Top Banner
ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS) Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times) Dio 1. OSNOVNE DEFINICIJE (Part 1. Basic Definitions) S vemir je živ i u harmniji sa svakim zvukom. Primjena fizike zvuka u praksi, posebno u dijelu stvaranja i propagacije velikih zvučnih energija i specifičnih zvučnih procesa u vezi sa tim, toliko je raznovrsna da nije ni obuhvaćena nastavnim programima u okviru redovnog tehničkog obrazovanja. The universe is alive with sound and within all sounds are harmonics. An application of the sound physic in the practice, extra in the part of the creation and propagate the big sound energy and the specific sounds processes in connection with this. That is so much a different kind that it was not encircled the programs in frame of the regular technical education. [1.01] Zvuk 1 (The Sound), U najširem smislu svaka naizmjenična promjena fizičkog stanja neke elastične sredine (najčešće vazduha), koja nastaje na mjestu gde je izvor zvučnih signala i prenosi se dalje na okolinu, pri čemu se promjene fizičkog stanja sredine ispoljavaju bilo u kretanju čestica, bilo u promjeni pritiska, gustine i sl. 2 1 Zvuk - mehanički talas koji se kao oscilacija pritiska prenosi kroz čvrste, tečne ili gasovita tijela, sastoji se od frekvencija u rasponu čujnosti i na nivou dovoljno jakom da bi se čuo, ili osjećaj stimulisan u organima sluha za takve vibracije, američki baštine (The American Heritage Dictionary of the English Language, Fourth Edition, Houghton Mifflin Company, 2000). 2 NAPOMENA – Literatura: (1) R.O. Fehr: Reduction of industrial machine noise, Proc. 2. Ann. N.N.A.S. (Armour Research Foundation), October 1951; (2) J. Malecki: Noise control in industry, (polish), Warsaw 1954; (3) S.M. Potter, H.C. Hardi: General priciples of reducing noise in machinery, Noise control, Vol. 1., Sept. 1955; (4) L.L. Beranek: Revised criteria for noise in bulldings, Noise control, Vol. 3., January 1957; (5) D.R. Brown, C.L. Coyne: Nose reduction where it¢s really tough, Plant engineering, Vol. 11., March 1957; (6) G..J. Sanders: Noise reduction in machinery, Noise control, Vol. 3., Nov. 1957; (7) N.O. Olesten: SAAB silencer system, Noise control, Vol. 5., No. 4., July 1959; (8) H.C. Hardy: Standard mechanical noise surces, Noise control, Vol. 5., No. 3., 1959; (9) A.L. Cudworth: Quietening circular saws, Noise control, Vol. 6., Jan./Feb. 1960; (10) K. Jaekel: Geräusch und Schwing- ungsmessungen an grossen Zanhradgetrie-ben, VDI- Zeitschrift (106), No. 6., Febr. 1964; (11) G. Hoffmann: Wirkung von Mass-nahmen zur Minderung des Geräuschpegels in und in der Umgebung von Schmleden, Kamp dem Lärm, Jg. 13., Heft 6., 1966; (12) H.E. von Gierke: Effect of sonic boom on people,: Review and outlook, J.A.S.A., Vol. 39., No. 5., May 1966; (13) G..J. Sanders: Noise control in air-handling systems, Sound and vibration, Vol. 1., No. 2., Febr. 1957; (14) D.R. Johnson, D.W. Robinson: The subjective evaluation of sonic bangs, Acustica, Vol. 18., No. 5., 1967; (15) D.W. Robinson: An outline guide criteria for the limitation of urban noise, C.P. , No. 1112, Her Majesty¢s Stationary Office, London 1970; (16) G.E. Winzer: National Bureau of Standards-Mobile acoustical laboratory, Sound and vibration, Vol. 4., No. 5., May 1970 [1.01-1] Zvuk se propagira (rasprostire) talasima (1) Brzina propagacije zvuka 3 (Sound propagation velocity), kroz datu sredinu zavisi, prije svega, od fizičkih karakteristika te sredine, a ne zavisi mnogo od promjena ambijentalnog pritiska, jer se sa pritiskom menja i gustina, tako da za standardne uslove (koeficijent adijabate k= 1.4 za vazduh, ambijentalni pritisak P0= 101.33 [kPa], kod temperature T0= 273 [K] i specifične gustine r0= 1.293 [kg/m 3 ]) slijedi brzina propagacije zvuka u slobodnom zvučnom polju cs0= 331 [m/s]. 3 Propagacija zvuka - Zvuk je niz talasa pritiska koji se prpagiraju (prostire) kroz stišljive (kompresibilne) medije kao što su vazduh ili voda. (zvuk može dobro prostirati kroz tijela, ali postoje dodatni načini prostiranja, a tokom propagacije, talasi se od strane medija mogu reflektovati - odbijati, lomiti ili prigušivati. Ponašanje prostiranja zvuka uglavnom je pod uticajem tri stvari: (a) odnos između gustine i pritiska (taj odnos, pod uticajem temperature, određuje brzinu zvuka u mediju); (b) na prostiranje također utječe i kretanje samog medija (npr., kada se zvuk se prostire kroz vjetar, nezavisno o kretanju zvuka putem medija, akose i medij kreće, zvuk se dodatno prenosi); (c) viskoznosti medija također utječe na kretanje zvučnih talasa (ona određuje brzinu kojom zvuk opada, pa tako za mnoge medije, kao što su vazduh ili voda, prigušenje zbog viskoznosti je zanemarivo, međutim kada se zvuk kreće kroz medij koji nema stalna fizička svojstva, može se lomiiti – disperzirano ili fokusirano). Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions) 1
27

1.01 First Siren (1) Basic Definitions

Oct 24, 2014

Download

Documents

Aleks Prox
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Page 1: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

Dio 1. OSNOVNE DEFINICIJE(Part 1. Basic Definitions)

Svemir je živ i u harmniji sa svakim zvukom. Primjena fizike zvuka u praksi, posebno u dijelu stvaranja i propagacije velikih zvučnih energija i specifičnih zvučnih procesa u vezi sa tim, toliko je raznovrsna da nije ni obuhvaćena nastavnim programima u okviru redovnog tehničkog obrazovanja.

The universe is alive with sound and within all sounds are harmonics. An application of the sound physic in the practice, extra in the part of the creation and propagate the big sound energy and the specific sounds processes in connection with this. That is so much a different kind that it was not encircled the programs in frame of the regular technical education.

[1.01] Zvuk1 (The Sound), U najširem smislu svaka naizmjenična promjena fizičkog stanja neke elastične sredine (najčešće vazduha), koja nastaje na mjestu gde je izvor zvučnih signala i prenosi se dalje na okolinu, pri čemu se promjene fizičkog stanja sredine ispoljavaju bilo u kretanju čestica, bilo u promjeni pritiska, gustine i sl.2

1 Zvuk - mehanički talas koji se kao oscilacija pritiska prenosi kroz čvrste, tečne ili gasovita tijela, sastoji se od frekvencija u rasponu čujnosti i na nivou dovoljno jakom da bi se čuo, ili osjećaj stimulisan u organima sluha za takve vibracije, američki baštine (The American Heritage Dictionary of the English Language, Fourth Edition, Houghton Mifflin Company, 2000).2 NAPOMENA – Literatura: (1) R.O. Fehr: Reduction of industrial machine noise, Proc. 2. Ann. N.N.A.S. (Armour Research Foundation), October 1951; (2) J. Malecki: Noise control in industry, (polish), Warsaw 1954; (3) S.M. Potter, H.C. Hardi: General priciples of reducing noise in machinery, Noise control, Vol. 1., Sept. 1955; (4) L.L. Beranek: Revised criteria for noise in bulldings, Noise control, Vol. 3., January 1957; (5) D.R. Brown, C.L. Coyne: Nose reduction where it¢s really tough, Plant engineering, Vol. 11., March 1957; (6) G..J. Sanders: Noise reduction in machinery, Noise control, Vol. 3., Nov. 1957; (7) N.O. Olesten: SAAB silencer system, Noise control, Vol. 5., No. 4., July 1959; (8) H.C. Hardy: Standard mechanical noise surces, Noise control, Vol. 5., No. 3., 1959; (9) A.L. Cudworth: Quietening circular saws, Noise control, Vol. 6., Jan./Feb. 1960; (10) K. Jaekel: Geräusch und Schwing-ungsmessungen an grossen Zanhradgetrie-ben, VDI- Zeitschrift (106), No. 6., Febr. 1964; (11) G. Hoffmann: Wirkung von Mass-nahmen zur Minderung des Geräuschpegels in und in der Umgebung von Schmleden, Kamp dem Lärm, Jg. 13., Heft 6., 1966; (12) H.E. von Gierke: Effect of sonic boom on people,: Review and outlook, J.A.S.A., Vol. 39., No. 5., May 1966; (13) G..J. Sanders: Noise control in air-handling systems, Sound and vibration, Vol. 1., No. 2., Febr. 1957; (14) D.R. Johnson, D.W. Robinson: The subjective evaluation of sonic bangs, Acustica, Vol. 18., No. 5., 1967; (15) D.W. Robinson: An outline guide criteria for the limitation of urban noise, C.P. , No. 1112, Her Majesty¢s Stationary Office, London 1970; (16) G.E. Winzer: National Bureau of Standards-Mobile acoustical laboratory, Sound and vibration, Vol. 4., No. 5., May 1970

[1.01-1] Zvuk se propagira (rasprostire) talasima

(1) Brzina propagacije zvuka3 (Sound propagation velocity), kroz datu sredinu zavisi, prije svega, od fizičkih karakteristika te sredine, a ne zavisi mnogo od promjena ambijentalnog pritiska, jer se sa pritiskom menja i gustina, tako da za standardne uslove (koeficijent adijabate k= 1.4 za vazduh, ambijentalni pritisak P0= 101.33 [kPa], kod temperature T0= 273 [K] i specifične gustine r0= 1.293 [kg/m3]) slijedi brzina propagacije zvuka u slobodnom zvučnom polju cs0= 331 [m/s].

3 Propagacija zvuka - Zvuk je niz talasa pritiska koji se prpagiraju (prostire) kroz stišljive (kompresibilne) medije kao što su vazduh ili voda. (zvuk može dobro prostirati kroz tijela, ali postoje dodatni načini prostiranja, a tokom propagacije, talasi se od strane medija mogu reflektovati - odbijati, lomiti ili prigušivati. Ponašanje prostiranja zvuka uglavnom je pod uticajem tri stvari: (a) odnos između gustine i pritiska (taj odnos, pod uticajem temperature, određuje brzinu zvuka u mediju); (b) na prostiranje također utječe i kretanje samog medija (npr., kada se zvuk se prostire kroz vjetar, nezavisno o kretanju zvuka putem medija, akose i medij kreće, zvuk se dodatno prenosi); (c) viskoznosti medija također utječe na kretanje zvučnih talasa (ona određuje brzinu kojom zvuk opada, pa tako za mnoge medije, kao što su vazduh ili voda, prigušenje zbog viskoznosti je zanemarivo, međutim kada se zvuk kreće kroz medij koji nema stalna fizička svojstva, može se lomiiti – disperzirano ili fokusirano).

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

1

Page 2: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01-2] Zvuk se prenosi kroz vazduh, jer vibracije izvora proizvode promjene u pritisku vazduha

(2) Zvučno polje (Sound field), je prostor u kome se vrši propagacija zvučnih talasa.

(3) Slobodno zvučno polje (Free sound field), je prostor propagacije zvučnih signala, čije je širenje u svim pravcima za željene talasne dužine (odnosno frekvencije), bez štetnih uticaja refleksije i interferencije.

[1.01-3] Three-dimensional sound-field calculation and presentation: Contortion of the sound field of a focused

probe by a cylindrically curved component curved surfaceTrodimenzionalni zvučni polja izračun i prikaz: iskrivljenost u zvučno polje u usmjerena probe

cylindrically zakrivljena komponenta zakrivljene površine

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

2

Page 3: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

(4) Refleksija4 (Reflection), je uobičajena pojava odbijanja zvučnih talasa, koja nastaje u 4 Reflection - is the change in direction of a wavefront at an interface between two different media so that the wavefront returns into the medium from which it originated. Common examples include the reflection of light, sound and water waves. The law of reflection says that for specular reflection the angle at which the wave is incident on the surface equals the angle at which it is reflected. Mirrors exhibit specular reflection. In acoustics, reflection causes echoes and is used in sonar. In geology, it is important in the study of seismic waves. Reflection is observed with surface waves in bodies of water. Reflection is observed with many types of electromagnetic wave, besides visible light. Reflection of VHF and higher frequencies is important for radio transmission and for radar. Even hard X-rays and gamma rays can be reflected at shallow angles with special "grazing" mirrors.Refleksija - je promjena u smjeru wavefront na sučelje između dva različita medija, tako da wavefront vraća u medij iz kojeg je nastao. Uobičajeni primjeri uključuju refleksije svjetlosti, zvuka i vode valova.Zakon refleksije kaže da za reflektirajući odraz kut pri kojem se val incident na površini jednak kut pri kojem se reflektira. Ogledala pokazuju reflektirajući odraz. U akustika, razmišljanje uzrokuje odjeci i koristi se u sonara. U geologiji, to je važno u proučavanju seizmičkih valova. Refleksija se promatra s površinske valove u tijelima vode. Refleksija se promatra s mnogo vrsta elektromagnetskih valova, osim vidljivog svjetla. Razmišljanje za VHF i višim frekvencijama je važno za radio prijenos i za radar. Čak i teško X-zrake i gama zrake može se odraziti na plitke kutova s posebnim "pase" ogledala.So now we have multiple sound sources, but still nothing but an empty medium where our waves travel. How about obstacles? Starting from a single dimension once more, we send a single pulse wave towards the end of a string which tied to a rigid wall. What happens? Well, the pulse comes back: it gets reflected. This is easy to understand—when a pressurized zone meets the wall, it cannot move it, and the pressure pushes back instead, making for a reflected copy. If the wall gives in a little and takes a bit energy from the wave (turning it into heat through friction, usually), the wave still bounces back but gets attenuated. We say absorption has occurred. Absorption is the reason rooms do not have indefinitely long echoes. In a sense, absorption is the precise opposite of radiation. This way it is quite logical that, here too, the size of the object and the frequency of the wave matter. Usually, though, the size isn’t as much the size of the absorber, here, as it is the scale of detail of and material used in the object. For example, a paper wall can only hold the highest frequencies, whereas a soft, heavy curtain can absorb significant mid and low frequency sounds. In higher dimensions (2+), reflections become much more difficult to handle. Here approaches similar to ray optics work much better.Dakle, sada imamo više izvora zvuka, ali još uvijek ništa, ali prazan medij gdje je naš valovi putuju. Kako o prepreke? Polazeći od jedne dimenzije još jednom, šaljemo jedan puls val krajem niza koji vezan za kruti zid. Što se događa? Pa, puls se vraća: dobiva ogleda. To je lako razumjeti, kad pod tlakom zona ispunjava zid, to ne može kretati, a tlak gura natrag umjesto toga, odluka za ogleda kopiju. Ako zid daje u malim i traje malo energije vala (pretvarajući ga u toplinu kroz trenje, obično), val i dalje bounces natrag, ali dobiva smanjeni. Kažemo apsorpciju došlo. Apsorpcija je razlog sobe nemaju beskonačno dugo odjekuje. U smislu, apsorpcija je točno suprotno od zračenja. Na taj način sasvim je logično da i ovdje, veličina objekta i učestalost vala materije. Obično, ipak, veličina nije toliko veličina apsorbera, ovdje, kao što je skali od detalja i materijala koji se koristi u objektu. Na primjer, tapete mogu držati samo najviše frekvencije, dok mekani, teški zavjesa mogu apsorbirati značajne srednje i niske frekvencije zvukova. U višim dimenzijama (2 +), razmišljanja postaju puno teže rukovati. Ovdje pristupa sličan ray optike raditi puno bolje.

procesu propagacije zvučnih signala, i ako se pravilno procjeni može imati značajan uticaj na efikasnost zvučnog izvora u datoj zoni zvučnog djelovanja i u velikoj mjeri je uslovljena konfiguracijom analiziranog prostora, pri čemu je refleksija karakteristična po tome da je intenziteintenzitet reflektovanog talasa po pravilu manji od intenziteta dolazećeg, zbog toga što jedan deo energije koju nosi dolazeći talas prilikom udara u prepreku prelazi u novu sredinu.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

3

Page 4: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

4

Page 5: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01-4] Reflection of a sound wave at a barrier, as if from an imaginary

source at an equal distance behind the barrier.

