Dok udara (okruglo je srce) broji

kao da se Zeli uspavali.

lGoz prozor se vidi brdo, rub Sume, sivi zid.

108

VAZNO

Meni je vaZno da ne znam

o demu se radi. To kaZe vietar,

kamen, skakavci, to kaZem ja.

Meni fe vaZno da ne znam

o demu se radi. Time se hranim.

To mi je kuia. Tome se, ovako

ili onako, veselim.

109

PIESMA

U mojoj pjesmi, Sto god ja rekao,

netko Suti. Ne znam tko, netho teZak.

I(ao da le do5lo brdo i zaustavilo se.

To bih mogao biti ja, ti, on,

to bi moglo biti bilo Sto i bilo tko.

Ne duje, ne vidi, ne vidimo ga. Samo Suti.

I mi tu ne moZemo niSta.

Tu nitko ne moZe niSta.

110

TI(O

Tko je bio go1,

sada ga nema.

111

LONAC

Lonac odozgo,

otvoren, okrugao, sabran,

prilazi mi iitava n jegova praznina,neiu joj izmaknuti.Neka stara duSa.

112

JEDNA ZIVOTINIA

)edna Zivotinja pije vodu

tako slidno, tako isto

kao Sto je pio moj brat,

kao Sto pijem ja, tako,

tako, tc joj prilazim i

stavljam ruku na glavu.

113

oDIEDNOM

Odjednom,

vjetar je zakotrlf ao

staru limcnku.Na malof kosiniubrzao se zr,uk

neke kratke

redenice,

ako prevodim todno,

bczbriTne i radosne.

114

SVILA

IGoz dane prolazi svila.

Zovi to siajem, vremenom i znakom

Zovi to plahom miSlju.

IGoz dane prolazi svila.

Su5ti joj sjetna narav.

115

SVEMIR

Moje neznanje-O svemiru

je lako.

S niim mogu

Sto hoiui kamo hoiu.I(ao da ga nema.

115

5.

DVIIE

Od deset obidno se dvije izgube.

fedna prije, druga kasnije, nekada

obje odjednom. Ma gdje su, BoZe moj?

Vidjeli smo ih, gledali, nismo bilis njima posebno zaokupljeni. Tko je

mislio da se neSto sprema, da ic se

nepovratno izgubiti? Nema ih lijevodesno, gore dolje, tu i tamo, nigdie

kamo bi nas misao vodila. Nema ih igotovo. Poku5avamo se sjetiti, pitamoone koje poznajemo a pored koiih su

prolazile je li postoiao neki znak,

oiito iniciialno mjesto na njima

iz kojega su u5le u stranu zemlju,

u duboko more, crnu rupu, ugaslu zviiezdu,

u nigdje i ni5ta od Boga pomno pripremlfeno.

USPOMENA

Tko je u snu i u nekom javnom dobupo polfima kupio mrtvace

sada hoda sporo.

Umorna i nepokretna,

tijela su htjela ostati tamogdie ih je dohvatila Sutnja,

nisu se dala pomal<nuli.

Tu, govorila je niihova donja strana.

Tu, govorila ie teZina.

Teiko je i sada vjerovati

de su na drugorn lnicstu.

t20

UPAD

Bos, mek i savitliiv

uvukao sam se u tiielo fednog roba,

nastanio niegov krvotok, Pogled,

tamo rastem, PoPuniavam format,

tif elo zaboravlia odalde ie krenulo,

raduje se kucaniem srca, mislima, bilo cime,

a u njemu Afrika buia, Pieva,

u izgladnielu Zelieznicu ubacuiem uglien,

crn, mastan, velikoduSan neka gori,

neka gori vriieme,

neha plamsa niegov:r sviietla du5a.

121

MISAO

Moja je misao, na razliditim mjestima, u isto vrijeme,op azlla I judoZdere. LjudoZderi, I judoZderi I

Saberi se, oni su davno nestali, kaZem joj,ta bora oko usta, pogled, nije to ni5ta,ne zagledaj se u svako lice ,

ako nastaviS, u dru5tvu s tobom, izgubit iudan, dva, mjesece, godine, Livot.

122

IABUIG

Ona ie Eva.

Ona guli jabuku.

Usitnlava je ribeZom.

)edan liiep oblil< neslaie.

Ncstaje oblina, simetriia,

boja, teZina, moguinost kotrliania,

prigoda da volimo ne5to Sto smo volicli'

OtiSle su rijedi, pride, slike, pogledi.

Nije vi5e plod, niie iabuka, niie visoko,

nema ime, slenu, Zuto vriieme,

petcljka se negdje izgubila,

nestala je, kaZe se, zauviiek.

123

ZABA

Za Rudolfa Arnheima Sara

na ko5ari Indijanaca Gijanekoja pokazuje zmiju kako goni Zabudokaz je da se pravocrtnim nadinommoZe izraziti okruglo i oblo.Mi pak u crteZu na bijelu papiruvidimo labu, samo Zabu.U strahu, na5 je meandar mimoiiaogeometrijsku odmjerenost i aistoiuumnoga Rudolfa Arnheimai vidc: Bie,zi, iabol Bjeii, Rudolfe!

124

POGLED

Sto s vjevericom u parku Gradac?

Nisam je odekivao.

U sieni tamna ruba, moZda zvona,

evo ie, iz neke druge Pride

skade s grane na granu,

spu5ta se, diZe, udaliava;

za mjcsto u mom pogledu

natjede sc s brodom u daliini.

Zatvaram odi: ako me nema,

onda je nema, onda nas nem:I;

pa i do5ao sam u kaPuliadi

od uzaiamne ravnodu5nosti

ispraviti Sto se moZe,

vratiti ti5ini iezik.No ona se ie, lakomislena

ibrza, vei nalazila tamo

gdje sam bez ikakve moii.

125

DOBA

Dvije gu5tcrice na kamenoj plodisundaju se do samog imena.Niti one znaiu za ime,niti ime zna za njih.U staroj su5i ljetaono Sto ie do toga tasa stiglo,odmara se. Dvije gu5terice,

nekoliko slova ispranihki5ama, zviiezdama i tajnom.Glazba koia se sama sviraujutro, u podne, noiui u svako doba.

126

PITANIE

N;ega koji je usred rata vidio

rupu na darapi ubijenog,

ujutro u zrcalu dok se briie Pitamsieiai li sc tog donieg oka,

stara preplaSena glavo?

Suti on, Suti io5 neki on,

i konadno i on ispod brade

pust, nenaseljen takoder Suti.

Svjetlo je slaba5no i mirno.

I(ad bi bar netko iznenada

otvorio vrata.

127

OI(RECUCI GLAVU

Na moje se lice

smjestilo moje lice

i postalo moje lice.

Raslo je kako je htjelo,samovoljno, kao da me se

ono ne bi trebalo ticati,iako (istidem to iako)moram sam se brinutiza tu posudbu, dar,

moZda Salu,

umarati se neprestano

okreiuii glavu.

128

MALI BROIEVI

Brof iti od jedan do deset,

od deset do dvadeset,

do sto i viSe,

broiiti male brojeve,

dotaknuti ih, vidjeti,upoznati za pridu, za san,

za lagani hod,

broiiti male brojeve,

s njima pratiti male stvari,

neka se zviiezde, novci,

skupine, vjednost, misli,

sve iega je mnogo, premnogo,

broji samo.

129

LAIG MISLI

Laho je lakim mislima,

lako fe i nikakvim mislima,

one dodu i produ,

one ne dodu.

eesto o niima mislim,

desto ih dekam i zovem,

dodite lake misli,

dodite nikakve misli,

budite moje misli

zajedno s drugim mislima.

