A B C D E F G H I J K L LJ M N O P R S T U V Z
Aaberacija: prividna promjena poloaja objekta u odnosu na geometrijski poloaj. Posljedica je relativnog transverzalnog gibanja motritelja u odnosu na promatrani objekt i konanosti brzine svjetlosti. Vidjeti i aberacija, planetska. aberacija, dnevna: komponenta zvjezdane aberacije (aberacija, zvjezdana) koja nastaje uslijed gibanja motritelja uzrokovanog Zemljinom rotacijom. aberacija, godinja: komponenta zvjezdane aberacije (aberacija, zvjezdana) koja nastaje zbog Zemljine revolucije. aberacija, planetska: pojam klasine fizike koji se upotrebljava za opis prividne promjene poloaja objekta uslijed gibanja motritelja u odnosu na promatrani izvor svjetlosti i gibanja izvora. aberacija, sekularna: komponenta zvjezdane aberacije (vidjeti aberacija, zvjezdana) koja je posljedica gibanja itavog Sunevog sustava u prostoru. Vidjeti i apeks. aberacija, zvjezdana: prividna promjena poloaja promatranog objekta uslijed gibanja motritelja. Obino se razlae na dnevnu i godinju komponentu (aberacija, dnevna; aberacija, godinja). afel: najudaljenija toka staze tijela od Sunca koje se giba oko Sunca. AGK katalog: kratica za zvjezdani katalog Astronomische Gesellschaft Katalog kojeg je inicirao F.W. Argelander 1867. godine obuhvativi u prvom projektu zvijezde do 9. magnitude, deklinacije od -2 do +80. U izradi AGK1 kataloga sudjelovalo je vie zvjezdarnica, a sadravao je 150.000 zvijezda. Proirenje kataloga do deklinacije -23, zavreno 1887. g., sadravalo je dodatnih 50.000 zvijezda. Izrada fotografske verzije kataloga zapoeta je 1920. g. a objavljena je 50-tih godina. Mjerenje vlastitih gibanja ukljueno je u inaicu AGK3. Poloaji u AGK katalogu odreivani su relativno s obzirom na poloaje zvijezda fundamentalnog kataloga. Vidjeti katalog; fundamentalni katalog; zvjezdani katalog; FK; NGC katalog. albedo: omjer izmeu koliine svjetlosti koja pada na neko tijelo ili povrinu i koliine te svjetlosti koju isto tijelo ili povrina reflektira. alignementi (alinjmani): linije ucrtane na zvjezdanim kartama koje povezuju glavne zvijezde u zvijeu radi lakeg prepoznavanja zvijea i orijentacije golim okom. Vidjeti astrognozija. almanah: vidjeti godinjak.
1
almukantarat: mala krunica nebeske sfere, koja nastaje presjekom nebeske sfere i ravnine paralelne s horizontom; takoer nazvana altitudna paralela ili krunica jednake altitude. alt-azimutalni instrument: instrument, horizontalne montae s precizno izvedenim vertikalnim i horizontalnim krugom, a upotrebljava se za simultano odreivanje horizontalnih i vertikalnih smjerova ili kutova (visine i azimuta). altituda: vidjeti visina. analema: krivulja oblika nepravilne osmice koja se dobije povezivanjem poloaja Sunca na nebu zabiljeenih svaki dan tijekom godine u isto vrijeme. Poloaj Sunca je promjenjiv iz dana u dan uslijed priklona ekliptike i eliptinosti (ekscentriciteta) Zemljine staze oko Sunca. anomalija: kutna mjera za udaljenost tijela od perihela njegove staze (vidjeti srednja anomalija; ekscentrina anomalija; prava anomalija). anomalistika godina: period izmeu dva uzastopna Zemljina prolaza perihelom, isto to i vrijeme porasta srednje anomalije Zemlje za 360. anomalistiki mjesec: period izmeu dva uzastopna Mjeseeva prolaza perigejom, isto to i vrijeme porasta srednje anomalije Mjeseca za 360. antapeks: toka nebeske sfere od koje se Sunce, gibajui se u prostoru, prividno udaljava. anticirkumpolarne zvijezde: zvijezde koje za odreeni poloaj motritelja na Zemlji tijekom godine ne izlaze iznad horizonta. Vidjeti cirkumpolarne zvijezde. antipodna toka: dijametralno suprotna toka u odnosu na neku toku Zemljine povrine. antisolarna toka: toka nebeske sfere dijametralno suprotnog poloaja od sredita Suneve ploe. apeks: toka nebeske sfere prema kojoj se Sunce, gibajui se u prostoru, prividno pribliava. apocentar: toka na stazi koja je najudaljenija od gravitacijskog sredita koje uzrokuje gibanje. Vidjeti apogej; perigej. apogej: najudaljenija toka od Zemlje na stazi nekog tijela koje krui oko Zemlje. apsidna linija: duina koja spaja suprotne toke eliptine staze i prolazi aritima elipse. apsidno gibanje: rotacija apsidne linije (ili pomak pericentra) uzrokovana gravitacijskim djelovanjem (vidjeti perturbacije) drugih nebeskih tijela. apsolutna magnituda zvijezde: prividna magnituda koju bi imala zvijezda uz pretpostavku da se nalazi na udaljenosti od 10 parseka, takoer i apsolutni sjaj zvijezde. argument pericentra: element orbite (staze) za definiranje prostornog poloaja orbite, odnosno kutna udaljenost mjerena u ravnini orbite od uzlaznog vora do velike poluosi na kojoj je pericentar. 2
armilarna sfera: mehaniki model nebeske sfere (nebeski globus) s izvedenim osnovnim krunicama i nebeskim objektima u ijem je sreditu Zemlja (neki su dijelovi armilarne sfere pokretni). Upotrebljava se kao mjerni instrument (jo od vremena prije Krista) i u edukacijske svrhe. aspekt: prividni poloaj planeta i Mjeseca u odnosu na Sunce, gledano sa Zemlje; takoer i kut izmeu osi rotacije tijela Suneva sustava i spojnice izmeu tog tijela i Zemlje. asteroidi: vidjeti planetoidi. astrognozija: poznavanje zvijea i snalaenje na zvjezdanom nebu promatranjem golim okom. astrolab: drevni instrument za mjerenje visina nebeskih tijela. Konstruirali su ga grki astronomi u II. st. pr. Krista. Suvremena izvedba (npr. impersonalni Danjonov astrolab s prizmom, konstruiran 1951.g.) upotrebljava se za vrlo precizna mjerenja visina nebeskih tijela (odnosno simultano odreivanje astronomske irine i duljine stajalita). astrometrija: grana klasine astronomije koja se bavi matematikim rjeenjima odreivanja prividnih poloaja objekata na nebeskoj sferi i pojavama koje uvjetuju promjenu tih poloaja (sferna a.) kao i metodama odreivanja koordinata nebeskih tijela iz podataka opaanja (praktina a.) te metodama odreivanja koordinata stajalita i smjera prema nekoj toki na Zemlji iz opaanja nebeskih tijela (geodetska a.). Takoer i poloajna astronomija. astrometrijske efemeride: efemeride tijela Suneva sustava u kojima su u obliku tablica prikazani poloaji neposredno usporedivi s katalozima srednjih mjesta zvijezda standardne epohe. Astrometrijski poloaji dobivaju se tako da se geometrijskim poloajima dodaju korekcije kanjenja svjetlosnog signala. astrometrijski instrumenti: precizni i vrlo sofisticirani instrumenti za odreivanja koordinata nebeskih tijela, zvjezdanog mjesnog vremena, koordinata toaka na Zemlji i azimuta. Dijelimo ih na fundamentalne (veliki pasani instrument, meridijanski i vertikalni krug), astronomskogeodetske (univerzalni instrument, zenit teleskop, pasani instrument) i pomorskozrakoplovne (pomorski i zrakoplovni sekstant). Astronomical Almanac: vidjeti The Astronomical Almanac. Astronomieski jeegodnik: ruski astronomski godinjak. astronomska jedinica (a.j.): polumjer krune staze po kojoj bi tijelo, zanemarive mase i koje nije podlono perturbacijama, kruilo oko Sunca s periodom od 2/k dana, pri emu je k Gaussova gravitacijska konstanta. Astronomska jedinica neto je manjeg iznosa od velike poluosi Zemljine staze oko Sunca, pa se moe kazati da je to i srednja udaljenost Zemlje od Sunca. astronomska refrakcija: vidjeti refrakcija, astronomska. astronomske konstante: vidjeti sustav astronomskih konstanti.
3
astronomske koordinate: 1) astronomska duljina i irina, koje definiraju poloaj toke na Zemljinoj povrini u odnosu na geoid. Na te koordinate djeluju lokalne gravitacijske anomalije (vidjeti: zenit; duljina, terestrika; irina, terestrika). Takoer nazvane i geografske koordinate; i gravimetrijske koordinate. 2) koordinate nebeskih tijela (npr. rektascenzija i deklinacija, ekliptika duljina i irina, i dr.) odreene za standardnu epohu i ekvinocij. atmosfera: plinoviti omota oko nebeskog tijela kojeg ono zadrava svojom gravitacijom. atomska sekunda: vidjeti sekunda (SI sustava). augmentacija: iznos za koji je prividni polumjer nebeskog tijela vei gledano s povrine Zemlje nego li u odnosu na geocentrini poloaj hipotetinog motritelja. azimut: kutna udaljenost mjerena uzdu horizonta u smjeru kazaljke na satu od odreene referentne toke (obino toke juga ili sjevera, vidjeti glavne toke horizonta) do presjecita horizonta i velike krunice koja prolazi zenitom i nebeskim objektom. Vidjeti azimut, astronomski; azimut, geodetski. azimut, astronomski: kut izmeu ravnine astronomskog meridijana stajalita i ravnine vertikalne krunice (vertikala) koja prolazi kroz stajalite i opaani objekt, mjeren po astronomskom horizontu stajaline toke od juga (june toke horizonta) u smjeru kretanja kazaljke na satu. Astronomski azimut odreujemo opaanjem nebeskih tijela. azimut, geodetski: kut izmeu ravnine geodetskog meridijana stajalita i tangente na geodetsku liniju izmeu stajalita i opaane toke, mjeren po horizontu stajaline toke od sjevera u smjeru kretanja kazaljke na satu.
BBailyevi biseri: sjajni izlomljeni svjetlosni prsten oko Mjeseeve ploe koji se moe opaziti kod centralnih pomrina Sunca (vidjeti pomrina, Suneva), a nastaje uslijed Mjeseevih brda koja stvaraju nepravilni rub Mjeseeve vidljive ploe. Vidjeti i dijamantni prsten. baricentar: sredite masa sustava tijela; npr. centar masa Suneva sustava ili sustava ZemljaMjesec. baricentriko dinamiko vrijeme (TDB): nezavisna vremenska skala za raunanja efemerida i jednadbi gibanja tijela u odnosu na baricentar Suneva sustava. U terminologiji ope teorije relativnosti TDB je koordinatno vrijeme (vidjeti dinamiko vrijeme). Besselovi elementi: tabline veliine koje se upotrebljavaju za proraunavanje vidljivosti pomrina i okultacija na pojedinim tokama na (ili iznad) Zemljine povrine. Besselova godina: vidjeti godina, Besselova.
4
Besselovi dnevni brojevi: kombinirane veliine ope precesije i nutacije, godinje aberacije i paralakse i priklona ekliptike, korigirane za njihove kratkoperiodine varijacije, a upotrebljavamo ih za jednostavno runo preraunavanje (redukciju) srednjih mjesta zvijezda na njihova prividna mjesta. Besselove zvjezdane konstante: godinje konstante veliine, koje s Besselovim dnevnim brojevima, upotrebljavamo pri redukciji srednjih mjesta zvijezda na prividna mjesta. Ovise uglavnom o poloaju zvijezda. Vidjeti Besselovi dnevni brojevi. blazar: termin koji se upotrebljava za kvazare koji pokazuje veliku promjenjivost zraenja u optikom dijelu spektra. bolid: sjajni meteor ija je pojava obino popraena ujnim zvukom. brzina kruenja: vidjeti kozmike brzine. brzina oslobaanja: vidjeti kozmike brzine.
CCarringtonov period: dogovorni period siderike rotacije toke na Sunevom ekvatoru (25,38d), koji odreuje poloaj referentnog meridijana za odreivanja heliografskih koordinata. Carringtonov rotacijski broj: broj ciklusa Suneve rotacije sa sinodikim periodom rotacije 27,2753 dana mjereno od 9. studenog 1853. godine. centar masa: vidjeti baricentar. cirkumpolarne zvijezde: zvijezde koje za odreeni poloaj motritelja na Zemlji tijekom godine ne zalaze za horizont. Vidjeti anticirkumpolarne zvijezde.
vor: jedna od dviju toaka nebeske sfere u kojima orbita objekta presijeca referentnu ravninu. Poloaj vora jedan je od elemenata staza.
DT: razlika dinamikog vremena i svjetskog vremena; do 1984. g. T = ET UT, od 1984.2000. g. T = TDT UT, od 2001. g. pa nadalje T = TT UT; a T = TAI + 32,184s - UT . UT: razlika vremena UT i UTC ; UT= UT - UTC (vidjeti svjetsko vrijeme; koordiniranosvjetsko vrijeme). daljina vidljiva horizonta: vidjeti horizont.