Razmišljanje iz zvučnog vala na prepreku, kao da je iz zamišljenog izvora na jednakoj udaljenosti iza

prepreka.

(5) Interferencija5 (Interference), je opšta pojava kod talasnog kretanja, te se javlja i kod propagacije zvučnih signala, a nastaje tako što zvučni signal pri prolazu kroz otvor, širi se dalje kao da mu je izvor u otvoru, što odgovara Huygens6-ovom principu prema kome je

5 Interferencija - tipična valna pojava karakteristična za svako valno gibanje. Najlakše je se opaža na vodi promatrajući valove koji izlaze iz dva bliska izvora: oni se u određenim točkama prostora pojačavaju, a u drugim poništavaju. Kaže se da nastaje konstruktivna i destruktivna interferencija.For two coherent sources, the spatial separation between sources is half the wavelength times the number of nodal lines. The principle of superposition of waves states that the resultant displacement at a point is equal to the vector sum of the displacements of different waves at that point. If a crest of a wave meets a crest of another wave at the same point then the crests interfere constructively and the resultant crest wave amplitude is increased; similarly troughs make a trough of increased amplitude. If a crest of a wave meets a trough of another wave then they interfere destructively, and the overall amplitude is decreased. This form of interference can occur whenever a wave can propagate from a source to a destination by two or more paths of different lengths. Two or more sources can only be used to produce interference when there is a fixed phase relation between them, but in this case the interference generated is the same as with a single source; see Huygens' principle. Light from any source can be used to obtain interference patterns, for example, Newton's rings can be produced with sunlight and the colours which can be seen when sunlight is reflected in a soap-bubble are white light fringes.Za dva koherentna izvora, prostorna odijeljenost između izvora je pola valne duljine puta broj čvora linije. Princip superpozicije valova kaže da rezultanta pomaka u točki jednak je vektorski zbroj pomaka različitih valova u tom trenutku. Ako brijeg vala zadovoljava brijeg drugog vala na istom mjestu a zatim grbovi utjecati konstruktivno i rezultat brijeg vala amplituda se povećava, slično korita napraviti kroz povećane amplitude. Ako brijeg vala susreće kroz druge val onda miješati destruktivno, a ukupni amplituda se smanjuje. Ovaj oblik smetnje mogu se pojaviti svaki put kad val može širiti iz izvora odredište s dva ili više staze različitih duljina. Dvije ili više izvora može se koristiti samo za proizvodnju smetnje kada je fiksna faza odnos između njih, ali u ovom slučaju smetnji generirana je isti kao kod jednog izvora, vidi Huygens "princip. Svjetlost iz bilo kojeg izvora mogu se koristiti za dobivanje smetnje uzoraka, na primjer, Newtonovi prsteni mogu biti proizvedeni s sunca i boja koja se može vidjeti kada je sunčeva svjetlost se reflektira u mjehurić od sapunice se bijelo svjetlo resama.6 Huygensov princip (prema Christiaan Huygensu) - princip koji se odnosi na prostiranje valova kroz medij. Prema ovom načelu, svaka čestica medija na koju nailazi neki val postaje izvor sfernih valova. Christiaan Huygens, FRS (1629 – 1695) was a prominent Dutch mathematician, astronomer, physicist and horologist. His work included early telescopic studies elucidating the nature of the rings of Saturn and the discovery of its moon Titan, the invention of the pendulum clock and other investigations in timekeeping, and studies of both optics and the centrifugal

propagacija zvučnih signala po sferama rezultat interferencije ogromnog broja elementarnih talasa.

[1.01-5] Interference pattern between the wave fronts of two sound sources.

Smetnje uzorak između val pročeljima dva izvora zvuka.

(6) When sound waves from two different sources at the same frequency strike one another, pressure displacements occur which are the sum and the difference of the amplitudes of the two waves. Where the crests of one set of waves coincide with the crests of another set, the amplitude is increased. This is called constructive interference. Where the crests of one set fall on the troughs of the other, i.e. they are 180° out of phase, the two will cancel one another and the resulting amplitude is decreased. This is called destructive interference or cancellation.

force. Huygens achieved note for his argument that light consists of waves, now known as the Huygens–Fresnel principle, which two centuries later became instrumental in the understanding of wave-particle duality. He generally receives credit for his discovery of the centrifugal force, the laws for collision of bodies, for his role in the development of modern calculus and his original observations on sound perception (see repetition pitch). Huygens is seen as the first theoretical physicist as he was the first to use formulae in physics.Christiaan Huygens, FRS (1629 - 1695) bio je ugledni nizozemski matematičar, astronom, fizičar i horologist. Njegov rad uključuje rano teleskopska istraživanja razjašnjavanje prirode prstenove Saturna i otkriće svojih mjesec Titan, izum njihala sata i drugih istraživanja u mjerenje vremena, a studije i optike i centrifugalne sile. Huygens postigao napomenu za njegov argument da je svjetlost se sastoji od valova, sada poznat kao Huygens-Fresnelova princip, koji dva stoljeća kasnije postao instrument u razumijevanju dvojnost val-cestica. On je uglavnom dobiva kredit za svoje otkriće centrifugalne sile, zakone sudara tijela, za njegovu ulogu u razvoju moderne račun i njegov originalni zapažanja o percepciji zvuka (vidi ponavljanje pitch). Huygens je vidio kao prvi teorijski fizičar kao što je bio prvi koristiti formule u fizici.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

5

Page 6: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01-6] Huygens–Fresnel principle,Huygens-Fresnelova načelu,

(6) Kada se zvučni valovi iz dva različita izvora na istoj frekvenciji štrajk jedan drugoga, pritisak pomaci pojaviti koji su zbroj i razlika amplitude dva vala. Gdje grbovi jednog skupa valova podudara s grbovima drugog seta, amplituda se povećava. To se zove konstruktivan smetnje. Gdje grbovi jednog skupa pada na pojila, druge, odnosno da su 180° izvan faze, dvije će otkazati jedan drugoga i rezultat amplituda se smanjuje. To se zove destruktivno smetnje ili otkazivanja.

(7) Absorbcija7 (Absorption) - Acoustic absorption is that property of any material that changes the acoustic energy of sound waves into another form, often heat, which it to some extent retains, as opposed to that sound energy that material reflects or conducts. Acoustic absorption is represented by the symbol A in calculations.

7 Absorbtion - The loss or dissipation of sound energy in passing through a material or on striking a surface, usually through conversion to heat energy. The term may also refer to the property of a medium, material or object to damp sound energy. That part of the sound striking a surface which is not absorbed is either reflected or transmitted. The absorption process can be measured quantitatively and is of importance in the interior design of concert halls and recording studios, etc. The unit used is the absorption power of 1 square foot of open window space, called the sabin, (which reflects no sound and therefore is a perfect unit of absorption).Apsorpcija - gubitak ili rasipanje zvuka energije u prolazu kroz materijal ili na udaranje površine, obično kroz pretvorbu u toplinsku energiju. Termin se također može odnositi na imovinu medija, materijala ili objekt na vlažnu zvučne energije. Taj dio zvuka udarnim površinu koja se ne apsorbira niti se reflektira ili prenositi.Apsorpcije proces može se mjeriti kvantitativno i je važnost u dizajnu interijera u koncertnim dvoranama i studija za snimanje, itd. jedinica koristi je apsorpciju snage 1 četvornih podnožju otvorenog prozora prostor, nazvan Sabina, (koji odražava bez zvuka i stoga je savršen jedinica apsorpcije).

[1.01-7] The composite material has been specifically designed to have a low-reflection upper surface, and high-absorption lower mass to absorb remaining sound energy.Kompozitni materijal je posebno dizajniran da imaju niske refleksije gornjoj površini, i visoke apsorpcije niže mase

da upije ostatak zvučne energije.

(7) Absorbcija (apsorpcije) - Acoustic apsorpcije je da je vlasništvo bilo koji materijal koji mijenja akustične energije zvučne valove u drugi oblik, često topline, što je do neke mjere zadržava, za razliku od toga zvučne energije da se materijal reflektira ili provodi. Akustična apsorpcija predstavlja simbol u izračunima.

(8) Absorption is not a single mechanism of sound attenuation: propagation through a heterogeneous system is affected by scattering as well. The absorptivity of a given material is frequency-dependent and is affected by size, shape, location and the mounting method used. Porous insulative materials such as mineral wool or glass wool are effective sound absorbers compared with good conductors such as metals. Micro perforated plates, however, supply "hard"

absorptive surfaces. Acoustic absorp tion is

important in the analysis of sonar. The primary substance in seawater that is responsible for absorption is magnesium sulfate. The secondary substance is boric acid. The most common sea salt, sodium chloride has virtually no effect on sound absorption.

(8) Apsorpcija niti jedan mehanizam prigušivanja: propagacije kroz heterogena sustav je pod utjecajem raspršenja kao dobro.Apsorpcija određene materijala je frekvencijski ovisna i utječe veličina, oblik, položaj i montažu metoda. Porozni izolacijskih materijala kao što su mineralna vuna ili staklena vuna su na snazi zvuk apsorbere u usporedbi s dobrim dirigentima kao što su metali. Micro perforirane ploče, međutim, opskrbe "tvrdih" apsorpcijska površina. Akustična absorp tion je važno u analizi sonara.Primarne tvari u morskoj vodi koji je odgovoran za

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

6

Page 7: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

apsorpciju je magnezij sulfat.Sekundarne tvar borne kiseline.Najčešći morske soli, natrijev klorid ima gotovo nikakvog utjecaja na apsorpciju zvuka.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

7

Page 8: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

(9) Difrakcija8 (Difraction), Difrakcija predstavlja pojavu prividnog skretanja valova sa 8 Diffraction - refers to various phenomena which occur when a wave encounters an obstacle. Italian scientist Francesco Maria Grimaldi coined the word "diffraction" and was the first to record accurate observations of the phenomenon in 1665. In classical physics, the diffraction phenomenon is described as the apparent bending of waves around small obstacles and the spreading out of waves past small openings. Similar effects occur when light waves travel through a medium with a varying refractive index or a sound wave through one with varying acoustic impedance. Difrakcija - odnosi se na razne pojave koje nastaju kada val naiđe na prepreku. Talijanski znanstvenik Francesco Maria Grimaldi skovao riječ "difrakcija" i bio je prvi zapis točne promatranja ovog fenomena u 1665. U klasičnoj fizici, difrakcija fenomen opisan kao očito savijanje valova oko male prepreke i širi valova prošlosti male otvore. Slični učinci se javljaju kada svjetlosni valovi putuju kroz medij s različitih indeksa loma ili zvučni val kroz jednu s različitim akustička impedancija. One final phenomenon is yet to be uncovered, namely, diffraction. This is something that is often, sadly enough, left to little notice. All waves behave rather weirdly when they pass around objects. If very thin (compared to the wavelength) objects are passed, no substantial effects are produced—such little defects in the medium drown into the large scale wave motion. Very large objects exhibit reflection, at least locally. But in between (e.g. around object edges and suitably sized obstacles overall), the wave motion bends, creating some pretty complex interference patterns. Even in the case of exceedingly simple geometric objects (e.g. balls, cylinders…), the resulting interference is difficult to master mathematically. This is a phenomenon that is specific to 2+ dimensional cases and is something that greatly affects the behavior of sound in natural environments. Thus, the behavior of sound near objects and object edges is really quite poorly understood, leading to the term near field effect being used in situations where such behavior is significant. Noteworthy examples are the sound field of a loudspeaker and the field formed around a human head while standing in a larger sound field. The latter to a considerable degree dominates how we hear sound and mostly determines how the direction of a sound source affects our perception of it. Jedna konačna fenomen još treba otkriti, naime, ogib. To je nešto što je često, nažalost dovoljno lijevo za malo obavijesti. Svi valovi ponašaju prilično Čudno kad prođe oko objekata. Ako su vrlo tanke (u odnosu na valnu duljinu) objekte prošlo, nema značajne učinke proizvodi-tako malo nedostataka u srednjoročnom utopiti u velikoj mjeri wave motion. Vrlo velike objekte izlagati razmišljanje, barem na lokalnoj razini. No, između (npr. oko rubova objekta i prikladno veličine prepreka ukupno), wave motion zavoja, stvarajući neke prilično složena smetnje uzoraka. Čak iu slučaju iznimno jednostavnih geometrijskih objekata (npr. loptice, boce ...), što je rezultiralo smetnje je teško svladati matematički. To je fenomen koji je specifičan za 2 + dimenzije slučajeva i je nešto što uvelike utječe na ponašanje zvuka u prirodnim sredinama. Dakle, ponašanje zvuka u blizini objekata i objekata rubova je stvarno vrlo slabo razumije, što dovodi do pojma blisko polje efekt se koristi u situacijama gdje takvo ponašanje je značajna. Pažnje primjeri su zvučno polje za zvučnik i polje nastaje oko ljudske glave, dok stoji u većim zvučno polje. Potonji u velikoj mjeri dominira kako čujemo zvuk i uglavnom određuje kako smjeru izvora zvuka utječe na našu percepciju o tome.Diffraction is something which is not often taken into account when simulating sound behaviour. Reasons for this are multiple. Firstly, diffraction is rather difficult to simulate efficiently. As it is a 2+ dimensional phenomenon, it does not naturally lend itself to the one dimensional abstractions of today’s simulation methods and 2+ dimensional simulations cost dearly in terms of processing power and memory.