Lake misli za naslov,

lake misli u knjizi,lake misli za misli,

nikakve za pogled i spavanje,

nikakve kada budem na nebu

sa svccima i sveticama

i Iaganim andelima

letio iznad oblal<a.

130

PRVI DAN PROLIECA

Prespavali smo putovanie. I(aZem

prespavali jer je sa mnom iliu meni bio jo5 netko. Ujutro je

bilo sve gotovo, poslije sna

otvorili smo prozore, odi.

Bilo je prolieie, Siroho, bijelo,

bujno kao na akvarelu, tako bi tihoi zradno moglo biti nakon uzdaha.

Cula se neka ptica, njezin pjcv

upuien samo nama, ona je znala Sto

se dogodilo. eekao nas fe novi dan.

Gotovo Saptom rekao sam Prolieie.

Onaj drugi ie Sutio, nije me iuo,

li5ie je treperilo, otvorila su se vrata,

on je nastavio Sutieti.

1J1

TAMO

Cujem govoriti o tome tamo. Thkoder

ditam o tome tamo. Thmo, tamo, tamo.

I mislim kako mora da ie lijepo tamo

gdje me nema, gdje me nikada nije ni

bilo i vjeroiatno neic ni biti, biloda je to tamo blizu ili daleko. Thmo

se to tamo odmara od mene i ja se

tamo odmaram od sebe, od onog veselog

i onog tuZnog Sto mi se tamo niie

dogodilo, Sto mi se sada tamo ne

dogada, a moglo se dogoditi da sam

tamo bio i da sam sada tamo. IGko ic,dakle, dobro tomc tamo da me tamo ncma,

da njega ovdfe ncma niti ga moZe biti.O, baS cudno zajedniStvo.

Sto r. menc tide, ja sam mu zahvalan,

o njemu mislim rado i s njeZno5iu

hada mislim, a jo5 vi5e se r:rdujem

kada o nicmu ne mislim nego ga ovdje zagubirn,

zaboravim, kao da njega i mene nema.

lJ1

7.

PRAZNII(

Mogao sam drukdiie biti lud. To desto sebi haZem, iako ne

razradujem tu redenicu i ne znam Sto todno zna(i,Sto njomZelim sebi reii. Nikada medutim ne mislim, niti sam mislio, da

bih trebao biti izvan ludosti, jedino da ta koju imam nije sasvim

prava i da sam je moZda od podetka zapuitao. Vidio sam u

stvarima, biljkama, Zivotiniama, pojavama i kod nekih lfudi

pravu ludost: ona je snaZniie prisustvo osobina koje netko iline5to ima: intenzivna liepota neke Zene, I(antova misaonost,

golemost mora itd, sve 5to podrZava svoje stvaranje. Uostalom,

ludost se ne da sasvim obuhvatiti, iako intenziviranje svojstava,

radi se o bjeZeioj intuiciji, kao da je glazbena tema, izmide

nedemu i izmide svemu; tako vidimo dijete, stablo, disanje ilibilo Sto, fer ie ludilo (za ovu priliku ne pravimo razliku izmedu

ludila i ludosti) u osnovi svake stvari koia pjeva. Luda moia

ludosti, mogao sam ti biti bliZe, mogao sam z-atvarati i otvarati

odi da vidim kako si uz mene i kako si mi, kao i svemu drugom,

vjerna. No da paradoksu povierim slutnju, druZenie s vlastitim

ludilom, njegovo njegovanje, gledanje Sto se s njim dogada u

mirovanju i kretanju osjeiamo kao zdravije i radost. Izgleda da

treba biti nadistu: ludilo se ne moZe dijeliti, ne moZe ga se

"komunicirati", kako se desto preporuda kod nesreia. Organsko

i neorgansko, nikakvo pravo ludilo nije zajednidko. Zato nam i

135

izgleda da su sveci, mistici, pronalazadi, rodilie, stepenice,

svemir doista ludi. Ludost je nedjeliiva, ona je poslf edica neke

uravnoteZene osame koja nema ditlJive svrhe. Luda ljubav: a

kakva bi inade mogla biti? Prava invenciia pravog nadrealizma

bila je ta druga ludost koja ne moZe proma5iti cilj fer ga nema.

Tko nije pomislio: |ednom kad budem posve lud, umrijet iu. Thko

se prevladavaju daljine i ostvarujc savrSenstvo, u pravo vrijemc i

pravoj prilici. Don Quijote, Hamlet budni su pedago5ki primjeri.Inade je ludilo manje vidljivo, a najde5ie i nevidljivo. Todka kreieu svoju istinsku narav bez straha, osamljena kao nosorog, otok,kao Zelia i misao i za sobom 7-atyara vei zatvorena vrata.

136

I(AMEN

I{ada izlazite iz kuie razumno je nositi kamen velidinenevelike jabuke, u desnome dZepu kaputa ako ste de5njak, u

lijevome ako ste ljevak, ne suvi5e gladak, ali ni takav koji ako ga

stisne5 reZe ti ruku i pruZa iak otpor. Dalde, Sto se oblika i velidine

tide, treba da je na raskrsiu, da u ruci iz ruke moZe krenuti na

razlidite strane, prema velikom i prema malom, prema glatkomi prema hrapavom, a na kraju oprezno i prema mi5ljcnorn. I jedno

i drugo, i toliko drugih dvojnosti za koje je sposoban, trebat ievam, trebat ie mu, u susretima, prizorima, a i za vaSu samoiu. S

njim iete moii razgovarati s drugim:r, moii icte se obradunavati

i miriti, doticati i udaljavati, a u nekom snu, ili u nedemu Sto iesnu slidno, i baciti ga. Zini ic biti topao, grijat ie, a ijeti ie hiaditii smirivati va5u unutarnju i vanisku vruiinu. Ali ni u drugim

prigodama neie vas napustiti; Sto budete traZili, udinit ie i sam

ie vas nukati na ovo i ono. Ne treba ga smje5tati, kako se todini, na donju granicu pokrctnosti, misliti da mu je unutarnjustrukturu najteZe uzbuditi, treba samo pitati ruku i misao, Sto

one znaju. Buditi kamen nije posebno potrebno, neprestano je na

tihoj straZi, budan. Malen i velik, ovakav ili onakav bilo gdje da

se nalazi, on je oblik koji kupi vremena, nadine, mjesta i biia,priroda mu nikako nije samotnidka. IGo dijete koje se igra sAmo,

nalazi se istodobno na svim vratima, pa i u va5em dZepu kaputa

dim ste izaili iz kuie, on ie, ni velik ni malen, ni teZak ni Iak,

poku5ati zajedno s vama razigrati dan.

137

ZAI-VORITI OCI

Na Cvjetnom trgu jednoga dana u travnju imao sam snaZnupotrebu zatvoriti odi. I zatvorio sam ih. S rado5iu i zanosom.Thda sam osjetio da sam usred velikoga otkriia: da svuda usvakome trenutku mogu zatvoriti odi, da mogu zatvarati odi.Uskliknuo sam: O, gdfe sve neiu zatvarati oii! PoZelio sam proiikroz Oktogon i zatvoriti odi, uii u Malu kavanu i zatvoriti oai,susresti nekoga i zatvoriti odi, uii u javni WC i zatvoriti odi,posjetiti ArheoloSki muzej i zatvoriti oci, uii u I(atedralu izatvoriti odi, popeti se na Sljeme i zatvoriti odi, pogledati se uizlogi zatvoriti odi, pomisliti na ne5to i zatvoriti odi, ali od svega

toga, od svih tih zatvaranja ociju i mnogodega drugog nije biloniSta, zatvaranie odiju, dak i usput, ozbiljna je stvar, moZdagaSenje nedega, ali ne samo ga5enje nego i ukazivanje dasti

gledanome, niegovo odmaranje, trenutak susreta (tu smo a kaoda nismo), svakako nadolazak nedega dvojnog, cekanje male zore

koje podinje sa strahom i rado5iu i zavr5ava takoder sa strahom iradoSiu.

