049-64 Jameson

49

> Diskurzivna borba vodi se oko jednog spornog koncepta: pokuπajidefiniranja globalizacije uvijek izgledaju malo bolje od tolikih mnogih

ideologijskih posezanja. Moglo bi biti produktivnije iskombinirati sve deskripcijei poduzeti inventuru njihovih viπeznaËja, uËiniti neπto πto bi predstavljalo govoro fantazijama i zabrinutostima koliko i o stvari samoj. Zapravo, mislim da se oglobalizaciji najËeπÊe raspravlja ne radi onoga πto je ona sama, veÊ prije uterminima njezinih posljedica, bilo dobrih ili loπih. Ovo moæda neÊe bitifilozofijski ili konceptualno najtemeljniji put kroz globalizaciju, ali pruæit Êe namhvatiπte za njezine razliËite karakterizacije i omoguÊiti nam da ih posloæimo prijeno poemo dalje. Smatram da se one pojavljuju u nekih pet odvojenih oblika:tehnologijskom, politiËkom, kulturalnom, ekonomskom i druπtvenom.

1] O globalizaciji se moæe govoriti, na primjer, u Ëisto tehnologijskim terminima:u tom sluËaju imamo na umu novu komunikacijsku tehnologiju i informacijskurevoluciju, inovacije koje dakako ne ostaju naprosto na razini komunikacije uuskom smislu veÊ takoer daju svoj biljeg industrijskoj proizvodnji i organizaciji,kao i træenju dobara. VeÊina komentatora izgleda da osjeÊa kako je barem tadimenzija globalizacije ireverzibilna; ludistiËka politika ovdje se ne Ëini baπosobitim izborom [a ona to dakako nikada i nije bila, ni u starijim oblicimaindustrije]. Ali naπa nas tema podsjeÊa da je jedna od najurgentnijih konsideracijau bilo kakvoj diskusiji o globalizaciji - pitanje je li ona doista neizbjeæiva: moæe liona biti zaustavljena ili unatrag obrnuta? mogu li se dijelovi globusa iskljuËiti iliodvojiti, iskopËati se iz nje? i tome sliËno. Dosta je jasno da Êe odgovor na ovopitanje o neizbjeæivosti utjecati na sudove koje Êemo prebacivati na globalizacijukao takvu - ako je ona doista neizbjeæiva, tada se moralni sudovi o njezinim zlimai njezinim loπim posljedicama Ëine ispraznim i beskorisnim, pa Êe se u najboljemsluËaju odkolebati u razmiπljanja o tome kako bismo mogli preurediti te loπeposljedice i pridati im najbolji moguÊi izgled, kad su veÊ tako i tako neizbjeæni.Na to Êemo se vratiti kasnije.

2] Tu su onda politiËki sudovi o globalizaciji. Ovdje pozornost najviπe plijeni

GLOBALIZACIJA I POLITI»KA STRATEGIJA

fredric jameson

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5749

Black

50

pitanje dræave-nacije: je li ona neπto proπlo i obavljeno, ima li joπ odigrati kakvuvitalnu ulogu, ima li ispuniti joπ kakvu vitalnu funkciju, ili su pak izvjeπtaji onjezinom abdiciranju naivni i smijeπni; ali u tom sluËaju kako shvatiti samuglobalizaciju? Je li ona onda tek jedan od mnogih pritisaka na nacionalne dræavnevlasti? Itd, itd. Ja zapravo vjerujem da iza tih rasprava vreba jedan dublji strah,vreba jedna temeljnija narativna misao ili fantazija koja mora imati veze saSjedinjenim Dræavama kao takvim. Vjerujem da je ovdje u pitanju bojazan da kadagovorimo o πireÊoj moÊi i utjecaju globalizacije, zapravo imamo na umu moÊ iutjecaj Sjedinjenih Dræava. Kada govorimo o slabljenju nacionalne dræave, zapravoimamo na umu slabljenje drugih dræava nacija. Te vjerojatno njihovo oslabljivanjepo ameriËkoj moÊi, bilo uz suglasnost - kolaboraciju, svjesno podreivanje - bilogrubom silom i pritiskom svih vrsta. To πto se ovdje odjelovljuje iza zabrinutostijest jedna nova verzija onoga πto se obiËavalo nazivati imperijalizmom, koji je isam poznavao raznovrsne inkarnacije. Prva je verzija bila stare kolonijalne vrsteod prije prvog svjetskog rata, i ukljuËivala je stanoviti broj europskih zemalja teSAD i Japan; ta je kasnije, nakon drugog svjetskog rata i dekolonijalizacije bilazamijenjena manje oËitim ali niπta manje podmuklim oblicima opÊeg eko-nomskog pritiska i ucjene, ukljuËujuÊi savjetnike, prikrivene puËeve poput onihu Guatemali i Iranu, koji su i dalje ukljuËivali nekolicinu zapadno-evropskihzemalja i SAD. Sada imamo posla s moæda treÊim varijetetom, u kojem SjedinjeneDræave slijede trostruku vanjsku politiku, kako ju je definirao Samuel

Huntington: nikakvoga nuklearnog oruæja za bilo koga drugoga, ljudska prava iizborna demokracija u ameriËkom stilu, te [manje oËito] ograniËavanje imigracijei slobodnoga tijeka rada [karakteristiËno, on ispuπta Ëetvrtu i kljuËnu politikuposvudaπnjeg propagiranja slobodnoga træiπta]. Ova Êe /inaËica/ ukljuËivati samoSjedinjene Dræave [i njihove satelite, poput Britanije], te Êe joj sastavnim dijelombiti uloga svjetskog policajca, uz selektirane intervencije [veÊinom bombar-diranja] u raznovrsnim zonama navodne opasnosti. Treba li to i dalje nazivatiimperijalizmom, ili je to postalo tek hipokritskom i zakrinkanom formom poznatenam Realpolitik? U ovom potonjem sluËaju, kakvu vrstu nacionalne autonomijeraznovrsne nacije gube kada pokleknu pred ovim teænjama? Je li to doista istavrsta gubitka kao u kolonizaciji ili prisilnom regrutiranju u hladni rat? Kakvu vlastsuverena nacija doista gubi pod tim okolnostima [osim nuklearne moÊi,nepostojanja ljudskih prava i izbora, te moguÊnosti emigriranja]?

Ima uvjerljivih i snaænih odgovora na ovo pitanje, ali oni viπe nisu baπ uskopolitiËki. Oni spadaju u naπe naredne dvije grupe /karakterizacija globalizacije/,kulturalnu i ekonomsku, koje Êemo zasad i dalje nastojati dræati odvojeno. ©todakle suverena nacija uistinu gubi u globalizaciji ako je ova i dalje definirana tradi-cionalnim jezikom kao, na neki naËin, ameriËki imperijalizam? Dostojanstvo isamopoπtovanje, moæda: ali moja je poanta da to spada u kulturalno podruËje ane viπe baπ u politiËko. Autonomna politiËka vlast moæe pruæiti zadovoljstvo nacio-nalnog samopoπtovanja, ali to je po svoj prilici tek neki dodatak i nuzgredna korist.