Secondly, diffraction is heavily frequency dependent—it disperses waves of differing frequencies. This is one of the reasons why accurate prediction of room acoustics is so difficult. Thirdly, there is little need to think about 2+ dimensional effects when analysing static, linear point-to-point transmission. Though it may sound like all this is just plain academics, when one tries to create convincing simulations of sound behaviour for reverberation and binaural processing, this is where we usually hit the wall. Now we know diffraction does not fit in and is difficult to handle. Under what assumptions, then, can we ignore the problem? Let’s start at the bottom of things… To get a hold on wave phenomena, one needs to simplify quite a bit. The most common way is to try to linearize and then reduce the dimensionality of the problem. The latter part often consists of building meshes of one dimensional simulations or neglecting the size of phenomena in certain directions. The latter is the way we arrive at ray optics and its audio counterpart—if we neglect the fact that our waves have a finite wavelength, i.e. we pass it to the limit, many ugly things go away and we get nice, unidimensional, cleanly behaved rays instead of multidimensional wavefronts. We can do this if the waves are very short compared to the feature size of the surrounding space. In the case of light and natural objects, we can quite safely assume this to be the case. (The speed of light is high but its frequency is even higher. This leads to the wavelength being very small. Also, the relative frequency range of visible electromagnetic radiation is much narrower than the range for audible sound.) With sound we bump into a relatively wide frequency range and feature sizes in our environment which sit right in the middle of audible wavelengths. This means that sound diffraction in our surroundings is often considerable and can only be neglected if few obstacles are present, sound sources can be considered point-like, enough damping is present and reflective surfaces are simple enough.Difrakcija je nešto što se često ne uzima u obzir pri simulira zvuk ponašanje. Razlozi za to su višestruki. Kao prvo, ogiba je prilično teško simulirati učinkovito. Kao što je 2 + dimenzije fenomena, ne, naravno, sama posuditi jednodimenzionalne apstrakcija današnje simulacije metode i 2 + dimenzije simulacije troškova skupo u smislu procesorske snage i memorije. Drugo, difrakcija je jako frekvencijski ovisna-to raspršuje valova različitih frekvencija. To je jedan od razloga zašto točno predviđanje mjesta akustika je tako teško. Treće, postoji malo je potrebno razmišljati o 2 + dimenzije djelovanja kada se analizira statička, linearna prijenos od točke do točke. Iako je svibanj zvuk poput sve je to samo običan akademika, kada se pokušava stvoriti uvjerljive simulacije zvuka ponašanja odjeka i slušanje s dva uha obrade, ovo je mjesto gdje se obično pogodio zid. Sada znamo difrakcije ne uklapa u te je teško rukovati. Pod kojim pretpostavkama, onda, možemo ignorirati problem? Krenimo na dnu stvari ... da biste dobili držite na val fenomena, treba pojednostaviti prilično malo. Najčešći način je da pokušate linearize, a zatim smanjiti dimenzionalnost problema. Drugom dijelu često se sastoji od izgradnje mreža u jednodimenzionalne simulacija ili zanemarujući veličinu pojava u određenim pravcima. Potonji je način na koji dolazimo do ray optike i audio kolega, ako zanemarimo činjenicu da je naša valovi imaju valna duljina konačnih, odnosno mi je proći do krajnjih granica, puno ružnih stvari otići, a mi se lijepo, unidimensional, čisto ponašao zrake umjesto višedimenzionalnih wavefronts. Mi možemo učiniti ako valovi su vrlo kratko u odnosu na obilježje veličine okolnom prostoru. U slučaju svijetla i prirodnih objekata, možemo prilično sigurno pretpostaviti da je to slučaj. (Brzina svjetlosti je visoka, ali njegova frekvencija je još veći. To dovodi do valna duljina se vrlo mala. Također, relativna frekvencija vidljive elektromagnetskog zračenja je puno uži od raspona za zvučne zvuk.) Sa zvukom smo naletjeti na relativno širok raspon frekvencija, a imaju veličine u našem okruženju koje sjede u samom središtu zvučnim valnih duljina. To znači da zvuk difrakcije u našem okruženju često značajne i može biti samo zanemariti ako nekoliko prepreka su prisutni, izvora

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

8

Page 9: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

prvobitnog pravca prostiranja (oblikovanje novih pravaca prostiranja) pri njegovom nailasku na rubove otvora ili na prepreku. Pojava se

objašnjava Huygensovim principom. Do difrakcije

dolazi kod prostiranja valova svih vrsta elektromagnetnih (svjetlost, Rendgenske zrake, radio valova), zvučnih valova itd.

zvuka može se smatrati točke kao što su, dovoljno prigušenje je prisutan i reflektirajuće površine su jednostavna.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

9

Page 10: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

10

Page 11: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01-8] Here’s a slightly more complicated diffraction image, showing multiple diffractions around different

edges in sea waves.Evo malo kompliciraniji difrakcija sliku, prikazuje više diffractions oko različitih rubova u morskim valovima.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

11

Page 12: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

(10) Refrakcija9 (Refraction), Refrakcija je promjena smjera vala do koje dolazi zbog 9 Refraction - is the change in direction of a wave due to a change in its speed. This is most commonly observed when a wave passes from one medium to another at any angle other than 90° or 0°. Refraction of light is the most commonly observed phenomenon, but any type of wave can refract when it interacts with a medium, for example when sound waves pass from one medium into another or when water waves move into water of a different depth.Refrakcija - je promjena u pravcu vala zbog promjene njegove brzine. To je najčešće promatrana kad val prelazi iz jednog medija u drugi pod bilo kojim kutem, osim 90 ° ili 0 °. Prelamanje svjetlosti je najčešće uočeni fenomen, ali bilo koju vrstu valova može prelomiti kada interakciju s medij, na primjer, kada je zvučni valovi prolaze iz jednog medija u drugi ili kada voda valovi preseliti u vodu dubine.Until now, we have assumed that the medium in which our waves travel is homogeneous—the speed of travel of wave motion is constant throughout the space. Often this is not the case, though. In the case of sound, the speed depends on what material the waves travel in and its temperature. Often one can ignore the inhomogeneity, but sometimes it produces important effects. The main one is refraction. This means velocity dependent bending of wavefronts. Refraction is most pronounced if sharp boundaries between media of different properties are present—an excellent example is the boundary between water and air. If a wavefront hits such a boundary in an other than a straight angle, the direction of the waves is bent. If the speed decreases in the boundary, the motion bends towards the normal of the boundary. If it increases, bending is away from the normal. If the incident angle is great enough and the waves are getting slowed down, total reflection occurs. All this is precisely analogous to what happens in ray optics. The only difference is that in acoustics, one needs to worry about nonsharp boundaries more often. This is because we are mostly dealing with sound transmission in air in normal atmospheric pressures and in this case, the speed differences usually arise from temperature differences—always a continuous phenomenon. As you can already guess, refraction and total reflection happen with graded boundaries as well. Here they take the form of smooth bending, not abrupt changes of direction. One must also observe the fact that refraction, just like diffraction, is frequency dependent—different frequencies refract differently. What is the significance of all this, then? Most often, at least indoors, none. Outdoors where temperature gradients can be much greater, refraction effects can become significant, though. A prime example is the way sound can propagate over lakes—if the water is warmer than the air above it, a warm-cold graded boundary can form in the air above the water. This can, under some circumstances, bend sound waves from the other side of the lake and prevent them from escaping. This can lead to the sound propagating unusually long distances over the lake. (The phenomenon is similar to the one employed in graded index optic fibres.)Do sada smo pretpostavljali da u mediju u kojem naša valovi putuju je homogena, brzina putovanja vala gibanja je konstantna u cijelom prostoru. Često to nije slučaj, iako. U slučaju zvuka, brzina ovisi o tome što materijalu valovi putuju i njezinu temperaturu. Često se može zanemariti nehomogenosti, ali ponekad se stvara važne učinke. Glavno je lom. To znači da brzina ovisi savijanje wavefronts. Refrakcija je najizraženiji ako oštre granice između medija različitih svojstava su prisutne, odličan primjer je granica između vode i zraka. Ako Wavefront hitova kao granicu osim ravno kut, smjer valova je savijena. Ako je brzina smanjuje na granice, gibanje zavoja prema normalno je granica. Ako se povećava, savijanje je daleko od normalne. Ako se incident kut je dovoljno velik, a valovi su sve usporilo, totalna refleksija događa. Sve to je upravo analogno onome što se događa u zraku optike. Jedina razlika je da se u akustici, treba brinuti o nonsharp granicama češće. To je zato što se uglavnom bave prijenosa zvuka u zraku

promjene njegove brzine širenja. Najčešće se uočava na plohi koja razdvaja dvije različite tvari u kojima je brzina vala različita, a najpoznatiji primjer je lom svjetlosti. Upadni kut i kut loma povezani su Snellovim zakonom10.

u normalnim atmosferskim pritiscima i u ovom slučaju, brzine razlike obično proizlaze iz razlike u temperaturi, uvijek kontinuirani fenomen. Kao što već možete pogoditi, lom i totalna refleksija se dogoditi s ocjenjuju granica, kao dobro. Ovdje su se u obliku glatkih savijanja, a ne nagle promjene smjera. One također moraju poštivati činjenicu da je lom, baš kao i difrakcija, je frekvencijski ovisna-različitih frekvencija prelomiti drugačije. Koje je značenje svega toga, onda? Najčešće, barem u zatvorenom prostoru, nitko. Otvorenom gdje se temperatura gradijent može biti puno veći, refrakcija učinci mogu postati značajan, ipak. Najbolji primjer je način na koji zvuk može širiti preko jezera, ako je voda toplija od zraka iznad njega, toplo-hladno ocjenjuju granica mogu formirati u zraku iznad vode. To se može, pod nekim okolnostima, savijati zvučne valove s druge strane jezera i spriječiti ih da pobjegnu. To može dovesti do širenja zvuka neobično dugim relacijama preko jezera. (Fenomen je sličan onome zaposlenih u ocjenjuju indeks optičkog vlakna).10

Snelov zakon (Snell's law) -In optics and physics, Snell's law (also known as Descartes' law, the Snell–Descartes law, and the law of refraction) is a formula used to describe the relationship between the angles of incidence and refraction, when referring to light or other waves passing through a boundary between two different isotropic media, such as water and glass. Refraction of light at the interface between two media of different refractive indices, with n2 > n1. Since the velocity is lower in the second medium (v2 < v1), the angle of refraction θ2 is less than the angle of incidence θ1; that is, the ray in the higher-index medium is closer to the normal. In optics, the law is used in ray tracing to compute the angles of incidence or refraction, and in experimental optics and gemology to find the refractive index of a material. The law is also satisfied in metamaterials, which allow light to be bent "backward" at a negative angle of refraction (negative refractive index). Although named after Dutch astronomer Willebrord Snellius (1580–1626), the law was first accurately described by the Persian scientist Ibn Sahl at Baghdad court, when in 984 he used the law to derive lens shapes that focus light with no geometric aberrations in the manuscript On Burning Mirrors and Lenses (984).Snelov Zakon (Snell je zakon)-U optike i fizike, Snell je zakon (također poznat kao Descartes 'zakon, Snell-Descartes zakon, i zakon refrakcije) je formula koristi za opisivanje odnosa između kutova upadanja i loma, kada se govori o svjetlosti ili drugih valova prolazi kroz granicu između dva različita izotropni medij, kao što su voda i staklo. Prelamanje svjetlosti na granici između dva medija različitih indeksa loma, s N2> N1. Budući da je brzina manja u drugom mediju (v2 <v1), kut refrakcije θ2 je manji od kuta upada θ1, to jest, zraka u višim indeks medij je bliže normalnim. U optika, zakon se koristi u ray tracing izračunati kutove učestalost ili refrakcije, te eksperimentalne optike i gemology pronaći indeks loma materijala.Zakon također je zadovoljan u metamaterials, koji omogućuju svjetlo biti savijen "unatrag" na negativan kut refrakcije (negativan indeks loma). Iako je dobila ime po nizozemskom astronomu Willebrord Snellius (1580-1626), zakon je prvi put precizno opisao perzijski znanstvenik Ibn Sahl u Bagdadu sudu, kada je u 984 on koristi pravo kako bi se dobile leća oblika koje se fokusiraju svjetlost bez geometrijskim aberacije u rukopisu Na Burning Ogledala i objektivi (984).

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

12

Page 13: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01-9] Refraction of sound waves by two layers of air at different temperatures as a result of the change of

speed of the sound.Refrakcija zvučnih valova dva sloja zraka pri različitim temperaturama, kao rezultat promjene brzine zvuka.