1J8

VRAPCI, RECENICA

Ono Sto dudi dok promatramo vrapca to je da njegovo

pona5anje, njegov let i prelet, ne moZemo prevesti (vidjeti) kao

recenicu. I(rd svih drugih ptica koje vidimo u vrtu (grlica,

sjenica, kos, vrana, golub) to je moguie. One lete ili se pomiduod todhe do todke, izmedu toga nesto dine i nekako izgledaju,

Sto je po svemu vidljivome redenica koju bismo mogli, ako

za'zelimo, izgovoriti i napisati. I(od svake ptice, mislimo na

vrste, ona je razlidita. Promatraiuii i sluSajuii, svaku od tihredenica doZivljavamo drugadiie i drukdife u nioj uZivamo.

Osobito ie lijepa i dojmljiva ona koju nam daruje kos. Cista,

suzdrLana, oprezna i izradena. AIi ne samo kada leti i kada se

pomide. Ona ie biti takva i l<ada kos zapjeva. |er ne treba ni reiida ie on sve Sto leti i kuda se pomide i skakuie, pa i kako izgleda,dalde svoju temeljnu redenicu, otpjevati. IGda uditeljice kaZu

djeci kako redenicu pisati, izgleda da misle na kosa, na njegovu

redenicu. Ali vrapci! S njima je sve dudno i drugadije. Nafprije, s

vrapcem je te5ko, jer ni jednoga ne moZemo pratiti samog, ne

moZemo ga odvojiti od grupe, ne moZemo ga razlikovati. eimmu podnemo poklanjati pozornost, on se izgubi, zamijeni s

nekim drugim (treiim, dvadesetim), nestane. I njegove redenice

nema. Nikako da je podne i da je oblikuje. Onda pomislimo,dobro, s jednim ne moZemo mnogo, pratimo grupu. Medutim, ni

139

to nije moguie. Sasvim logiino. Grupa i iest tu da bi se ponasalasuprotno od pojedinog, da bi ga izbjegla i izigrala. A kako je na5a

traZena redenica, kao i svaka redenic:r, uglavnom linearna, odvrapcie grupe i njezine redenice - ni5ta. Vrapija skupina je

uglavnom u vrtnji, ohrugla u cjelini i u poicdinostima. A tahavje i vrabac sam: vrti se sitno i okruglo. To sto se vidi i duje gotovoje posve bez imenica i pridjeva, a u igri su na jednome miestuglagolska vremena i natini. A to znadi da su podeci i svrSeci

zajedno, da su ukinuti prostor i vrijeme i da - rcdenice nema.

Zbogtoga, kada to vrabac prenosi u pierr, ni pjeva nema, on samosudjeluje u zajednidkom glasanju, Zivkanju. Ali nije to naprosroniSta, to nije malo. Umjesto toga Sto nije dobiveno, umiestoredenice, pojavili su se u izobilju Zivost i veselje. Zato i imamostalan osjeiaj da Sto god vrapca pitali o njemu i bilo demu, onneie odgovoriti, on ie samo Zivknuti i odletjeti, Sto se kod drugihstaloZenijih ptica neie dogoditi. Nife stoga dudno da jedan voda ipoglavica kakav je bio Breton nije trpio vrapce. Ne postojinijedan voda kojega oni ne bi mogli izbieci. oni jesu zajednica ari

ne zaizuzetne ciljeve. Iako, kada se sva Zivkanja saberu, kada se

shupi bezredenidka radost pokreta i preleta, iavlja se neko

posebno oduSevljenje kakvo poznajemo kada gledamo (slu5amo)kako nered i zbrka prelaze u red, ne postajuii nikada redom. Imislimo, u blaZenom haosu, prije recenice, ima mjesta i za nas iza sve Zivo i neZivo. Buja demokratska slika u kojoj se mAlozbra)a, pomaZe i ne Zeli nestati u lijepim zamltama reda. Odito,radost je kooperativna.

140

HRPA I I(RPA

Nema dvoibe, dudna je rima hrpa i krpa. Cudne su i te dviie

rifedi koie ju cine. Zvu(e prilidno neobidno. IGo riiedi koie su

zlostavliane, progonjene. Sluge, niZa klasa, zadnia klupa,

pomanjkanje love, seksualno iskoriStavanie, hendikep, autizam.

Osim samoglasnika a u niima nema ni jednog normalnijeg slova.

A i a je kao na kraju otvorena usta nakon nemoii izgovorenog,

niSta. Na francuskom, iednom ozbiljnom ieziku, teSko da bi te

rifedi i mogle biti proditane. One su, takve kakve su, dalde samo

na5e i samo nama pripadafu. Ali ako ih izgovorite u nizu, u redu

po dvije - hrpa krpa, hrp:r krpa, hrpa krpa, hrpa krpa itd. - ucitavoj svojoi nemoii i nemoguinosti, zvude igrivo i radosno,

osnaZufu se u mnoStvu poput siromaha. Od imenica postaju vrlo

neozbilini glagoli. Hrpe se hrpaju, hrpe se krpaiu, drpaiu, Prpaiu,trpaju i zatrpaya)u. Te5ko je u tome ne vidjeti neki neuredan

erotizam ostvaren uglavnom zahvaliuiuii svom prolcletom r

koiemu je subverzivnost ionako osobina. Naravno te riiedi nisu

takve samo svojom zr'rrcno5iu. Niihov pauperslci kolektivizam ide

prema nama sa svih strana, pogotovo prema naSoi podsviiesti.

One su zapravo zbirne, kumulativne; hrpa viSe, krpa manie; hrpa

onim Sto ie hrpa, a krpa svojim tkaniem i prepletom koii ie hrpa.

One naime nisu iabuka i noZ. One se, zarazTiku od niih, mogu

spajati i nastavliati, uveiavati i umaniivati, dakle zlostavliati: bez

dvrSieg su jedinstva. A kriiu i icdnu zaiednidku, moglo bi se reii,

141

filozofsko-matematidku tajnu koja je kod hrpe vei evidentirana akod krpe (mislimo) jo5 ne, a glasi: u kojem dasu, kada, od (recimo)zrnja nasurje hrpa, koje je to presud.o zrno? I, hada od obicnogkomada tekstila duZom upotrebom nastaje krpa? I6liko znamo,sve se rasprave o tom problemu, pa i one nainovije, nisu izvuldeiz pitania. iak ni teorija kaosa koja je zamamnost slike hrpedotakla nije o njoj ni5ta suvislo relda ili pokazala. I(ao uskolastidkim ili dadaistiikim igrama, na najnaivnija pitanja nemaodgovora. JoS i viSe od toga: egzistencijalisti bi rekli da upravoona, ta pitanf a, od teoretskog diskursa, postaju naS portret. Izjednog podrudja premje5taju se u drugo. NaSa tvarno egotidnaimaginacija se smjeSta na sam vrh zamjenidke igre: kako sam od(recimo) kolajne postao hrpa, kako sam (recimo) od sala postacrkrpa? Netko, naime, u nama zna da se to dogodilo i da se todogada. Bilo da smo sami, u dvoje ili nas je vi5e, s tim dvjemarijedima smo usred osobne pride tije su moguinosti i varif:lcijegotovo nepregledne. |a sam tvoja hrpa, ti si moja krpa. I(ao kodMichauxa, svijet je sagraden od samih hrpa i krpa. Bez obzira naorgansko i anorgansko. Nije stoga nimalo slucaino da su Grcismatrali da crvi nastaiu iz krpa. Neka razigrana i nejasna topologijabaca te dvije rifedi iz vanjshog u unutarnje i natrag, pa po svemuizgleda da iemo se s njima jo5 dugo baviti. Hrya i krpa. Ako iemopravo, te dvije siromaSne i nedojmljive rijedi i zasluZuju svojutajnu i pravo da stvaraju zbrku, dalde Zivot. one stvaraju dogadafi sudjeluju u njemu. Ako bismo htjeli biti precizni, to nije viSanego niZa pravda, po kojoj ie vjerojatno Artaud ili fedan Michauxtemeljitije sudjelovati u buduinosti od osoba zamietnog siaja.