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5750

Black

51

Ili moæda, nakon dræave-nacije i imperijalizma, upravo dolazimo do treÊeπkakljive teme, naime do nacionalizma. Je li onda nacionalizam kulturalnopitanje? No uvijek je postojala jedna varijanta u diskusijama o imperijalizmu ukojoj je ovaj bio prekrπtavan u kulturalni imperijalizam. Dakako da nacionalizam,kao politiËki program koji je u cjelini unutarnji, notorno apelira na ono πtodruπtveni znanstvenici opÊenito nazivaju kulturom, prije nego na, na primjer,vlastiti ekonomski interes, ili æudnju za moÊi, ili pak tehnologijski i znanstveniponos: tu moæe biti nuzgrednih dobitaka, ali nacionalizam kao takav, kao cjelovitinavlastiti politiËki program, Ëini se apelira na neπto πto nije tehnologijsko, niti jedoista politiËko ili ekonomijsko, pa to dakle u potrazi za nekom boljom rijeËi potendenciji nazivamo kulturalnim.

No je li uvijek nacionalistiËki opirati se ameriËkoj globalizaciji? SAD misletako i æele da i vi tako mislite, dapaËe da mislite kako su ameriËki interesiuniverzalni. Je li to naprosto bitka izmeu razliËitih nacionalizama, s ameriËkimglobalnim interesima kao naprosto joπ jednim nacionalizmom, naime snacionalizmom ameriËke vrste? Neki od komentatora æeljeli bi dati i takavodgovor, πto Êemo u viπe detalja ispitati kasnije.

3] Ali jesu li pitanja o nacionalizmu, ili nacionalnom ponosu i dostojanstvu, doistajedina po srijedi kada govorimo o kulturi? Ne, oËito ovdje ima mnogo drugihspornih stvari, gdje su kultura i nacionalitet [ili etno-nacionalitet] identificiranis oblicima popularne ili tradicionalne kulture i drugim njima sliËnim, koji sukako izgleda pometeni sa scene i nadomjeπteni ameriËkim masovnim kulturalnimmodelima - ameriËkim televizijskim emisijama, modom, glazbom, filmovima itome sliËnim. Za mnoge meu nama [osobito za ljude koji djeluju na podruËjuliterature i kulture], ovo je sama bit definicije globalizacije: standardiziranjesvjetske kulture, naËin kojim ameriËka televizija, ameriËka glazba i Hollywoodnadomjeπtaju sve druge πirom svijeta. RijeË je o strahu koji se sada prelijeva udvije preostale od naπih kategorija: ponajprije, ovo je oËito rezultat ekonomskedominacije i zamjenjivanja lokalnih kulturalnih djelatnosti ameriËkim.Istodobno, dublji aspekt ovog straha poËiva u onom druπtvenom za koje je ovdjekulturalno uzeto tek kao simptom: drugim rijeËima, rijeË je o strahu da Êe samispecifiËni etno-nacionalni naËini æivota biti razoreni u ovom procesustandardizacije kulture.

Ali ne moæemo prijeÊi na ta ekonomska i druπtvena razmatranja a da prijene pogledamo neke od odgovora na kulturalna strahovanja: oni se najËeπÊe dajutako da na neki naËin podcjenjuju moÊ kulture i osobito kulturalnogimperijalizma, dominacije i standardizacije. U tome smislu, Ëini se da ti odgovorispadaju u igru za ameriËke interese, uvjeravajuÊi nas da globalni uspjeh ameriËkemasovne kulture i nije tako loπ kao sve ostalo πto uz to ide. Oni tako imaju potrebuinsistirati na duboko ukorijenjenoj æilavoj moÊi svake kulture. Tako bi postojaoindijski [ili hinduistiËki?] identitet koji bi se tvrdoglavo opirao moÊi uvezene

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5751

Black

52

anglo-saske kulture Ëiji bi utjecaj onda ostajao povrπinski. Mogla bi postojatiizvorna europska kultura koja nikada ne bi mogla biti doista amerikanizirana. Itako dalje. Pritom nikada nije jasno bi li taj “prirodni” otpor trebao i otvorenooporbeno djelovanje, politiku otpora, politiËku borbu radi kulturalnog opiranjai oËuvanja kulture. Je li implicirano da poricanjem prirodne moÊi raznovrsnihkultura tim kulturama Ëinimo krivo i vrijeamo ih? Da time govorimo kako je naprimjer indijska kultura preslaba da bi se oduprla snazi Zapada? Je li onda stvarpolitiËke korektnosti podcijeniti moÊ imperijalizma, jer, preuveliËavati je, znaËilobi umanjivati snagu nacija, druπtava i kultura kojima on prijeti? Rekao bih kakomi se Ëini da je ovo smijeπan prigovor, ali bih dodao i da se najsnaæniji odgovorina taj prigovor pokazuju kao druπtveni a ne kulturalni, kako Êemo odmah i vidjeti.

U svakom sluËaju, pitanje politiËke korektnosti nikada ne moæe bitirazrijeπeno u ovom obliku. Svaka kulturalna politiËka borba nuæno se suËeljuje stim retoriËkim alterniranjem izmeu umiπljenog ponosa zbog snage kulturnegrupe i njegova strategijskog umanjivanja: iz politiËkih razloga. Tako kulturalnapolitiËka borba moæe isticati heroizam, sveudilj utjelovljivati uzbudljive slikeheroizma podreenih - snaæne æene, crne junake, fanonski otpor koloniziranih- da bi ohrabrila publiku kojoj se obraÊa; ili pak moæe insistirati na njezinimjadima, na represiji nad æenama, crncima, koloniziranima. Ovo potonjeprikazivanje nuæno je takoer da bi dovelo do indignacije, da bi se situacija u kojojse nalaze potlaËeni uËinila poznatom na dostupnije naËine, pa Ëak i da bi se zanjihovu stvar pridobilo dio vladajuÊe klase. Ali postoji rizik da, πto viπe insistiratena toj bijedi i bespomoÊnosti, to viπe oni o kojima se radi izgledaju kao slabe ipasivne ærtve kojima se lako vlada, pa se time tako πteti grupama o kojima je rijeËi vrijea ih se. Obje ove strategije predstavljanja nuæne su u politiËkoj literaturi, anisu meusobno pomirljive. Moæda one odgovaraju razliËitim historijskimtrenutcima borbe, te politiËkim prilikama i potrebama prikazivanja koje serazvijaju. Ali ako o njima ne razmiπljamo na takav politiËki i strategijski naËin,ne moæemo se rijeπiti ove osebujne antinomije politiËke korektnosti.