5
dan: period od 86400 sekundi. dan, Mjeseev: vrijeme izmeu dva uzastopna prolaza Mjeseca meridijanom. Traje oko 24 sata i 50 minuta. datumska granica: zamiljena krivudava linija na Zemlji koja je odabrana tako da se najbolje podudara s meridijanom na 180 duljine (vidjeti duljina, terestrika) ijim prelaskom pri putovanju prema zapadu "preskaemo" jedan datum, a pri njenom prelasku prema istoku datum vraamo jedan dan unatrag. deklinacija: kutna udaljenost na nebeskoj sferi, sjeverno ili juno od nebeskog ekvatora, mjerena po satnoj ili deklinacijskoj krunici nebeskog tijela. Deklinacija zajedno s rektascenzijom ili satnim kutom jednoznano definira poloaj nekog objekta na nebeskoj sferi. deklinacijska krunica: velika krunica nebeske sfere koja prolazi nebeskim polovima i nebeskim objektom, a okomita je na nebeski ekvator. Takoer i satna krunica. deklinacijska paralela: mala krunica nebeske sfere paralelna s nebeskim ekvatorom. Takoer i dnevna paralela. deklinacijski krug: krug ekvatorske montae teleskopa na kojem se oitava (mjeri) deklinacija nebeskog objekta. Vidjeti i satni krug. diferencijalna rotacija: rotacija plinovitih tijela (poput Sunca ili Jupitera) iji iznos ovisi o kutnoj udaljenosti od ekvatora tijela; takoer i rotacija ustrojstava koja nisu veinom kruta tijela (npr. galaktika) s iznosom koji ovisi o udaljenosti od njihova sredita. dijamantni prsten: kratki bljesak svjetlosti neposredno prije nastupanja potpune pomrine i pri zavretku potpune pomrine Sunca. Potjee od zraka Suneve svjetlosti koje prolaze Mjeseevim dolinama s ruba Mjeseeve ploe. Vidjeti i Bailyevi biseri. dinamiki ekvinocij: uzlazni vor Zemljine srednje staze na Zemljinom pravom ekvatoru, tj. presjecite ekliptike s nebeskim ekvatorom u kojem se Suneva deklinacija mijenja sa june na sjevernu. Vidjeti ekvinocij; kataloki ekvinocij; pravi ekvator i ekvinocij. dinamiko vrijeme: skupina vremenskih skala uvedena nakon 1984. g. da bi zamijenila efemeridno vrijeme kao nezavisnu varijablu u dinamikoj teoriji i efemeridama. Vidjeti baricentriko dinamiko vrijeme; terestriko dinamiko vrijeme, terestriko vrijeme. direktno gibanje: za gibanja tijela Suneva sustava po njihovim orbitama odgovara smjeru suprotnom od smjera kazaljke na satu gledano sa sjevernog pola ekliptike; za objekte na nebeskoj sferi pomaci u smjeru od zapada prema istoku koji su posljedica relativnog gibanja objekta u odnosu na Zemlju (npr. smjer prividnog godinjeg gibanja Sunca). dnevna paralela: vidjeti deklinacijska paralela. dnevno gibanje: prividno dnevno gibanje od istoka prema zapadu koje je posljedica Zemljine rotacije. donji planet: vidjeti planet.
6
drakonistiki mjesec: vrijeme izmeu dva uzastopna prolaza Mjeseca istim vorom njegove staze. dubina vidljiva horizonta: vidjeti horizont. duga: optika pojava u Zemljinoj atmosferi krunog oblika i spektralnih boja koja nastaje lomom i disperzijom svjetlosti na kapljicama kie, vodenim kapljicama u oblacima ili u rijenim slapovima. Obino se vide glavna i sporedna duga slabijeg sjaja, koja ima vei polumjer i kod koje je, obrnuto nego kod glavne duge, ljubiasta boja spektra na vanjskom dijelu luka a crvena na unutarnjem. duljina, galaktika: kutna udaljenost na nebeskoj sferi mjerena uzdu galaktikog ekvatora od toke koja je odabrana tako da se podudara sa smjerom galaktikog sredita pa do velike krunice koja prolazi galaktikim polovima i objektom. duljina, nebeska: kutna udaljenost na nebeskoj sferi mjerena uzdu ekliptike od dinamikog ekvinocija u smjeru istoka do velike krunice koja prolazi ekliptikim polovima i objektom. Takoer i ekliptika duljina. duljina, terestrika: kutna udaljenost mjerena uzdu Zemljinog ekvatora od Greenwichkog meridijana do pripadajueg meridijana mjesta. Takoer i geografska duljina. Vidjeti geografske koordinate. duljina pericentra: jedan od elemenata orbite za tijela koja se gibaju eliptinim stazama. Jednak je zbroju duljine uzlaznog vora i argumenta pericentra. duljina uzlaznog vora: jedan od elemenata orbite za odreenje prostornog poloaja orbite. To je kutna udaljenost uzlaznog vora od proljetnog ekvinocija. dvojna zvijezda: par zvijezda koje krue u stazama jedna oko druge. Postoje i viestruki sustavi triju ili vie zvijezda. Takoer i dvostruka zvijezda. dvostruka zvijezda: vidjeti dvojna zvijezda.
Eefemeride: tablini podaci poloaja nebeskih tijela i srodni podaci za odreeni period vremena navedeni u jednakim vremenskim intervalima. efemeridna duljina: duljina mjerena u smjeru istoka od efemeridnog meridijana. Vidjeti duljina, terestrika. efemeridni meridijan: zamiljeni meridijan ija je jednolika rotacija definirana terestrikim vremenom. Nalazi se 1,002738 T istono od Greenwichkog meridijana, gdje je T razlika terestrikog vremena (TT) i svjetskog vremena (UT1). efemeridni prolaz meridijanom: prolaz nebeskog tijela efemeridnim meridijanom.
7
efemeridni satni kut: satni kut mjeren u odnosu na efemeridni meridijan. efemeridno vrijeme (ET): nezavisna vremenska skala koja se do 1984. g. upotrebljavala u gravitacijskim teorijama i raunanjima gibanja tijela Suneva sustava kao i u raunanjima efemerida. Zamijenjeno je dinamikim vremenom. ekliptika duljina: vidjeti duljina, nebeska. ekliptika irina: vidjeti irina, nebeska. ekliptiki koordinatni sustav: sferni (nebeski) koordinatni sustav u kojem je poloaj nebeskog objekta odreen ekliptikom duljinom i irinom.Vidjeti duljina, nebeska; irina, nebeska. ekliptiki pol: toka na nebeskoj sferi. Probodite nebeske sfere i pravca koji prolazi sreditem sfernog koordinatnog sustava, a okomit je na ravninu ekliptike. ekliptika: srednja ravnina Zemljine staze oko Sunca, takoer i velika krunica nebeske sfere koja nastaje presjekom srednje ravnine Zemljine staze oko Sunca i nebeske sfere, odnosno staza po kojoj oko Sunca krui Zemlja ili preciznije baricentar sustava Zemlja-Mjesec. ekscentricitet: parametar koji definira oblik elipse, parabole i hiperbole; jedan od elemenata staza. Vidjeti: elementi staza. ekscentrina anomalija: kut koji se koristi za opis gibanja tijela po elipsi. Vrh mu je u sreditu elipse. Jedan krak uperen je prema pericentru. Drugi krak je prema toki koja lei na krunici polumjera jednakog velikoj poluosi elipse i koja predstavlja presjecite te krunice s pravcem koji prolazi poloajem tijela na elipsi i koji je okomit na veliku poluos elipse. Vidjeti srednja i prava anomalija. ekstinkcija, atmosferska: slabljenje sjaja (vidjeti magnituda, zvjezdana) nebeskog objekta opaanog sa Zemlje uslijed apsorpcije njegove svjetlosti pri prolazu Zemljinom atmosferom. Atmosferska ekstinkcija poveava se poveanjem zenitne udaljenosti promatranog objekta. ekvator: velika krunica na nebeskom tijelu u presjecitu ravnine koja je okomita na os rotacije i koja prolazi sreditem tijela. Vidjeti nebeski ekvator. ekvator, nebeski: vidjeti nebeski ekvator. ekvatorski koordinatni sustav: sferni (nebeski) koordinatni sustav u kojem je poloaj nebeskog objekta odreen rektascenzijom i deklinacijom (nebeski ekvatorski k.s.), ili satnim kutom i deklinacijom (mjesni ekvatorski k.s.). ekvinocij: 1) jedna od dviju toaka nebeske sfere u kojoj ekliptika presijeca nebeski ekvator; 2) vrijeme u kojem Sunce dolazi u te toke, tj. kada je prividna duljina Sunca 0 ili 180. Vidjeti kataloki ekvinocij; dinamiki ekvinocij. Takoer i ravnodnevica, ravnonoje. elementi staza: parametri koji odreuju poloaj i gibanje tijela u njihovoj stazi. Za eliptinu stazu uobiajeni elementi su: velika poluos staze, ekscentricitet, vrijeme prolaza pericentrom, inklinacija, duljina uzlaznog vora i argument pericentra. Umjesto argumenta pericentra esto se rabi i duljina pericentra. Uobiajeno je upotrebljavati i srednju duljinu umjesto trenutka prolaza pericentrom. Kao elementi staza upotrebljavaju se i srednja kutna brzina i
8
srednja anomalija. Tako se u godinjacima za planete najee navode sljedei elementi staza: velika poluos staze, srednja kutna brzina, ekscentricitet, inklinacija, duljina uzlaznog vora, duljina pericentra (perihela) i srednja duljina za odreenu epohu. Za planetoide umjesto duljine pericentra (perihela) i srednje duljine za odreenu epohu, navodi se argument pericentra (perihela) i srednja anomalija za odreenu epohu. Vidjeti srednji elementi, oskulirajui elementi. elementi orbita: vidjeti elementi staza. elongacija (planetska): geocentriki kut izmeu planeta i Sunca mjeren u ravnini planeta, Zemlje i Sunca. Planetska se elongacija rauna od 0 do 180 istono ili zapadno od Sunca. elongacija, najvea: trenuci u kojima su geocentrine kutne udaljenosti Merkura i Venere od Sunca maksimalne. emerzija: pojavljivanje nebeskog objekta pri zavretku njegove okultacije ili pomrine. Vidjeti i imerizija. epakt: 1) starost Mjeseca (broj dana od mlaaka umanjen za jedan dan) na poetku kalendarske godine, 2) razlika izmeu godine, tropske i godine, lunarne; to iznosi oko 11 dana i obino se naziva godinji epakt; 3) razlika kalendarskog mjeseca i sinodikog mjeseca, tzv. mjeseni epakt. Vidjeti godina, kalendarska. epoha: proizvoljno odabrani trenutak vremena ili datum od kojeg se odbrojava kalendar, definiraju nebeski referentni sustavi, zvjezdani katalozi, ili elementi planetskih staza. Vidjeti standardna epoha. era: sustav kronolokog odbrojavanja od odreenog datuma. ET (Ephemeris Time): vidjeti efemeridno vrijeme. evekcija: najvei perturbacijski lan u razvoju u red Mjeseeve duljine, irine i horizontske paralakse. Oituje se u periodikim promjenama ekscentriciteta i duljine perigeja. Period iznosi oko 31,8 dana i dovodi do promjena u duljini Mjeseca od najvie 1,27. Vidjeti duljina, nebeska; irina, nebeska; horizontska paralaksa, duljina pericentra.
Ffatamorgana: zrcaljenje promatranih udaljenih predmeta na Zemljinoj povrini uslijed refrakcije i potpune refleksije svjetlosti u prizemnim slojevima Zemljine atmosfere koji su obino manje gustoe za velikih vruina (donja fatamorgana) ili vee gustoe npr. iznad morske povrine (gornja fatamorgana). faza: omjer osvijetljenog dijela vidljive ploe tijela i itavog prividnog promjera. Za Mjesec se definiraju faze s obzirom na poloaj Mjeseca u odnosu na Zemlju i Sunce. Vidjeti Mjeseeve faze. fazni kut: kut izmeu pravca prema Suncu i pravca prema Zemlji s vrhom u osvijetljenom tijelu. 9
fiktivno srednje Sunce: zamiljeno tijelo koje se ranije upotrebljavalo za definiciju srednjeg sunevog vremena. FK: kratica za niz fundamentalnih kataloga izdanih u Njemakoj, poev od 1907. godine. Vidjeti fundamentalni katalog. fundamentalna ravnina: ravnina koja prolazi sreditem Zemlje i okomita je na pravac koji spaja sredite Mjeseca i sredite Sunca. Upotrebljava se za proraunavanje uvjeta opaanja pomrina. Vidjeti Besselovi elementi. fundamentalni katalog: popis fundamentalnih zvijezda, ije su koordinate odreene najveom moguom preciznou, mjerenjem njihova prolaza meridijanom i usporedbom mjerenja razliitih zvjezdarnica radi smanjenja greaka mjerenja. Niz fundamentalnih kataloga prireen je i izdan u Njemakoj (Heidelberg, Astronomisches Rechen Institut). Aktualna inaica, poznata kao FK5 katalog, sastoji se od dva dijela (Part I. The basic fundamental stars, 1535 zvijezda, i Part II. The FK5 Extensio new fundamental stars, 3117 zvijezda do 9,5 magnitude). Rad se nastavlja na proirenju kataloga i ve je izaao prvi dio FK6 kataloga (Part I. Basic fundamental stars with direct solutions, 878 zvijezda). Vidjeti katalog; zvjezdani katalog.elongacija, najvea: trenuci u kojima su geocentrine kutne udaljenosti Merkura i Venere od Sunca maksimalne.