(11) Fenomen odjeka11 (Echo, Phenomenum)- In audio signal processing and acoustics, an echo (plural echoes) is a reflection of sound, arriving at the listener some time after the direct sound. Typical examples are the echo produced by the bottom of a well, by a building, or by the walls of an enclosed room and an empty room. A true echo is a single reflection of the sound source. The time delay is the extra distance divided by the speed of sound. An echo is a repetition or a partial repetition of a sound due to Reflection. Reverberation is also reflected sound, but in this case, separate repetitions of the original sound are not distinguishable. For a repetition to be distinct from the original, it must occur at least 50 ms afterwards without being masked by either the original signal or other

11 Echo (Phenomenum) - If so many reflections arrive at a listener that they are unable to distinguish between them, the proper term is reverberation. An echo can be explained as a wave that has been reflected by a discontinuity in the propagation medium, and returns with sufficient magnitude and delay to be perceived. Echoes are reflected off walls or hard surfaces like mountains and privacy fences. When dealing with audible frequencies, the human ear cannot distinguish an echo from the original sound if the delay is less than 1/10 of a second. Thus, since the velocity of sound is approximately 343 m/s at a normal room temperature of about 20°C, the reflecting object must be more than 17.15 m from the sound source at this temperature for an echo to be heard by a person at the source. Sound travels approximately 343 metres/s (1100 ft/s). If a sound produces an echo in 2 seconds, the object producing the echo would be half that distance away (the sound takes half the time to get to the object and half the time to return). The distance for an object with a 2-second echo return would be 1 sec X 343 metres/s or 343 metres (1100 ft). In most situations with human hearing, echoes are about one-half second or about half this distance, since sounds grow fainter with distance. In nature, canyon walls or rock cliffs facing water are the most common natural settings for hearing echoes.The strength of an echo is frequently measured in dB sound pressure level SPL relative to the directly transmitted wave. Echoes may be desirable (as in sonar) or undesirable (as in telephone systems).Eho (Phenomenum) - Ako je toliko razmišljanja dolazimo na slušatelja da su u stanju razlikovati između njih, pravi izraz je odjeka.Jeka može objasniti kao val koji je odraziti diskontinuitet u širenju srednje i vraća se s dovoljno veličine i odlaganja biti opažen. Odjeci se ogledaju od zidova ili tvrdih površina kao što su planine i privatnost ograde. Kada je riječ o zvučnim frekvencijama, ljudsko uho ne može razlikovati odjek od izvornog zvuka, ako je kašnjenje je manje od 1 / 10 dio sekunde. Dakle, budući da je brzina zvuka je oko 343 m / s na normalnoj sobnoj temperaturi od oko 20 ° C, odražavajući objekt mora biti veći od 17,15 m od izvora zvuka na toj temperaturi kako bi se čuo odjek osoba naizvor. Zvuk putuje oko 343 m / s (1100 m / s). Ako zvuk proizvodi odjek u 2 sekunde, objekt za proizvodnju odjek će biti upola udaljenosti (zvuk traje pola vremena doći do objekta i pol vremena da se vrati).Udaljenost za objekt s 2-drugi jeka povratak će biti 1 sek X 343 m / s ili 343 metara (1100 stopa). U većini situacija s ljudskim sluha, odjekuje oko pola drugi ili oko pola te udaljenosti, jer zvuči raste slabiji s udaljenosti. U prirodi, kanjon zidove ili stijene hridi okrenut voda su najčešći prirodni postavke za gluhe i echoes.The snagu odjeka često se mjeri u dB razine zvučnog tlaka SPL u odnosu na izravno prenose val. Odjeci može biti poželjan (kao u sonara) ili nepoželjne (kao u telefonskom sustavima).

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

13

Page 14: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

sounds. In practice, an echo is more likely to be

audible after a 100 ms delay.

[1.01-10] This illustration depicts the principle of sediment echo sounding,

which uses a narrow beam of high energy and low frequency

Ova ilustracija prikazuje princip sedimenta odjek zvuka, koji koristi uski snop visoke energije i niske frekvencije

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

14

Page 15: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

(12) Rezonancija12 (Resonance), Rezonancija je u fizici pojava koja nastaje kod 12 Resonance - When we combine reflection and interference, interesting things happen. Taking our 1D standing waves, we can now generate them by a single source and a wall that reflects the waves back. One can think, as in ray optics, that the mirror image of the source now provides the other source. A similar view works in higher dimensions, but gets intractable quite fast when the number of reflections and reflecting objects increases. Even more troublesome is the situation in which the reflecting objects are not infinite, straight planes. At a very basic level the problem with higher dimensional differential equations is precisely the one of curved boundaries, which naturally make no sense in dimension one. If we put two obstacles and send a pulse between them, a periodic motion arises. If we put a source there, instead, we observe a complex interference pattern as the waves get reflected again and again and interfere with other reflections and the source signal. Again, the same thing happens in higher dimensions, only with more hard to follow patterns. If regular echoes, which reinforce each other, can be produced at some frequency (in the case of periodic sources, this happens when the distance between our two obstacles is a multiple of the wavelength), resonance results. If such resonant frequencies exist, they reinforce sounds of the same frequency. The opposite (and all that is in between) can also happen—destructive interference can greatly damp some frequencies. Resonance gives rise to different modes of vibration—if resonance can happen on different frequencies, complex patterns of vibration can arise. These patterns are taken advantage of in the design of traditional instruments. For instance, only a slight variation in the design of a violin can cause significant variations in its perceived timbre. Since acoustically significant vibrational modes always appear as (composite) standing wave formations in physical media (such as air columns, solids and water), the different modes can often be independently controlled—they all have their own characteristic vibrational shape with humps and knots which gives us the possibility of exciting or damping the modes differently relative to one another. Further, since air columns can vibrate, so can spaces filled with air. This leads, in case, to the issue of room acoustics: if one puts a point source (a very rough estimation of a loudspeaker) in a room, the more the walls reflect sound, the more the room colors the sound (longer echo means more chances for interference). As sound circulating around a room gets reflected many times, it is necessary to ensure that no prominent resonances occur (these are called room modes or just modes and usually result from echoes between opposite walls). Same general principles apply here as in the case of 1D resonance, with the exception of many unusual and inharmonic modes—as such, the placement of speakers, room geometrics and decoration crucially affect the sound field in the room. In addition, psychoacoustical phenomena further complicate matters. Thus, for instance, the more random the direction prominent echoes can be made to come from, the better (as this lessens the effect of room modes, and obvious echo directions get reduced). This is why audiophiles use highly damped and irregularly shaped rooms to achieve a HIFI listening environment. (Basic measures include thick carpets to absorb stray sound, book shelves to absorb and scatter, absorbers in the ceiling and placing of heavy furniture around the rim of the room.).Rezonancija - Kada smo kombinirati razmišljanje i smetnje, zanimljive stvari se dogoditi. Uzimanje naše 1D stojne valove, sada možemo ih stvoriti po jednog izvora, a zid koji reflektira valove natrag. One mogu misliti, kao u zraku optike, da zrcalna slika izvora sada pruža drugi izvor. Slično stajalište radi u višim dimenzijama, ali dobiva tvrdoglav prilično brzo kad se broj refleksija i odraz objekata povećava. Čak i više uznemiruje je situacija u kojoj odražava objekti nisu beskonačni, ravno zrakoplova. Na vrlo temeljnoj razini problema s višim dimenzionalnim diferencijalne jednadžbe je upravo jedan od zakrivljene granice, što naravno nema smisla u dimenziji

sustava koji prisilno titra kada se pri određenoj frekvenciji pobude postiže maksimalna amplituda titranja. Izraženost rezonancije ovisi o prigušenju, tj. omjeru energije gubitaka i ukupne energije u sustavu. Pojave rezonancije se uočavaju u mnogim područjima fizike: mehanici, akustici, elektrotehnici, atomskoj i nuklearnoj fizici. Akustički rezonatni sustavi su tvorevine unutar kojih titra zrak. To titranje se, u osnovi, može pojaviti u dva oblika. Prvi oblik se pojavljuje, na primjer, u zvučničkoj bas-refleksnoj kutiji gdje masa zraka u otvoru bas-refleksa stupa u rezonanciju s elastičnošću zraka zatvorenog u samoj zvučničkoj kutiji. Drugi oblik takvog titranja javlja se u obliku stojnog vala stupca zraka zatvorenog u dugoljast prostor s otvorom na vrhu i osnova je konstrukcije brojnih glazbenih instrumenata.

(13) Slabljenje zvučnih signala (Weaken of sound signals), zavisno od rastojanja izvora, poslijedica je ekspanzije zvučnih talasa, jer ista

jednoga. Ako smo stavili dvije prepreke i poslati puls između njih, periodičnog gibanja proizlazi. Ako smo stavili izvora, postoji, umjesto toga, promatramo kompleks miješanje obrazac i dobiti valovi ogleda opet i opet i smetnje na drugim razmišljanjima i izvor signala. Opet, ista stvar se događa u višim dimenzijama, samo sa više teško slijediti obrasce. Ako redovito odzvanja, koji jačaju jedni druge, može se proizvesti u nekoj frekvenciji (u slučaju periodičnih izvora, to se događa kada je udaljenost između naših dviju prepreka je više od valne duljine), rezonancija rezultate. Ako se takav rezonantnih frekvencija postoje, oni pojačavaju zvukove iste frekvencije. Suprotno (i sve što je između) također može dogoditi-destruktivne interferencije može uvelike vlažnom neke frekvencije. Rezonancija dovodi do različitih načina vibracije ako rezonancu se može dogoditi na različitim frekvencijama, složene obrasce vibracija može nastati. Ti obrasci su iskoristili u dizajnu tradicionalnih instrumenata. Na primjer, tek neznatno varijacije u dizajnu violine može uzrokovati značajne varijacije u razumje boju. Budući da akustički značajne vibracijske načina se uvijek pojavljuju kao (kompozitni) stojni val formacija u fizičkom mediju (kao što su klima stupovi, krute tvari i voda), različitim načinima često može biti neovisno kontrolirati, svi oni imaju svoje karakteristične vibracije oblik s grbe i čvorova koji daje nam mogućnost uzbudljivo ili prigušivanje načina različito u odnosu jedan prema drugome. Nadalje, budući da zrak stupci mogu vibrirati, tako da mogu prostore ispunjene zrakom. To dovodi, u slučaju, na pitanje sobi akustike: ako netko stavlja točku izvora (vrlo gruba procjena zvučnik) u sobi, više zidova odražavaju zvuk, više soba boje zvuka (više jeka znači više šanse za smetnje). Kao zvuk kruži oko sobi dobiva ogleda mnogo puta, potrebno je osigurati da ne istaknuti rezonancije događaju (koji se nazivaju sobu ili samo načini načina i obično rezultat odjek među suprotnim zidovima). Isti opći principi također primjenjuju i ovdje u slučaju 1D rezonancije, s iznimkom mnogih neobičnih i neharmoničan načina, kao takav, postavljanje zvučnika, soba geometrics i ukras presudno utjecati na zvučno polje u sobi. Osim toga, psychoacoustical pojava dodatno zakomplicirati stvari. Tako, na primjer, više slučajnih smjeru istaknuti odjek može se doći iz, to bolje (kao što je to smanjuje učinak sobe načina, a očito odjek smjerovima se smanjiti). To je razlog zašto audiofili koriste vrlo prigušene i nepravilnog oblika sobe kako bi se postigla HIFI slušanje okoliš. (Osnovne mjere uključuju debele tepihe apsorbirati zalutala zvuk, knjiga police da apsorbiraju i raspršuju, apsorberi u strop i postavljanje teških namještaja po rubu sobe.)

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

15

Page 16: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

količina energije treba, na većem rasojanju od izvora, da stavi u pokret sve veći broj čestica vazduha, pa je logično da oscilovanje čestica postaje sve slabije.

(14) Sferni talasi (Spherical waves), su zvučni talasi koji se šire radijalno u svim smjerovima, tako da je kod ovih talasa površina, na kojoj se sve čestice vazduha u datom trenutku jednako pomeraju, predstavljena sferom, a takve talase praktično stvaraju svi izvori zvuka čije su dimenzije relativno malene prema talasnoj dužini emitovanog zvučnog signala.

[1.01-11] Spherical Propagation of Sound Waves (From

Radio for All, by Hugo Gernsback. 1922)Obli Širenje zvučnih valova (Izvor: Radio za sve, od Hugo

Gernsback. 1922)

(15) Ravanski talasi (Plane waves), nastaju na većoj udaljenosti od izvora sfernih talasa, jer površina sfere u odnosu na dimenzije prijemnika (uha ili mikrofona) postaje praktično ravna, a inače, ravanski talasi javljaju se jedino u pravoj dugoj cijevi (glatkih zidova) čije su poprečne dimenzije male prema talasnoj dužini.

[1.01-12] Testing an audio system. The thresholds of loudness and high frequency are being tested by

projecting progressive plane sound waves at a listener. Progressive plane waves travel from one location to another as a series of parallel waves, allowing some

sounds to be clearly heard from a distance. Photographed at the National Physical Laboratory, Teddington, UK, in

1954.Testiranje audio sustav.Pragovi od glasnoće i visoke frekvencije su se testira projektiranja progresivnim

valovima ravnine zvuk na slušatelja. Progresivni avion valovi putuju iz jednog mjesta na drugo kao niz paralelnih valova, dopuštajući neke zvukove biti jasno čuo iz daljine. Fotografirane National Physical Laboratorij, Teddington,

Velika Britanija, 1954.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

16

Page 17: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01.2] Sirene13 (The Sirens), Sirene su u opštem slučaju uređaji ili naprave koje proizvode, 13 Siren - A siren is a loud noise making device. Most modern ones are civil defense or air raid sirens, tornado sirens, or the sirens on emergency service vehicles such as ambulances, police cars and fire trucks. There are two general types: pneumatic and electronic. Many fire sirens serve double duty as tornado or civil defense sirens, alerting an entire community of impending danger. Most fire sirens are either mounted on the roof of a fire station, or on a pole next to the fire station. Fire sirens can also be mounted near government buildings, on top of tall structures such as water towers, as well as in systems, where several sirens are distributed around a town for better sound coverage. Most fire sirens are single tone and mechanically driven by electric motors with a rotor attached to the shaft. Some newer sirens are electronically driven by speakers, though these are not as common. Fire sirens are often called "fire whistles", "fire alarms", "fire horns." Although there is no standard signaling of fire sirens, some utilize codes to inform firefighters to the location of the fire. Civil defense sirens pulling double duty as a fire siren often can produce an alternating "hi-lo" signal (similar to a British police car) as the fire signal, or a slow wail (typically 3x) as to not confuse the public with the standard civil defense signals of alert (steady tone) and attack (fast wavering tone).Sirena - Sirena je glasna buka izrade uređaja. Većina modernih one su civilne zaštite ili zračni napad sirene, sirene tornado, ili sirene hitne službe vozila kao što su vozila hitne pomoći, policijske automobile i vatrogasna vozila. Postoje dvije opće vrste: pneumatski i elektronički. Mnogi od požara sirene služe dvostruko dužnost kao tornado ili civilne obrane sirene, upozoravajući cijela zajednica na predstojeću opasnost. Većina požara sirene ili su montirani na krovu vatrogasnu postaju ili na stup uz vatrogasna stanica. Vatra sirene također može biti montiran u blizini zgrade vlade, na vrhu visokih struktura kao što su voda tornjevi, kao iu sustavima, gdje je nekoliko sirene raspoređene po gradu za bolji zvuk pokrivenost. Većina požara sirene su jedan ton i mehanički pokreće električna motora s rotorom priključen na osovinu. Neki noviji sirene elektronički upravljan od strane govornika, iako to nisu kao zajedničke. Vatra sirene često nazivaju "vatre zviždaljke", "požarni alarmi", "vatra rogove." Iako ne postoji standard signalizaciju požara sirene, neki koriste šifre obavijestiti vatrogasce na mjesto požara. Civilna zaštita sirene povlačenjem dvokrevetna dužnost kao vatra sirena često može proizvesti izmjenične "Hi-Lo" signal (slično kao britanski policijski auto) kao vatra signala, ili sporo kukaju (obično 3x), kao da ne zbuniti javnost standardni civilne zaštite signale upozorenja (neprekidan ton) i napad (brzo kolebanje ton).The term "sirène" was introduced in 1819 by the Frenchman, Charles Cagniard de la Tour (1777-1859), for an instrument designed to measure the vibrations of air which make up sound (Turner 1983,136-7). "The name 'syren' was given to it by its inventor Cagniard Latour, because it yields sounds under water" (Ganot 1877,189). (It will be recalled that, in Greek mythology, the Sirens were half-bird half-women who lured sailors to destruction by the sweetness of their song!) In the operation of a siren, a jet of air is directed at a ring of holes, producing a note which depends on the number of holes passing the jet per second.Izraz "Sirene" je uveden u 1819 od strane Francuza, Charles Cagniard de la Tour (1777-1859), za instrumente dizajnirane za mjerenje vibracije zraka koje čine zvuk (Turner 1983,136-7). "Ime" sirena 'je dao da ga po svojoj izumitelj Cagniard Latour, jer daje zvuk pod vodom "(Ganot 1877,189). (To će se prisjetiti da je u grčkoj mitologiji, sirene su pola ptica pola žena koje namamila mornare uništenja slatkoću svoju pjesmu!) U rad sirena, mlaz zraka usmjeren na prsten rupe, proizvodnju bilješku koja ovisi o broju rupa prolazi mlaz u sekundi. Turner further records: "Besides demonstrating the nature of sound, [Cagniard's siren] made possible easy determination of the frequency of vibration of any sonorous body, by means of a speedometer which measured the rate of revolution....The

odnosno generišu zvučne signale (izvor zvuka) pretvarajući mehaničku ili električnu energiju u zvučnu, bez obzira na način funkcionisanja ili karakteristike (osobine) proizvedenih zvučnih signala.