142

tvoii zarezi, todke, dvotodke, usldidnici, upitnici: nesto sto vidim ipoznajem, odakle bih, s posvema5njom nemoii, mogao podeti.Gdje ie upitnik, ioS je ne5to iza njega; gd;e je todka, bilo ie i puta;gdje je zarez, put ie se nastaviti; gclje fe uskliinik,blizuje nekimali bog. A napokon, gdje ima rijedi i razliditih znako'a, netko jeiza. Netko govori o sebi kao o meni, o meni kao o bilo demu, tj.govori kako je to biti na svijetu. o, moia smislena i besmislena,daleka, bliska i tome slidno. O, zrcalo u kojemu se ne vidim, ukoiemu sc jos ne ogleda ono demu bih se radovao i ono sto me jemuiilo' A ipak iz tvojega nepoznatog iezika, iza tvojih zatvorenihvrata dolazi mi neito toplo, klica zatvorena u zrnu koja ie had-taclldijati, i dini se vei kliie.

144

SUNCE

U kolovozu moji kreiu na sunce, kaZe se spuitaiu se na

sunce, ja ostajem u gradu koii, tako mi se dini, u to vrijcme treba

moju pomoi, moie prisustvo, buduii da sam jedan od onih kojine mogu niSta nego gledati i hodati, a od takvih je jednom velikom

i lijepom gradu pomoi najdraZa, kao i ona od ptica. Ne ostavljajte

grad bez onih koji u njemu saniaiu, govorio ie netko. lfiko sam u

kolovozu s dva sna, i ovdje i dolfe, i ni5ta mi niie draLe od takve

rascijcpljenosti. Podif eliena misao zna biti vedra i dobrodo5la. Itada, dakle u kolovozu, u mislima, pismima, novinama, u glavi i

izvan nje, viSe nego u drugin-r mjesecima, sja sunce, Oni su na

juZnom suncu, ja sam u suncu, svi smo i sve jc na suncu, i ja, nc

znam kome i zaSto, moZda samom suncu, a moZda i svemu Sto iepod njim, kaZem sunce moic. Bcz straha od toga Sto je sunce

veliki hedonistidki topos, pa se te rijedi treba kloniti, ia bih

nafradije negdje u tajnosti, k:ro pravi manijak, ispisao ditavu

biljcZnicu srednjc dcbliinc s:ulom rijediu sunce, bez ikakve

kritidnosti, maloumno, dok me to sasvim ne iscrpi. Na samu

pomisao da bih rijed sunce mogao ponoviti nekoliko tisuia puta

obuhvaia me neka poboZnost (u n;o; se sietim Afrihe), neka

sjajna otvorena poboZnost. Pa moZda u tom zanosu i jcst nc5to

gre5no; znAm da je oko toga da li da se Boga zove ili ne zove

suncem postojao i postoji neki ozbiljni teolo5hi prijepor, ali ja tu

145

ne mogu niSta, dvojbe su daleko od mene. Bog ie, sada u kolovozu,morati pristati na to da je sunce, kao u najboljim poganslcimvremenima kada ga se , dok je Siroko i obuhvatno sjalo, smatralosnaZnim prijateliem i neprijateljem. Dodu5e, neprijateljstvo mi uovom trenutku ne treba, niti mi pada na pamet. Misao o sjaju,

svjetlosti, p:r i dobroti, ra5irio sam, kao Whitman, na sve strane inemam nadina da je zaustavim. Sa suncem danas vidljivost, obiljerasta, svjetlost i kiSa, ditava nebesa u sv:ltijem vlasniStvu, bitgeomctrije, radost u glavi, tijelu, bilju, Zivotinfama, kristalu,uskrsnuie i besmrtnost, razum, srce, srediSte, Betlehcm, kovinc,rijedi, mahnitost, ruke, vid - ali, BoZc moj, BoZe naS koji si sunce,

koji si"sve njegove strane, poznate i nepoznate, sjeti nas se i sutra,pokaZi se, dodi, budi s nama i kada kolovoz, rujan i listopadprodu i dfeca s prvim slovima budu crtala Tvoju sjajnu narav.

145

TAI(ODER

U ldaustrofobidnim situaciiama, kada su zatvoreni nebo i zemlja,

ptice lete; lete za nas, umjcsto nas, oko nas, hao na5e misli, Zelie i na5a

utjeha. I6liko teZine, tereta, muha, krir,nje, uskoie: Sto im sve nismo

prepustili i gdie nas sve nisu zamijenile? "Tko moZe 'zivjetibez utjehe

stabala?" A ptica je mnogo vi5e od stabla. Ptica je Zivo produZeno

stabb koje nas vodi, odvodi i waia, smjeStaiuii se u jezik, ono

najdragocjenije u covjeku. Ako sc prepustimo slutnii, doznajemo daje govor vjerojatno nastavak pieva, kao Sto je pjev produZetak leta.

Ztul<, dini se, ne stiZe samo daleko nego i duboko, u na5e zvudno ja

koje prepoznaie i prima sve strane mnogo snaZniie nego Sto to dini

srediSnja slile. Mnogi ni ne poku5avafu razumjeti svoje pilcc.Najde5ie one nisu simbolidne vci doslor,ne. Sve Sto im dajemo i Sto

nam daju naravi je dinienica. IGo Sto je vjerovao Blalc, mnogo je

manje metafora nego dogadaja, mnogo m:rrje simbola nego preobrazbi.

Recimo, jutamje ptice. One nas doista bude, zor,u naSe budenje,

njegor,u dobrotu.

O prozoru znam koliho treba, ni previ5e ni premalo. Neka bude

zamraden, zra(an, akvarelno lagan, nizak, visok, ali neka bude. On je

moi kuini llubimac.

O kakva sreia Sto don Fra.ne Bulii &Zi u ruci neki antidki kamen, a

ne gleda liude, tropsko i suptropsko bilje i staldenike. O, kakva sreia

147

Sto je on kip zelen, twd, glup, gluhonijem, smjeran, pismen, upravo

stigao iz zernlje i odmah se u nju waia.

Mooreova ovca oblikovana jc okretanjem Zemlie. Postupna

blagost, mekoia, prisnost. Neka obuhvatna ma5ta, taktilnost na svim

stranama. Vrtnjom su do5le doline, brda, rijeke, ramice: sve oblo izatvoreno. Zerlia se zanijela, odu5evila, promijenila wijeme i mjesto:

bila jednom negdie jedna Zemlja, i sada je tu.

Thmo s druge strane gdfe pada ki5a na tamnom polju, u svijetloj

glavi.

Plan zdravlja spu5t:l sc

i cfta svoie wiieme

na ispn-rZenom jeziku gu5tera.

O, mi prwi, treii i posljednji

u toplom okvin"r mpe,

tlocrtnoi kiSi, l-Lladnom broju,

todki.

Opet po tko zna koji put s laveZom netl<o-neSto tuce po

horizontu. ll-a2i da ga ne razumijcmo.

Boja do bofe, prijelaziedvavidliiv Prva mrlja piziva d*gu,zatim

fo5 jedna, i malo-pomalo ono Sto je najdublje nalazi put.