Ggalaktika duljina: vidjeti duljina, galaktika. galaktika irina: vidjeti irina, galaktika. galaktiki koordinatni sustav: sferni (nebeski) koordinatni sustav u kojem je poloaj nebeskog objekta odreen galaktikom duljinom i irinom. Vidjeti duljina, galaktika; irina, galaktika. galaktiko jato: skupina gravitacijski okupljenih galaktika. galaktika: ustrojstvo sainjeno od mnogobrojnih zvijezda, plina i praine, koje se dri na okupu uslijed gravitacije. Gaussova gravitacijska konstanta: konstanta koja se upotrebljava za definiciju astronomske jedinice po treem Keplerovom zakonu. Jednaka je korijenu gravitacijske konstante, k = 0,01720209895 u sustavu astronomskih konstanti. Vidjeti Keplerovi zakoni. geocentrike koordinate: 1) geocentrika irina i duljina toke na Zemljinoj povrini u odnosu na koordinatni sustav s ishoditem u Zemljinom sreditu; 2) nebeske koordinate u koordinatnom sustavu s ishoditem u Zemljinom sreditu. Vidjeti zenit; irina, terestrika; duljina, terestrika. geocentriko: u odnosu na sredite Zemlje; koje se odnosi na sredite Zemlje.
10
geodetske koordinate: geodetska irina i duljina, koje definiraju poloaj toke na Zemljinoj povrini u odnosu na odabrani elipsoid. Takoer i geografske koordinate. Vidjeti zenit; irina, terestrika; duljina, terestrika. geografske koordinate: opi termin za koordinate toke na Zemljinoj povrini. Upotrebljava se za oznaavanje i geodetskih i astronomskih koordinata. geoid: fizikalno definiran Zemljin oblik, kao ekvipotencijalna ploha ili nivo ploha Zemljine sile tee. Plohu geoida najblie aproksimira povrina mirnih oceana zamiljeno protegnuta ispod kontinenata, a svaka toka plohe okomita je na smjer sile tee. geometrijski poloaj: geocentrini poloaj objekta na nebeskoj sferi u odnosu na pravi ekvator i ekvinocij, ali bez pomaka uslijed planetske aberacije. Vidjeti: prividna mjesta; srednja mjesta; aberacija, planetska. geostacionarna staza: staza satelita oko Zemlje u kojoj satelit za jedan ophod oko Zemlje treba jednako vrijeme kao i Zemlja za jedan okret oko svoje osi. Ako je staza kruna i u ravnini ekvatora satelit je praktino uvijek na istom poloaju na nebu. Visina mu je 35.900 km. gibanje polova: gibanje trenutane Zemljine rotacijske osi u odnosu na vrsto Zemljino tijelo. To je nepravilno, vie-manje kruno gibanje s amplitudom oko 15 m i glavnim periodom od 430 dana (Chandlerov period). Takoer i varijacije polova i kretanje polova. Vidjeti nebeski efemeridni pol. glavne toke horizonta: toka sjevera, istoka, juga i zapada. Toke istoka i zapadu su sjecita nebeskog ekvatora s horizontom. Toke sjevera i juga su sjecita horizonta i ravnine koja prolazi motriteljem i okomita je na pravac istok-zapad. Takoer i kardinalne toke horizonta. Vidjeti i meridijan; prvi vertikal. gnomon: tap vertikalno postavljen na horizontalnu podlogu sa skalom. Najstariji i najjednostavniji astronomski instrument. Mjerenjem duljine i pravca sjene tapa mogue je odrediti pravac meridijana, vrijeme, geografsku irinu i priklon ekliptike. godina svjetlosti: put koji svjetlost pree u vakuumu za jednu godinu. godina: vremenski period temeljen na gibanju Zemlje oko Sunca (vidi godina, tropska). Kalendarska godina usklaena je s trajanjem tropske godine. Anomalistika godina je srednja vrijednost perioda uzastopnog prolaza Zemlje perihelom. Siderika (zvjezdana) godina je srednji period revolucije Zemlje u odnosu na zvijezde. Vidjeti Gregorijanski kalendar, Julijanska godina; godina, Besselova. godina, Besselova: period revolucije fiktivnog srednjeg Sunca po rektascenziji, definiran Newcombovim formulama. Poetak Besselove godine do 1984. g. definirao je standardne epohe (npr. B1950,0 ili B1975,0). Danas je standardna epoha definirana julijanskom godinom (npr. J2000,0). godina, lunarna: razdoblje od 12 srednjih sinodikih perioda Mjeseca.
11
godina, prijestupna: kalendarska godina (vidjeti kalendar) koja ima jedan dan vie od obinih godina s 365 dana. godina, tropska: period revolucije srednjeg sunca po ekliptici u odnosu na dinamiki ekvinocij. Tropska je godina dulja od Besselove za 0,128sT, gdje je T vrijeme u dijelovima stoljeima mjereno od epohe 1900,0. Vidjeti duljina, nebeska, godina, Besselova. godinja doba: etiri razdoblja kalendarske godine, proljee, ljeto, jesen i zima, koja se izmjenjuju nastupanjem ekvinocija i solsticija. godinjak: godinja publikacija koja sadri informacije o poloajima nebeskih tijela, vremenima pojedinih astronomskih dogaaja, kao i neka druga dodatna objanjenja i informacije. Podaci se obino navode za svaki dan u godini u 0h TT. Vidjeti efemeride; FK; terestriko vrijeme. gornji planet: vidjeti planet. graansko vrijeme: vidjeti zonsko vrijeme. gravitacijska konstanta: konstanta proporcionalnosti u Newtonovom zakonu gravitacije. Iznosi 6,67210-11m3kg-1s-2. Greenwichki zvjezdani broj dana: cijeli dio Greenwichkog zvjezdanog datuma. Greenwichki zvjezdani datum (GSD): broj zvjezdanih dana proteklih u Greenwichu od poetka Greenwichkog zvjezdanog dana koji je zapoeo julijanskog datuma 0,0. gregorijanski kalendar: kalendar koji je uveo Papa Grgur XIII 1852. g. da bi zamijenio julijanski kalendar. Danas je u opoj uporabi u gotovo svim zemljama. Prijestupne godine su one djeljive s etiri, osim godina koje nisu djeljive s 400. Npr. 1600., 2000. jesu prijestupne, dok npr. godine 1700., 1800., 1900 i 2100. nisu prijestupne. GSD (Greenwich Sidereal Date): vidjeti Greenwichki zvjezdani datum.
Hhalo: 1) priblino kruna svjetlost oko nekog objekta. Npr. Mjeseev ili Sunev halo koji nastaju lomom ili refleksijom svjetlosti na kristalima leda u oblacima u viim slojevima Zemljine atmosfere. Haloi se mogu javljati i na drugim mjestima u atmosferi (ne samo oko sredita u kojem je Sunce ili Mjesec), uzajamno se sjei (pri emu nastaju tzv. sporedna ili nasuprotna Sunca ili sporedni Mjeseci) kao i oblici krieva; 2) kruna ili sferno rasporeena materija oko nekog objekta, npr. galaktiki halo. heliocentriko: u odnosu na sredite Sunca; koje se odnosi na sredite Sunca. heliografske koordinate: heliografska duljina i irina sfernog koordinatnog sustava s ishoditem u sreditu Sunca koje se upotrebljavaju za odreivanje poloaja objekta na Suncu. Heliografska duljina mjeri se od poetnog Sunevog meridijana do meridijana koji pripada objektu. irina je kutna udaljenost objekta od Suneva ekvatora. Poetni meridijan odabran je 12
tako da njegove sjecite sa Sunevim ekvatorom rotira Carringtonovim periodom. Poloaj rotacijske osi Sunca definiran je kutom izmeu Suneva ekvatora i ekliptike (inklinacija) i duljinom uzlaznog vora Suneva ekvatora na ekliptici. Poloaj Suneve osi rotacije i poetnog meridijana u odnosu na motritelja jednoznano je odreen pozicijskim kutom P sjevernog pola Suneve osi rotacije (kut s vrhom u sreditu Suneve ploe i izmeu krunice prema sjevernom nebeskom polu i krunice prema sjevernom rotacijskom polu Sunca), te heliografskim koordinatama sredita Suneve ploe (L0, B0). Parametri (P, L0, B0) nazivaju se elementima za fizika opaanja Sunca. Vidjeti Carringtonov rotacijski broj. Hiparh: satelit Europske svemirske agencije u geostacionarnoj stazi lansiran 1989. g. u svrhu astrometrijskih mjerenja. Naziv je kratica za High Precision Parallax Collecting Satellite, a ujedno i spomen na poznatog astronoma Hiparha. Rezultati opaanja saeti su u Hiparhovom katalogu, koji, izmeu ostalog, sadri poloaje, paralakse i vlastita gibanja stotina tisua zvijezda s tonou od 0,002". horizont: velika krunica nebeske sfere koja nastaje presjekom ravnine koja prolazi stajalitem, a okomita je na pravac stajalite - zenit i nebeske sfere. Vidljivi horizont (prividni) promatran na slobodnom obzoru (npr. na moru) je ispod astronomskog (pravog) zbog zakrivljenosti Zemljine povrine i nadmorske visine motritelja. Kutna razlika izmeu vidljivog i astronomskog horizonta naziva se dubinom vidljiva horizonta (ili horizontskom depresijom), dok se udaljenost najdalje toke Zemljine povrine opaane na vidljivom horizontu naziva daljina vidljiva horizonta. Uz zakrivljenost Zemljine povrine i nadmorsku visinu, poveanju daljine i dubine vidljiva horizonta doprinosi atmosferska refrakcija (vidjeti refrakcija, atmosferska). Takoer i obzor. horizontalni krug: krug horizontske montae teleskopa ili geodetskog instrumenta na kojem se oitava (mjeri) azimut (horizontalni kut) objekta. Vidjeti i vertikalni krug. horizontska depresija: vidjeti horizont. horizontska paralaksa: razlika izmeu topocentirikog i geocentrikog poloaja objekta kada se on nalazi na astronomskom horizontu. horizontski koordinatni sustav: sferni (nebeski) koordinatni sustav u kojem je poloaj nebeskog objekta odreen azimutom i zenitnom daljinom (visinom).
Iimerzija: prividni nestanak nebeskog objekta pri nastupanju okultacije ili pomrine (vidjeti i emerzija). inklinacija: kut izmeu ravnine staze tijela i referentne ravnine; jedan od elemenata staza koji odreuje orijentaciju staze u prostoru. interferometar: instrument koji elektromagnetsko zraenje istog izvora prima pomou dva ili vie objektiva iz kojih se elektromagnetsko zraenje nezavisno sakuplja i pri tom nastaje zajednika slika zbog pojave interferencije. Na taj se nain poveava mo razluivanja. Tehnika je prvotno razvijena kod radioteleskopa (radiointerferometri). Vidjeti SBI, VLA, VLBA, VLBI. 13
interferometrija: vidjeti interferometar, SBI, VLA, VLBA, VLBI. invarijabilna ravnina: ravnina koja prolazi baricentrom Sunevog sustava i okomita je na vektor momenta kutne koliine gibanja Suneva sustava.
Jjednadba centra: razvoj u red prave anomalije preko lanova s ekscentricitetom i srednjom anomalijom. Za gibanje tijela po elipsi razlika izmeu stvarnog kutnog poloaja i poloaja koje bi tijelo imalo u sluaju jednolike kutne brzine, tj. razlika prave anomalije i srednje anomalije. jednadba ekvinocija: rektascenzija srednjeg ekvinocija u odnosu na pravi ekvator i ekvinocij, tj. prividno zvjezdano vrijeme minus srednje zvjezdano vrijeme. Vidjeti srednji ekvator i ekvinocij, prividna mjesta, srednja mjesta. jednadba vremena: satni kut Sunca minus satni kut fiktivnog srednjeg sunca, tj. prividno (pravo) Sunevo vrijeme minus srednje Sunevo vrijeme. jovijanski planet: vidjeti planet. julijanska godina: period od 365,25 dana; osnova julijanskog kalendara. julijanski broj dana: cijeli broj julijanskog datuma. julijanski datum (JD): interval vremena iskazan u danima i dijelovima dana, a odbrojavan od ponoi u Greenwichu 1. sijenja 4713. godine prije Krista. Za potrebe visoke preciznosti moe se specificirati vremenska skala u svjetskom vremenu ili u dinamikom vremenu. julijanski datum, modificirani: Julijanski datum minus 2400000,5 dana. julijanski kalendar: kalendar koji je uveo Cezar Julije 46. godine pr. Krista umjesto Rimskog kalendara. U julijanskom kalendaru svaka je etvrta godina prijestupna i ima 366 dana (jedan dan vie od obine godine). Julijanski kalendar zamijenjen je gregorijanskim kalendarom. julijansko stoljee: period od 36525 dana.