[1.01-13] WWI - air raid siren on roof in France (1914-18) CU 2 workers repairing or adjust siren. GV roof with siren perched on top, 3 workers are doing repair work

Svjetskog rata - zračni napad sirena na krovu u Francuskoj (1914-1918) CU 2 radnika popravak ili podešavanje sirene.

GV krov s sirena smješten na vrhu, 3 radnici rade popravak

(1) Zvučni lijevak (Sound horn), je niskofrekventno oscilatorno kolo (NF filter), koje prigušuje (odsijeca) sve frekvencije ispod rezonantne frekvencije tzv. "prekidne frekvencije" lijevka, a istovremeno kao zvučni transformator (zvučni pojačavač) relativno malu površinu izlaznog otvora izvora zvuka, odnosno "grla" lijevka (gde zvuk većim delom osciluje na izvoru malih dimenzija, a samo se manji deo emituje) transformiše/pretvara u veliku površinu "usta" lijevka, tako da otpor radijacije bude što veći, pošto je efektivna snaga zvučnog izvora koja se radijalno propagira (rasprostire), kao zvučni talas, u stvari snaga koja se razvija u otporu.

apertures were arranged obliquely, so that the perforated disc would automatically rotate like a turbine when a jet of air was applied to it. The only disadvantage was that the pressure had to be increased in order to provide a sharper sound, so that the siren was soft for low notes, and shrill for high ones."Turner dalje bilježi: "Osim pokazuju prirodu zvuka, [Cagniard je sirena] omogućeno jednostavno određivanje frekvencije vibracija bilo zvučan tijela, pomoću brzinomjera koji mjeri brzinu revolucije .... otvori su raspoređeni koso , tako da je perforiran disk automatski će rotirati kao turbina kad mlaz zraka je primijeniti na njega. jedini nedostatak je da je pritisak morao biti povećan kako bi se osigurala oštriji zvuk, tako da je sirena bila meka za niske tonove , i prodoran za visoke one. "

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

17

Page 18: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01-14] A collapsible cone horn with removable flared bell. (This image is taken from a US patent granted to George L. Hogan in 1901.)

Sklopive konus rog s pomičnim spaljene zvono. (Ova slika je preuzeta iz SAD-a patent priznat

George L. Hogan u 1901.)

(2) Helmholtzov rezonator14 (Helmholtz resonator), je visokofrekventno oscilatorno kolo (VF filter), koje prigušuje sve frekvencije iznad rezonantne frekvencije.

14 Helmholtz resonance - is the phenomenon of air resonance in a cavity, such as when one blows across the top of an empty bottle. The name comes from a device created in the 1850s by Hermann von Helmholtz, the "Helmholtz resonator", which he, the author of the classic study of acoustic science, used to identify the various frequencies or musical pitches present in music and other complex sounds; Helmholtz, Hermann von (1885), On the sensations of tone as a physiological basis for the theory of music, Second English Edition, translated by Alexander J. Ellis. London: Longmans, Green, and Co., p. 44. Retrieved 2010-10-12.Helmholtz rezonancija - je fenomen rezonancije zraka u šupljini, kao što je kada puše na vrhu prazna boca.Ime mu dolazi od uređaja stvorena u 1850 Hermann von Helmholtz, "Helmholtz rezonator", što je on, autor klasičnog studija akustične znanosti, a koristi se za identifikaciju različitih frekvencija ili glazbenih parcela prisutne u glazbi i drugih složenih zvukova , Helmholtz, Hermann von (1885), na osjeti ton kao fiziološka osnova za teoriju glazbe, drugi engleski izdanje u prijevodu Aleksandra J. Ellis. London: Longmans, zelena, i Co, str 44. Dobavljeno 2010/10/12.

[1.01-15] A Helmholtz resonator in an experimental tone generator designed by Hermann Helmholtz. (Poul la

Cour & Jacob Appel, Historisk Fysik bind I, 1896)Helmholtz rezonator u eksperimentalnoj ton generator designed by Hermann Helmholtz. (Poul la Cour & Jakov

Appel, Historisk Fysik vezati I, 1896)

(3) Usmjerenost zvučnog izvora (Directivity of the sound source), je poslijedica činjenice da izvor zvučnih signala čije dimenzije nisu malene prema talasnoj dužini, ne zrače zvučnu energiju jednakom snagom u svim pravcima, pa se zvučni pritisak ne može izračunati iz zvučne snage, ali zakon da je zvučni pritisak obrnuto srazmjeran rastojanju ostaje na važnosti i u ovom slučaju.

[1.01-16] Sound-Pressure-Level Polar Plot of the Radiation Pattern of a Loudspeaker

Zvučni tlak na razini Polar parceli od zračenja Obrazac zvučnika

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

18

Page 19: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01.3] Fizičke veličine zvuka15 (Physical Values of Sound), Fizičke veličine zvuka se uopšte izražavaju kroz nivo zvučnog pritiska, brzine, inteziteta ili snage, čije mjerne vrijednosti iznose nepromijenjene u celokupnom frekventnom spektru.

(1) Nivo zvučnog pritiska (Sound pressure level), je definisan logaritamskom vrijednosti odnosa efektivnog i referentnog zvučnog pritiska (iskazanih u istim mjernim jedinicama), pri čemu je utvrđena vrijednost referentnog zvučnog pritiska p0= 20 [mPa].

(2) Nivo zvučne brzine (Sound velocity level), je definisan logaritamskom vrijednosti odnosa efektivne i referentne zvučne brzine (iskazanih u istim mjernim jedinicama), pri čemu je utvrđena vrijednost referentne zvučne brzine v0= 50 [nm/s].

(4) Nivo zvučnog intenziteta (Soundi intensity level), je definisan logaritamskom vrijednosti odnosa efektivnog i referentnog zvučnog inteziteta (iskazanih u istim mjernim jedinicama), pri čemu je utvr|ena vrijednost

15 Physical Values of Sound - The research of sound waves led to physical values which can be used to study all waves. The research of acoustics has been primary to a lot of developments in arts. The mechanical vibrations that can be interpreted as sound are able to travel through all forms of matter: gases, liquids, solids, and plasmas. The matter that supports the sound is called the medium. Sound cannot travel through a vacuum. Sound is transmitted through gases, plasma, and liquids as longitudinal waves, also called compression waves. Through solids, however, it can be transmitted as both longitudinal waves and transverse waves. Longitudinal sound waves are waves of alternating pressure deviations from the equilibrium pressure, causing local regions of compression and rarefaction, while transverse waves (in solids) are waves of alternating shear stress at right angle to the direction of propagation. Matter in the medium is periodically displaced by a sound wave, and thus oscillates. The energy carried by the sound wave converts back and forth between the potential energy of the extra compression (in case of longitudinal waves) or lateral displacement strain (in case of transverse waves) of the matter and the kinetic energy of the oscillations of the medium.Fizička Vrijednosti zvuka - istraživanje zvuka valova dovelo je do fizičkog vrijednosti koji se može koristiti za proučavanje svih valova.Istraživanje akustike je prvenstveno puno kretanja u umjetnosti.Mehaničke vibracije koje se može tumačiti kao zvuk su u stanju putovati kroz sve oblike materije: plinovi, tekućine, krute tvari, i plazme.Tvar koja podržava zvuk se zove medij. Zvuk se ne može putovati kroz vakuum. Zvuk se prenosi preko plinovi, plazme i tekućine kao longitudinalnih valova, također se naziva kompresija valova. Kroz tijela, međutim, može se prenijeti i kao uzdužni i poprečni valovi valovi. Uzdužni zvučni valovi su valovi izmjenične pritiska odstupanja od ravnoteže pritiska, uzrokujući lokalne regije kompresije i razrjeđivanje, a poprečne valova (u tvari) su valovi izmjenične posmičnog naprezanja na pravim kutom na smjer širenja. Materija u srednjoročnom povremeno raseljenih zvučni val, a time i oscilira.Energije prenosi zvučni val pretvara natrag i naprijed između potencijalne energije za dodatne kompresije (u slučaju longitudinalnih valova) ili lateralnog pomaka soj (u slučaju poprečnih valova) od materije i kinetička energija oscilacija medija.

referentnog zvučnog intenziteta I0= 10-12 [W/m2]= 1 [pW/m2].

[1.01-17] I’m no physicist so I’m not going to get into the science of the how’s and whys but I can tell you the

theoretical maximum for Earth is an astounding 191 dBSPL. If something was to make this noise and you were anywhere near it you can be sure to lose your hearing and I doubt that would be the only physiological effect. What I will be talking about is what levels should be considered

dangerous, and then some of the actions we regularly partake in that expose us to these levels.

Nisam fizičar pa sam ne idući u ući u znanosti kako i whys ali mogu vam reći teoretski maksimum za Zemlju je

zapanjujući 191 dBSPL. Ako se nešto da bi se ova buka i da ste bili nigdje u blizini to možete biti sigurni da izgubite sluh i sumnjam da će biti samo fiziološki učinak. Što ću se govoriti o tome što je razina treba uzeti u obzir opasno, a

zatim neke od radnji koje redovito sudjeluju u što nas izložiti tim razinama.

(5) Nivo zvučne snage (Sound power level), je definisan logaritamskom vrijednosti odnosa efektivne i referentne zvučne snage (iskazanih u istim mjernim jedinicama), pri čemu je utvrđena vrednost referentne zvučne snage N0= 10-12 [W]= 1 [pW].

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

19

Page 20: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01.4] Subjektivne veličine zvuka16 (Subjective Values of Sound), Subjektivne veličine zvuka su uopšte tijesno vezane za osjetljivost ljudskog uha na okolnu buku, pri čemu je rapodjela impulsa na različite nervne pravce slušnog aparata i njihova vremenska odgođenost odlučujuća za percepciju/osječaj tona i zvuka, a manja vremenska fazna razlika (cca 10 [ms]) između oba uha, prema mozgu isporučuje impulse mjerodavne za osječaj smera dolazećeg zvuka, tako da se vrijednovanje svih zvučnih pojava, prije svega, prema odgovarajučoj visini tona i njegovoj jačini, nalazi u mozgu i taj mehanizam nije još u potpunosti razjašnjen.

(1) Subjektivni osječaj zvuka17 (Sound subjective sensation), proizlazi iz činjenice da oscilatorne promene fizičkog stanja vazduha, postaju čujne za ljudsko uho samo ako im je frekvencija u granicama od 20 [Hz] do 20 [kHz], a obično se samo takve promjene nazivaju zvukom, dok se promene čija je frekvencija manja od 20 [Hz] nazivaju infrazvukom, a one čija je frekvencija veća od 20 [kHz] ultrazvukom.

16 The perception of sound - in any organism is limited to a certain range of frequencies. For humans, hearing is normally limited to frequencies between about 20 Hz and 20,000 Hz (20 kHz), although these limits are not definite. The upper limit generally decreases with age. Other species have a different range of hearing. For example, dogs can perceive vibrations higher than 20 kHz, but are deaf to anything below 40 Hz. As a signal perceived by one of the major senses, sound is used by many species for detecting danger, navigation, predation, and communication. Earth's atmosphere, water, and virtually any physical phenomenon, such as fire, rain, wind, surf, or earthquake, produces (and is characterized by) its unique sounds. Many species, such as frogs, birds, marine and terrestrial mammals, have also developed special organs to produce sound. In some species, these produce song and speech. Furthermore, humans have developed culture and technology (such as music, telephone and radio) that allows them to generate, record, transmit, and broadcast sound. The scientific study of human sound perception is known as psychoacoustics.Percepcija zvuka - u bilo kojem organizam je ograničena na određeni raspon frekvencija. Za ljude, sluha je obično ograničena na frekvencije između otprilike 20 Hz i 20.000 Hz (20 kHz), iako ta ograničenja nisu određene.Gornja granica uglavnom opada s dobi. Druge vrste imaju različite vrste sluha. Na primjer, psi mogu percipirati vibracije viši od 20 kHz, ali su gluhi na sve ispod 40 Hz. Kao signal percipiraju jedan od glavnih osjetila, zvuk je korišten od strane mnogih vrsta za otkrivanje opasnosti, navigacija, grabežljivaca i komunikacija. Zemljine atmosfere, vode, i gotovo svaka fizička pojava, kao što su požar, kiša, vjetar, surfati, ili potresa, proizvodi (a karakterizira) svojim jedinstvenim zvukove. Mnoge vrste, kao što su žabe, ptice, morskih i kopnenih sisavaca, također su razvili posebne organe za proizvodnju zvuka. Kod nekih vrsta, te proizvode pjesmu i govora. Nadalje, ljudi su razvili kulturu i tehnologiju (kao što su glazba, telefon i radio) koji im omogućuje da generirati, snimanje, prijenos i emitiranje zvuka.Znanstvena studija ljudske percepcije zvuka je poznat kao znanost o percepciji zvuka.17