148

U srednii vijek, u srednji rod. eekii kofim suclac prije izricania

kazne sti5ava mnoStvo.

MoZda sam Bog, a moZda samo nekoliko milijardi tona bilo dega

Ne vidite me, zrli znate, priii iu s druge strane.

S li5iem oti5lo je i nesigumo ime. lasen i iesen nestali su. ]asen u

jesen, iesen u si'v'u daljinu.

ICiudevi s unutra5nje strane wata,

utvara od kovine. To moZemo biti ti, ia,

svatko kome jastuk odbiia napraviti

udublfenje glavi, suludoj prtliazi dana.

Ritam oblika, podetni sklad sa svojim ropstvom,

ali i mala praznina kroz hoju odbacujemo

rublje, pamienje, nesrciu.

Na razmaku od nekolikt) mctara, izmedu dva odrasla puZa, dvije

kuiice, dva dormitorija. Laku noi. IGirulja od tristo Sezdeset pet

toliko i toliko puta mnoZena, dijcliena doSla ie u todku sna, nesna, u

sjeianje na ruZu.

To Sto je tesko neka je okruglo. Da nema brda na koia smo

naslonili buduinost, gdfe bismo sada bili? Uspavliufe nas zemlia

voljena noiu.

149

Od jutra pristiZe vlaga i sjene

moZda s kordulanske,

m:oida sa splitske ribarnice.

Temeljni ton nedega dega nema,

Sto ie bilo Zivo

a sada je niiemo,

tamni pozdrav

Vratio sam oblutak tamo odalde sam ga podigao. DrLao sam.ga

tren i predicom stigao kamo sam bio lsenuo, ni blizu ni daleko.

|edan tmbadur koji je promaSio prozor. Jedan trubadur koji je

promaSio noi. ledan tmbadur koji ie promaSio svemir. fedan trubadur.

Netko spava, di5e jalro. Ako prestane povuii ie nas duboko.

Vodorar,,na je boja tanma i veoma sama.

Bliznecu, potoku Sto dolazi sa Sljemena, da ne bi oko sebe kupicr

nedistoiu, betonirali su dno, zatvorili ga sa svih strana, tako da ne

dodiruje zemlju, a nc vide ga ni lfudi ni Zivotinje. Tede kao da ga

nema. - To me na neito podsjeia, samo ne znam na Sto, govorila je za

veliki broj prigoda moja znanica. To doista na neSto podsjeca.

Saprofiti. Tu negdjc pored, s lijeva, desna, iz unutraSnjosti mogli

bi krenuti. Maga pravi nove mbove, Siri se. Oni su sprcmni. S imenima

koja nikada nisu bila obznaniena obratna se povifest, nedujna glazba,

150

brojevi horizontalno prostire tko zna po koicm pravilu. Siiu5na i

beskrajna druZba, vic bez posebne poante.

IGo gu5terica rep otpustio f e pamienje da bi preZivio: vatra,

trava, sramota, lucidnost, .svetac. Sto jc ostalo od pride?

Msohe trave: za neloga tko hoda i.glcda.

Gdie su oti5le Zabe? Nema ih na prvom, drugom i treicm jezeru.

Prazno u glavi i pogledu. Ostao je krekct iznad vodc i malo dalje u

Sumi, ali on je nepouzdan i tesko bi ga bilo slijediti do njihovog novog

boravi5ta. IGo da su odjednom dobile nalog: Idemo, selimo, kupite

boje, skokove, krekete, gladi, igrc; sve drugo nas tamo teka. I sada,

kao Sto ih ovdje nerrra, Lrmo ncgdje ih ima. U nekoj zelenojboji i

mokrom Zivotu, u bezazlenof glavi, na pitomoi i bujnoj zvijezdi Sto se

zovc Mezopotamija.

U Maksimiru, u mojoj blizini, tude dictlii. IGZem mu naprijed, izadudim se. Mislio sam da hodam, glcdam i zastajkuiem tamo gdie ici on, vani; ali ako nijc tako, ako sam s drugc strane, unutra (za5to biinade tako ustrajno tukao?) onda - DobrodoSao, dobrodo5ao,

prijatelju.

Sreia je okrugla. Nesreia je okrugla. Psi trde oko McStroviiev:r

zdania. Magnolije bubre. Djevojke sjede i stoje. Nebom prolazi avion i

151

'uude Sarenu reldamu. Tko moZe neha bjeZi na sjeve4 na jug, u duguraz-vedenu redenicu. Neka se ne da izgurati iz nje.

U ranoj razdiobi zral<a, o ko5uljo, hako si radosniia od mene.Pravim se kao da te ne vidim, kao da nisi na meni, kao da ne hodamoi ne okreiemo se zajedno. DiZem glar,u, po nekome drugom zakonurasporedujcm sjene na njoj (Ugasite svjetlo, mogu hodati po mrakul),a tebe zaduiujem samo za varku, dnevnu zudnju sada u mirnoj sari.Drugi svijet, treii mrk, dogovorcna daljina. Nesretna misao da suncemoZda lijedi.

Dogodilo se na strani ptica. Dogodilo se neSto. promijenila se

zemaljslcr slika. Poveiala moZda, mozda smanjila. Ne znamo. Izgubilose nije niSta.

Preko noii navaliio jc neko drugo doba, budenjem se nagloprekinula preobrazba u stvar i bolest, nestale su pojedinosti,pojednostavili oblik i swha; ne treba imati evolucijskih lluzija,postof iobratan put, prekid, polcov prcko misli; teatarskom igrom otputovatiemo u Srednfi vijek, autizam, pripremu: udarac Stapom.

tsoju konopliu5e neicmo mijeniati ni u ovom ni u nekomdrugom Zivotu, blaga Zed i jutro smjestafu yc u naie odi, u pokJonjenviSak. Tir ie ostati.

Do5lo je wijeme da oni koji su cruendaiu (za kojega Vian kaZe

da mu srce zauzima ono Sto kod drugih Zivotinja ispunjavaju prostadki

152

organi) prepustili brigu o ljubavi pitaju gdje je on, kamo je odletio, Sto

pjeva. Pa kada se wate, neka se ne suzdrZavaju udiniti Sto su duli.

Vremenom metah na5cga samoubojstva, zajedno s oruZiem,

trune. Tko nakon svega iz police kupi male hrpe smeia, ne zna Sto iebaciti. Metal je oti5ao u dane, dani u korake, koraci koiekuda i

kojekako, u uzdah i prah.

Prije ili poslije, stol ostanc pyazan. Svietlost na njega pada kao na

pudinu.

Udaraju vesla, smijeh se na povrSini stvara, Siri i nestaie.

Povremeno se pojavi ne5to veic od svijeta Sto sc i dalje zove

svijet, ali i vjetar, |uliia, Zeljcznica, ldino jutro.

Tiamvaj se zaustavio, otvorila su se \Tata,

osjctio sc topao vjetar s iuge, ruim,

spustio sam jednu i drugu nogu, lilevu

pa desnu, dotakao prr,u stepenicu, drugu,

onda i tlo, pomislio napisat iu neka pisma,

napustiti dva, tri stoljeia, otiii u Sumu,

na otoke, pustiti da sjena prode preko mene,

zaboraviti glar,'nu temu:lko jc to ono o dernu smo

govorili, izgubiti se u sljepilu. zlaLu, metafori.