Kkalendar: dogovoreni sustav (pravila) za brojanje vremenskih intervala (npr. dana, tjedana, mjeseci i godina). kardinalne toke horizonta: vidjeti glavne toke horizonta.
14
kanjenje svjetlosnog signala: vrijeme potrebno da svjetlost doe s promatranog objekta do motritelja. Posljedica je da se prividni poloaj objekta ne podudara s geometrijskim poloajem. Vidjeti aberacija, planetska. katalog: popis nebeskih objekata (zvijezda, galaktika, maglica ili radioizvora), s osnovnim podacima i poloajima (koordinatama). Vidjeti zvjezdani katalog; fundamentalni katalog. kataloki ekvinocij: presjecite satne krunice nulte rektascenzije zvjezdanog kataloga s nebeskim ekvatorom. Vidjeti dinamiki ekvinocij, ekvator. Keplerova jednadba: transcendentna jednadba za izraunavanje ekscentrine anomalije iz poznate srednje anomalije i ekscentriciteta. Slui za proraunavanje poloaja tijela u eliptinoj stazi. Keplerovi zakoni: zakoni gibanja tijela u eliptinoj stazi, odnosno zakoni koji opisuju gibanje planeta oko Sunca. Definirao ih je Johannes Kepler poetkom 17. stoljea. Prvi zakon kae da su staze planeta elipse, a u jednom od arita elipsi je Sunce. Drugi zakon kae da je plona brzina planeta konstantna, odnosno da spojnica planet-Sunce u jednakim vremenima opisuje jednake povrine. Trei, da se kvadrati vremena ophoda planeta odnose kao kubovi njihove srednje udaljenosti od Sunca. komet: malo tijelo Suneva sustava, graena od praine i leda, preteito u stazi velikog ekscentriciteta. Pribliavanjem Suncu kometi razvijaju rep duljine i do desetke milijuna kilometara. Pretpostavlja se da kometi dolaze iz Oortovog oblaka. konstanta aberacije: najvea vrijednost kuta aberacije; omjer relativne transverzalne komponente brzine motritelja u odnosu na objekt i brzine svjetlosti. konstanta nutacije: koeficijent uz prvi lan razvoja u red nutacije po priklonu. konstanta precesije: godinji pomak ekvinocija uslijed lunisolarne precesije. Vidjeti Platonova godina. konstanta refrakcije: uobiajen naziv za konstantu proporcionalnosti kuta refrakcije i tangensa kuta opaane zenitne udaljenosti objekta u modelu slojevite atmosfere s vrijednosti indeksa loma zraka pri standardnim uvjetima. kontakt: posebni poloaj ili trenutak tijeka pomrine kada se prividno dodiruju rubovi ploa nebeskih tijela uzajamno ili jednog tijela sa sjenom ili polusjenom drugog. Kod Suneve pomrine prvi kontakt nastupa kada istoni rub Mjeseca dodiruje zapadnu stranu Sunca. Drugi kontakt je kada istoni rub Mjeseeve ploe dodirne istoni rub Suneve ploe, a trei kada zapadni rub Mjeseeve ploe dodirne zapadni rub Suneve. Drugi i trei kontakt oznaavaju poetak i kraj potpune pomrine. etvrti kontakt je kad se Mjeseeva ploa "odljepljuje" od Suneve, tj. zadnji dodir istonih rubova. Na slian nain mogu se definirati i kontakti Mjeseeve ploe sa Zemljinom sjenom kod pomrine Mjeseca, a takoer i kod okultacija i prolaza tijela preko ploe drugog tijela. konjunkcija: pojava kada dva tijela imaju priblino jednaku rektascenziju ili duljinu, dakle kada su prividno bliski na nebeskoj sferi. Merkur i Venera su u donjoj konjunkciji kada se nau izmeu Zemlje i Sunca, a u gornjoj konjunkciji kada je Sunce izmeu planeta i Zemlje.
15
koordinirano svjetsko vrijeme (UTC): vremenska skala koja je temelj opepriznatog graanskog vremenskog sustava (zonskoga vremena). UTC je odravan velikim brojem preciznih atomskih satova i ureaja po cijelom svijetu, a distribuira se pomou radio stanica i internet servisa. UTC se od meunarodnog atomskog vremena (TAI) razlikuje cijeli broj sekundi, a od UT1 odstupa najvie 0,9 sekundi. Posljednji se uvjet osigurava uvoenjem prijestupne sekunde. kozmika godina: vrijeme potrebno Suncu da jednom obie oko sredita nae galaktike, a iznosi 220 milijuna godina. kozmike brzine: obino tri posebne vrijednosti brzine tijela u odnosu na Zemlju. Prva kozmika brzina (brzina kruenja) je brzina potrebna za postavljanje tijela u krunu stazu oko Zemlje. Druga kozmika brzina (brzina oslobaanja) je brzina potrebna za bijeg iz gravitacijskog polja Zemlje, a trea za savladavanje gravitacijskog polja i Zemlje i Sunca. Kozmike brzine mogu se definirati i za bilo koja druga nebeska tijela. kretanje polova: vidjeti gibanje polova. krijesnica: vidjeti meteor. Kuiperov pojas: podruje Sunevog sustava s velikim brojem ledenih objekata. Protee se iza staze Neptuna pa do unutranjeg ruba Oortovog oblaka. kulminacija: prolaz objekta opaaevim (mjesnim) meridijanom. Gornja kulminacija je prolaz blii zenitu, a donja udaljeniji od zenita. Kumova slama: vidjeti Mlijena staza. kutna udaljenost: izmeu nebeskih objekata je duljina luka velike krunice nebeske sfere koji povezuje promatrane objekte. kvadrant: jednostavni kutomjerni astronomski instrument kojim se mjeri visina nebeskih objekata i kutna udaljenost meu njima. Prije otkria teleskopa bio je jedan od najvanijih astronomskih mjernih instrumenata. Upotrebljavao ga je i Tycho Brahe. Suvremena inaica kvadranta je pasani instrument. kvadratura: konfiguracija dvaju nebeskih tijela koja imaju razliku prividne duljine od 90 gledano s treeg tijela. Kvadrature se obino navode u odnosu na Sunce gledano iz Zemljinog sredita. kvazari: najudaljeniji objekti u svemiru koji zrae goleme koliine energije. Smatraju se protogalaktikama.
LLagrangeove toke: toke u ravnini staze dvaju masivnih tijela koja se gibaju po krunim stazama oko zajednikog baricentra u kojima estice zanemarive mase mogu opstati u ravnotei. Postoji pet takvih toaka za gravitacijski sluaj dva tijela u uzajamno krunim 16
stazama, ali tri od njih su nestabilne na male perturbacije. Preostale dvije toke, 60 na svaku stranu u odnosu na manje masivno tijelo i u njegovoj stazi su stabilne. latituda: vidjeti irina. libracija: promjena orijentacije Mjeseeve povrine u odnosu na motritelja na Zemlji. Uvjetovana je geometrijskim promjenama relativnog poloaja motritelja u odnosu na Mjesec i fizikim promjenama u orijentaciji Mjeseeve osi rotacije. LLR: vidi Lunar Laser Ranging. lokalno jato: skupina od tridesetak galaktika kojoj pripada i Mlijena staza. longituda: vidjeti duljina. lovaki mjesec: vidjeti etveni mjesec. LSR - sustav: referentni sustav s ishoditem u Suncu definiran s obzirom na srednje gibanje zvijezda u Sunevoj okolini (naziv sustava preuzet je od engleske kratice za Local Standard of Rest). Kinematiki LSR-sustav definiran je srednjim gibanjem zvijezda iz Suneva okolia, dok je dinamiki LSR sustav vezan uz toku u Sunevoj okolini za koju pretpostavljamo da se po krunoj stazi giba oko sredita nae galaktike. Brzina Sunca u kinematikom LSR-sustavu je oko 20 km/s u smjeru apeksa. Vidjeti i pekulijarno gibanje. luna (kutna): koja se odnosi na kut ili luk, npr. luna sekunda je jedinica za kut za razliku od vremenske sekunde. luminozitet: snaga zraenja nebeskih objekata. lunacija: vidjeti sinodiki mjesec. Lunar Laser Ranging (LLR): laserska tehnika mjerenja udaljenosti izmeu Zemlje i Mjeseca. Opaa se na 4 reflektora na Mjeseevoj povrini, postavljenim u Apollo i Luna misijama. Vidi Satellite Laser Ranging.
LJljetno vrijeme: vrijeme koje se uvodi u veini drava obino u periodu nakon nastupanja proljea pa negdje do poetka jeseni i koje je jedan sat ispred zonskog vremena. U Hrvatskoj je ljetno vrijeme dva sata ispred svjetskog vremena. Vidjeti i srednjoeuropsko vrijeme.
Mmaglice: svemirski oblaci plina i praine. Emisijske maglice svijetle uslijed pobuenja zraenjem okolnih zvijezde, refleksijske odbijaju svjetlost zvijezda, a apsorpcijske se vide kao tamni obrisi. Planetarna maglica je plinoviti obru koju odbacuje zvijezda na kraju evolucije.
17
magnituda Mjeseeve pomrine: Omjer duljine Mjeseeve staze u Zemljinoj sjeni i prividnog dijametra Mjeseca. Vidjeti pomrina, Mjeseeva. magnituda Suneve pomrine: omjer Mjeseeva prividnog polumjera i Sunevog prividnog polumjera za centralne pomrine. Vidjeti pomrina, Suneva. magnituda, zvjezdana: mjera sjaja nebeskih objekata na logaritamskoj skali pri emu se pretpostavlja da je izvor svjetlosti tokast. Jo se naziva i prividna veliina ili prividni sjaj. Vidjeti apsolutna magnituda zvijezde. mali planeti: vidjeti planetoidi. meugalaktiko: koje se nalazi u prostoru izmeu galaktika. meunarodno atomsko vrijeme (TAI): najpreciznije determinirana vremenska skala. Ta je skala rezultat analiza atomskih vremenskih standarda (normi) mnogih zemalja, koju obavlja ured za mjere i utege (Bureau International des Poids et Mesures) iz Pariza. Premda TAI nije uveden do 1.1.1972. g., atomska vremenska skala bila je na raspolaganju od 1956. godine. Naime, TAI moe biti ekstrapoliran za period 1956-71. Fundamentalna jedinica TAI je jedinica vremena u Internacionalnom sustavu, SI sekunda. Vidjeti sekunda. meuzvjezdano: koje se nalazi u prostoru izmeu zvijezda. meridijan: velika krunica na nebeskom tijelu, koja prolazi njegovim polovima, a okomita je na ekvator. Vidjeti nebeski meridijan, mjesni nebeski meridijan, astronomski meridijan, gedetski meridijan. meridijanski krug: astrometrijski instrument, koji je u osnovi veliki pasani instrument s vrlo preciznim vertikalnimkrugom. Upotrebljava se za mjerenja visina i vremena prolaza nebeskih tijela meridijanom, to omoguuje apsolutna i relativna odreivanja nebeskih ekvatorskih koordinata zvijezda (rektascenzije i deklinacije). Messierov katalog: jedan od najpoznatijih kataloga magliastih nebeskih objekata kojeg je sastavio Charles Messier 1784. godine i sadri 103 objekta koji se oznauju slovom M i rednim brojem. Popularan je u amaterskoj astronomiji i astrognoziji. meteor: svjetlosna pojava koja nastaje izgaranjem meteoroida u Zemljinoj atmosferi. meteorit: naziv za meteoroid koji ne uspije izgorjeti potpuno u Zemljinoj atmosferi tako da padne na Zemljinu povrinu. meteoroid: sitno tijelo Suneva sustava dimenzija obino od 10-6m do nekoliko metara. meteorski potok: pojava veeg broja meteora uzrokovana prolazom Zemlje kroz meteoroidsko vlakno. Naime, raspadom kometa prvo se stvara meteoroidski oblak od zgusnutih estica koje zauzimaju poloaj gdje se nalazila glava kometa. Prolaz Zemlje kroz meteoroidski oblak popraen je pojavom velikog broja meteora (meteorski pljusak). Vremenom se meteoroidski oblak raspruje po stazi kometa stvarajui meteoroidsko vlakno. Uslijed gravitacijskih utjecaja planeta i zraenja Sunca meteoridsko vlakno se poveava stvarajui meteoroidski potok.