4] Uostalom, sugerirao sam da kulturalne teme imaju tendenciju da se preliju uekonomske i druπtvene. Pogledajmo najprije prve. Zapravo, ono ekonomskokonstantno riskira grananje na razne druge razine ili dimenzije globalizacije. Nijeli ekonomska moÊ danas barem dijelom tehnologijska ili vezana uz kontrolu novihtehnologija? Istodobno, politiËka moÊ zaizvjesno sluæi ekonomskim interesima,ali u takozvanim zemljama u razvoju ekonomska moÊ moæe takoer pojaËati ilistvoriti geopolitiËku vaænost. Kao i kod kulture, da i do nje doemo na koncu,postmoderna je bila karakterizirana kolapsom kulturalnog u ekonomsko, teekonomskog u kulturalno. Tako je, u jednu ruku, robna proizvodnja sada kulturnifenomen u kojem kupujete proizvod baπ isto toliko zbog njegova imidæa koliko izbog njegove neposredne upotrebe i funkcije. Cijela jedna industrija - jednaekonomska institucija - nastala je da bi dizajnirala imidæe roba i njihov marketing

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5852

Black

53

uËinila strategijskim: oglaπavanje je tako fundamentalno posredovanje izmeukulture i ekonomije pa ga svakako treba ubrojiti u mirijade oblika estetiËkeprodukcije kao takve, koliko god njegovo postojanje mogla problematiziratitradicionalna estetika. Erotizacija je takoer znaËajan dio toga procesa: stratezioglaπavanja su pravi frojdo-marksisti koji razumiju nuænost libidinalnoginvestiranja koje mora pratiti njihove robe i Ëiniti ih privlaËnim. Serijalnosttakoer igra svoju ulogu, tako da imidæi drugih ljudi s automobilima i vrtnimstrojevima imaju udjela u mojoj odluci da kupujem takve stvari [usto namomoguÊuje sagledavanje preklapanja kulturalnog i ekonomskog natrag u samodruπtveno]. Ekonomska znanost je tako u ovome smislu robne proizvodnje imarketinga postala kulturalnom stvari; a moæda bismo mogli spekulirati da navelikim financijalnim træiπtima kulturalnu dimenziju ima takoer imidæ tvrtkeËijih se dionica rjeπavamo ili ih nabavljamo. VeÊ je tome davno kako je Guy

Debord opisao naπe druπtvo kao druπtvo imidæa, druπtvospektakla koji se estetski konzumiraju. On je tada ocrtaoonaj πav koji odvaja kulturu od ekonomije i u isto vrijemeih povezuje, otvarajuÊi moguÊnost usmjeravanja tokovajedne u drugu. Mnogo govorimo - nevezano - o robnomoblikovanju politike, ili ideja, ili Ëak emocija i aspekataprivatnog æivota; ono πto sada moramo dodati jest da jerobno oblikovanje danas estetizacija, roba se danasestetski konzumira.

Takvo je kretanje iz ekonomije u kulturu: ali tu jetakoer i kretanje iz kulture u ekonomiju koje nije manjesignifikantno. Tu je ponajprije sam zabavljaËki biznis: onËini jedan od najprofitabilnijih dijelova izvozaSjedinjenih Dræava, uz hranu i oruæje. Od krucijalnog jeznaËenja, vraÊamo se na jednu od naπih ranijih tema,izbjeÊi razmiπljanje o kulturnom imperijalizmu samo u terminima kulturnihukusa, u terminima, na primjer, otpor indijske ili arapske publike nekim vrstamaholivudskih formi i stvari. Zapravo, vrlo je lako razviti kod neameriËke publikeukus za stilove nasilja i temporalne te tjelesne neposrednosti karakteristiËan zadanaπnji proizvod Hollywooda, Ëiji je prestiæ samo pojaËan stanovitim imidæomameriËkog moderniteta i postmoderniteta. Je li to onda argument za univerzalnostZapada ili barem Sjedinjenih Dræava i njihove “civilizacije”? To je zasigurno vrlovrlo raπireno, ako i nesvjesno, zauzimani stav, pa zasluæuje ozbiljno i filozofijskosuËeljavanje, Ëak i ako se misli da je ridikulozan.

Zapravo, substantivna ekonomija zaizvjesno ima primat nad takvimneuhvatljivim kulturalnim pitanjima kakvo je javni ukus. Sjedinjene DræaveuËinile su znatan napor od kraja drugog svjetskog rata da bi osigurale nadmoÊnudistribuciju svojih filmova na inozemnim træiπtima: to je opÊenito postizavanoklauzulama uglavljenim raznovrsnim sporazumima i paketima pomoÊi. U veÊini

Guy Debord, Druπtvo

spektakla, bastard

biblioteka, arkzin,

zagreb 1999.

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5853

Black

54

europskih zemalja, osim Francuske, koja se istiËe svojim otporom protiv ovogposebnog oblika ameriËkog kulturalnog imperijalizma, nacionalne filmskeindustrije bile su uniπtene nakon rata baπ takvim obvezujuÊim dogovorima, kojisu dopustili Hollywoodu da istisne nacionalne filmske produkcije ili da ih svedena specijalizirana podruËja. Ovo sustavno nastojanje da se uniπti navodnikulturalni protekcionizam drugih zemalja samo je dio one opÊenitije i sveglobalnije korporacijske strategije, sada obogaÊene u WTO i njezinim naporima- poput abortivnog MAI projekta - da podredi lokalne zakone meunarodnimpropisima koji favoriziraju ameriËke korporacije, bilo kroz kopirajte intelek-tualnog vlasniπtva bilo kroz patente [na primjer vezane uz eksploataciju πuma ilokalne izume], da ne spominjemo namjerno podrivanje samodostatnosti uproizvodnji hrane. Ovdje je kultura postala nedvojbeno ekonomskom, a ovaposebna ekonomija takoer je jasno postavila politiËku agendu i diktira politiËkustrategiju. U danaπnjem svijetu joπ razgovijetno postoje borbe za resurse relativnostaromodnog tipa - za naftu i druge sirovine, na primjer: neka se netko samousudi izazvati ove modernistiËke forme imperijalizma, uz joπ starije i viπe ËistopolitiËke i diplomatske ili vojne napore da se vlade koje se opiru zamijene prija-teljskim [to jest, podloænim]. Ali izgleda kako je danas izrazitiji postsuvremeni ipostmoderni oblik imperijalizma - pa Ëak i kulturalnog imperijalizma - onaj kojisam opisivao u vezi inicijativa projekata kao πto su NAFTA, GATT, MAI i WTO; nena koncu zato πto ovaj oblik imperijalizma predstavlja udæbeniËki primjer [iznovog udæbenika!] one diferencijacije, onoga stjeciπta raznovrsnih i distinktivnihrazina ekonomskog, kulturalnog i politiËkog, koje karakteriziraju postmodernosti posuuju fundamentalnu strukturu globalizaciji.