15J

Dolaze ti5i dani. Barke su izvudene i olaenutc. Sto 1. bilo gore iSto se hvalilo prazninom sada doljc zatvorcno gleda zerrLlju, ne mide

se, tr?i. TeZak poloLaj, moZda poniZavajuii. Osobito ako bude treiao.IGko je to lijepo rije5io Gabro Reidevii na jednoj svojoj slici! Mnogotih tako olrrenutih barki, izmedu dva zida a blizu mora, obojio je

najrazliditijim bojama. IGo djeca. Crwenim, plavim, Zutim, ljubidastim,

mZidastim, zelenim, s mnogo bijeloga u njima i oko njih. Dotadnevidliiva u moru, ta dna, moglo bi se reii, pjevaju u zraku. Zami5lfamokalro je i stranama dolje okrenutima lak5e , odahnule su.

Na lrraiu proditanc knfige bijela prazna stranica. Til sam, I<aZe ona.

Tc5ko je s porukom praznog podruma, kao i onom poftreta s

kojeg briSemo praSinu po5to se ugasila smrt.

Nismo nikada vicljeli tako terneljito ugaSenu svijeiu.

Sa stola, nehotice gurnuta, pala ic knjiga Dobro ako si takohtjela. I ostavim ye. Raniie se ne bih tako ponio prema nfoj. Podigao

bih je i stavio na mjesto koje joj pripada. Izglcda da se, po planu kojise bojim rasvijctljavati, sviiet polako seli u tlocit. Ifuiiga p:rdnc, izgubiosobine kofe fe imala, smiri se i gotovo nestane. favi se prozradna siva

boja.

Vratio se znanac iz Beda gdie ye bio oti5ao po galerijama vidietipoznato obilje, a vidio je, kaZe, samo Rembrandtove autopoftrete, oni

154

su ga pratili sve wijeme. Umjetnik ie, cini se, bio odludio da ie ga

gledati iz daljine, da ie biti izuzetan wjedok iz svoje sv;etlosti, i on je

to sada, prelo svih dana i mjesta, i postao. Medutim, dok ie znanac

govorio, mislio sam na one ranije slikare koji su svoja lica posudivali

svecima, mitolo5kim i drugim likovima i talro sudjelovali u dogadaju,

skrivali se u njemu i iz njega gledali. Sjetio sam se i Emanuela

Vidoviia kof i je u svojem atelieu u Splitu na zidu driao jednu poveiu

reprodukciju u bof i naipoznatijega l{embrandtovog autopoftreta iz

Beda Sto se medu pojedinostima i slikama isticao svojim "zlatom

vremena". Sjetio sam se isto tako da Vidovii nihada nije naslikao ne

samo autopoftrct nego ni i5ta Zivo, ni5ta osim onoga Sto je spavalo u

svojoj anorganidnosti, pa mi, hoc'cmo Ii to, samo u nepohretnome

moZemo traLiti niegovo lice, nfegov skriveni obratni poglcd.

lednom ie se moii izmjcritivclidina ovoga stola. Iteii ie se, 200

za BO. Sada ie to powsina koja se hvali, kao kod Bcna Nicholsona,

linijama, uglovima, d',rystoiom i solidnom smjc5teno5iu na podu i u

prostor-Lr. Ali tko joj moZe povjcrovati? ]edna svjetiljka, mnogo

olovaha i drugih pisaljki, ljepila, gumice, spojnice, o5trila, Salice, kutije,

biljeZnice, knjige i iedan Lor.rdarifev ancleo koji se s nemoinim krilima

liulja visoko na Zici i ne dopu5ta da se i5ta od toga (predmeta i ri;eci)

ukruti i uozbilii.

Tiidesetpet tisuia: ali dcga? Broj se ncgdjc zagubio, usamio,

obeznanio. Stanje posve neprild:rilrro. Nije ni u dobitku ni u gubitku,

ni u sreii ni u nesreii, ni u stanju ni u kretanju;bcz adrese, datuma,

nigdje i nikako, a broi lijep, r,isok i dist hao prava apstraltcija.

Tiidesetpet tisuia stoji pred pricom i htio bi u nf u, htio bi da bude

ona, das subjekt, das predikat, u glagolskim natinima i sam nadin,

dobrotvor, Zrtva, pomoinik, protir,rrik i slidno: da dode, bude nelovrifeme i ode. A i ono Sto nije on, Sto je niegova dnrga strana, Zeli i

odekuje njegov dolazak. Tiidesetpet tisuia, toliko bi radosnih i

nesretnih prilika mogao uveiati, pobrojiti, s njima rasti, mijenjatihorizont, sudielovati u preobrazbama, i na kraju s njima, kao u svakof

priii, nestati. Broju ie, medutim, svejedno, on, moglo bi se reii, traZi

hranu, traZi da budc hrana, sudbina, udio u Br,qr, san, smrt i slidno.

ietrdeset, pedeset, stotine godina plovimo od Splita do

Dubrovnika, po otocima, i iekamo da se iza zora, ki5a, kamene noiiwemena, pudine koju brod kupi oko zr,uka motor:l pofavi )adranslromore i bude srce sviieta, kasno otkriie iezll<a, on i ona, malo od svega,

malo od nicega, sve svega, potpuno nidcga: da se pojavi i bude u

svome imenu.

Tir, pored naiega tuZnog iivota,Suma je, rijcka, sievemo i juZno more, otoci, gorje

kamo iemo otiii subotom, nedjclfom

ili nekim drugim danom,

Sirom otvoriti prozore

i reii tim prozorima gledaite, gledajte,

gledaite onako kako mi nikada nismo

i kako vjerojatno nikada neiemo gledati.

t56

U visini od nekoliko tisuia metara zatvaram odi, na zemlji drhti

leZaj na kojem sam kanio spavati. IGda sidem, ako sidem, zeleni

svibanj neie mi znati adresu. Zanesen, gotovo lud, on pokazuie put

vlastitoj svjetlosti.

U snu fednoga brijega on je brijeg koii silazi do mora, tu malo

postoji, opusti se, predahne,veLe i odveZe brodove i ponovo se uspne.

Nedemu, bilo iemu, bilo kako, bilo gdje, ma kako se zvalo

kaZem, mi se odnelde poznajemo; ono Suti, ne daje znaka, a ja znan-t

da se nisarn prevario.

On seli zamijeniti, zamiienitibilo Stcl.

Njegovo bilo Sto je na jugu. Njegovo bilo Sto ie

praika, glava, slj epoia, po j am, teritori j alnost,

rog, ja, termiti, Bach, hrpa, zlo, topor,njaca, napokon.

Njegovo bilo Sto ie Bog, rijcd puna drugih riiedi.

Na grandicu breze Sto nehajno visi u velikoibrzini cloletio ic

wabac, zaliuliao se i nastavio se lyuljati sve dok se grandica niie posve

smirila.

U oZufku strah od rore. ei* ptice utiluru, ona ie bez ikakva

obzira sve otvoriti, svuda uii, sve pogledati. I(uda se skriti ispred te

navale svjetla?

157

TAI(ODER

Uvijek zavode bedastoie malih okruglih stvari. Mala glupost

malih stvari. I velikih. Ali s velikima ne znamo kamo, ne moZemo ihpremieStati, nositi, obuhvatiti. Sto moZemo s izuzetnom vodorarmom

glupoSiu livade? A mala stvar ima centridnu autistidnost koja se negdje

skriie, zblie i deka, a mi ;oj kaZemo: a tu si, i dovodimo je u vezu s

nekim na5im djetinfim staniem ko;e joj je slidno, pa se udini da nam je

rod. Tko ne poznaje i ne priznaje to rodbinstvo prikraien je zautiehu

i odmor. MoZda misao i Zeli tko zna Sto, ali ruka (njezina maznost)

traLi i nalazi taj poluzaspali bliski, glupavi oblik.

Ranijc su fotografi (o, suptiino devetnacsto stoljeie) ako su

fotografirali dovjeka nastoiali da se ispred njega, naravno sludajno,

nehotidno, ne5to nade. DLezxa, Salica, lula, knjiga, ldjudevi, vaza s

olovkom, neka fbtografifa, naodale, pepeljara, da5a, boca, sat - bilo Sto.