18
Metonov ciklus: broj dana u 19 julijanskih godina (vidjeti godina, julijanska) koji je cjelobrojni viekratnik broja dana to ih sadrava sinodiki mjesec, pa se stoga u tom ciklusu izmjenjuju Mjeseeve faze. Period je pronaao Meton u 5. stoljeu prije Krista. mijena: vidi faza. mikrometar: pomoni ureaj koji se obino postavlja na okular teleskopa radi preciznog mjerenja vrlo malih kutova ili razlike kutova. milenij: vidjeti tisuljee. minuta: period od 60 sekundi. mjesec: 1) period jedne potpune sinodike ili siderikerevolucije Mjeseca oko Zemlje; takoer i vremenski period u kalendarima. 2) vidjeti satelit. Mjesec: Zemljin prirodni satelit. Mjeseev izlaz i zalaz: poloaj Mjeseca kada je njegov gornji dio ruba vidljive ploe na prividnom horizontu; tj. kada je prava zenitna udaljenost, u odnosu na sredite Zemlje, sredita njegove ploe jednaka 9034' + Mjeseev prividni polumjer - vrijednost horizontske paralakse. Uzima se da je vrijednost horizontske refrakcije 34'. Mjeseeve faze: cikliko ponavljanje prividnog izgleda Mjeseca. Mladi Mjesec (mlaak), prva etvrt, pun Mjesec (utap) i zadnja etvrt definiraju se kao trenuci u kojima je odgovarajua prividna nebeska duljina Mjeseca u odnosu na Sunce jednaka 0, 90, 180 i 270. Takoer i Mjeseeve mijene. Mjeseeve mijene: vidjeti Mjeseeve faze. mjesni ekvatorski koordinatni sustav: vidjeti ekvatorski koordinatni sustav. mjesno zvjezdano vrijeme: mjesni satni kut katalokog ekvinocija. Vidjeti zvjezdano vrijeme. Mlijena staza: naa galaktika; takoer i svijetli difuzni pojas koji se vidi na nebeskoj sferi gledano u smjeru galaktike ravnine. Takoer i Kumova slama.
Nnadir: toka nebeske sfere dijametralno suprotna zenitu. nadmorska visina: visina motritelja iznad srednje morske razine. nagib ekliptike: vidjeti priklon. nebeska mehanika: grana astronomije koja pomou zakona mehanike opisuje gibanja nebeskih tijela.
19
nebeska os: vidjeti svjetska os. nebeska sfera: zamiljena sfera proizvoljnog polumjera na koju se projiciraju poloaji nebeskih tijela. Sredite joj moe biti u motriteljevom stajalitu (topocentrina s.), sreditu Zemlje (geocentrina s.), sreditu Sunca (heliocentrina s.) ili u nekoj drugoj odabranoj toki. Takoer i nebeski svod. nebeski efemeridni pol: toka nebeske sfere, probodite nebeske sfere i svjetske osi odreene srednjim Zemljinim polovima, koji se za razliku od pravih polova ne kree po Zemljinoj povrini, ve su fiksni. Ujedno je referentni pol za nutaciju i gibanja polova. nebeski ekvator: velika krunica nebeske sfere projekcija Zemljinog ekvatora na nebesku sferu. Ravnina nebeskog ekvatora okomita je na nebesku os, koja prolazi nebeskim efemeridnim polovima. Vidjeti srednji ekvator i ekvinocij; pravi ekvator i ekvinocij. nebeski ekvatorski koordinatni sustav: vidjeti ekvatorski koordinatni sustav. nebeski meridijan: velika krunica nebeske sfere koja prolazi nebeskim polovima i okomita je na ravninu nebeskog ekvatora. Vidjeti nebeski mjesni meridijan. nebeski mjesni meridijan: velika krunica nebeske sfere koja prolazi nebeskim polovima i motriteljevim zenitom, te tokama sjevera i juga. Vidjeti i glavne toke horizonta. nebeski pol: toka nebeske sfere, jedno od dvaju probodita nebeske sfere i nebeske ili svjetske osi. Vidjeti nebeski efemeridni pol. nebeski svod: vidjeti nebeska sfera. Newtonov zakon gravitacije: zakon o privlaenju tijela kojeg je utemeljio Isac Newton. Svaka estica materije privlai drugu esticu materije silom koja je proporcionalna masama tih estica, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihove uzajamne udaljenosti. Konstanta proporcionalnosti naziva se gravitacijska konstanta. NGC katalog: kratica za New General Catalogue of Nebulae and Star Clusters; katalog nezvjezdanih objekata to ga je sastavio J.L.E. Dreyer (Opservatorija Armagh). Izdan je 1888. godine i sadravao je 7840 objekata. Proiren je indeksnim katalogom (IC) 1895. godine i 1908. godine ime je obuhvatio 14755 objekata. nutacija: u poloajnoj astronomiji nutacija je kratkoperiodino osciliranje nebeskih polova oko njihovog srednjeg poloaja i obino se razdvaja na komponente po priklonu i duljini (vidjeti duljina, nebeska). Nastaje uslijed promjenjivih gravitacijskih djelovanja Mjeseca i Sunca na ekvatorska ispupenja Zemlje, do kojih dolazi zbog promjena meusobnih poloaja Sunca i Mjeseca prema Zemlji. Ophodni nutacijski period iznosi 18,6 godina.
Oobjekti bliski Zemlji: tijela Suneva sustava (planetoidi ili kometi) koji se gibaju u takvim stazama oko Sunca da je mogu njihov bliski prolaz pored Zemlje. Veina ih je smjetena u
20
stazama s afelom udaljenim od Sunca 1,3 astronomske jedinice i perihelom na udaljenosti veoj od 0,983 astronomskih jedinica. oblaci Kordiljevskog: skupine praine grupirane na Mjeseevoj stazi oko Zemlje koje potjeu od meteoroidskih udara u Mjesec. Nalaze se u stabilnim Lagrangeovim tokama. obratnice: male krunice na Zemlji paralelne ekvatoru koje se nalaze na 2327' sjeverno i juno od ekvatora (sjeverna i juna obratnica). Za motritelja na sjevernoj obratnici Sunce kulminira u zenitu za ljetnog solsticija, a za motritelja na junoj obratnici Sunce kulminira u zenitu za zimskog solsticija. Zbog pripadajueg poloaja Sunca u znaku zodijaka sjeverna i juna obratnica nose i tradicionalne nazive Rakova i Jareva obratnica. Vidjeti znakovi zodijaka. obzor: vidjeti horizont. okultacija: zaklanjanje nebeskog tijela drugim nebeskim tijelom obino znatno veeg prividnog polumjera. Npr. prekrivanje zvijezda ili planeta Mjesecom. Ako se okultacijom smanjuje sjaj tijela obino se govori o pomrini. Vidjeti pomrina, Suneva. Oortov oblak: podruje Suneva sustava oblika ljuske u udaljenosti od Sunca izmeu 2000 i 20000 astronomskih jedinica za koje se vjeruje da sadri milijarde kometa ukupne mase koja se procjenjuje da je jednaka Zemljinoj. Pretpostavlja se da je Oortov oblak izvor kometa to se opaaju u unutarnjem dijelu Suneva sustava. opozicija: uzajamni poloaji (konfiguracije) Sunca, Zemlje i planeta kod kojih se prividna geocentrina duljina planeta razlikuje za 180 od prividne geocentrine duljine Sunca. Vidjeti duljina, nebeska. orbita: vidjeti staza. oskulirajui elementi: skup parametara koji opisuju trenutani poloaj i brzinu nebeskog tijela na njegovoj perturbiranoj stazi. Oskulirajui elementi opisuju eliptinu neperturbiranu stazu koju bi imalo tijelo ako bi se perturbacije trenutano zanemarile. U godinjacima oskulirajui elementi se obino navode za svakih nekoliko desetaka dana i na temelju njih je mogue proraunati poloaj tijela pomou Keplerove jednadbe. Vidjeti elementi staza. otklon svjetlosti: kut za koji je prividna staza fotona otklonjena u gravitacijskom polju Sunca. Iznosi 1,75" za zraku svjetlosti koja tangira rub Sunca. Korekcija ovog uinka koji je neovisan o valnoj duljini svjetlosti ukljuena je pri svoenju srednjih mjesta na prividna mjesta nebeskih objekata. otklon vertikale: kut izmeu smjera normale na elipsoid i smjera vertikale. Naime, elipsoidna (geodetska) irina i duljina definiraju smjer normale (okomice) na elipsoid, a astronomska irina i duljina odreuju smjer vertikale, tj. smjer viska. Vidjeti vertikala, zenit; astronomske koordinate; geodetske koordinate.
21
Pparalaksa: razlika u prividnom smjeru (poloaju) objekta gledano iz razliitih poloaja; isto to i kut s vrhom u objektu izmeu pravaca koji povezuju dva razliita poloaja motritelja. Geocentrina (dnevna) paralaksa je razlika izmeu topocentrinog smjera objekta i geocentrinog smjera u kojem bi se vidio objekt. Heliocentrina ili godinja paralaksa je razlika izmeu geocentrinog i heliocentrinog smjera u kojem bi se vidio objekt. Vidjeti i horizontska paralaksa. parsek: udaljenost u kojoj se astronomska jedinica gledana okomito vidi pod kutom od jedne lune sekunde; isto to i udaljenost objekta kojemu je godinja paralaksa jedna sekunda. pasani instrument: astrometrijski instrument. Sastoji se od durbina (koji moe rotirati oko fiksne horizontalne osovine u vertikalnoj ravnini, koja se podudara s ravninom meridijana), vertikalnog kruga i mikrometra. Upotrebljava se za vrlo precizna mjerenja vremena prolaza objekta meridijanom, to omoguuje odreivanje mjesnog zvjezdanog vremena, odnosno astronomske duljine toke na Zemlji. Takoer i tranzitni instrument. pekulijarno gibanje: gibanje zvijezda u odnosu na LSR-sustav ili neku posebnu grupu zvijezda. pepeljasta svjetlost: sunana svjetlost odbijena od Zemlje zbog koje se moe vidjeti i dio Mjeseeve ploe za njegove male faze koji nije neposredno osvijetljen. Vidjeti faza; Mjeseeve faze; epakt. periastron: poloaj zvijezda u dvostrukim sustavima kada su one uzajamno najblie. Vidjeti dvojne zvijezde. pericentar: toka na stazi koja je najblia gravitacijskom sreditu koje uzrokuje gibanje. Vidjeti perigej; perihel. perigej: toka u kojoj je tijelo u stazi oko Zemlje najblie Zemlji. Perigej se ponekad upotrebljava i za prividnu stazu Sunca oko Zemlje. perihel: toka u kojoj je tijelo na stazi oko Sunca najblie Suncu. period: vrijeme potrebno za potpunu revoluciju (obilazak) tijela; jedan ciklus periodinih pojava, npr. izmjene Mjeseevih faza. perturbacije: otkloni stvarne staze od predviene referentne staze; takoer i sile koje uvjetuju otklon izmeu stvarne i referentne staze. Perturbacijama se obino nazivaju i veliine koje se proraunavaju kako bi se dobile precizne vrijednosti koordinata. planet: kuglasto nebesko tijelo graeno uglavnom od stijena ili plina bez vlastitog izvora energije (ili sa zanemarivim energetskim izvorom) koje krui oko Sunca ili zvijezda (ekstrasolarni planeti). Terestriki planeti (Merkur, Venera, Zemlja, Mars) su uglavnom graeni od stijena, prosjene su gustoe oko 5 puta vee od gustoe vode, relativno male veliine i imaju relativno rijetku atmosferu. Jovijanski planeti (Jupiter, Saturn, Uran, Neptun) znatno su vei, imaju nekoliko puta manju gustou od terestrikih planeta i posjeduju guste i 22
duboke atmosfere. Graeni su od lakih elemenata. S obzirom na poloaj staze u odnosu na planetoidni pojas (vidjeti: planetoidi) dijele se na unutarnje (blii Suncu) i vanjske. S obzirom na poloaj staze u odnosu na Zemljinu dijele se na donje (blii Suncu) i gornje. planetocentrine koordinate: koordinate definirane u pravokutnom prostornom koordinatnom sustavu ija os z odgovara srednjoj rotacijskoj osi, os x presijeca ekvator i prolazi sreditem mase i proizvoljno odabranim poetnim (nultim) meridijanom. Duljina se mjeri od poetnog meridijana kao pozitivna u smjeru rotacije. irina je kut izmeu ravnine ekvatora i pravca prema sreditu mase. Radijus se mjeri od sredita mase do toke na povrini. planetografske koordinate: koordinate za kartografske potrebe koje ovise o ekvipotencijalnoj povrini koja se uzima kao referentna povrina. Duljina se mjeri od kartografske projekcije poetnog meridijana i u smjeru suprotnom od smjera rotacije. irina je kut izmeu ravnine ekvatora i okomice na referentnu povrinu. Visina toke definira se kao udaljenost od toke na referentnoj povrini koja ima jednaku duljinu i irinu. planetoidi: mala tijela Suneva sustava dimenzija obino od nekoliko kilometara do nekoliko stotina kilometara (najvei je Ceres promjera oko 900 km). Planetoidi su preteito nepravilnog oblika, od kojih se veina nalazi izmeu staza Marsa i Jupitera, tj. u planetoidnom pojasu. Takoer i asteroidi. Platonova godina: period lunisolarne precesije u kojem ekvinocij opie puni kut po ekliptici. Iznosi oko 25800 godina. plavi Mjesec: pojam jo uvijek nejasnog porijekla koji se koristi za opis rijetkog dogaaja u vezi s Mjesecom. Po nekima je to nastupanje uzastopnih mlaaka (vidjeti Mjeseeve faze) u istom kalendarskom mjesecu. Drugo je miljenje da se radi o prividnoj plavoj Mjeseevoj boji koju uzrokuje praina u viim slojevima Zemljine atmosfere dospjela aktivnou vulkana ili umskim poarima. plimna sila: sila koja nastoji "izduiti" tijelo u gravitacijskom polju i to u smjeru radijusvektora revolucije. Posljedica je razlike vanjskog gravitacijskog djelovanja na blii i udaljeniji dio tijela. Plimna sila je obrnuto razmjerna kubu uzajamne udaljenosti tijela. podnevna linija: pravac kroz toke sjevera i juga. Vidjeti glavne toke horizonta. pol ekliptike: vidjeti ekliptiki pol. pol: jedna od dviju toaka povrine tijela u kojima os rotacije probada povrinu tijela; takoer i osobite toke nebeske sfere, probodita okomice na neku od referentnih ravnina s nebeskom sferom. Vidjeti nebeski pol, ekliptiki pol. polarna svjetlost: svjetlost koja nastaje pobuenjem atoma u Zemljinoj atmosferi nabijenim esticama sa Sunca. Najbolje se vidi iz sjevernih i junih polarnih podruja (aurora borealis i aurora australis) za pojaane Suneve aktivnosti. polarna udaljenost: kutna udaljenost izmeu pola i nebeskog objekta.