Subjective vs. Objective Sound Levels - SPL is an objective measurement of sound pressure, or power in watts, and is independent of frequency. In 1933 Fletcher and Munson of Bell Labs did a study that showed that subjective sound levels

[1.01-18] Inner ear anatomyUnutarnjeg uha anatomije

(2) Nivo jačine čujnosti (Hearing intesivity level), prema definiciji, iznosi odgovaraju}u vrijednost (iskazanu u [fon]), kada ga ispitanik normalne (prosječne) čujnosti raspoznaje kao zvuk jednake čujnosti, u odnosu na čisti sinusni ton frekvencije 1000 [Hz], a čiji se propagirajuči talasi rasprostiru tačno prema ispitaniku i pri tome

varied significantly from the SPL level. That is, when two tones were played at the exactly the same SPL level, one sounded louder than the other. And the results were very dependent on how loud the tones were to begin with. This is illustrated by the set of Fletcher-Munson curves [102 Kb]. The vertical axis is the objective SPL sound level. Each of the curves in the graph represents a constant subjective sound level, which are in units called "phones." The lowest curve is the minimum audible level of sound. As noted above, the ear is most sensitive around 2-5 kHz. To be audible at this minimum level, a sound at 20Hz must be 80 dB (100 million times!) more powerful than a sound at 3 kHz. Near the top, the curve at 100 phones is a fairly loud level. To sound equally loud at this level the sound at 20 Hz must be about 40 dB more powerful. This change in subjective level for different loudness levels means that music played softly will seem to be lacking in bass. For years pre-amps have come equipped with "loudness" controls to compensate for this. For me, part of "Hi-fidelity" means playing music at the same level it was originally played, so this is all academic - but interesting none the less. Subjektivni vs Cilj Razine buke - SPL je objektivno mjerenje tlaka zvuka, ili snage u W, i ne ovisi o frekvenciji. Godine 1933 Fletcher i Munson Bell Labs učinio istraživanje koje je pokazalo da subjektivna razine zvuka razlikuju značajno od SPL razini. To je, kada se dva tona su igrali na točno isti SPL razini, zvučala glasnije od ostalih. I rezultati su bili jako ovisi o tome kako glasno tonova su za početak. To je ilustrirano skup Fletcher-Munson krivulje [102 Kb].Vertikalne osi je cilj SPL razine zvuka. Svaka od krivulja u grafikonu predstavlja stalnu subjektivnog zvuka, koji su u jedinicama pod nazivom "telefone". Najniža krivulja minimalne zvučne razine zvuka. Kao što je gore navedeno, uho je najosjetljivije oko 2-5 kHz. Da bi se zvučni na ove minimalne razine, zvuk na 20Hz mora biti 80 dB (100 milijuna puta!) Moćniji od zvuka na 3 kHz. Pri vrhu, krivulja na 100 telefon je prilično glasno razini. Za zvuk jednako glasno na toj razini zvuka od 20 Hz mora biti oko 40 dB moćniji. Ova promjena u subjektivnom razine za različita razina glasnoće znači da glazbu tiho će Čini se da nedostaje bas. Godinama pred-pojačala su došli opremljeni s "glasnost" kontrole na naknadu za to. Za mene, dio "Hi-fi" znači reprodukcije glazbe na istoj razini je prvotno igrao, tako da je ovo svim akademskim - ali zanimljivo nitko manje.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

20

Page 21: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

iznose istu vrijednost nivoa zvučnog pritiska (iskazanu u [dB]), pri čemu, kao nivo čujnosti važi aritmetička sredina iz standardnog (kada se mjereni zvuk zamjenjuje sa referentnim) i objektivnog nivoa jačine čujnosti (kada se referentni zvuk zamenjuje sa mjerenim), što se naziva i interpolirani nivo čujnosti.

[1.01-19] Threshold equivalent curvePrag ekvivalent krivulja

(3) Čujnost (Hearing), je proporcionalna jačini opažaja zvuka kod normalne (prosječne) čujnosti ispitanika (iskazano u [son]), pri čemu je neposredno određivanje čujnosti vrlo složeno, pa se u praksi koriste odgovarajuće tablice za preračunavanje čujnosti [son] i nivoa jačine čujnosti [fon]. Pri tome je je i pored isključenja pojedinih spektralnih područja utvrđena vrijednost od 1 [son], kao čujnost zvuka jačine od 40 [fon], tako da promjena nivoa jačine čujnosti za 10 [fon] odgovara prepolovljenoj ili udvostručenoj čujnosti.

(4) Čujno područje (Hearing area), je dinamičko područje normalnog ljudskog uha ograničeno sa donje strane pragom čujnosti, a sa gornje pragom izdržljivosti, koje se spajaju na onim mjestima gde počinju područja infrazvuka i ultrazvuka.

(5) Prag čujnosti (Threshold of the hearing), je granica smanjenja zvučnog pritiska ispod koje ljudsko uho ne može više da osjeti postojanje zvuka, što u značajnoj mjeri zavisi od frekvencije emitovanog zvučnog signala, a odgovara nivou jačine čujnosti od 0 [fon], posebno od 4 [fon].

(6) Prag izdržljivosti (Threshold of the tolerance), je granica povećanja zvučnog pritiska iznad koje zvuk izaziva fizičku bol u uhu i može oštetiti organ sluha, a odgovara nivou jačine čujnosti od 120 [fon].

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

21

Page 22: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01.5] Prijem govora na fonu šuma18 (Speech Reception and Noise fon), Prijem govora na fonu šuma je uslovljen razumljivosti govora u intervalu frekvencija od 1 do 3 [kHz], pri čemu jak šum prekriva govor i otežava njegov prijem, tako da je razgovjetnost govora još uvijek zadovoljavajuća kada je nivo šuma približno jednak nivou govora, dok je za potpuno prekrivanje potrebno da šum premašuje nivo govora za 15 do 17 [dB]. U oblasti frekvencija do 1 [kHz] nivo šuma može ležati čak i više što će se odraziti na karakter prijema zvuka govora, ali neće bitno da snizi ragovjetnost (ako nivo šuma leži znatno niže od praga prekrivanja u oblasti frekvencija iznad 1 [kHz]).

[1.01-20] Graph of intensities and frequencies of speech and music related to the total human hearing rangeGrafikon intenziteta i frekvencije govora i glazbe se

odnose na ukupan raspon ljudskog sluha

18 Speech perception - refers to the processes by which humans are able to interpret and understand the sounds used in language. The study of speech perception is closely linked to the fields of phonetics and phonology in linguistics and cognitive psychology and perception in psychology. Research in speech perception seeks to understand how human listeners recognize speech sounds and use this information to understand spoken language. Speech research has applications in building computer systems that can recognize speech, as well as improving speech recognition for hearing- and language-impaired listeners.Percepcija govora - odnosi se na procese koji su ljudi u mogućnosti interpretirati i razumjeti zvukovi koji se koriste u jeziku. Proučavanje govora percepcije tijesno je povezano s područja fonetike i fonologije u lingvistici i kognitivne psihologije i percepcije u psihologiji. Istraživanja u percepcija govora nastoji razumjeti kako ljudi slušatelji prepoznati zvukove i koristiti ove informacije za razumijevanje govornog jezika. Govor istraživanja primjene u izgradnji računalnim sustavima koji mogu prepoznati govor, kao i poboljšanje prepoznavanja govora za gluhe i nagluhe jezik slušatelja.

(1) Šum19 (Rustle), se javlja kao uzrok zvuka neperiodične i nepravilne vibracije, karakteristične za prolazne pojave, kao što su: eksplozije, udari, potresi, suglasnici u govoru i sl., odnosno uvek kada broj komponenata nekog složenog zvuka postane vrlo veliki i kad komponente postanu vrlo gusto raspoređene na frekvencijskom spektru, zvuk prelazi u šum koji nema neku određenu frekvenciju, a pojedine komponente mu se ne mogu izdvojiti.

19 Rustle noise - is noise consisting of aperiodic pulses characterized by the average time between those pulses (such as the mean time interval between clicks of a Geiger counter), known as rustle time (Schouten). Rustle time is determined by the fineness of sand, seeds, or shot in rattles, contributes heavily to the sound of sizzle cymbals, drum snares, drum rolls, and string drums, and makes subtle differences in string instrument sounds. Rustle time in strings is affected by different weights and widths of bows and by types of hair and rosin in strings. The concept is also applicable to flutter-tonguing, brass and woodwind growls, resonated vocal fry in woodwinds, and eructation sounds in some woodwinds. Robert Erickson suggests the exploration of accelerando-ritardando scales producible on some acoustic instruments and further variations in rustle noise "because this apparently minor aspect of musical sounds has a disproportionately large importance for higher levels--textures, ensemble timbres, [and] contrasts between music events." (Erickson, Robert (1975). Sound Structure in Music. University of California Press. ISBN 0-520-02376-5. , p.71-72)Šuškanje buka - buka je sastavljen od aperiodičan impulsa karakterizira prosječno vrijeme između tih impulsa (kao što je to vrijeme intervala između klikova Geiger brojač), poznat kao šuškanje vremena (Schouten). Krasti vrijeme određuje se prema finoće pijeska, sjemena ili iz vatrenog oružja u zveckanje, pridonosi jako na zvuk cvrčanje cimbale, bubanj zamke, bubanj peciva, i gudački bubnjevi, i čini suptilne razlike u nizu instrumenta zvukove. Šuškati vrijeme u žice je pod utjecajem različitih težina i širina lukova i tipove kose i smola u žice. Koncept je također primjenjiv na lepršanje-tonguing, mesinga i drveni duhački reži, rezonira vokalni pržiti u woodwinds i bljuvanje zvukove u nekim woodwinds. Robert Erickson sugerira istraživanje accelerando-ritardando ljestvice mogu ostvariti na neki akustične instrumente i dalje varijacije u šum šum "jer je to očito manje aspekt glazbene zvukove ima nerazmjerno veliku važnost za više razine - tekstura, ansambl timbres, [i] kontrast između glazbenih događaja ". (Erickson, Robert (1975). Zvuk Struktura u glazbi. University of California Press. ISBN 0-520-02376-5., P.71-72)

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

22

Page 23: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

(2) Bijeli šum20 (White rustle), je šum kod kojeg je zvučna energija uniformno (jednoliko) raspoređena u celom frekvencijskom opsegu (području), a javlja se kao poslijedica impulsnog kretanja elektrona u elektronskim komponentama i može se čuti kod pojačavaća sa velikim pojačanjem, kada na ulazu nama spoljnog signala.

[1.01-21] Random waveform of white noiseRandom valnog oblika bijeli šum

(3) Šareni šum (Mottled rustle), je vrlo kratki zvučni impuls (< 10-4 [s] trajanja), npr. pucanj pištolja, blijesak munje i električno pražnjenje kondenzatora, a u svakom slučaju

20 White noise - is a random signal (or process) with a flat power spectral density. In other words, the signal contains equal power within a fixed bandwidth at any center frequency. White noise draws its name from white light in which the power spectral density of the light is distributed over the visible band in such a way that the eye's three color receptors (cones) are approximately equally stimulated. In statistical sense, a time series rt is characterized as having weak white noise if {rt} is a sequence of serially uncorrelated random variables with zero mean and finite variance. Strong white noise also has the quality of being independent and identically distributed, which implies no autocorrelation. In particular, if rt is normally distributed with mean zero and standard deviation σ , the series is called a Gaussian white noise. An infinite-bandwidth white noise signal is a purely theoretical construction. The bandwidth of white noise is limited in practice by the mechanism of noise generation, by the transmission medium and by finite observation capabilities. A random signal is considered "white noise" if it is observed to have a flat spectrum over a medium's widest possible bandwidth.Bijeli šum - je slučajan signal (ili proces) s ravnim spektralna gustoća snage. Drugim riječima, signal sadrži jednaku moć u određenom propusnost u bilo kojem centru frekvenciju. Bijeli šum crpi svoje ime iz bijelog svjetla u kojem se spektralna gustoća snage svjetla se distribuira preko vidljiva bend na takav način da je oko tri boje receptora (buba) oko su jednako stimulirani. U statističkom smislu, vremenske serije RT karakterizira kao vlasništvo slabo bijeli šum, ako {RT} je niz serijski uncorrelated slucajnih varijabli s nula znači i varijance konačne. Snažan bijeli šum također ima kvalitetu da bude neovisna i jednako distribuiranih, što podrazumijeva ne autokorelacija. Konkretno, ako je rt normalno je distribuirana s nula znači i standardnom devijacijom σ, serija se zove Gaussova bijeli šum.Beskonačan bandwith-bijeli šum signala je čisto teorijske konstrukcije.Propusnost bijeli šum je ograničena u praksi mehanizam buke, od medij za prijenos i konačnih promatranja sposobnosti.Slučajnih signala se smatra "bijeli šum", ako je primijetio da su stan spektra preko medija najširu moguću propusnost.

jednostruka vremenska pojava, koja sadrži kontinuirani spektar sa frekvencijski nezavisnim amplitudama.

[1.01.6] Visina tona21 (Tone Height), Visina tona se opaža u neposrednoj zavisnosti od frekvencije zvuka, pa je kod više frekvencije i ton viši, pri čemu je ljudsko uho vrlo osetljivo na promjenu visine tona, odnosno osnovne frekvencije zvuka, tako da je sposobno da zapazi uticaj promjene frekvencije približno konstantno u području od 400 Hz do 7 [kHz], ako se posmatraju relativna odstupanja (u [%]), a ne apsolutna (u [Hz]), dok je izvan tog područja uho nešto manje osjetljivo, što istovremeno ukazuje na kolebanja frekvencije reprodukovanog zvuka koja se mogu dozvoliti.