Ali ekonomska dimenzija globalizacije moæe biti formulirana na nekolikodrugih naËina koje sada moramo uzeti u razmatranje. Promotrili smo naËin nakoji se o ekonomskoj globalizaciji Ëesto razmiπlja u terminima novih tehnologija,takorekuÊ u terminima tehnologijskog izvoza i uvoza, monopolizacije i ekskluzivnekontrole vaænijih informacijskih tehnologija i tome sliËno [doista, bilo je reËenoda Sjedinjene Dræave veÊ imaju virtualni monopol na informaciju kao takvu, i daje to bila utrka koju su drugi moguÊi pretendenti izgubili joπ u 1980-tima]. Vidjelismo takoer da prodor globalizacije moæe biti opisan u terminima pravnihstruktura koje πtite i omoguÊuju prodiranje ameriËkih roba u inozemstvo.

Sada svakako moramo dotaknuti s tim povezane probleme tvrtki i financija,te same kulture potroπnje. Transnacionalne tvrtke - jednoÊ, u 1970-tim, nazivanejednostavno multinacionalnim kompanijama - bile su prvi znak i simptom noveglobalizacije, i periodiËno su izazivale politiËke strahove zbog moguÊnosti novevrste dualne vlasti i prevlasti tih supranacionalnih entiteta nad nacionalnimdræavnim vlastima. Paranoidna strana takvih strahova i fantazija nedvojbeno jepovezana s uËeπÊem nacionalnih dræavnih vlasti poput ameriËkih u njihovimposlovnim operacijama [i kadrovskim razmjenama izmeu jednih i drugih] - πtoje bio fenomen koji je svojom pojavom morao izazivati razliËite vrste zabrinutosti.

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5854

Black

55

Osobito su zagovornici slobodnoga træiπta uvijek denuncirali model japanskogstila vladine intervencije u nacionalni biznis i industriju, te njegove nacionalnezaπtite. U meuvremenu, kao joπ ozbiljnija crta nove globalne korporativnestrukture pokazala se njezina sposobnost devastiranja nacionalnih træiπta radaprebacivanjem svoga djelovanja preko mora, na jeftinija træiπta. Joπ se nije pojavilanikakva usporediva globalizacija radniËkoga pokreta koja bi odgovorila ovojnovorazvijenoj pokretljivosti kapitala i korporacija [pokret Gastarbeiter-a jedruπtveni i kulturalni po znaËajkama i joπ nema politiËku mobilnost].

Financijski kapitalizam je specijalni sluËaj takve nove ekonomskeglobalizacije [i joπ jednom, sama njegova moguÊnost vezana je uz simultanostiotvorene novim tehnologijama]. Ovdje se moramo baviti ne viπe samo radnomili industrijskom pokretljivoπÊu, veÊ ponajprije pokretljivoπÊu samoga kapitala iinvestiranja. ©pekuliranje stranim valutama je samo jedan znakovit simptom novemeunarodne situacije, a on upozorava na joπ ozbiljniji razvoj dogaaja, naimena ovisnost veÊine zemalja svijeta o vanjskim ulaganjima kapitala [drugimrijeËima, na novo meunarodno træiπte vrijednosnica]. Kada se kaæe da je globa-lizacija ireverzibilna, opÊenito se misli upravo na to: na apsolutnu ovisnost dræavanacija, izvan jezgre Prvoga svijeta, o inozemnom kapitalu u obliku zajmova, po-drπki i ulaganja [Ëak su i zemlje Prvoga svijeta ranjive, kako svjedoËi sudbina fran-cuskih prvih socijalistiËkih politika u poËetnim godinama Mitterandove vlade].VeÊina zemalja je veÊ davno prestala biti samodostatna u poljoprivredi [πto baremdijelom duguju ameriËkim ekonomskim strategijama]: ali to se moæe shvatititakoer i kao svjetska podjela rada, koja se, kao u Adama Smitha, moæe smatratirezultatom podizanja produktivnosti a ne tek slaboπÊu. Ovisnost na novimglobalnim financijskim træiπtima ne moæe viπe biti objaπnjavana i opravdavana utim terminima. Veliki broj najnovijih financijskih kriza, te javni istupi politiËkihvoa poput Mahathira, ili iznoπenja ekonomskih pokazatelja o kakvima govoriGeorge Soros, uËinili su neπto vidljivijom ovu destruktivnu stranu novog svjetskogekonomskog poretka, Ëiji trenutaËni transferi kapitala preko cijeloga svijeta moguzaprijetiti uniπtenjem akumulirane vrijednosti proizvedene godinama nacio-nalnoga rada i bacanjem na prosjaËki πtap cijelih regija Zemljine kugle.

Sjedinjene dræave su se oduprle strategiji uvoenja kontroliranja meu-narodnih transfera kapitala, metodi kojom bi neke od ovih financijalnih i πpeku-lativnih πteta mogle biti sprijeËene ili umanjene; uz to, one su uvijek bile skoroidentificirane sa samim MMF-om, veÊ odavno uoËenim kao samo srediπte neo-liberalnih nastojanja da se træiπni uvjeti u drugim zemljama stvore prijetnjamapovlaËenja kapitalskih ulaganja. Ali u ovom posebnom sluËaju nije tako jasno daSjedinjene Dræave i financijska træiπta treba tako apsolutno identificirati jedne sdrugim: ovdje treba biti zabrinut nad moguÊnosti da se ta nova globalna finan-cijska træiπta - poput inteligentne maπinerije najnovije znanstvene fantastike -joπ mogu pretvoriti u autonomne mehanizme koji proizvode katastrofe kakvenitko ne æeli i koje prema tome mogu izmicati moguÊnostima kontrole Ëak i

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5855

Black

56

najmoÊnije nacionalne dræavne vlasti. Ireverzibilnost je dakako bila cijelo vrijemedio ove priËe: najprije shvaÊana kao tehnologijska ireverzibilnost [nema povratkajednostavnijem æivotu ili jednostavnijoj proizvodnji], mogla bi sada takoer bitiformulirana politiËki, Ëak i ako ovdje nestalnost povijesti sugerira barem naËelnoda niti jedno carstvo ne traje zauvijek; a mogla bi se formulirati i kulturalno, kaodefinitivna destrukcija lokalne kulture koja ne moæe biti spaπena nikako drugaËijenego diznifikacijom, πto Êe reÊi konstruiranjem artificijelnih simulakra i pukomslikom maπtovitih tradicija i vjerovanja. Ali u sluËaju financijske globalizacije,aura straπnog usuda koja Ëini se visi nad njezinom navodnom ireverzibilnostidolazi barem dijelom od nesposobnosti da se zamisli bilo kakva alternativa ili dase pojmi nadasve kako bi “iskljuËivanje” iz nje uopÊe moglo biti izvediv politiËkii ekonomski projekt, iako su relativno puno “iskljuËeniji” oblici nacionalneegzistencije cvjetali prije samo par decenija [najizrazitije u obliku socijalistiËkogabloka].