Nekada i nesto u ruci. Gledao je tako dovjek, a gledalo,e to Sto je bilo

ispred njega. Nastajalo je, oblikovalo se mjesto (todka o koju se lice

opiralo) koje ga je priyateljski decentriralo. eir-rilo se da nestaje nelagode

i ono tako karakteristidno evo me . |er kao riietJ<o gdje, na fotogafijama

vlada samoia, neki oblik utihnuia. Pogled koji dolazi iz olsira, pa dak

i djedii, nije lako podnijeti. I to su dini se stariji fotografi znali i o tome

vodili raduna.

158

U kasnijirn pfesmama prijatelja pojavile str se vjeverice kojih dosada nije bilo. IGo u liSiu, evo ih sada medu listovima, na nekoj se

stranici jave i nestanu; bude mi Zao Sto nisu duZe ostale. BoZe moj,gdje su do sada bile, Sto su tako dugo dehale, za5to su tu, Sto je dosada

bilo na njihovom mjestu? Pjesnik ih je dugo duvao od nas, moZda i odsebe. AIi na sreiu, evo ih.

Neka se mala pjesma pla5i da iu s njome prijeii na drugustranicu pa ie je biti ovdje i tamo, a ona radije ne bi bila na dva mjesta.

Obidno takva pjesmapazi na waku svoju rijed, spora je i osjetljiva,htjela bi, kada do toga dode, da je vidc sa svih strana odjednom i da

oko nje bude mnogo praznine. U redu, pomislim, udinit iu kako Zeli, isjetim se biielih slika Gabrijela Stupice na kojima se, upravo tako usredini nalaze Nwjeste.

Taj velihi zanos kada se kopa rupa. Sto veia rupa, veii zanos. pa

kada kod novogradnji ili u nekoj drugoj prilici vidite gomiJe masne

zemlje koje su sumanuti i pohlepni strojevi izbacilt,vaSa ma5ta je naputu da prekoraci granice. U drugim prilikama, nebo, prostor iznad,svakako vas raduje. Ali to dini, na drugi nacin, i rupa koja raste. U nfu

ie nebo navratilo, uletjelo, okrenulo se, dobilo ganice i oblik, zvukkoji glazba i du5a neie zaboraviti.

Slu5ajuii nepoznate glasove, redenice tih glasova, osobito rnladih,ucini vam se da se u njima moZe vidjeti, naslutiti da je kraj svijeta blizu.Ne oswiuii se suviSe na nfihov sadrLaj, pu5tam se tome glasu: ne ide

159

daleko, nema povjerenja u wijeme, tanji se gotovo do nidega. Stari

izum vjednosti odituje neke nove nedostatlte. Ono Sto vidimo i dujemo

napuhuje se, glumi. Ali glas, ali glasovi, skriveni iza nevidljivog,

neprestano sw5eni, u velikoj su iskrenosti. Svc ie joS wlo kratko. Veinestaje. Nema se za5to uhvatit.i. Zato su pozdravi odlaska tako

uvjerljivi.

Primijetio sam dosta da'',no da su uz I( M. njegovi priiatelii iznanci nestaiali brzo,bez reda, kao da je oko niega umjesto wemena

mpa. Iako nisam suvi5e sujevjer:Ln, nisam to mogao ne uzeti u obzir.

Gledao sam, i gledam, na njega kao na tamno dudo. IGda ga

posjeiujem, dinim to sa stanovitim osjeiaiem rizika. S njim, s timosjeiajem, kod njega pijem kawr, grizem neSto i govorim nervozne

redenice . A ima dana kada za sve na svijetu ne bih koristio njegor,u

gostoliubivost. Ne bih danas, kaZem. Ili se uputim, pa onda na

stanovitoj udalienosti od njegove kuie odustanem, otidcm negdje,

bilo gdje: s radoSiu napravim malu vitalistidku digresiiu.

IGkvo dudo moii upaliti svjetlo. Odiednom sve Sto jc bilo u

mraku vidimo s jasnim imenima. S jedne i s druge strane odiju jedno

obuhvatno i uiedinjeno EVO. Zavidite tojvidliivosti, prekidu mraka, ikaZete; kada bi se to moglo dogoditi i s nama. Ali ta slika (prekid

mraka) niie naSa, ne moZe biti pouka, usporedba, dak ni Zelja. NaSi se

mrakovi ne mogu pritiskom na tipku istjerati, kako se to i Goethe

osvjedodio.

160

Najprijc kiSa, jedna kiSa, a u tu kiSu druga kiSa, u d*gt, treia, utreiu opet neka ki5a; ditav dan tako, ki5e u kiSu, ki5a iz kiSa, velikaki5a od mnogih kiSa u kojoj smo mi dva puZa skrivena u svojim

kuiicama Sto dekaju da kiSa prode, da stane, da je ne bude, da otide

odalde je do5la, pa da izademo iz kuiica, pa da provirimo iz svojih

kuia, koje nas tarll i ne taru, Sto su nam teSke i nisu teske i da se udvjema kuiicama, velikim, sjajnim, umivenim, uputimo na5oi kuii.

161

TAI(ODER

IGo sjene kratko pod5i5ane. Tako. Tako prolaze dani. Tako prolaze

ljudi. |esen ie. Thko prolazi jesen. Sve se strane osipaju. Pa neka. Neka

brojevi odlaze, neka odlaze od nas, neka sele, neka lete, neka ih nema.

Sunce prclazi preko mog papira na stolu. Dobrodo5lo kaZem mu,

a sebi kaZem pi5i brzo, dok fe tu, pi5i ne kolebajuii se, ne misleii pi5i

bilo Sto, najbolje nesto Sto je kao ono, Sto je najbliZe niegovoi naravi,

prolaznoj, radosnoj, neuhvatljivoj, ne5to Sto bi bez niega propustio,

ne5to za Sto ie5 kada otide vferovati da ie uspomena.

Izgubila su se brda. Mala smijeSna brda. Thho su slidna jedno

drugome. Gore dolje, tamo i ovamo. S toliko neba moguie ie da se

granica ne razazna, da se podrudia izmife5aiu. San s iedne, szrn s druge

strane, oblaci, praz\o izmcdu. IGo na kraiu uzdaha, na kraiu lica,

razgovora, stvari. Ono dega nema mimie, kriie se od sebe .

Tko moZe ne misliti na Er,u? Eva ie ovdje. Eva je tamo, u na5oi

glavi, izvan na5c glave. Ona je sr,uda. Liiepa je Eva' Mradna i siaina'

Te5ka i lakokrila. )edna ie Eva. Luda kao svemir. Luda kao zatvorena

wata.

162

Zablo Sto, u bilo kojoj prilici dovjek kaZe gomji i donii dio. Aonda pomisli, bolfe bi bilo da sam Sutio. Ne treba bez velike potrebe

svadati ono Sto se dodiruje.

Mnogo mladih debelih Zena. Pospano su se smjestile u svoju

prekomjernost. TLI ih vidimo i zami5ljamo. Neki dudan film, sniman

malo sporiie, s manie pokreta i diialoga. Blagi ritam breZulfaka.

Gledam Sto lula gleda, Sto bi lula vidjela da vidi. NalaZem ioi

sljepadku pozornost: vlaZi, dimi iznutra i vani, ulivaj, akcl treba opsuj

i pljuni.

I(omunari ne prestaju vikati i pucati u satove na zvonicima.

Netko, ditamo, puca i u bioloSki sat. )edino ona, zaboravljena od Boga

i komunara , izlaze(i sa Stapom u mci s Dolca pjcva bez straha

moj satiek iini tike-takn,

ntoi dragr mene iaka.