21 Tone Height - In the traditional representation, musical pitch is a helix—a single valued function existing in three-dimensional space, much like a stretched coil spring. The pitch helix has a circular dimension, referred to as tone chroma, and a vertical dimension referred to as tone height, and pitch rises one octave per revolution of the circular dimension. This representation of pitch is supported by the perception of pure tones; in this case the only continuous path from a note to its octave is along the helix through all of the intervening tone-chroma values. This indicates that the domain of pitch for musical notes is more like the surface of the space enclosed by the pitch helix rather than a helical wire. There are at least three ways of modifying a pulse train and producing sets of waves that all have the same tone chroma but that sound "higher" or "lower" than the starting pulse train. Ton Visina - U tradicionalnom reprezentacije, glazbeni pitch je spirala-jednog vrijednosti funkcija postojećih u trodimenzionalnom prostoru, baš kao i pruži coil spring.Parcele helix ima kružni dimenziju, naziva ton kromatske i vertikalnu dimenziju naziva ton visine, i pitch diže jednu oktavu po okretaju od kružnog dimenziju. Ovaj prikaz terena je podržan od strane percepcija čistih tonova, u ovom slučaju samo kontinuirano put od imajte na umu da njegova oktava je uz spirale kroz sve intervencije ton-kromatske vrijednosti. To pokazuje da je područje parcele za glazbene note je više poput površine prostora zatvara parcele spirale, nego spiralno žice. Postoje barem tri načina mijenjanja pulseva i proizvodnju postavlja valova da svi imaju isti ton kromatske, ali da je zvuk "više" ili "niže" od početka puls vlak.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

23

Page 24: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

24

Page 25: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01.7] Osječaj smjera zvuka22 (Sensation of the Sound Direction), Osječaj smjera zvuka je, 22 Sound localization - refers to a listener's ability to identify the location or origin of a detected sound in direction and distance. It may also refer to the methods in acoustical engineering to simulate the placement of an auditory cue in a virtual 3D space. The sound localization mechanisms of the human auditory system have been extensively studied. The human auditory system uses several cues for sound source localization, including time- and level-differences between both ears, spectral information, timing analysis, correlation analysis, and pattern matching. These cues are also used by animals, but there may be differences in usage, and there are also localization cues which are absent in the human auditory system, such as the effects of ear movements. Sound localization is the process of determining the location of a sound source. The brain utilizes subtle differences in intensity, spectral, and timing cues to allow us to localize sound sources. Localization can be described in terms of three-dimensional position: the azimuth or horizontal angle, the zenith or vertical angle, and the distance (for static sounds) or velocity (for moving sounds). The azimuth of a sound is signalled by the difference in arrival times between the ears, by the relative amplitude of high-frequency sounds (the shadow effect), and by the asymmetrical spectral reflections from various parts of our bodies, including torso, shoulders, and pinnae. The distance cues are the loss of amplitude, the loss of high frequencies, and the ratio of the direct signal to the reverberated signal. Depending on where the source is located, our head acts as a barrier to change the timbre, intensity, and spectral qualities of the sound, helping the brain orient where the sound emanated from. These minute differences between the two ears are known as interaural cues. Lower frequencies, with longer wave lengths, diffract the sound around the head forcing the brain to focus only on the phasing cues from the source. Helmut Haas discovered that we can discern the sound source despite additional reflections at 10 decibels louder than the original wave front, using the earliest arriving wave front. This principle is known as the Haas effect, a specific version of the precedence effect. Haas measured down to even a 1 millisecond difference in timing between the original sound and reflected sound increased the spaciousness, allowing the brain to discern the true location of the original sound. The nervous system combines all early reflections into a single perceptual whole allowing the brain to process multiple different sounds at once. The nervous system will combine reflections that are within about 35 milliseconds of each other and that have a similar intensity.Zvuk lokalizacije - odnosi se na slušatelja sposobnost da identificira mjesto ili podrijetlo otkrivena zvuka u smjeru i udaljenosti. Također se može odnositi na metode u akustički inženjering za simulaciju plasman gledaoci znak u virtualnom 3D prostoru. Zvuk lokalizacije mehanizmi ljudskog slušnog sustava su opsežno studirao. Ljudski slušni sustav koristi nekoliko cues za lokalizaciju izvora zvuka, uključujući i vrijeme-i-razini razlike između oba uha, spektralna informacije, vrijeme analize, korelacijske analize, i uzorak podudaranja. Ove znakove također koriste životinje, ali postoji svibanj biti razlike u uporabi, a tu su i lokalizaciju znakove koji su odsutni u ljudskom slušnom sustavu, kao što su učinci uha pokreta. Zvuk lokalizacije je postupak utvrđivanja mjesta izvora zvuka. Mozak koristi suptilne razlike u intenzitetu, spektralna, i vremena signale kako bi se omogućilo nam lokalizirati izvora zvuka. Lokalizacija može se opisati u terminima trodimenzionalni položaj: azimut ili horizontalni kut, zenit ili vertikalni kut i udaljenost (za statički zvuk) ili brzine (za kretanje zvuka). Azimut zvuk je signaliziran razlika u dolasku puta između ušiju, u odnosu amplituda visoke frekvencije zvukova (sjena efekt), kao i asimetrična spektralna refleksija iz različitih dijelova našeg tijela, uključujući i torzo, ramena, i pinnae. Udaljenost cues su gubitak amplitude, gubitak visokih frekvencija i omjer izravnih signala gromko odjekivale signala. Ovisno o tome gdje je izvor nalazi, naše

pre svega, uslovljen činjenicom da čovjek jednim uhom ne osjeća fazne razlike između dva zvuka dovoljno različita po frekvenciji, ali zato kad isti zvuk prima pomoću oba uha, onda osjeća vremensku razliku u pobuđivanju jednog i drugog uha (ukoliko ova postoji), koja se može i predstaviti odgovarajućom faznom razlikom. Ova fazna razlika u kombinaciji sa različitim intenzitetom prijema zvuka kod viših frekvencija deluje na centar za sluh i omogućava čovjeku da vrlo precizno odredi smjer zvučnih talasa (jedino se kod frekvencija ispod 300 [Hz] javljaju teškoće).

[1.01-22] Sensation of the sound directionOsjećaj zvuka smjeru

glave djeluje kao prepreka za promjenu boju, intenzitet i spektralne osobine zvučne, pomaže mozgu orijentirati gdje je zvuk isteklo zasigurno od. Ove minuta razlike između dvije uši su poznati kao interaural cues. Niskih frekvencija, s više valne duljine, prelamati zvuk oko glave prisiljavajući mozga da se usredotoči samo na faze cues iz izvora. Helmut Haas otkrio da možemo razlučiti izvor zvuka bez obzira na dodatne refleksije na 10 decibela glasnije od izvornog vala naprijed, koristeći najranije stiže val ispred. Ovaj princip je poznat kao Haas učinak, specifične verzije prednost učinak. Haas mjereno do čak 1 milisekundu razlika u vremenu između izvornog zvuka i ogleda zvuk povećao prostranost, čime je mozak kako bi razlikovali pravi položaj izvornog zvuka. Živčani sustav objedinjuje sve rane refleksije u jednu cjelinu percepcije omogućuje mozgu da obradi više različitih zvukova odjednom. Živčani sustav će se kombinirati razmišljanja da se u roku od oko 35 milisekundi jedni druge i da imaju sličan intenzitet.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

25

Page 26: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01.8] Hass-ov učinak23 (Haas effect), Haas-ov učinak (efekat) se naziva osobina ljudskog uha da se orijentiše prema prvom zvučnom signalu koji do njega dođe, tako da kada emituju dva zvučna izvora koji emitiraju isti signal slušaocu će izgledati da emituje samo bliži izvor zvuka (makar udaljeniji izvor bio i jači u izvjesnoj mjeri).

[1.01-23] The Haas effect is a psychoacoustic effect related to a group of auditory phenomena known as the

23 The Haas effect - is a psychoacoustic effect, described in 1949 by Helmut Haas in his Ph.D. thesis. It is often equated with the underlying precedence effect (or law of the first wavefront). In 1951 Haas examined how the perception of speech is affected in the presence of a single, coherent sound reflection. To create anechoic conditions, the experiment was carried out on the rooftop of a freestanding building. Another test was carried out in a room with a reverberation time of 1.6 ms. The test signal (recorded speech) was emitted from two similar loudspeakers at locations 45° to the left and to the right in 3 m distance to the listener. Haas found that humans localize sound sources in the direction of the first arriving sound despite the presence of a single reflection from a different direction. A single auditory event is perceived. A reflection arriving later than 1 ms after the direct sound increases the perceived level and spaciousness (more precisely the perceived width of the sound source). A single reflection arriving within 5 to 30 ms can be up to 10 dB louder than the direct sound without being perceived as a secondary auditory event (echo). This time span varies with the reflection level. If the direct sound is coming from the same direction the listener is facing, the reflection's direction has no significant effect on the results. A reflection with attenuated higher frequencies expands the time span echo suppression is active. Increased room reverberation time also expands the time span of echo suppression. Haas učinak je psihoakustičkih učinak, opisano u 1949 od strane Helmut Haas u svojoj dr. teza. Često se poistovjećuje s temeljnim prednost učinak (ili zakon prvi valna fronta). U 1951 Haas ispituje kako percepcija govora je zahvaćena u prisutnosti jednog, koherentan zvuk odraz. Da biste stvorili gluha uvjete, eksperiment je provedeno na krovu zgrade samostojeći. Drugi test je provedena u sobi s odjeka vrijeme 1,6 ms.Test signal (snimljeno govor) je emitirano iz dva slična zvučnika na mjestima 45 ° na lijevo i desno u 3 m udaljenost do slušatelja. Haas je utvrdio da ljudi ograničiti izvore zvuka u smjeru prvog dolaska zvuka, unatoč prisutnosti jednog refleksije od drugom smjeru.Jedan slušni događaj doživljava.Odraz dolazite kasnije od 1 ms nakon izravnog zvuka povećava percipiranu razinu i prostranost (točnije percipiraju širine izvora zvuka).Jedan odraz dolaska roku od 5 do 30 ms može biti i do 10 dB glasnije od izravnog zvuka bez percipiraju kao sekundarni slušnog događaja (jeka). Ovaj put span varira odraz razini. Ako izravan zvuk dolazi iz istog smjera slušatelj je okrenut, odraz je smjer nema značajan utjecaj na rezultate.Refleksije s oslabljenim višim frekvencijama širi odjek razdoblje supresija je aktivan. Povećana soba odjeka vrijeme također proširuje razdoblje od jeke suzbijanja.

Precedence Effect or law of the first wave front. The Haas effect is basically the subjective perception by a listener that whenever identical sound arrives from two sources

positioned at different distances, sound is perceived to be coming from the closer source.

Haas efekt je psihoakustičkih efekt se odnosi na skupinu gledaoci fenomena poznatog kao Prednost učinkom ili

zakonom prvi val ispred.Haas učinak je u osnovi subjektivno percepcije slušatelja da, kad god identičan

zvuk dolazi iz dva izvora nalazi na različitim udaljenostima, zvuk se percipira se kao da dolazi iz bliže

izvoru.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

26

Page 27: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01.9] Sinusne oscilacije24 (Sinus Oscillations), Sinusne oscilacije, koje se kod zvučnih pojava nazivaju tonovi, su pojave opisane u vremenskoj zavisnosti kroz sinusnu (kosinusnu) funkciju, pri čemu je argument linerana funkcija vremena, a odgovaraju}e fizikalne veličine su veličine sinusnih oscilacija, odnosno sinusne veličine .

(1) Harmonijske oscilacije (Harmonic oscillations), su poznate i kao sinusne oscilacije, a riječ harmoničan se koristi, prije svega, kod objašnjavanja muzičkih intervala, pri čemu treba napomenuti, da tada frekvencije više sinusnih oscilacija stoje u međusobnom cjelobrojnom odnosu.

[1.01-24] Displacement: simple harmonic oscillationsIstisnina: jednostavna harmonička oscilacije

(2) Amplituda (Amplitude), je maksimalna trenutna vrijednost, odnosno vr{na vrijednost veličine sinusnog oblika ili vrlo malih sinusno sličnih oscilacija.

(3) Perioda (Period), je najkraći vremenski odsjek, u kojem se oscilacija (npr. sinusna oscilacija) periodično ponavlja.

(4) Frekvencija (Frequency), je obrnuta vrednost periode i za razliku od kružne ili ugaone frekvencije, ova frekvencija se naziva i frekvencija periode (SI-jedinica za frekvenciju periode je [1/s], poznata kao [Hz]).

(5) Kružna frekvencija (Circulate frequency), ili ugaona frekvencija je frekvencija periode uzeta 2p-puta, pri čemu se sinusna oscilacija može predstaviti kao projekcija jednog

24 Oscillation - is the repetitive variation, typically in time, of some measure about a central value (often a point of equilibrium) or between two or more different states. Familiar examples include a swinging pendulum and AC power. The term vibration is sometimes used more narrowly to mean a mechanical oscillation but sometimes is used to be synonymous with "oscillation". Oscillations occur not only in physical systems but also in biological systems and in human society.Oscilacija - je ponavljaju varijacije, tipično u vrijeme, neke mjere oko središnje vrijednosti (često točka ravnoteže) ili između dva ili više različitih država. Poznati primjeri uključuju ljuljanje klatnom i AC napajanje.Izraz se ponekad koristi vibracije uže znači mehaničke oscilacije, ali se ponekad koristi da se sinonim za "oscilacija". Oscilacije se pojavljuju ne samo u fizičkom sustava, ali također u biološkim sustavima i u ljudskom društvu.

rotirajučeg vektora, kod koga je brojna vrednost ugaone brzine [rad/s] isto što i brojna vrijednost kružne ili ugaone frekvencije [1/s].

(6) Fazni ugao (Phase angle), je argument sinusne (kosinusne) funkcije, za koji se, pre svega, koristi jedinica radian (rad), a nastaje prikazivanjem sinusne oscilacije kroz projekciju obrtanja vektora, kao ugao između vektora i ose projekcije (objašnjenje pojma faze slijedi prema DIN 40108).

[1.01-25] A sine wave and its projection as circular motion. The two sinusoids shown are at different phases, such that point P corresponds to phase angle θ1 and point

Q corresponds to phase angle θ2.Sinusni val i njegove projekcije u kružnim pokretima.Dvije sinusoids prikazani su u različitim fazama, tako da točka P

odgovara fazni kut θ1 i točka Q odgovara fazni kut θ2.

(7) Prigušene sinusne oscilacije (Choked sinus oscillations), su oscilacije koje su sinusno promjenjive, a odnosi se na konstantno postepenu promjenu polazne amplitude, u poređenju sa trajanjem perioda pojedinačne oscilacije, ili kada fazni ugao slabi unutar jedne periode manje od linearnog povećanja.

(8) Opšteperiodične oscilacije (General periodical oscillations), su pojava kod koje promjenjiva oscilirajuća veličina ima periodično vremensko trajanje, pri čemu je večina takvih periodičnih oscilacija jednostavna, kada se o jednostavnim oscilacijama govori, a kada se pokazuju kao oscilacije nekih neperiodičnih pojava kod kojih se oscilirajuča veličina promenjivo dodaje ili oduzima, tada su periodične oscilacije višestruke.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

27

Page 28: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01.10] Harmonijska sinteza25 (Harmonic Synthesis), Harmonijska sinteza , odnosno tzv. Fourier26-ov red je zbir sastava periodičnih oscilacija iz sinusnih oscilacija kod datog perioda i frekvencije, koja se kod zvučnih pojava naziva i tonska sinteza.