23
polarnice: male krunice na Zemlji, paralelne s ekvatorom, a nalaze se na 6633' sjeverno i juno od ekvatora (sjeverna i juna polarnica). Za motritelja na polarnici Sunce kulminira na horizontu (zanemarujui refrakciju) samo za zimskog solsticija. poloajna astronomija: vidjeti astrometrija. polusjena: dio iza tijela u kojem je svjetlost udaljenog izvora samo djelomino otklonjena; podruje djelominog zamraenja koje opasuje sjenu. pomrina: zatamnjenje nebeskog tijela prolaskom kroz sjenu koju stvara neko drugo tijelo. pomrina, Mjeseeva: pomrina kod koje Mjesec prolazi Zemljinom sjenom. Moe biti potpuna (Mjesec zalazi itav u sjenu), djelomina (Mjesec djelomino zalazi u sjenu) i pomrina u polusjeni (Mjeseci prolazi samo kroz Zemljinu polusjenu). pomrina, prstenasta: Suneva pomrina (vidjeti pomrina, Sunca) kod koje Suneva ploa nije nikad potpuno prekrivena ve se i u maksimumu pomrine vidi prsten Suneve ploe. Nastaje kada je prividni polumjer Sunca vei od prividnog Mjeseevog polumjera. pomrina, Suneva: pomrina koja nastaje prolaskom Zemlje kroz Mjeseevu sjenu. Centralna pomrina (motritelj je u Mjeseevoj sjeni) moe biti potpuna (Mjeseev prividni polumjer je vei od Sunevog) i prstenasta. Kod djelomine pomrine motritelj je u Mjeseevoj polusjeni. Vidjeti pomrina, prstenasta; kontakt. pomrinska (eklipsna) godina: period uzastopnog prolaza Sunca istim vorom Mjeseeve staze, gledano sa Zemlje. Jo se naziva i sinodiki period Mjeseevih vorova. Iznosi oko 346,62 dana i u vezi je s nastupanjima pomrina. Vidjeti sarosov ciklus. prava anomalija: za gibanje po elipsi, kut s vrhom u aritu bliem pericentru (vidjeti pericentar), a izmeu pravca prema pericentru i pravca prema poloaju tijela; jedan od standardnih elemenata planetskih staza. Vidjeti elementi planetskih staza; ekscentrina anomalija; srednja anomalija. pravi ekvator i ekvinocij: nebeska referentna krunica i toka nebeskog koordinatnog sustava, odreenog trenutnim (pravim) poloajem nebeskog ekvatora i ekliptike. Taj se koordinatni sustav giba uslijed precesije i nutacije. Vidjeti srednji ekvator i ekvinocij. precesija: u poloajnoj astronomiji precesija je dugoperiodino (sekularno) gibanje nebeskih polova, koje nastaje uslijed gravitacijskih utjecaja Mjeseca i Sunca (lunisolarna precesija) na Zemljina ekvatorska ispupenja. Komponenta precesije koja nastaje planetskim utjecajem naziva se planetska precesija. Ukupni uinak lunisolarne i planetske precesije naziva se opa precesija. Vidjeti i nutacija, Platonova godina. prijestupna godina: vidjeti godina, prijestupna. prijestupna sekunda: sekunda koja se dodaje UTC-u izmeu 60-te i 0-te sekunde, kako bi manje od 0,9 sekundi odstupalo od UT1. Obino se dodaje na kraju lipnja ili prosinca.
24
priklon: openito kut izmeu ekvatorske ravnine tijela i ravnine staze u kojoj se giba, tj. isto to i kut izmeu osi rotacije i osi staze (okomice na stazu). Za Zemlju je priklon ekliptike kut izmeu ravnine ekvatora i ekliptike. Takoer i nagib ekliptike. prividni polumjer: kut pod kojim se vidi polumjer nebeskog tijela. Obino se definira u odnosu na ekvatorski polumjer. prividno (pravo) Sunevo vrijeme: mjera vremena temeljena na prividnom gibanju Sunca. Nejednolikog je tijeka uslijed priklona ekliptike i ekscentriciteta Zemljine staze. Male promjene nastaju i uslijed nejednolike Zemljine rotacije. prividno (pravo) zvjezdano vrijeme: satni kut pravog ekvinocija. Vidjeti zvjezdano vrijeme. prividno mjesto: poloaj na nebeskoj sferi, ije je sredite u Zemljinom sreditu, dobiven nakon to se iz neposredno opaanih poloaja otklone uinci koji ovise o topocentrinom poloaju motritelja; tj. refrakcija, dnevna aberacija i geocentrina (dnevna) paralaksa. Dakle, poloaj objekta kako bi se vidio iz sredita Zemlje pomaknut uslijed planetske aberacije, iskljuujui njenu dnevnu komponentu, i u odnosu na pravi ekvator i ekvinocij. Vidjeti aberacija, planetska; aberacija, dnevna. prolaz: poloaj u kojem se sredite ploe nebeskog tijela nae u meridijanu (prolaz meridijanom); takoer i prividni prelazak jednog nebeskog tijela preko drugog veeg prividnog polumjera, npr. prolaz Merkura ili Venere preko Sunca; prolaz Mjeseca preko Sunca naziva se pomrina. Prolaz tijela sjenom drugog tijela naziva se prolazom kroz sjenu, dok se prolaz Zemlje Mjeseevom sjenom i Mjeseca Zemljinom sjenom naziva pomrinom. Prolaz pericentrom odnosi se na trenutak u kojem se tijelo na eliptinoj stazi nae u pericentru. Upotrebljava se pri proraunu poloaja tijela na njegovoj stazi i jedan je od elemenata staze. Vidjeti prividni polumjer; pomrina, prstenasta; pomrina, Suneva; pomrina, Mjeseeva; duljina pericentra. proljetni ekvinocij: uzlazni vor ekliptike na nebeskom ekvatoru; takoer i trenutak kada je prividna Suneva duljina jednaka 0. Vidjeti ekliptika; nebeski ekvator; prividna mjesta; duljina, nebeska; ekvinocij. prvi vertikal: velika krunica nebeske sfere okomita na nebeski mjesni meridijan, a prolazi zenitom i nadirom te tokama istoka i zapada. Vidjeti glavne toke horizonta.
Rradijalna brzina: komponenta gibanja u smjeru doglednice; mjera promjene udaljenosti objekta. radijant: toka nebeske sfere u kojoj se sastaju tragovi meteora koji pripadaju istom meteorskom potoku. Meteori istog potoka gibaju se paralelno i ulazei u Zemljinu atmosferu, motritelju se zbog perspektive ini kao da izlaze iz jedne toke - radijanta. radiointerferometrija: vidjeti interferometar, SBI, VLA, VLBA, VLBI. ravnodnevica: vidjeti ekvinocij. 25
ravnonoje: vidjeti ekvinocij. referentni sustav: koordinatni sustav u kojem definiramo poloaje nebeskih tijela i opisujemo njihova gibanja. Poeljno je da referentni koordinatni sustav bude inercijalan to sa stanovita klasine mehanike znai da koordinatne osi ne rotiraju i da ishodite nije akcelerirano. Pogledati npr. srednji ekvator i ekvinocij; epoha; standardna epoha). U praksi se referentni sustavi definiraju u odnosu na zvijezde ili radio-izvore. Vidjeti kvazar; interferometar; fundamentalni katalog. refrakcija, astronomska: promjena smjera svjetlosti pri prolazu kroz Zemljinu atmosferu zbog loma svjetlosti pri prolazu kroz atmosferske slojeve razliite gustoe. Posljedica je da je prividna visina objekta vea od geometrijske. Iznos refrakcije ovisi o visini objekta i atmosferskim uvjetima. Kut refrakcije kada je prava zenitna udaljenost objekta 90 (objekt je na astronomskom horizontu) naziva se horizontskom refrakcijom i obino se uzima da ona iznosi 34'. Vidjeti horizont, Sunev izlazak i zalazak; Mjeseev izlazak i zalazak. regresija vorova: gibanje vorova na Mjeseevoj stazi uslijed Sunevih gravitacijskih utjecaja (perturbacija) u suprotnom smjeru od gibanja Mjeseca oko Zemlje. Period regresije vorova iznosi 18,61 godinu. rektascenzija: kutna udaljenost na nebeskoj sferi mjerena u smjeru istoka uzdu nebeskog ekvatora od ekvinocija do satne krunice pripadajueg objekta. Obino se navodi zajedno s deklinacijom. repatica: vidjeti komet. retrogradno gibanje: za gibanja tijela Suneva sustava gibanje u smjeru kazaljke na satu gledano sa sjevernog pola ekliptike; za objekte na nebeskoj sferi, gibanje od smjera istoka prema zapadu, koje je posljedica relativnog gibanja objekta i Zemlje. Vidjeti direktno gibanje. revolucija: openito, gibanje tijela oko baricentra; gibanje planeta oko Sunca ili preciznije oko baricentra Suneva sustava. Rocheova granica: najmanja udaljenost od sredita planeta u kojoj fluidni satelit moe opstati stabilan u stazi s obzirom na djelovanje plimne sile. Iznosi 2,456 polumjera planeta za sluaj da planet i satelit imaju jednaku gustou. Sateliti opstoje i unutar Rocheove granice zbog svoje vrste grae. rotacija: vrtnja tijela oko vlastite osi (os rotacije) koja prolazi sreditem tijela.
Ssarosov ciklus: period od 6585 dana, (18 godina i 11 dana ili 18 godina i 10 dana ako u ciklusu ima pet prijestupnih godina), koji je priblini cjelobrojni viekratnih pomrinske godine i sinodikog mjeseca i u kojem se izmjenjuju pomrine. Ciklus su ustanovili Kaldejci nekoliko tisua godina prije Krista na temelju ega su mogli predviati pomrine. Vidjeti godina, prijestupna.
26
sat: period od 60 minuta. satelit: tijelo gravitacijski zarobljeno u stazi oko nekog drugog tijela. satelit, umjetni: ureaj lansiran u stazu oko planeta, zvijezde ili Sunca. Satellite Laser Ranging (SLR): najpreciznija laserska tehnika mjerenja udaljenosti izmeu Zemlje i posebnih umjetnih satelita koji reflektiraju laserske zrake. Iz tih se mjerenja odreuju koordinate toaka na Zemlji, njena rotacija, gravitacijsko polje, i drugo. Vidjeti i Lunar Laser Ranging. satna krunica: vidjeti deklinacijska krunica. satni krug: krug ekvatorske montae teleskopa paralelan ekvatoru, a na kojom se oitava satni kut i/ili rektascenzija objekta. Vidjeti deklinacijski krug. satni kut: kutna udaljenost objekta na nebeskoj sferi mjerena u smjeru zapada uzdu nebeskog ekvatora od mjesnog meridijana do satne krunice koja prolazi objektom. Short Baseline Interferometry (SBI): interferometrija kratkih baza. Radioteleskopi su fiziki povezani valovodima. U uporabi je djelomino i danas, a duljina baze ograniena je na desetak kilometara. Vidjeti interferometar, VLBI, VLA, VLBA. scintilacija: treperenje svjetlosti zvijezda koje nastaje uslijed turbulencija u Zemljinoj atmosferi, nesavrenosti ljudskog oka i stoga to zvijezde gledane golim okom predstavljaju tokaste izvore svjetlosti. sekstant: priruni kutomjerni instrument kojim mjerimo visine objekta, a najee se primjenjuje u navigaciji. Sustavom s dva zrcala istodobno se promatra horizont i objekt te mjeri kut meu njima. sekularna paralaksa: kutni pomak zvijezde tijekom vremena koji je posljedica Suneva gibanja u LSR-sustavu; ujedno i metoda odreivanja udaljenosti bliih zvijezda (metoda sekularne paralakse) uz pretpostavku da su pojedinana gibanja odreene grupe zvijezda nasumina i u prosjeku jednaka nuli, te da je poznata brzina gibanja Sunca u LSR-sustavu. sekunda: osnovna jedinica vremena u meunarodnom sustavu (SI). Definirana je trajanjem 9 192 631 770 perioda zraenja koje odgovara prijelazu izmeu dva hiperfina nivoa /F(3,0) i F(4,0)/ izotopa cezija 133 izvan magnetskog polja i u gravitacijskom potencijalu geoida na termodinamikoj temperaturi od 0 K. selenocentriko: u odnosu na sredite Mjeseca; koje se odnosi na Mjeseevo sredite. selenografske koordinate: selenografska duljina i irina, koordinate sfernog koordinatnog sustava s ishoditem u Mjeseceevom sreditu koje se upotrebljavaju za odreivanje poloaja objekta na Mjesecu. SEV: vidjeti srednjoeuropsko vrijeme.