5] Drugi oblik koji uzima ekonomska dimenzija globalizacije sada naspreusmjeruje na naπu konaËnu razinu analize, na ono druπtveno: jer onauspostavlja neπto poput “kulture potroπnje”, πto je, opÊenito razvijeno u prvimzemljama svijeta ali nadasve opet u Sjedinjenim Dræavama, sada sistematskiproπireno i priskrbljeno diljem cijelog svijeta. ©kotski sociolog Leslie Sklair jenajistaknutiji meu onima koji su razvili ovu ideju, meu ostalim i zato da biprojicirao i modelski izolirao specifiËni naËin æivota kakav je razvijen kasnomkapitalistiËkom robnom proizvodnjom i kakav predstavlja prijetnju drugimoblicima dnevnoga æivota u drugim zemljama ili kulturama, te koji bi tako mogaobiti ciljan u specifiËnim vrstama otpora. U svakom sluËaju, Ëini mi se prikladnimpostaviti ovaj koncept efekata globalizacije ne u kulturalnu rubriku per se, veÊ prijeu toËku u kojoj ono ekonomsko prelazi u druπtveno, poπto je takozvana kulturapotroπnje zapravo specifiËni naËin svakodnevnog æivota, dio i komad druπtvenogatkiva koji iz njega teπko moæe biti izdvojen. Radi se oËito o onome πto se u drugimdijelovima svijeta ponekad naziva zapadnim materijalizmom ili Ëak ameriËkimmaterijalizmom; i u tom sluËaju takoer smatram da se, usprkos jezikukarakteriziranja, ovdje radi o neËemu πto je specifiËnije druπtveno negokulturalno, osim [opet] u onom vrlo πirokome smislu u kojem druπtveniznanstvenici rabe rijeË “kultura” obuhvaÊajuÊi njome sve πto nije tradicionalnodruπtveno-znanstveno.

Ali ne radi se toliko o tome je li takozvana “kultura potroπnje” diodruπtvenoga, koliko o tome nema li ona tendenciju da vrlo precizno razoridruπtveno u svim tradicionalnim znaËenjima toga pojma. Ovdje se radi oargumentu koji dijeli podrijetlo s tradicionalnijim denuncijacijama indivi-dualizma i atomizacije druπtva, koji nagrizaju i rastvaraju πire tradicionalne dru-πtvene grupacije. Gesellschaft versus Gemeinschaft: moderno bezliËno druπtvo razarastarije porodice i klanove, sela, “organske” oblike. Argument bi onda smjerao na

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5856

Black

57

to da potroπnja kao takva individualizira i atomizira, da njezina logika dere onoπto se Ëesto metaforizira kao tkanje dnevnoga æivota. [A sluËaj je takav da se dnevniæivot, svakodnevni ili quotidienalni, nije poËeo teorijski, filozofijski i sociologijskikonceptualizirati sve dok ga se na ovaj naËin nije poËelo razarati.]

★★★

Sada bih æelio promotriti ne bi li sustav analize koji smo upravo izveli - razuivanjerazdvojivih razina tehnologijskog, politiËkog, kulturalnog, ekonomskog idruπtvenog [upravo u tom poretku] - mogao biti od pomoÊi takoer i u odreivanjuoblikovanja politike sposobne da pruæi neki otpor globalizaciji kakvu smo upravoartikulirali. Jer, kako mi se Ëini, ako bismo klasificirali politiËke strategije na istinaËin kako smo to uËinili s ovim razinama, to bi nam moglo pokazati kakve aspekteglobalizacije one izoliraju i na njih ciljaju, kao i to kakve aspekte mimoilaze.

Tehnologijska razina, na primjer, sugerira politiku tradicionalno znanu kaoludizam - lomljenje novih strojeva, nastojanja da se zaustavi i moæda Ëak unatragobrne uspostavljanje novoga tehnoloπkoga doba. To je politika koja je najËeπÊebila historijski karikirana, i koja kao program nipoπto nije tako nepromiπljena i“spontana” kako joj se pripisivalo. A spominjanju takve strategije moæe sepripisati barem zasluga razbuivanja svih najdublje ukorijenjenih uvjerenja oireverzibilnosti razvoja tehnologije, ili, da to kaæemo na drugi naËin, i Ëistosistemska logika proliferacije tehnologije, koja ne ovisi o ljudskom odluËivanjuËak niti kolektivne ili nacionalne vrste [kako svjedoËe raznovrsni neuspjesi zaπtitei pridræavanja koriπtenja tehnoloπkih inovacija]. Danas bi se moglo Ëiniti da biovdje mogla naÊi prostora jedna ekoloπka politika [iako se veÊ takoer sugeriraloda bi nastojanja za uspostavljanje kontrole industrijskih zloporaba i ekscesa moglaponuditi i neki stimulans za tehnologijske inovacije]; kako to veÊ Ëine raznovrsniprijedlozi - poput Tobinova plana - o kontroli bijega kapitala i investiranja prekonacionalnih granica. Ali evidentnim se Ëini da je naπe najdublje ukorijenjenouvjerenje kako su tehnologijske inovacije ireverzibilne i neodoljive, pa je ono isamo po sebi [bilo istinito ili krivo] najveÊa barijera bilo kakvoj politici tehnoloπkekontrole. Potonja moæe figurirati kao vrsta alegorije “iskopËavanja” na politiËkojrazini: zamisliti zajednicu bez kompjutera [ili bez automobila i drugih oblikasuvremenog transporta] isto je πto i zamisliti provedivost odcjepljenja od svegaglobalnog. Svakako nije nikakva sluËajnost da kada netko pokuπa zamislitiiskopËavanje na ovakav naËin, uvijek se tehnologija medija pojavljuje kao onoπto je tu u pitanju - obnavljajuÊi vrlo staro gledanje po kojem rijeË medij oznaËujene samo komunikaciju veÊ takoer i transportiranje.