Lipani. NaSa su tifela na odmoru, a mi smo ovdje sred praznih

rijedi prazno slovo, smirena buka, gotovo niSta. NaSa su tiiela na

otocima, u oblacima, ne znamo gdie, ne iavliaiu se, zaboravila su na

nas. Skupila su iz naSe ltuie svoia hoiu i neiu, manie i viSc, uzaludnu

radost i ludo dobro, strpali sve u tame weie nc gledaiuii nas, kao da

nas nema, kao da nas nikada niie ni bilo.

MoZe li se hodaniem oblikovati stvar i stvar pretvarati u korake?

U mutnoj glazbi brojio je, brojenjem dospio u san, odalde ga je netko

tko ima duSu otjerao.

U Maksimiru jedan pas (kojega su vlasnicivjerojatno osurvili da

luta otputovavSi na more) slijedi me na stanovitoi udalienosti. IGda

stanem, stane i on. IGda krenem, krene i on. Okreiem se, gledam ga,

i on gleda. emi n'ri se da sam sebe pratim. Bojim se, ako potrdim i on

ie potrdati. Sto da uiinim da ostanem sam?

Ako postoji bijeli list, biieli list wih bijelih listova, jednak sr,,ugdje ,

ravan bez obzira na zaldvljenost Zemlje, wiietao kao da tama ne

postoji, putovat iemo luda zviiezdo, milenijski kotlu, smetena

rubenino.

Dolazi ljeto, miesec lipanj, slpani,kolovoz. Tko joS nife bio )ules

Supervielle, neka bude. IGda bude Jules Supervielle, bit ie tisuiumalih i velikih stvari, dudo na razliditim stranama zemlje i svemira,

nehotidna misao izvana i iznutra, tako blizu nidemu, nedemu, kao da

je upravo ptica odletjela: neie ni primiietiti da ie bio |ules Superuielle.

IGZe mi gu5ter, reci ne5to nejasno o meni da se malo odmorim

od sebe. U redu, kaZem, neie mi biti teSko, ionako sam ti slidan,

ionako si mi slidan, ionalo smo slidni.

154

Odnelde, s visine, iz mku, sa stola, ne znamo hako, slap

srebrnine po kamenom podu. Razletjele su se vilice, Zlice, noZevi,

oglasio se, zazxonio odjednom, blizu, u nama, daleko zvuk, moZda

sjeta, jasnog jesenskog dana.

Boje, neke nadete, neke skoro potroSene, nekc stegnute, nekc

netaknute. ei^ in otvori5, nahrupit ie, tamne kroz tamu, svijetle kroz

svjetlost, bijela kroz svoju daroliiu.

Na trZnici susreiem IGunu Quiena. Nekoliko koraka dinimo

zajedno, dugo se nismo vidieli. Dok prolazimo pored stola na kome su

poredane razlidite trave, on kaZe: sigurno se prodajom tiestenine

moLe zaraditi mnogo vi5e nego prodajom trava, ipak, da moram,

radije bih prodavao trave, poezija dovieka nedemu naudi.

Rrnije bih pomislio; lonac. Sada loncu rastu u5i, a ispod

poldopca hudi oStra para, nepoznat spol i namiere. Izmedu stvari i

njezina imena bujanie, ludilo, nezadovoljstvo.

Na ulici poznajem samo ulicu. Na ulici je samo ulica, slijepa,

gluha, nijema. Thkva kakva je, takva ie meni slidna, meni ista. Mojasljepoca na njezinu sljepoiu. Moja gluhoia na niezinu gluhoiu, moja

nijemost na njezinu nijemost. Na ulici smo ulica i fa doista neobidan

par. Thlcvi idemo uzbrdo, takvi idemo nizbrdo, takvi smo bez

prestanka godine, dane, sate, i nikome niSta.

165

Do5lo je kamenje. Mijenja nas kao slikar paletu. DoSlo je

kamenje. Ne bujno, ne kristali, rude, minerali, nego sivo, obicno, koje

deka pogled i san, a uzxra(a SutljMm razumijevanjem. IGmenu,mradno dn-r5tvo, oko tebe luta moje srce, kaZe Supervielle.

Nemoguie je ne mrziti nekoga tko vodi dnevnik. Sto diniti, Sto

reii? Sve ie zapisati. Vi ga gledate i mislite: a kako bi bilo da pucam?

Zaop& dobro.

Sipur-r. Ne5to na pudini, otvoreno i zaneseno, zna hako da nas

zavede. Ispred i iza na5ih misli glazba zvoni, zove, stvara se. Tlava,

ljudi, vrtovi, dvorci, bijeli krug iznad svega. Ne5to dega ie se mrtvisjetiti dim se saberu.

ICSa budi jedno mi. IGZemo mi ki5a ki5imo. Mi ki5a podinjemolagano padati po travi, stablima, zemlji, po pticama zatedenim u

cvrkutu, po bubama koje su vjerojatno tu, ne znamo gdje, razlikovanje

nije na5a briga, ne znamo imena, zaboravljamo pojedinosti, sitnimosobinama darujemo trepereie sivilo.

Gledao sam ljude kako vei siti ili malo gladni na kraju kupe

mnzice sa stola. Od kaZiprsta i palca prave ne5to kao ldjun i mrvicu po

mrvicu hvataju i prinose ustima. Obrok ie prije toga mogao biti obilan

i bez potrebe za takvim zawsetkom, a ipah oni to neie zaboraviti. Isto

tako, to neie udiniti pow5no i usput. Nakon svega ti se ljudi, Lene i

djeca saberu kao pri molitvi: mrvicu po mrvicu, wlo poboT-no, pribrajaju

166

jednu drugoj. fe li to hranjenie ili neka druga i drukcija radnja, tko ieznati. Bit ie da dovjek, uz sve dmgo, vodi porijeldo i od ptica.

L-Ihvaien u postojanie ptica. U misao koja se gubi rijed po rijed

ovdje, tal<o, bilo gdje.

O AUTORU

Danijel Dragojevii, pjesnik, esejist i prozni pisac, roden je 28. sijetnja i 934. godine

u Velof Luci na otoku I(oriuli, do sada je obiavio ove knjige: IQmjaia i drugr predjeli

(poezifa), Matica hrwatska, Split, 1961;U tvom stvanlom tijelu (poeztia), Naprijed,

Zageb, 1964; Svj*iljka i spavai (poezi;a), Naprijed, Zagreb, 1965; Nevrijeme i drugo

(poezija), Razlog, Zagreb 1968; Bijeli znak cvijeta (poezija), izdanje autora, Zagreb

1969;O Vronbi, Bezbbubu ilotcanju naruinjesnavraxt (proza),Matica hrvatsl<a,Zagreb,

l97O; Bajka o vratima (proza), Naprijed, Zagreb 1972; Cenrta Zivotinja (poezija),

Naprijed, Zagreb, 1972; Prirodapls (poezila), Biblioteka Gha, Zagreb , 1974; Izmii-

ljotine (proza), Naprijed, Zagreb 1976;Razdobliekrtrbona (poezila), Cekade, Zagreb

l99l; kuuti teret (proza), Nolit, Beograd l9B5; Zvjezdamica (poezila), Hryatsl<a

weudili5na naldada, Zageb 1994; Cvjetni trg (proza), Durier;.x, Zagreb 1994; Hodanje

uz prugLt (poezija), N4atica hrvatska, Zageb 1997.

169

tr-aklada Meandar, redakcija: Nova vcs 5, l0 000 ZagrcbIGjiZara: Centar l(aptol, Nova vcs 1 l, Zagreb

e-mail: rneandar@)zg.t-com.hr

uunmeandarhr