27
sferni nebeski koordinatni sustav: koordinatni sustav koji se upotrebljava u astronomiji za definiranje poloaja nebeskih tijela. Rije je o polarnom koordinatnom sustavu u prostoru pri emu se uzima da je radijalna koordinata jednaka za sve objekte, tj. objekti se projiciraju na nebesku sferu. Stoga su i poloaji objekata definirani s dvije kutne koordinate. Ishodite sustava moe biti u razliitim tokama a mogui su i razliiti izbori poloaja koordinatnih osi. Vidjeti baricentriko; topocentriko; geocentriko; heliocentriko; pravi ekvator i ekvinocij; srednji ekvator i ekvinocij. SBI: vidjeti Short Baseline Interferometry. sideriki dan: vidjeti zvjezdani dan. sideriki mjesec: vidjeti zvjezdani mjesec. sideriki period rotacije: vidjeti zvjezdani period rotacije. sideriki satni kut: vidjeti zvjezdani satni kut. sideriko vrijeme: vidjeti zvjezdano vrijeme. sinkrona rotacija: podudaranje perioda rotacije i revolucije satelita. Posljedica je plimnih djelovanja i asimetrinosti satelita. Posljedica je sinkrone rotacije (npr. kod Mjeseca) da je uvijek ista strana satelita okrenuta planetu. Vidjeti plimna sila. sinodiki mjesec: vrijeme u kojem Mjesec dolazi u jednaki poloaj u odnosu na Zemlju odgovara porastu Mjeseeve srednje elongacije za 360. Ujedno je jednak periodu izmijene Mjeseevih faza; isto to i lunacija tj. period izmeu dva uzastopna mlaaka. sinodiki period rotacije: period rotacije nebeskog tijela u odnosu na motritelja na Zemlji. Rotira li tijelo u smjeru koji se podudara sa Zemljinom revolucijom sinodiki period rotacije vei je od siderikog perioda rotacije. sinodiki period: za planete, srednji interval izmeu dvije uzastopne konjunkcije dvaju planeta gledano sa Sunca. sinodiko vrijeme: vrijeme za koje planet ponovno dolazi u isti aspekt gledano sa Zemlje. sizigije: trenuci u kojima je Mjesec u fazi mlaaka ili utapa, odnosno kada su Sunce, Zemlja i Mjesec priblino na istom pravcu. Sizigije se nazivaju i poloaji planeta za opozicije ili konjunkcije kada su priblino na istom pravcu Sunce, Zemlja i planet. Vidjeti Mjeseeve faze. sjena: dio prostora iza nekog tijela nasuprot izvoru svjetlosti u kojem se ne opaa neposredna svjetlost vanjskog izvora (refrakcija se zanemaruje). SLR: vidjeti Satellite Laser Ranging. solsticij: jedna od dviju toaka ekliptike u kojima je prividna duljina Sunca 90 ili 270; takoer i trenuci kada se Sunce nae u tim tokama (ljetni i zimski solsticij). Vidjeti duljina, nebeska.
28
spljotenost: omjer razlike ekvatorskog (a) i polarnog (b) polumjera i ekvatorskog polumjera nebeskog tijela f = (a - b)/a. Ukazuje na odstupanje oblika planeta od kugle. srebrnasti oblaci: oblaci koji nastaju kondenzacijom vodene pare ili leda na esticama praha nastalim od sitnih meteoroida u visokim slojevima Zemljine atmosfere (na visinama od 75 do 80 km). sredite masa: vidjeti baricentar. srednja anomalija: za neporemeeno gibanje po elipsi, umnoak srednje kutne brzine tijela i intervala vremena proteklog od prolaza tijela pericentrom. Srednja je anomalija kut koji bi radijusvektor tijela zatvarao s pravcem prema pericentru u sluaju kada bi se tijelo gibalo jednoliko po krunici brzinom jednakoj srednjoj kutnoj brzini. Vidjeti prava anomalija; ekscentrina anomalija. srednja duljina pericentra: jedan od elemenata staza koji se esto upotrebljava umjesto prolaza pericentrom. Srednja duljina pericentra za odreenu epohu jednaka je zbroju srednje anomalije i duljine pericentra. srednja duljina: jedan od elemenata staza koji se esto navodi umjesto srednje anomalije. Jednak je zbroju srednje anomalije i duljine pericentra. srednja kutna brzina: za neporemeeno gibanje po elipsi kutna brzina tijela koje za vrijeme svoje revolucije obie krunu stazu polumjera jednakog velikoj poluosi elipse. srednja mjesta: geocentrini poloaji, u odnosu na srednji ekvator i ekvinocij standardne epohe, nekog objekata na heliocentrinoj nebeskoj sferi. Srednja mjesta dobiju se tako da se iz neposredno odreenih poloaja otklone uinci refrakcije, geocentrine i zvjezdane paralakse i zvjezdane aberacije (vidjeti: aberacija, zvjezdana), te koordinate iskau u odnosu na srednji ekvator i ekvinocij za standardnu epohu. Pri izradi zvjezdanih kataloga bila je praksa da se ne uklanjaju uinci sekularne komponente zvjezdane aberacije. Vidjeti aberacija, sekularna. srednja udaljenost: za gibanje po elipsi jednaka je velikoj poluosi elipse. srednje sunevo vrijeme: vremenska skala temeljena na dnevnom gibanju fiktivnog srednjeg sunca, uz pretpostavku da je Zemljina rotacija konstantna. srednje zvjezdano vrijeme: satni kut srednjeg ekvinocija. Vidjeti zvjezdano vrijeme. srednji ekvator i ekvinocij: nebeska referentna krunica i toka nebeskog referentnog koordinatnog sustava odreenog srednjim poloajem nebeskog ekvatora i ekliptike, zanemarujui kratkoperiodine oscilacije nebeskog ekvatora. Srednji ekvator i ekvinocij podloni su samo promjenama poloaja uslijed precesije. Poloaji zvijezda u katalozima obino su dani u odnosu na srednji ekvator i ekvinocij standardne epohe. Vidjeti pravi ekvator i ekvinocij, kataloki ekvinocij. srednji elementi staza: prihvaeni elementi za referentnu stazu koji priblino odgovaraju stvarnoj, perturbiranoj stazi. Srednji elementi slue kao temelj za proraun perturbacija. Vidjeti elementi staza.
29
srednjoeuropsko vrijeme (SEV): zonsko vrijeme koje upotrebljavaju drave srednje i dijela zapadne Europe i koje se upotrebljava i u Republici Hrvatskoj. SEV je jedan sat ispred svjetskog vremena. Vidjeti i ljetno vrijeme. stacionarna toka: za planete poloaj u kojem je promjena prividne rektascenzije trenutano jednaka nuli. Vidjeti rektascenzija; prividna mjesta. standardna epoha: datum i vrijeme za koje se odreuje referentni sustav za odreivanja koordinata. Koordinate zvijezda su u katalozima do 1984. g. obino iskazivane u odnosu na srednji ekvator i ekvinocij za poetak Besselove godine (npr. B1950,0; 1. sijenja 1950. u 22h09m). Nakon 1984. g. upotrebljava se julijanska godina (npr. J2000,0, 1. sijenja 2000. u 12h). Vidjeti godina, Besselova. staza: put u prostoru to ga prelazi nebesko tijelo. Takoer orbita. stoljee: period od stotinu godina. sumranica: granica izmeu osvijetljene i neosvijetljene povrine nebeskog tijela, npr. Mjeseca, planeta. sumrak: vremenski period koji prethodi izlasku Sunca i nastupa nakon zalaska Sunca tijekom kojeg je nebo jo djelomino svijetlo. Graanski sumrak obuhvaa interval vremena u kojem je zenitna udaljenost (mjerena u odnosu na sredite Zemlje) sredita Suneve ploe izmeu 9050' i 96, nautiki obuhvaa interval od 96 do 102, a astronomski od 102 do 108. Vidjeti Sunev izlazak i zalazak. suncostaj: vidjeti solsticij. sunana ura: ureaj koji pokazuje mjesno prividno Sunevo vrijeme obino sjenom gnomona na podlozi koja moe biti horizontalna, vertikalna ili u ravnini paralelnoj s ekvatorom. Sunev izlazak i zalazak: trenutak u kojem je gornji rub Suneve ploe na prividnom horizontu; tj. kada je prava zenitna udaljenost, u odnosu na sredite Zemlje, sredita Suneve ploe 9050', pri emu se za horizontsku refrakciju uzima 34' a za Sunev prividni polumjer 16'. Vidjeti refrakcija. Sunev sustav: dio svemirskog prostoru u kojem se nalaze tijela zarobljena Sunevom gravitacijom i pod utjecajem Sunevog magnetskog polja. sustav astronomskih jedinica: dogovorni (propisani, normirani) sustav osnovnih jedinica mehanike koje se upotrebljavaju u astronomiji; za udaljenost astronomska jedinica, za vrijeme dan, za masu Suneva masa. sustav astronomskih konstanti: meusobno povezani skup veliina koje definiraju Zemljin oblik, masu, gravitaciju, planetnu masu, polumjer i gravitaciju, opu precesiju i nutaciju i drugo i koje na temelju teorije nebeske mehanike slue za raunanje efemerida. Konstante dijelimo na: definirajue, primarne, izvedene i ostale. Takoer i astronomske konstante. suton: graanski sumrak u trenucima nakon Suneva zalaska.
30
svjetlosna godina: jedinica za udaljenost koja odgovara duljini puta svjetlosti u vakuumu u jednoj godini. svjetska os: zamiljena os koja probada nebesku sferu u sjevernom i junom nebeskom polu, a na kojoj lei Zemljina os rotacije. Takoer i nebeska os. svjetsko vrijeme (UT): vremenska skala koja blisko aproksimira prividno dnevno gibanje Sunca i slui kao temelj za javno mjerenje vremena. UT se formalno definira matematikim izrazom kao funkcija greenwichkog zvjezdanog vremena. Prema tome, UT se odreuje neposrednim opaanjem dnevnih gibanja zvijezda. Na taj se nain odreena vremenska skala oznaava UT0 i neznatno se razlikuje u ovisnosti o poloaju opservatorija. Da vremenska skala bude nezavisna od mjesta opaanja, UT0 se korigira s obzirom na pomake po duljini opaake postaje, koje uvjetuje gibanje polova. Na taj se nain dobiva skala UT1, u literaturi, zbog jednostavnosti, obino oznaavana kao UT. Vremenska skala UT2 izvodi se iz UT1 korekcijom sezonskih promjena amplitude od oko 60 ms. Skala UT1R je korigirani UT1 s obzirom na periodine lanove amplitude 3 ms plimnog porijekla. Takoer je UT zonsko vrijeme za drave zapadne Europe.
irina, galaktika: kutna udaljenost objekta na nebeskoj sferi, mjerena sjeverno ili juno od galaktikog ekvatora uzdu velike krunice koja prolazi galaktikim polovima i objektom. irina, nebeska: kutna udaljenost objekta na nebeskoj sferi mjerena sjeverno ili juno od ekliptike uzdu velike krunice koja prolazi ekliptikim polovima i objektom. Takoer i ekliptika irina. irina, terestrika: kutna udaljenost toke na Zemlji mjerena sjeverno ili juno od ekvatora uzdu pripadajueg meridijana. Takoer i geografska irina. Vidjeti geografske koordinate.
TTAI (International Atomic Time): vidjeti meunarodno atomsko vrijeme. TDB (Barycentric Dynamical Time): vidjeti dinamiko baricentriko vrijeme. TDT (Terrestrial Dynamical Time): vidjeti terestriko dinamiko vrijeme. teleskop: osnovni astronomski instrument koji pomou objektiva skuplja elektromagnetsko zraenje iz promatranog izvora, dovodi ga u arite i time stvara uveanu sliku objekta ili pojaani signal. Teleskopi i odgovarajui ureaji za biljeenje izvode se za opaanja u itavom spektru elektromagnetskog zraenja. Optiki teleskopi dijele se na refraktore (objektiv je lea) i reflektore (objektiv je zrcalo). Vidjeti i interferometar. terestriki planet: vidjeti planet.