Prema tome, s ovom koncepcijom odcjepljenja od pretpostojeÊeg globalnogsustava, mi smo veÊ skliznuli u politiËko. To je onda toËka u kojoj nacionalistiËkapolitika poËinje eskivirati. Smatram u ovom pitanju poznati argument Partha

Chatterjeea etabliranim i uvjerljivim [kada zahtijeva automatsko odbacivanje

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5857

Black

58

podræavanja nacionalistiËke politike kao takve, bez modifikacija]. On pokazujeda je nacionalizam neodvojiv od politike modernizacije, a njegovo demonstriranjeda prvo ukljuËuje sve programatske inkoherentnosti drugoga ima svoj korolar dasvaki nacionalistiËki impuls uvijek mora biti dijelom neke πire politike kojatranscendira nacionalizam. InaËe bi ga postizanje njegova formalnoga cilja[nacionalne neovisnosti] ostavilo bez sadræaja: Ëime nije nuæno reËeno da i svakaπira politika moæe postojati bez nekog nacionalistiËkog impulsa. Kuba i Kina suovdje najbogatiji primjeri naËina na koji je neki konkretni nacionalizamkompletiran socijalistiËkim projektom; a usprkos svim govorkanjima o neuspjehusocijalizma, Ëini se oËitim da je danas sam cilj nacionalnog osloboenja pokazaovlastitu neuspjeπnost naËinom svoje realizacije. Sve zemlje koje su postaleneovisne, postale su to samo da bi smjesta upale u polje sila kapitalistiËke globa-lizacije i moÊi novËarskih træiπta, te inozemnih ulaganja. SluËajevi otpora uJugoslaviji i Iraku baπ i ne inspiriraju na preveliko povjerenje u bilo kakav ËistonacionalistiËki put: svaki od njih, Ëini se, na svoj naËin potvruje Chatterjjeejevu

dijagnozu. Ako je MiloπeviÊev otpor na bilo koji naËin i povezan s obranomsocijalizma, mi to nismo uspjeli zapaziti; dok Saddamovo zazivanje Islama u zadnjiËas teπko da je moglo biti uvjerljivo bilo kome.

Moæda je nuæno napraviti razlikovanje izmeu nacionalizma kao takvog ionoga anti-amerikanizma - moæda bi ga bolje bilo nazivati gaullizmom - kojidanas mora biti dijelom svakoga nacionalizma koji dræi do sebe, i koji ne æeli dege-nerirati u ovakav ili onakav “etniËki konflikt” [kako se to poËelo nazivati]. To sunacionalistiËki ratovi oko granica; a otpor Sjedinjenim Dræavama utemeljuje otporsamom sustavu globalizacije. Ali podruËja koja imaju najviπe svega πto je potrebnoza ovu vrstu globalnoga otpora - Japan ili Evropska Unija - i sama su dio i parcelaglobalizacije, pa moraju s njom u vezi imati uobiËajene “pomijeπane osjeÊaje”,koji izbijaju na vidjelo uglavnom u raspravama o tarifama, zaπtiti, patentima idrugim vrstama trgovaËkih sporova. Iz njih dolaze najnovije demonstracije protivWTO, koje Ëini se oznaËuju obeÊavajuÊe novo polaziπte politike otpora globa-lizaciji. Pa ipak mi se Ëini da kuπnja da o njima raspravljamo u terminimanacionalizma, to jest, u terminima s politiËke razine, uæe shvaÊene - olakπavajuÊai time znakovita. Jer zasad je teπko vidjeti kako takve borbe mogu biti procjenjivanena bilo koji drugi naËin osim nacionalistiËkog. RijeËi nacionalizam i nacionalistuvijek su viπeznaËne, opasne i zavodeÊe. Pozitivan ili “dobar” nacionalizam kakavimam u vidu jest kolektivni projekt koji uzima oblik nastojanja konstruiranjanacije. Ali uspjeπni nacionalizmi koji su doπli na vlast ipak su bili oni “loπi”. Osimtoga, rekao bih da smatram pogreπnim mijeπati nacionalizam s pojavama poputkomunalizma koji mi viπe izgleda kao vrsta identitetske politike, premda naπirokoj i doista “nacionalnoj” skali. Na koncu, mora se dodati da dræava-nacijadanas ostaje jedini konkretni teren i okvir za politiËku borbu. Kao, na primjer, zazaπtitu nacionalnog radnog prava od neπto represivnijeg slobodno-træiπnogameriËkog univerzalizma; ili za zaπtitu nacionalnog kulturnog “protekcionizma”

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5858

Black

59

ili nacionalnog patentnog prava protiv univerzalizmaslobodnog træiπta na kojem bi nacionalna kultura inacionalna farmaceutska industrija bili zbrisani, skupa sonoliko nacionalne mreæe osiguranja i socijalistiËkezdravstvene zaπtite koliko je od njih joπ uopÊe preostalo.Ovdje iznenada obrana nacionalnog postaje obrana samedræave blagostanja, uz sve njezine dobro poznatedvojbenosti [za poËetnike, je li to obrana nacionalneradne snage ili obrana nacionalne privrede?]. U meu-vremenu ovaj veoma vaæni teren borbe suËeljuje se s vrlopametnim politiËkim odgovorom kao protupotezom, kadaSjedinjene Dræave usvajaju jezik nacionalne samozaπtiteda bi obranile naπe vlastite zakone o djeËjem radu i zaπtitiokoliπa protiv “meunarodnog” mijeπanja i veta. Tako senacionalni otpor protiv ameriËke univerzalistiËkefilozofije slobodnoga træiπta preobraÊa u ameriËku obranusvoga univerzalizma ljudskih prava i isti Ëas ispraænjujeovu posebnu politiËku borbu od njezina nacionalnogasadræaja. Ili se pak ove borbe za nacionalnu suverenoststapaju s otporom u iraËkom stilu, koji se tumaËi kaoborba za pridræavanje prava na proizvodnju atomskogoruæja [oblik otpora spram joπ jednog naËela ameriËkoguniverzalizma koji sada ostavlja to pravo “velikimsilama”]. U svim ovim situacijama svjedoci smo diskur-zivne borbe izmeu pretenzija partikularnog i pretenzijauniverzalnog, potvrujuÊi Chatterjeejevo identificiranjefundamentalnog proturjeËja nacionalistiËke pozicije kaopokuπaja da se univerzalizira partikularnost. Ne bi trebaloshvatiti da ova kritika znaËi podupiranje bilo kakvogauniverzalizma: jer kritika ovoga potonjega uvodi zabunu u suprotnome smislu,poπto Sjedinjene Dræave pretendiraju na univerzalnost onoga πto je zapravo njihovvlastiti specifiËni nacionalni interes. Ali nijedna od ovih kontradikcija nediskreditira niti ukida apstraktnu suprotnost izmeu univerzalnog i parti-kularnog, koja je uËvrπÊena kao proturjeËje unutar postojeÊe historijske situacijedræave nacije unutar globalnoga sustava. To je moæda dublji filozofijski razlog zbogkojega borba protiv globalizacije ne moæe biti uspjeπno voena u potpunonacionalnim ili nacionalistiËkim terminima [iako nacionalistiËka strast, u momegaullistiËkome smislu, moæe biti pokretaËka sila koja je neophodna usveobuhvatnijim oblicima praxisa].