[1.01-26] The sawtooth (or any other wave shape) can be represented as the sum of an infinite number of sine waves called "harmonics". This representation is called "Fourier synthesis", after the XIXth century inventor of

the method.Pilasti (ili bilo koji drugi val oblika) može se prikazati kao

zbroj beskonačnog broja sinusnih valova pod nazivom "harmonika". Ovaj prikaz se zove "Fourierova sinteza",

25 Harmonic synthesis - is the construction of a sound wave from its harmonic components. In order to come as close as possible to the exact waveform of the instrument, more harmonics must be used in the synthesis of the instrument's sound. Electronic music synthesizers use a series of harmonics whose relative amplitudes can be adjusted to fit the desired instrument's waveform. On more advanced synthesizers, they can adjust the attack, decay, vibrato, tremolo, and release of each note. Bands today use synthesizers all the time in their music because the sound they produce is nearly indistinguishable from the real instrument's sound. The reverse of harmonic synthesis is harmonic analysis, where a sound is broken up into it's harmonics. This requires complex math called Fourier analysis, after Jean Baptiste Joseph Fourier, a French mathematician who studied periodic functions. Harmonijska sinteza - je izgradnja zvučnog vala iz harmonika komponente. Kako bi se približiti što je moguće točno valnog oblika instrumenta, harmonika mora biti više koristi u sintezi instrumenta zvuk. Elektronska glazba sintisajzer koristiti niz harmonika čije relativne amplitude može se podesiti da stane željeni instrument valni oblik. Na više naprednih sintesajzeri, oni mogu prilagoditi napada, propadanju, vibrata, tremolo, i puštanje svake bilješke. Bendovi danas koriste sintesajzeri sve vrijeme u svojoj glazbi, jer oni proizvode zvuk je gotovo ne razlikuje od stvarnog instrumenta zvuk.Natrag harmonika sinteze je harmonijska analiza, gdje je zvuk je slomljen gore u to harmonici. To zahtijeva složene matematičke zove Fourierova analiza, nakon što je Jean Baptiste Joseph Fourier, francuski matematičar koji je proučavao periodične funkcije.26 Jean Baptiste Joseph Fourier (1768 – 1830) - was a French mathematician and physicist best known for initiating the investigation of Fourier series and their applications to problems of heat transfer and vibrations. The Fourier transform and Fourier's Law are also named in his honour. Fourier is also generally credited with the discovery of the greenhouse effect. Jean Baptiste Joseph Fourier (1768 - 1830) bio je francuski matematičar i fizičar najpoznatiji za pokretanje istrage u Fourierov red i njihova primjena na probleme prijenosa topline i vibracija.Fourierova transformacija i Fourierova Zakonom su također nazvana u njegovu čast. Fourier je također uglavnom pripisuje otkriće efekta staklenika.

nakon XIX stoljeća izumitelj metode.

(1) Parcijalne oscilacije (Partly oscillations), odnosno parcijalni tonovi se dobiju kada se kod harmonijske ili tonske sinteze neki željeni sumand izostavi, pa se praktično prelazi na mješavinu frekvencija, čije parcijalne frekvencije nisu harmonične jedna prema drugoj, pri čemu se kod poznate n-te parcijalne oscilacije ista naziva i "nadoscilacijom" n-1 (prethodne) oscilacije.

[1.01-27] Compare the two different types of oscillations and also their speeds.

Usporedite dvije različite vrste oscilacija i njihove brzine.

(2) Osnovna oscilacija (Basic oscillation), odnosno osnovni ton je prva parcijalna oscilacija (najdublji parcijalni ton), čija je perioda isto što i perioda periodične oascilacije naspram navedenoj oscilaciji, a za odgovarajuću frekvenciju osnovna frekvencija, pri čemu tu periodu osnovna oscilacija kod harmonijske sinteze ne prekoračuje. Kada se odvoje vanjske parcijalne oscilacije sa cjelobrojnim višestrukim karakterističnim preki-dom (p/q) nazivaju se superharmonici, dok se kod jednostrukog karakterističnog prekida (1/q) nazivaju subharmonikom osnovne frekvencije.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

28

Page 29: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01.11] Harmonijska analiza27 (Harmonic Analyis), Harmonijska analiza je rastavljanje periodične oscilacije (jednostavnog zvuka) u njihove parcijalne oscilacije (parcijalne tonove), koja se kod zvučnih pojava naziva zvučnom analizom.

(1) Oscilacije ograničenog trajanja (Limited permanently oscillations), nisu samo pojave koje su svaki put označene kao oscilacije (npr. promjenjive odzvanjajuće ili ječne oscilacije), već posebno to mogu biti pojave kada se naziv oscilacija ne može upotrebiti, ako je granica za ovaj pojam prečvrsto postavljena.

27 Harmonic analysis - is the branch of mathematics that studies the representation of functions or signals as the superposition of basic waves. It investigates and generalizes the notions of Fourier series and Fourier transforms. The basic waves are called "harmonics" (in physics), hence the name "harmonic analysis," but the name "harmonic" in this context is generalized beyond its original meaning of integer frequency multiples. In the past two centuries, it has become a vast subject with applications in areas as diverse as signal processing, quantum mechanics, and neuroscience. The classical Fourier transform on Rn is still an area of ongoing research, particularly concerning Fourier transformation on more general objects such as tempered distributions. For instance, if we impose some requirements on a distribution f, we can attempt to translate these requirements in terms of the Fourier transform of f. The Paley-Wiener theorem is an example of this. The Paley-Wiener theorem immediately implies that if f is a nonzero distribution of compact support (these include functions of compact support), then its Fourier transform is never compactly supported. This is a very elementary form of an uncertainty principle in a harmonic analysis setting. Fourier series can be conveniently studied in the context of Hilbert spaces, which provides a connection between harmonic analysis and functional analysis.Harmonijska analiza-je grana matematike koja proučava zastupljenost funkcije ili signala kao superpozicija valova osnovne. Ona istražuje i generalizira pojmove Fourierova serije i Fourier preobražava. Osnovni valovi se nazivaju "harmonika" (u fizici), otuda i ime "harmonijska analiza", ali naziv "harmonijska" u ovom kontekstu je generalizirani izvan izvorno značenje cijeli frekvencije COMBI. U protekla dva stoljeća, ona je postala velika subjekt s primjenama u područjima kao i raznolik kao obrada signala, kvantne mehanike i neuroznanosti.Klasične Fourierova transformacija na Rn je još uvijek područje u tijeku istraživanja, posebno u vezi Fourierova transformacija na više opće predmete kao što su kaljeno distribucija. Na primjer, ako smo nametnuti neke zahtjeve na distribuciju F, možemo pokušati prevesti tih zahtjeva u smislu Fourierova transformacija od fPaley-Wiener teorem je primjer za to.Paley-Wiener teorem odmah implicira da ako je f različit od nule distribucije kompaktnih potpore (to uključuje funkcije kompaktne podrške), onda je Fourierova transformacija nikada nije kompaktno podržan. To je vrlo osnovne oblik načelo neodređenosti u harmonijska analiza postavljanje. Fourierov red se može prikladno proučavati u kontekstu Hilbertova prostora, koji osigurava vezu između harmonijske analize i funkcionalna analiza.

[1.01-28] Shown here is an image of “The Harmonic Diagram,” which was designed in

the 19th century by Charles Wheatstone (1802-1875) to serve as a mechanical

computer for explaining harmonic theory to a general public eager to learn more about

music.  MIT’s copy belonged to the Department of Physics before becoming part

of the Legacy Collection of Rare Books at the Institute Archives and Special

Collections.Prikazana ovdje je slika "Harmonic

Dijagram", koji je dizajniran u 19. stoljeću Charles Vitstanov (1802-1875), da služi kao

mehanička računala za objašnjavanje harmonika teorije široj javnosti žele saznati više o glazbi. MIT primjerak pripada Odjelu

za fiziku prije nego što postane dio ostavština zbirke starih knjiga u Institutu

arhiva i posebne zbirke.

(2) Oscilacije impulsnog oblika (Impulsive form of the oscillations), odnosno impulsi, su oscilacije kod kojih je trajanje za vrijeme koje trenutna vrijednost prekorači odgovarajuća vrijednost zvuka, maleno u odnosu na karakteristično trajanje (npr. trajanje opažaja), pri čemu se jednosmerni impuls naziva udar.

[1.01-29] Schematic sketches of an idealised underground explosion and of a pure strike-slip

earthquake along a vertically dipping fault.Shematski skice idealizirane podzemne eksplozije i čiste

štrajk protiv klizanja potresa duž vertikalno porinuće kvara.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

29

Page 30: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

[1.01-30] Prigušeno oscilovanje.

(3) Nestabilne promjene (Unstability transformations), su stalne, ali neperiodične oscilacije, koje se iznad željenog i dovoljno velikog opažaja sve više približavaju spektralnoj amplitudnoj raspodjeli, kod statistički nestabilnog (promenjivog faznog ugla), a koje se nazivaju i šum.

[1.01-31] NASA researchers at Glenn Research Center conducting tests on aircraft

engine noise in 1967NASA znanstvenici Glenn Research Center

provodi testove na zrakoplovu buke motora u 1967

[1.01.12] Proces projektovanja28 (Design Process), Proces projektovanja izvršava projektovanje primjenom projektnog sistema i karakteristika procesa, kao što su: princip, metoda, postupak i rezultat projektovanja.

[1.01-32] The Engineering Design Process is a series of

steps that engineers use to guide them as they solve problems.

Procesno inženjerstvo Dizajn je niz koraka koje inženjeri koriste da ih vodi kao što su rješavanje problema.

(1) Metoda projektovanja (Design method), obuhvata skup opštih teorijskih i praktičnih operacija po principu projektovanja.

[1.01-33] Performance-Based Concrete Pavement Mix

28 Design Process - as a noun informally refers to a plan or convention for the construction of an object or a system (as in architectural blueprints, engineering drawing, business process, circuit diagrams and sewing patterns) while “to design” (verb) refers to making this plan. No generally-accepted definition of “design” exists, and the term has different connotations in different fields (see design disciplines below). However, one can also design by directly constructing an object (as in pottery, engineering, management, cowboy coding and graphic design).Dizajn procesa - kao imenica neslužbeno se odnosi na plan ili konvencija za izgradnju objekta ili sustav (kao u arhitektonski nacrti, crtanje inženjering, poslovnih procesa, sklop dijagrami i šivanje uzoraka), dok "na dizajn" (glagol) odnosi se na izrada ovog plana. Nema opće-prihvaćena definicija "dizajn" ne postoji, a izraz ima različite konotacije u različitim područjima (vidi dizajn discipline u nastavku). Međutim, on se također može dizajn izravno izgradnju objekta (kao u posuđe, inženjering, upravljanje, kauboj kodiranje i grafički dizajn).

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

30

Page 31: 1.01 First Siren (1) Basic Definitions

ZABORAVLJENI ZVUCI (FORGOTTEN SOUNDS)Knjiga 1. Prva sirena – Ostatak u vremenu (Book 1. First Siren – Rest in Times)

Design System - This track will produce a practical yet

innovative concrete mix design procedure with new equipment, consensus target values, common laboratory

procedures, and full integration with both structural design and field quality control—a lab of the future. It

also lays the groundwork for the concrete paving industry to assume more responsibility for mix designs as State

highwayagencies move from method specifications to more

advanced acceptance toolsNa temelju rezultata Beton Pločnik mix dizajn sustava -

Ova staza će se proizvoditi praktični, ali inovativni beton postupak miješati dizajn s novom opremom, konsenzus ciljne vrijednosti, zajedničke laboratorijske postupke, i

punoj integraciji s obje konstrukcije i polje kontrole

kvalitete, laboratorij budućnosti . Također postavlja

temelje za betonske asfaltiranje industriji da preuzme veću odgovornost za mix dizajna kao državni autoceste

agencije kretati od metoda specifikacije za više naprednih alata prihvaćanje

(2) Postupak projektovanja (Design

procedure), obuhvata skup detaljnih teorijskih i praktičnih operacija po principu i metodi projektovanja.

(3) Operacija projektovanja (Design operation), je jedna detaljna teorijska ili praktična radnja u postupku projektovanja.

(4) Dokumentacija (Documentations), je svaki zapis, crtež, pismeni, računski, grafički ili drugi zapis, podatak, uputsvo, obrazloženje, izvještaj i sl., tehničke, ekonomske ili druge prirode, koji su sami po sebi ili u vezi sa ostalima tehnički prikladni da se po njima pristupi izvođenju radova, pripremnim radovima na izradi studija, daljim fazama dokumentacije i radova.

[1.01-34] The survey-analysis-design (SAD) procedure is an aspect of functionalism that is well known inside the design professions but poorly understood by outsiders (Figure 13.3). It would be advantageous if experienced planners and designers were to write about it, as Sturt wrote of the wheelwright's craft. Future historians will

have to understand this procedure if they are to understand twentieth century cities.

Istraživanje, analiza-dizajn (SAD) postupak je aspekt

funkcionalizam koji je dobro poznat u dizajnu zanimanja, ali slabo razumio vani (Slika 13.3). Bilo bi korisno ako

iskusni projektanti i dizajneri su pisati o tome, kao Sturt pisao kolar umijeća. Budući povjesničari će imati razumjeti taj postupak, ako su za razumijevanje

dvadesetog stoljeća gradova.

(5) Projektant (Designer), je organizacija koja neposredno izrađuje (investicionu) tehničku dokumentaciju.

(6) Investitor (Investor), je vlasnik objekta ili radova, odnosno onaj za čiji se račun izvode investicione aktivnosti.

(7) Izvođač (Executor), je usluge ugovorna strana sa kojom naručilac sklopi ugovor o obavljanju investicione usluge, bez obzira na to obavlja li on sam uslugu u cjelini ili djelomično.

(8) Nadzor (Supervision), je pružanje pomoći naručiocu da objekti ili radovi budu izvedeni u skladu sa ugovorenom dokumentacijom.

[1.01-35] High-Speed Nondestructive Testing and Intelligent Construction Systems - This track will develop

high-speed, nondestructive quality control systems to monitor pavement properties continuously

during construction. As a result, instant adjustments can be made to ensure the finished product meets given

performance specifications.High-Speed ispitivanje bez razaranja i inteligentni sustavi u graditeljstvu - Ova staza će se razvijati velike brzine, nedestruktivno sustavi kontrole kvalitete za praćenje pločnik svojstava kontinuirano tijekom izgradnje. Kao

rezultat toga, instant prilagodbe može biti donesena kako bi se osiguralo gotovog proizvoda zadovoljava s obzirom

performanse specifikacije.

Poglavlje 1.01 Osnovne definicije (Chapter 1.01 Basic Definitions)

31