31
terestriko dinamiko vrijeme (TDT): nezavisna vremenska skala za proraun geocentrikih efemerida, koja je od 2000. g. preimenovana u terestriko vrijeme. Za 1. sijeanj 1977. u 0h0m0s TAI vrijednost TDT iznosila je 0h 0m 32,184s. Astronomska jedinica TDT vremena je 86 400 SI sekundi. Za praktine potrebe upotrebljava se TDT = TAI + 32,184s. Vidjeti i baricentriko dinamiko vrijeme; dinamiko vrijeme; meunarodno atomsko vrijeme; terestriko vrijeme; efemeride; sekunda; sustav astronomskih jedinica. terestriko vrijeme (TT): nezavisna vremenska skala za proraun geocentrikih efemerida, koja je od 1984-2000. g. nazivana terestriko dinamiko vrijeme. Za 1. sijeanj 1977. u 0h0m0s TAI vrijednost TT iznosila je 0h0m32,184s. Astronomska jedinica TT vremena je 86 400 SI sekundi. Za praktine potrebe koristi se TT = TAI + 32,184s. Vidjeti i baricentriko dinamiko vrijeme; dinamiko vrijeme; meunarodno atomsko vrijeme; terestriko vrijeme; efemeride; sekunda; sustav astronomskih jedinica. TT (Terrestrial Time): vidjeti terestriko vrijeme, terestriko dinamiko vrijeme. terminator: vidjeti sumranica. The Astronomical Almanac: ameriko-engleski godinjak koji se od 1855. do 1980. godine izdavao pod naslovom American Ephemeris and Nautical Almanac. tisuljee (milenij): period od tisuu godina. tjedan: broj dana, obino sedam, koji je priblino jednak periodu izmjene jedne od etiriju Mjeseevih faza (mijena). Vidjeti Mjeseeve faze. topocentriko: u odnosu na toku na povrini Zemlje, koje se odnosi na toku na povrini Zemlje. tranzit: vidjeti prolaz. tranzitni instrument: vidjeti pasani instrument. tropski mjesec: vrijeme za koje Mjesec zauzme jednaki poloaj u odnosu na proljetni ekvinocij; isto to i vrijeme koje odgovara porastu duljine Mjeseca za 360. Vidjeti duljina, nebeska.
Uuniverzalni instrument: astrometrijski instrument, koji se sastoji od durbina (koji moe rotirati oko horizontalne i vertikalne osi), preciznog vertikalnog i horizontalnog kruga, okularnog i impersonalnog mikrometra i preciznih libela. Upotrebljava se za mjerenja horizontalnih i vertikalnih kutova, kao i vremena prolaza objekta meridijanom, to omoguuje odreivanja horizontskih i ekvatorskih koordinata nebeskih tijela, astronomskih koordinata toaka na Zemlji, azimuta, tonoga vremena i drugo. Vidjeti i univerzalni teodolit. univerzalni teodolit: astronomsko-geodetski instrument, koji je u svojoj osnovi univerzalni instrument manjih dimenzija, stoga lake prenosiv. Upotrebljava se u astrogeodetskim
32
mjerenjima pri odreivanju koordinata stajalita na Zemlji, a u geodeziji za triangulaciju I. reda. Vidjeti univerzalni instrument. unutarnji planet: vidjeti planet. Uranometrija: zvjezdani atlas izdan 1603. godine kojeg je sastavio J. Bayer pri emu je uveo sustav obiljeavanja zvijezda u zvijeima grkim alfabetom. UT (Universal Time): vidjeti svjetsko vrijeme. UT1 (Universal Time 1): vidjeti svjetsko vrijeme. UTC (Coordinated Universal Time): vidjeti koordinirano svjetsko vrijeme.
Vvanjski planet: vidjeti planet. varijacija: openito, promjena neke veliine; kod Mjeseca jedan od perturbacijskih lanova razvoja u red Mjeseeve duljine, irine i horizontske paralakse. Vidjeti i evekcija. Varijacije polova: vidjeti gibanje polova. Vatrena kugla: posebno sjajni meteor magnitude obino vee od 3. Pojava vatrene kugle obino ukazuje na mogui pojavu pada meteoroida na Zemlju. Vidjeti meteorit. Velika poluos: polovica duljine velike osi elipse; jedan od elemenata staza za opis gibanja po elipsi. Vertikal: vidjeti vertikalna krunica. Vertikala: linija koja je okomita na plohu geoida u bilo kojoj njegovoj toki. Smjer sile tee u toki opaanja. Vidjeti otklon vertikale. Vertikalna krunica: velika krunica nebeske sfere, koja nastaje presjekom nebeske sfere i ravnine koja prolazi tokama zenita i nadira (ravnina okomita na ravninu horizonta). Takoer vertikal. Vidjeti prvi vertikal, glavne toke horizonta. Vertikalni krug: 1) astrometrijski instrument, koji je u svojoj osnovi vrlo veliki univerzalni instrument ali s malim horizontalnim krugom (podjele samo do 10'), koji slui za postavljanje instrumenta u meridijan. Vertikalni krug se upotrebljava za precizna mjerenja zenitnih daljina zvijezda, to omoguuje odreivanja njihovih deklinacija. 2) krug horizontske montae teleskopa ili geodetskog instrumenta na kojem se oitava (mjeri) zenitna daljina (vertikalni kut) objekta. Vidjeti i horizontalni krug. Vidljivi horizont: vidjeti horizont.
33
Virijalni teorem: fizikalni teorem koji kae da je za zatvoreni gravitacijski sustav u ravnotei potencijalna energija jednaka dvostrukoj vrijednosti kinetike energije tijela sustava. Visina: kutna udaljenost na nebeskoj sferi iznad ili ispod horizonta, mjerena po vertikalnoj krunici, koja prolazi objektom i zenitom. Visina je 90 - zenitna daljina. Takoer i altituda. Vlastito gibanje: projekcija na nebesku sferu relativnog gibanja zvijezde (tzv. Transverzalna komponenta gibanja) u odnosu na Sunev sustav. Obino se u zvjezdanim katalozima za pojedinu zvijezdu iskazuje u promijeni rektascenzije i deklinacije po godini ili stoljeu. VLA (Very Large Array): interferometrijski sustav s velikim brojem antena, tj. nizom radioteleskopa manjih promjera. Antene mogu biti meusobno fiziki povezane. Razluivanje (rezolucija) sustava je izmeu 0,13 i 2. Vidjeti interferometar, SBI, VLBI, VLBA. VLBA (Very Long Base Array): interferometrijski sustav vrlo duge baze. Tako se ameriki VLBA niz sastoji od 10 identinih 25 metarskih radioteleskopa, rasporeenih od Havaja, uzdu amerikog teritorija do Djevianskih otoka. Razluivanje sustava je do 0,0002. Vidjeti interferometar, SBI, VLBI, VLA. VLBI (Very Long Baseline Interferometry): interferometrija vrlo dugih baza. Meusobna udaljenost radioteleskopa moe biti i nekoliko tisua kilometara. Vidi interferometar, SBI, VLA, VLBA. Vrtea karta neba: praktino pomagalo koje omoguuje da jednostavno utvrdimo koji je dio nebeske sfere vidljiv u odreeno vrijeme tijekom godine. Izrauje se za odreeni poloaj motritelja na Zemlji.
Zzenit: openito, toka nebeske sfere tono iznad motritelja. Astronomski zenit je na pravcu viska, geocentrini zenit je na pravcu koji prolazi sreditem Zemlje i motriteljem. Geodetski zenit je okomica na geodetski elipsoid u mjestu opaanja. Vidjeti otklon vertikala. Zenitna daljina: vidjeti zenitna udaljenost. Zenitna udaljenost: kutna udaljenost na nebeskoj sferi mjerena uzdu velike krunice od zenita do nebeskog objekta. Zenitna udaljenost je 90 - visina. Zenit-teleskop: astrometrijski instrument, koji je u svojoj osnovi veliki univerzalni instrument. Razlika je samo u podjeli horizontalnog i vertikalnog kruga, koji se mogu itati samo do 1'. Upotrebljava se za mjerenja, vrlo preciznim okularnim mikrometrom, malih razlika zenitnih daljina dviju zvijezda u meridijanu ali i vremenskih trenutaka kada dvije zvijezde dostignu istu zenitnu daljinu. Ta mjerenja omoguuju odreivanje geografske irine a samim tim i praenje kretanja polova. Znak zodijaka: jedan od 12 lukova, svaki duljine 30, koji dijele ekliptiku poevi od proljetnog ekvinocija. Znakovi zodijaka nose imena po zvijeima (Ovan, Bik, Blizanci, Rak, 34
Lav, Djevica, Vaga, korpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak, Ribe) s kojima su se priblino podudarali negdje u 12. stoljeu prije Krista kada su Babilonci uveli ovu podjelu ekliptike. Uslijed precesije i egzaktnije definicije zvijea, znakovi zodijaka i zvijea se ne podudaraju. Odreeno razdoblje godine nekad se iskazivalo boravljenjem Sunca u odreenom znaku zodijaka, a jo u srednjovjekovnim izdanjima podaci o gibanjima tijela Suneva sustava iskazivani su njihovim poloajem u znaku zodijaka. Zodijaka protusvjetlost: vidjeti zodijaka svjetlost. Zodijaka svjetlost: difuzno svjetlo koje se vidi na istoku prije sumraka i na zapadu poslije sumraka. Stoastog je oblika i protee se uzdu ekliptike s osnovicom na horizontu i vrhom u kutnoj udaljenosti 90 od Sunca. Od vrha se i dalje iri slabo sjajni stoac, iji sjaj raste prema toki nasuprot Suncu (zodijaka protusvjetlost) U srednjim irinama na sjevernoj polutki Zemlje najbolje se vidi naveer u proljee i ujutro u jesen. Zodijaki pojas: vidjeti zodijak. Zodijak: pojas na nebeskoj sferi, irok 16, to ga ekliptika raspolovljava i po kojem se prividno gibaju vidljivi planeti i Mjesec, kao i veina ostalih tijela Suneva sustava. Takoer i zodijaki pojas. Zona pomrine: podruje na Zemljinoj povrini s kojeg je vidljiva odreena pomrina; npr. zona potpune pomrine Sunca. Zonsko vrijeme: vrijeme koje se upotrebljava u javnom ivotu. Temeljeno je na meridionalnoj podijeli Zemlje u 24 vremenske zone koje obuhvaaju 15 duljine. Definirano je kao mjesno srednje sunevo vrijeme u odnosu na sredinji meridijan zone (meridijan koji raspolovljava dotinu vremensku zonu). Zonsko vrijeme u nultoj zoni, koju raspolovljava Greenwichki meridijan, je svjetsko vrijeme. Vremenske zone iz praktinih razloga nisu omeene meridijanima, ve dravnim i teritorijalnim granicama. Susjedne vremenske zone dogovorno se vremenski razlikuju za jedan sat ili pola sata. Vidjeti srednjoeuropsko vrijeme. Zora (svitanje): graanski sumrak u trenucima prije Suneva izlaska. Zvijezda: plinovito, vrue i masivno svemirsko tijelo kuglastog oblika s vlastitim energetskim izvorom (fuzija) u unutranjosti. Zvijee: skupina zvijezda koja je svojim izgledom povezana s nekim slikovnim ili mitolokim motivom to omoguuje njeno prepoznavanje na nebeskoj sferi. Takoer, precizno definirana povrina nebeske sfere, pridruena skupini zvijezda, koju Meunarodna astronomska zajednica imenuje zvijeem. Zvjezdani dan: period izmeu dva uzastopna dnevna prolaska katalokog ekvinocija meridijanom. Takoer i sideriki dan. Vidjeti i zvjezdano vrijeme. Zvjezdani katalog: popis zvijezda, koji sadri imena, magnitude, koordinate i vlastita gibanja zvijezda, odreenih za odabranu standardnu epohu. Vidjeti FK; AGK katalog; katalog; fundamentalni katalog; standardna epoha.
35
Zvjezdani mjesec: vrijeme za koje Mjesec, gledano sa Zemlje, doi u jednaki poloaj u odnosu na zvijezde. Takoer i sideriki mjesec. Zvjezdani period rotacije: period jedne rotacije tijela. Stvarni period rotacije nebeskog tijela mjeren u odnosu na zvijezde. Takoer i sideriki period rotacije. Vidjeti i sinodiki period rotacije. Zvjezdani satni kut: kutna udaljenost na nebeskoj sferi mjerena zapadno uzdu nebeskog ekvatora od katalokog ekvinocija do satne krunice koja prolazi objektom. Takoer sideriki satni kut. Zvjezdano vrijeme: vrijeme odreivano na temelju prividnog dnevnog gibanja katalokog ekvinocija. Mjera je Zemljine rotacije u odnosu na zvijezde. Takoer i satni kut katalokog ekvinocija. Vidjeti i prividno i srednje zvjezdano vrijeme. Zvjezdano jato: skup gravitacijski okupljenih zvijezda. Otvorena jata ine skupine od stotinjak ratrkanih mladih zvijezda. Kuglasta jata su nakupine vie tisua starih zvijezda.
etveni mjesec: prisutnost punog Mjeseca nad horizontom neposredno nakon zalaska Sunca u dane oko jesenskog ekvinocija (u rujnu), kada je na sjevernoj polutki Zemlje ekliptika poloena pod najmanjim kutom u odnosu na horizont pa su kanjenja Mjeseeva izlaza za utapa najkraa. Slina pojava dogaa se i narednog utapa (obino u listopadu) to se naziva lovaki mjesec. Vidjeti Mjeseeve faze. na vrh
36