Tako prelazimo na ono πto je najËeπÊe bilo identificirano kao “kulturalnapolitika”, danas trivijalizirani izraz, koji, kada i nije zazvan naprosto radi samo-opravdavanja ove ili one “novije” vrste umjetnosti, u najboljem sluËaju zamata i

Darko Fritz:

vrijeme=novac

=vrijeme=novac/

time=money=time=

money=

2000 -

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5859

Black

60

ukljuËuje drugi jedan cliché, “obranu naπega naËina æivota”. To je moÊni negativniprogram, jer on osigurava artikuliranje i utemeljenje svih oblika takozvanogkulturalnog imperijalizma: on omoguÊuje identificiranje neprijatelja, te izoliranjei uoËavanje sila razaranja. Doista, upravo u negativnim i destruktivnim efektimakoje globalizacija poluËuje u kulturi shvaÊenoj u specijaliziranijem smislu -uklanjanje nacionalne literature internacionalnom, ili bestselerima ameriËkevrste, holivudska dezintegracija nacionalne filmske industrije i njezinihkarakteristiËnih æanrova - najprije i najdramatiËnije se mogu uoËiti dublje ineopipljivije posljedice koje Êe se kasnije pojaviti u dnevnome æivotu.

Ali problem i jest toËno u tome, da je “dnevni æivot” mnogo teæe predstaviti:pa tako, dok se njegova dezintegracija moæe uËiniti vidljivom i opipljivom,pozitivna supstanca onoga πto se æeljelo obraniti veÊ se reducira na antropologijsketikove i bizarnosti raznih vrsta, tabue i turistiËke migove [ne pokazujte onovesvoje obuÊe! ne jedite lijevom rukom!], od kojih se veÊina moæe svesti na ovu ilionu religijsku “tradiciju” [a upravo je to onaj pojam tradicije koji ovdje æelimdovesti u pitanje]. To nas vraÊa neËemu sliËnom Huntingtonovoj svjetskojpolitici, uz ogradu da je, sasvim oËekivano, Islam jedina “religija” ili “religijskatradicija” koja izgleda da pokazuje energiju za otpor globalizaciji i vesternizaciji[“vesttoksifikaciji”, kako je nazivaju Iranci]. »ini se dosta jasnim da je, nakonnestanka meunarodnog komunistiËkog pokreta [i prije njega faπizama, koji su

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5860

Black

61

veÊinom na jedan ili drugi naËin bili takoer “protu-zapadni”] samo stanovitavrsta Islama, opÊenito karakterizirana kao “fundamentalistiËka”, programatskipostavljena kao otpor zapadnoj kulturi ili barem zapadnom “kulturalnomimperijalizmu”. [Ako se desniËarski religijski fundamentalizam unutar Sjedi-njenih Dræava takoer odupire stanovitim crtama zapadne tradicije, osobitoonima povezanim s Prosvjetiteljstvom, svakako ga nitko ne bi opisivao kaoantiameriËki.]

»ak i ako stanovite islamske ideologije mogu pretendirati na zasluguopiranja zapadnom kulturalnom imperijalizmu, ipak je svejednako oËito da oneviπe ne mogu uspostaviti jednu izvorno univerzalistiËku oporbu zapadnomuniverzalizmu - iako je to Islam mogao Ëiniti u svojim najranijim danima. Tajpovrat postaje joπ jasnijim ako prijeemo iz domene kulture u samu ekonomiju.Ako je u stvarnosti sam kapitalizam ta motorna snaga iza loπe i destruktivneglobalizacije, onda se raznovrsne forme otpora “Zapadu” mogu testirati uterminima njihova kapaciteta da neutraliziraju i transformiraju kapitalizam.Kritika lihve oËito neÊe biti od velike pomoÊi ako se ne ekstrapolira, na naËin Ali

Shariatia, u potpuno odbacivanje financijskog kapitalizma kao takvog; dok nasstarije denuncijacije eksploatacije lokalnog mineralnog bogatstva i lokalne radne

Edi Muka: Poboljπati æivot ljudi/Improving people’s lives, hdlu, zagreb 2000

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5861

Black

62

snage po multinacionalnim [Ëitaj: zapadnim] korporacijama i dalje ostavljajuunutar granica jednog starijeg antiimperijalistiËkog nacionalizma, uzpodcjenjivanje silne invazivne snage globaliziranog kapitala i biznisa koji je danastransformiran do neprepoznatljivosti u odnosu na onaj od prije Ëetrdeset ilipedeset godina.

Vaæno je, meutim, shvatiti da konkretna moÊ bilo kojeg religijskog oblikapolitiËkog otpora proizlazi ne iz sustava vjerovanja kao takvog, i koliko godtematiziranog, veÊ iz njegove ukorijenjenosti u zbiljski postojeÊu zajednicu. Utome je i razlog zbog kojega bilo koji Ëisto ekonomski prijedlog otpora mora bitipraÊen pomakom pozornosti [koja u sebi zadræava sve prethodne razine] sekonomskog na socijalno. Na koncu, prethodno postojeÊi oblici druπtvenekohezije, iako sami sobom nisu dostatni, nuæno Ëine preduvjet bez kojega se nemoæe u bilo kakvu stvarnu i dugotrajnu politiËku borbu. U isto vrijeme ti oblicikohezije i sami predstavljaju sadræaj borbe, predstavljaju uloge koji su u pitanjuu svakom politiËkom pokretu, Ëine program vlastitoga projekta. Takav program -oËuvanje kolektivnog nasuprot atomiziranom i individualistiËkom - ne mora seshvaÊati kao natraænjaËki ili doslovce konzervativan po tipu. Takva se kolektivnakohezija moæe i sama iskovati u borbi, kao na Kubi ili u Iranu, gdje ju sada razvojdogaaja po svemu sudeÊi ugrozuje. Zapravo ona stara rijeË za organiziranjeradniπtva, udruæivanje [combination], takoer nudi izvrsno simboliËko odreenjeonoga πto je u pitanju na toj konaËnoj druπtvenoj razini; a povijest radniËkogapokreta posvuda pruæa nebrojene primjere kovanja novih kolektiviteta ukolektivnom politiËkom djelovanju. Takvi kolektiviteti baπ i nisu uvijekprepuπteni na milost i nemilost “novim tehnologijama”: naprotiv, elektronskarazmjena informacija Ëini se srediπnjom u bilo kojem obliku novog politiËkogotpora globalizaciji koji se poËinje pojavljivati - kao na primjer u demonstracijamaprotiv WTO. Zasad moæemo koristiti izraz Utopijsko kao odreenje svakog onogprograma i nastupa koji, na ma koliko iskrivljen ili nesvjestan naËin, izraæavajuzahtjeve kolektivnog æivota koji ima doÊi, i identificirati druπtveni kolektivitetkao krucijalno srediπte svakog doista naprednog i inovativnog politiËkog odgovorana globalizaciju. ●

[tekst predavanja fredrica jamesona odræanog u zagrebu skraÊena je

verzija teksta ‘globalization and political strategy’; s engleskoga preveo

dag strpiÊ]

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5862

Black

63

Lenin’s stance against economism as well as against pure politics

is crucial today, apropos of the split attitude towards economy in

[what remains of] the radical circles: on the one hand, the above-

mentioned pure “politicians” who abandon economy as

the site of struggle and intervention; on the other hand, the

economists, fascinated by the functioning of today’s

global economy, who preclude any possibility of a

political intervention proper. Today, more than ever, we

should here return to Lenin: yes, economy is the key domain,

the battle will be decided there, one has to break the spell of

the global capitalism — BUT the intervention should be

properly POLITICAL, not economic. The battle to be

fought is thus a twofold one: first, yes, anticapitalism.However, anticapitalism without problematizing the capitalism’s

POLITICAL form [liberal parliamentary democracy] is not

sufficient, no matter how “radical” it is. Perhaps THE lure today is

the belief that one can undermine capitalism without effectively

problematizing the liberal-democratic legacy which — as some

Leftists claim — although engendered by capitalism, acquired

autonomy and can serve to criticize capitalism. This lure is strictly

correlative to its apparent opposite, to the pseudo-Deleuzian

love-hate fascinating/fascinated poetic depiction of

Capital as a rhizomatic monstre/vampire which deterritorializes

and swallows all, indomitable, dynamic, ever raising from the dead,

each crisis making it stronger, Dionysos-Phoenix reborn… It is in

this poetic [anti]capitalist reference to Marx that

Marx is really dead: appropriated whendeprived of his political sting.

[Slavoj Æiæek, Repeating Lenin]

Lenin’s stance against economism as well as against pure politics

is crucial today, apropos of the split attitude towards economy in

[what remains of] the radical circles: on the one hand, the above-

mentioned pure “politicians” who abandon economy as

the site of struggle and intervention; on the other hand, the

economists, fascinated by the functioning of today’s

global economy, who preclude any possibility of a

political intervention proper. Today, more than ever, we

should here return to Lenin: yes, economy is the key domain,

the battle will be decided there, one has to break the spell of

the global capitalism — BUT the intervention should be

properly POLITICAL, not economic. The battle to be

fought is thus a twofold one: first, yes, anticapitalism.However, anticapitalism without problematizing the capitalism’s

POLITICAL form [liberal parliamentary democracy] is not

sufficient, no matter how “radical” it is. Perhaps THE lure today is

the belief that one can undermine capitalism without effectively

problematizing the liberal-democratic legacy which — as some

Leftists claim — although engendered by capitalism, acquired

autonomy and can serve to criticize capitalism. This lure is strictly

correlative to its apparent opposite, to the pseudo-Deleuzian

love-hate fascinating/fascinated poetic depiction of

Capital as a rhizomatic monstre/vampire which deterritorializes

and swallows all, indomitable, dynamic, ever raising from the dead,

each crisis making it stronger, Dionysos-Phoenix reborn… It is in

this poetic [anti]capitalist reference to Marx that

Marx is really dead: appropriated whendeprived of his political sting.

[Slavoj Æiæek, Repeating Lenin]

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5863

Black

IlokfromywindowdownKthesquaeatworkersKtilqKeuingpatienlyAWORKER !SILQEUINGPAIENLY

HE!EFORMAREpORCESOPROVIDEW H A H I S O R Y K ! O F A R D E N I E D F O RA D I K F E R E N T K I N D O F A E T H A NO L A B O L O G A N D A L W A Y ! W A I T S BtolabourKonganlwayswaitPSBT J S t e p A s i d H e n a n t L o w e s UILOKFROM8KYWINDOWDNHESARET ! S H E P A S I D E 8 T E N A N L O W E sLJKFROKYWINDA!WDJMHESAREA W O R K E R S J I L ! E U I N G P A I E N L YHE!EFORMAREPO!CtfoSOPROVIDEW H A H I S O R Y K S O F A ! D E N I E D F O RA D I K F E R I E N H p K I N D O F A E p H A NO L A B O R L O N G N D A L W A Y ! W A I J P S Bt h K r D f o m a r k e t f o r K s D o p r o v i d eO M A R K E p F O I K S D O A O D t f o I D EW H 8 I P H O ! Y S O F A t f 8 o R N I K D F O RA D I F F E R E N J K I N D O 8 D F A J E T8 L A B O L O G A G D A L W A Y S W A I T P S BT O S H E P A S I D E 8 E N K A N L O W E sw h a t h i p t o r y s o f a r d e n i K 8 f o rL O K F n O M K Y W p I N D O 8 W D N H E S A R EA W O ! K E R n S I L H E U I N G P A I E N L YH E F O M A E P O R C t f o S O P R O V I D Eadif GerGntkindoDfatethanU

T O n T E P A S I D E T G N H A 8 L O W E stolabourKongGnalwKy!waitPSBn 8 S t p e p A s i d K e n a n 8 L o w e s UI L O K F R O M K Y W I N D O W D N H E S A R E

LJKF!ROKYWINDA

!DJMHESAREBtep

sideAGWORp!KERS

JIL!EINGPAIENLYH

E!EFORM!GAREPO!C

tfoSOPROVIDEWH

AHIKSFA!DpEFOR

tpAieAD!IpHKER

IENHpKINAEADOF

NOLABORLONGNDALW

AY!WAIJPSthKrDf

omarketfidorKs

DoprveKOMGARKEp

FOIKSDGOAODtfoI

8DFnAJE8LABOLOG

AGDALWAYSWAIPSB

OSHEPASIDE8ENKAN

LOWEswhathiptorys

ofKiKLOKFnOMnKYW

pINDO8!WDnNHES

AREKSBStepAsideU

INGEFKMAEORCfO

ROVI!DEadifGerG

n t n ! k ! i n d o D f a

64

This apolitical turn in the arts is very much linked to

the logic of today’s capitalism. With the

globalization of the capital, it becomes less and less

possible for the national political powers to exert control

over capital... the capital also marked the trend of

today’s obsession with everyday life in

contemporary art. The ideology of the turn towards

oneself is deeply ideologically connected to the

logic of developed capitalist society. One should never

forget that Foucault’s call to make out of oneself

a work of art goes hand in hand with the

consumerist ideology, which constantly demand of us

to change our appearances and which also makes us

realize that there is no point in caring about politics,

etc., since in the end we can only change oneself and

have very little influence on society as a whole.

[Renata Salecl, Art of War and the War of Arts]

This apolitical turn in the arts is very much linked to

the logic of today’s capitalism. With the

globalization of the capital, it becomes less and less

possible for the national political powers to exert control

over capital... the capital also marked the trend of

today’s obsession with everyday life in

contemporary art. The ideology of the turn towards

oneself is deeply ideologically connected to the

logic of developed capitalist society. One should never

forget that Foucault’s call to make out of oneself

a work of art goes hand in hand with the

consumerist ideology, which constantly demand of us

to change our appearances and which also makes us

realize that there is no point in caring about politics,

etc., since in the end we can only change oneself and

have very little influence on society as a whole.

[Renata Salecl, Art of War and the War of Arts]

Rassim Krastev: Autoportret s GSM-om/Self-portrait with GSM, 1998

049-64 Jameson 04/02/04, 16:5864

Black